Kako primjenjujete filozofiju u svom životu (ili kako dobiti miljun dolara za filozofiranje)

[Nea--]

Ljubo kaže:

JEDNOSTAVKO: Ti si to bukvalno shvatio kad sam ja rekao da sam pročitao "sve dobre knjige". Ja možda nisam pročitao ni jednu, ali ako ja i bez čitanja znam sve što u tim "dobrim knjigama" piše, onda je isto kao da sam ih i pročitao.

Možda je u tome problem.
Da si više čitao, najvjerojatnije ne bi gnjavio svijet sa svojom Snjeguljicom i 7 patuljaka, očekujući za tih pišljivih 7 Nobelovu nagradu (i srdeći se što nitko ne uviđa "revolucionarnost" tvog otkrića ...)

[Ljubo]

PARSIFAL

Iznenadio me tvoj stav da ne preporučaš meditaciju kada meditaciju preporuča jedan takav velikan kao što je Gauthama Buddha. Njegove posljednje riječi nisu bile -filozofiraj mnogo ,ili uči mnogo o zakonu postojanja ,ili ij, pij,spij nego VEŽBAJ VREDNO DA DOSEGNEŠ SPASENJE!

Upravo radi dostizanja «SPASENJA», ja ne preporučujem meditaciju, već NAUKU, tj. otkrivanje i razumevanje osnovnog i univerzalnog pirodnog zakona harmonije i dobra, po kojem ceo svemir postoji, koji važi i za ceo ljudski rod. Razumevanjem tog Zakona se možemo spasiti svi, a ko se meditacijom spasio? Samo Mojsije, Buda i Hrist. I još nekolicina koji su se posle «spasenja» posipali lugom po glavi.

(mislio je na oslobođenje meditacijom od ovog sveta koji je propadljiv, i gde hrđa i moljac tj. HDZ I SDP vladaju)

Da ovaj svet nije potreban, ne bi ga ni bilo. Mi u njega upravo i dolazimo da bi se «spasili». «Spasenje» je u Svekolikom Znanju Dobra i Zla, koje samo u ovom svetu može da se stekne. Šta bi Svest bila kad ne bi ništa znala? Ništa. Mi ne možemo ući u Nebesku Harmoniju, dok na Zemlji ne napravimo Zemaljsku, kako u Nebeskoj ne bi pravili Haos, kao što u Zemaljskoj pravimo glasajući za HDZ, SPD i kojekakve druge «KKLZBP».

Tvoje inzistiranje na INTELEKTUANOM PROSVETLJENJU je u proturječju sa tvojom tvrdnjom da naše tijelo povezuju i okružuju razne vrste energetskih polja. Potaknuti, osjetiti, aktivirati ta polja ne može se samo na intelektualnom planu i razne duhovne škole imaju desetke PRAKSI koje se time bave.

Kao prvo, ničeg drugog nema sem svesnih elektromagnetnih duhovnih polja, velikih i malih, posloženih po principu «ruske lutke» jednih unutar drugih. «Potaknuti, osetiti, aktivirati» ta polja moguće je samo velikim i snažnim osećanjem životnog zadovoljstva i sreće. To je inače svrha života i sveukupnog postojanja. Moj stav je da se to daleko efikasnije i brže može postići ako se svi ljudi sveta potrude da zajedničkim naporom naprave harmoniju na Zemlji, nego meditacijom, koja nije ništa drugo do pokušaj odvajanja čovekovog svesnopg duhovnog polja od tela i čula, radi spajanja sa duhovnim, nebeskim svetom i zagvirivanja u tu nebesku harmoniju. A to, kao što znamo, malo kome polazi od ruke. Mnogo je lakše intelektualno se prosvetliti i napraviti harmoniju na Zemlji. Treba samo da se oslobodimo kojekakvih «HDZ», «SPD» i «KKLZBP» koji prave haos na Zemlji.

Tvoje inzistiranje samo na mentalnom tijelu (Intelektualno prosvjetljenje) čini mi se da ne može dosegnuti ostale važne razine i dimenzije čoveka ,druga i starešine.

Varaš se! Tek kad se svi intelektualno prosvetlimo i napravimo harmoniju na Zemlji, uslediće naše masovno spajanje sa nebskim svetom i naše masovno duhovno prosvetlenje, bez ikakve potrebe da meditiramo. Ovakvi kakvi smo sada, pohlepni, lenji, glupi, zli, pokvareni i nasilni, duhovnom svetu nismo potrebni. Jer, ne zavisi od naše želje, volje i meditacije da li ćemo se spojiti sa duhovnim svetom, već od naše intelektualne i mentalne zrelosti i spremnosti da počnemo da živimo po nebeskim zakonima harmonije i dobra i odricanja činjenja svake vrste zla. Čitaj o tome u Bibliji, u «Ivanovom otkrivenju» o «narodu u čistim belim haljinama» i njihovom sjedinjenju sa «Jagnjetom». «Jagnje» je kolektivna svest čovečanstva, koja ne može da se spoji sa čovečanstvom ovakvim kakvo je sada, glupo, pohlepno, nasilno i zlo. I Isus Hrist govori o tom sjedinjenju čovečanstva sa njegovom kolektivnom svešću, koja postoji u vidu jednog šireg svesnog elektromagnetnog polja, još uvek odvojena od čovečanstva. Taj događaj Hrist opisuje ovim rečima: «Kao što munje seva od istoka i ide do zapada, tako će da bude dolazak Sina čovečijeg». A to će da bude tek kad odbacimo sva naša osećanja političkih, verskih, nacionalnih i klasnih proipadnosti, ujedinimo se, napravimo trajni mir na Zemlji i jedinstveni svetski ravnopravni društveni i ekonomski poredak, sa pravednom podelom rada i rezultata rada. Ljudski organizam je najbolji primer tako savršenog društvenog i ekonomskog poretka, napravljenog po univerzalnim i nebeskim zakonima harmonije i dobra. U kojem nikakvih drugih podela nema, sem pravedne podele rada i rezultata rada.

[Ljubo]

NEA --

Možda je u tome problem.
Da si više čitao, najvjerojatnije ne bi gnjavio svijet sa svojom Snjeguljicom i 7 patuljaka, očekujući za tih pišljivih 7 Nobelovu nagradu (i srdeći se što nitko ne uviđa "revolucionarnost" tvog otkrića ...)

Izvini Nea--, po pitanju čitanja "dobrih knjiga" stvari su jasne. Te "dobre knjige" na koje ti misliš, su naravno, vrhunac Znanja sa kojim svet raspolaže. Sa druge strane, činjenica je da je Znanje, (Informacija) u temelju svega, tj da sve postoji i deluje u skladu sa Znanjem koje u sebi nosi. Kad baciš deset različitih semenki na plodno tle, iz njih će da iznikne deset različitih biljaka, sve u skladu sa različitim Znanjima (informacijama) koje različite semenke o različitim biljkama u sebi nose. Što podrazumeva da je ovaj naš ljudski svet i život na Zemlji, upravo posledica sveukupnog Znanja kojim ovaj svet raspolaže. To je upravo Znanje koje stoji napisano u tim svetskim "dobrim" knjigama. I sada, ako želimo da znamo koliko su zaista te knjige "dobre" ili "zle", znaćemo po samom svetu koliko je on sam dobar ili zao jer on je taj koji po tim znanjima se upravlja i živi.

Ne bih sada da komentarišem o tome da li je ovaj naš ljudski svet i život zaista dobar ili zao - kako za koga. Ja lično ne mislim da je dobar, pa prema tome ne mislim ni da su knjige iz kojih svet uči, "dobre", pa ih zato i ne čitam. Pa sam zato i odlučio da ja sam za sebe napišem "dobru" knjigu i samo nju da čitam i živim po njoj. Naravno, to je ta knjiga koju si pomenula - "Sneguljica i 7 patuljaka".

[Nea--]

Ljubo kaže:

NEA --
Što podrazumeva da je ovaj naš ljudski svet i život na Zemlji, upravo posledica sveukupnog Znanja kojim ovaj svet raspolaže. To je upravo Znanje koje stoji napisano u tim svetskim "dobrim" knjigama. I sada, ako želimo da znamo koliko su zaista te knjige "dobre" ili "zle", znaćemo po samom svetu koliko je on sam dobar ili zao jer on je taj koji po tim znanjima se upravlja i živi.

Izvini Ljubo, ali ovo je malo žešća glupost koju netko tko samog sebe naziva "intelektualcem" može sebi dopustiti da je napiše.
Svijet se uopće ne "upravlja" i ne "živi" po Znanju iz knjiga, nego se upravlja i živi po volji i odlukama tzv kritične većine. Koja uglavnom ne čita. Pa donosi svoje odluke na osnovu svojih manjkavih "znanja" koja nemaju veze sa Znanjem iz knjiga. Uostalom, u tu kritičnu većinu, koja uglavnom smatra da "već zna sve što se ima znati", pa prema tome nema što više ni čitati ni otkrivati, prema tvojim vlastitim tvrdnjama spadaš i ti sam....

Sad, da li je netko tko prezire knjige i "zna sve što u njima piše pa ne mora čitati" nekakav nepismeni seljak ili netko pismen poput tebe to je nebitno - što se tiče ovog pitanja, i ti i taj seljak, kao i gomila primitivnih neduhovnih nezainteresiranih samopravednih i samodopadnih većih ili manjih egotripera, spadate u istu grupu, tj u onu koja "nema šta novo naučiti jer već sve zna".

Još kad bi nam svima objasnio po čemu si ti to intelektualac ... možda bi nam bilo lakše.
(Napomena: Imati najbolje namjere da "spasiš svijet" i tome slično, nije srž intelektualnosti - mnogi imaju najbolje namjere i najveličanstvenije ideje o tome kako da spase ili poprave svijet, eno čak i teroristi snatre o boljem svijetu i taj san im je opravdanje za nasilje što ga čine, no to ih ne čini intelektualcima ....)

[Ljubo]

NEA--

Izvini Ljubo, ali ovo je malo žešća glupost koju netko tko samog sebe naziva "intelektualcem" može sebi dopustiti da je napiše. Svijet se uopće ne "upravlja" i ne "živi" po Znanju iz knjiga, nego se upravlja i živi po volji i odlukama tzv kritične većine. Koja uglavnom ne čita.

Izvini N ea--, nije tako. Ovo što si napisala «je malo žešća glupost koju netko tko samog sebe naziva "intelektualcem" može sebi dopustiti da je napiše». Svet se «NE UPRAVLJA i ne živi po odlukama kritične većine KOJA NE ČITA», već po odlukama manjine - KOJA ČITA.

[Nea--]

Sasvim pogrešno.

Osim toga, gdje sam ja to sebe nazvala "intelektualkom"? Dočim ti prešutno podrazumijevaš i postavljaš se kao da si neshvaćeni genijalac protiv kojega se urotio cijeli ovaj zao i glupi svijet.

Dakle, ponavljam drugi put: Svijet se upravlja i ide onamo kamo ga usmjerava volja većine, ili pak onamo kamo ga usmjerava volja moćne manjine (vidjeti teorije zavjere i tome sl) koja upravlja voljom većine.

"Treći put neću ponavljati"



PS1 : Kako znaš da manjina koja usmjerava svijet čita? Dopisuješ se s njima pa su ti rekli, or what?

PS2: Najvažnije od svega: Pošto ne čitaš, kako znaš da već netko nije došao do istog zaključka kao ti, da ima istu teoriju kao ti, samo malo elaboriraniju? Kako možeš biti apsolutno siguran da si prvi i jedini koji je došao do genijalnog otkrića ako od "vanjskih gluposti" pratiš samo meksičke i američke sapunice... ?

[krena]

Ljubo kaže:

PARSIFAL

Upravo radi dostizanja «SPASENJA», ja ne preporučujem meditaciju, već NAUKU, tj. otkrivanje i razumevanje osnovnog i univerzalnog pirodnog zakona harmonije i dobra, po kojem ceo svemir postoji, koji važi i za ceo ljudski rod. Razumevanjem tog Zakona se možemo spasiti svi, a ko se meditacijom spasio? Samo Mojsije, Buda i Hrist. I još nekolicina koji su se posle «spasenja» posipali lugom po glavi.

Spasenje ? Kako se definira spasenje ??
Ono je obično vezano za prolaznost života. Cilj spasenja je da na sve moguće načine učinimo dok smo živi nešto što će sačuvati nastavak egistencije našeg JA nakon smrti. Ili pak da se naše JA ponovo rodi u nekom drugom obliku.
A najgora solucija je nestanak našeg JA u vječnom snu bez snova.

Ljubo kaže:

NEA--




Izvini N ea--, nije tako. Ovo što si napisala «je malo žešća glupost koju netko tko samog sebe naziva "intelektualcem" može sebi dopustiti da je napiše». Svet se «NE UPRAVLJA i ne živi po odlukama kritične većine KOJA NE ČITA», već po odlukama manjine - KOJA ČITA.

http://gdeinvestirati.com/2016/06/01...o-hipnotisani/

Dalje, mi danas živimo u modelu “1 telo-1 glas”. Još su Aristotel i Sokrat znali da 3 “pastira” nadglasavaju “2 mudraca”. Da li će društvo voditi narod ili mudraci? Ja se izvinjavam, iako je demokratija “najbolji od najlošijih” sistema kojeg imamo, u realnosti ipak mudri i znalci moraju voditi društvo. Zašto? Jer su svi problemi danas postali specifični i ekspertni. Nemojmo imati iluzija da će se u koštac s problemima koji dolaze, planetarnim krizama itd. moći da uhvate”demokratski izabrani ljudi”.

parsifal;
Tj to je alkemijsko politički duhovni proces kako crva Sanadera pretvoriti u leptira Plenkovića. ([B kaže:

Naime Plenković je Sanader koji ne krade :[/B]D

Za sada , ali prilika čini lopova.
Ali što je lopov ?
Onaj koji uzima veliku proviziju nije ili jeste lopov ????

[Jednostavko]

krena kaže:

Spasenje ? Kako se definira spasenje ??
Ono je obično vezano za prolaznost života. Cilj spasenja je da na sve moguće načine učinimo dok smo živi nešto što će sačuvati nastavak egistencije našeg JA nakon smrti.

Ovako kako si ti opisao, to bi značilo pridati egzistenciji apsolutnu vrijednost, čime se automatski sve druge vrijednosti svode na sredstvo. Tada bi "spasenje" bilo sublimirani oblik nagona za samoodržanjem. Međutim, spasenje neki shvaćaju i kao pronalaženje smisla vlastitog života, ne nužno vezano za život nakon smrti.

[Nea--]

Jednostavko kaže:

Ovako kako si ti opisao, to bi značilo pridati egzistenciji apsolutnu vrijednost, čime se automatski sve druge vrijednosti svode na sredstvo. Tada bi "spasenje" bilo sublimirani oblik nagona za samoodržanjem. Međutim, spasenje neki shvaćaju i kao pronalaženje smisla vlastitog života, ne nužno vezano za život nakon smrti.

Slažem se da je ideja "spasenja" još jedan ego-trip bilo da čovjek zamišlja da se "spasava" tj preživljava njegova duša, duh, vječno Ja, ili kako god to nazivao.
Zbog čega je to ego-trip? Pa, zato jer uključuje borbu, pa čak i natjecanje ... Borba i natjecanje = ego.
Za "spasenje" se treba boriti, truditi, mučiti - treba ga "postići". Čim je nekakvo "postizanje" u igri i čim se čovjeka uvjeri da "ako ne radi tako i tako, umrijeti će" to je, kako ja vidim, utjerivanje straha, odnosno manipulacija nagona za opstankom, koji se, umjesto da se za života smanjuje i nadilazi tj transcendira, ovakvom manipulacijom samo pojačava pošto čovjek radi to što mu kažu da treba ili što on sam zaključi da treba samo kako bi postigao vječni ili barem što duži život.
Vjerujem da je puno bolje i zdravije život vidjeti kao prolaznu epizodu, sebe kao lik u predstavi koja će završiti, i uživati u svakom darovanom iskustvu, ne mareći za nestanak svega toga - time čovjek više potvrđuje svoje istinsko porijeklo (makar ono bilo puka uobrazilja) nego jalovo "radeći na spasenju" ....

Smisao života u posljednje je vrijeme moderno tražiti u nekakvoj "životnoj misiji", tragati za svojim talentima i sposobnostima, za onim što "voliš raditi" pa se onda u to baciti naglavce, a to meni nalikuje kao traganje za naočalama na vrhu glave. Čovjek već ionako radi ono što voli, kad god to može, instinktivno i prirodno, pa zbog čega je odjednom tako bitno da to "osvijesti" tj racionalno definira, i od toga pošto poto radi nekakvu "misiju", kao da je riječ o tko zna čemu?
Smisao života je ljepota*, i ništa drugo.
Čovjek prirodno ide ka lijepome, bila to lijepa priča, lijepa uloga, lijepa kuća, lijepo ovo ili ono, s ciljem da bude dio toga, da to učini dijelom sebe, i cijeli smisao je u užitku kojega pri tom osjeća.
Ako to ne radi, nego umjesto toga promišljeno ide za "korisnim", ja to vidim kao gubitak vremena i bacanje svega niz rijeku ....



(* - čitala sam Holderlinovog Hiperiona.... )

[mirandola]

Nea-- kaže:

Slažem se da je ideja "spasenja" još jedan ego-trip bilo da čovjek zamišlja da se "spasava" tj preživljava njegova duša, duh, vječno Ja, ili kako god to nazivao.
Zbog čega je to ego-trip? Pa, zato jer uključuje borbu, pa čak i natjecanje ... Borba i natjecanje = ego.
Za "spasenje" se treba boriti, truditi, mučiti - treba ga "postići". Čim je nekakvo "postizanje" u igri i čim se čovjeka uvjeri da "ako ne radi tako i tako, umrijeti će" to je, kako ja vidim, utjerivanje straha, odnosno manipulacija nagona za opstankom, koji se, umjesto da se za života smanjuje i nadilazi tj transcendira, ovakvom manipulacijom samo pojačava pošto čovjek radi to što mu kažu da treba ili što on sam zaključi da treba samo kako bi postigao vječni ili barem što duži život.
Vjerujem da je puno bolje i zdravije život vidjeti kao prolaznu epizodu, sebe kao lik u predstavi koja će završiti, i uživati u svakom darovanom iskustvu, ne mareći za nestanak svega toga - time čovjek više potvrđuje svoje istinsko porijeklo (makar ono bilo puka uobrazilja) nego jalovo "radeći na spasenju" ....

Smisao života u posljednje je vrijeme moderno tražiti u nekakvoj "životnoj misiji", tragati za svojim talentima i sposobnostima, za onim što "voliš raditi" pa se onda u to baciti naglavce, a to meni nalikuje kao traganje za naočalama na vrhu glave. Čovjek već ionako radi ono što voli, kad god to može, instinktivno i prirodno, pa zbog čega je odjednom tako bitno da to "osvijesti" tj racionalno definira, i od toga pošto poto radi nekakvu "misiju", kao da je riječ o tko zna čemu?
Smisao života je ljepota*, i ništa drugo.
Čovjek prirodno ide ka lijepome, bila to lijepa priča, lijepa uloga, lijepa kuća, lijepo ovo ili ono, s ciljem da bude dio toga, da to učini dijelom sebe, i cijeli smisao je u užitku kojega pri tom osjeća.
Ako to ne radi, nego umjesto toga promišljeno ide za "korisnim", ja to vidim kao gubitak vremena i bacanje svega niz rijeku ....



(* - utjecaj F. Holderlina.... )

Mislim da si suzila pojam napora, borbe i htijenja. Je li isto ići na polje kopati te tako uložiti svoj rad ili pak s druge strane, čitati Aristotela te tako uložiti napor? Radi li se u oba slučaja o naporu održanja, u prvom tijela, u drugome duše? Pretpostavka napora nije budući cilj nego nezadovoljstvo onime sada. Nezadovoljstvo zato što sam u stanju koje mi ne pripada. Napor ne vidim kao nešto meni izvanjsko niti tek tako usko povezano s egom.
Iako, sviđa mi se prvi dio koji si napisala.

[Ljubo]

KRENA

Spasenje ? Kako se definira spasenje ??
Ono je obično vezano za prolaznost života. Cilj spasenja je da na sve moguće načine učinimo dok smo živi nešto što će sačuvati nastavak egistencije našeg JA nakon smrti. Ili pak da se naše JA ponovo rodi u nekom drugom obliku.
A najgora solucija je nestanak našeg JA u vječnom snu bez snova.

Spasenje, tako kako si ga ti opisao, je u VEOVANJU da je život večan, Ali samo ako NE ZNAMo da je večan, pa nam ne ostaje drugo, već da VERUJEMO.

Oni koji uspeju da se «prosvetle» saznaju da je život večan neposredno i direktno, kroz «prosvetlenje», pa ne moraju da VERUJU, jer oni ZNAJU.

A oni koji ZNAJU i RAZUMEJU ZAKON po kojem materija, život i prorda postoje, oni se uz pomoć tog znanja i razumevanja iNTELEKTUALNO prosvetle, pa onda ni oni ne moraju da VERUJU da je život većan, jer ZNAJU.

Dalje, mi danas živimo u modelu “1 telo-1 glas”. Još su Aristotel i Sokrat znali da 3 “pastira” nadglasavaju “2 mudraca”. Da li će društvo voditi narod ili mudraci? Nemojmo imati iluzija da će se u koštac s problemima koji dolaze, planetarnim krizama itd. moći da uhvate”demokratski izabrani ljudi”.

U budućnosti društvo neće voditi ni mudraci, ni narod, ni demokratski izabrani ljudi, već će da bude SAMOUPRAVLJANJE. Samoupravljanje je vrhunac razvoja svakog društva u prirodi – elementarnih čestica u atomu, atoma u nebeskom telu, nebeskih tela u galaksiji, atoma u jednoćelijskom organizmu, ćelija u telu biljke, životinje ili čoveka.

Šta je SAMOUPRAVLJANJE?

Samoupravljanje je kad svi pojedinci jednog društva poznaju ZAKON POSTOJANJA i njegovo najbolje prirodno i univerzalno rešenje izbegavanja ZLA, a ostvarenja DPBRA i svi se toga strogo pridržavaju i tako žive. Svako unapred zna svoju radnu funkciju unutar društva koju je dobio prema podeli rada i besprekorno je izvršava, bez da mu iko stoji nad glavom i naređuje šta i kako treb a da radi i svako unapred zna šta za svoj rad dobija i šta mu sleduje. Rad ćelija i organa unutar ljudskog tela je najbolji primer organizacije života i rada jednog društva u kojem je SAMOUPRAVLJANJE dostiglo vrhunac svog razvoja.

Da bi čovečanstvo ostvarilo ovakav oblik SAMOUPAVLJANJA, potrebno je prevazići sve svetske političke, verske, nacionalne i klasne granice, podele i prepreke, stvoriti totalno jednistvo sveta i trajni mir i uspostaviti ravnopravan društveni i ekonomski poredak, sa pravednom podelom rada i rezultata rada. I TO JE SVE. I kada to uradimo, više neće da bude vladavine ni naroda, ni pojedinaca, demokratski izabranih «mud(r)aca», ni pohlepe, ni mržnje, ni ratova, stradanja, ni bede i siromaštva.

Dakle, uvek bude po onoj biblijskoj: «Kako seješ, tako žanješ». Pa, nek nam je od volje. "Sve nam je dozoljeno, ali nam nije sve od koristi" - kako reče "Sv. Pavle".

[Nea--]

mirandola kaže:

Mislim da si suzila pojam napora, borbe i htijenja. Je li isto ići na polje kopati te tako uložiti svoj rad ili pak s druge strane, čitati Aristotela te tako uložiti napor? Radi li se u oba slučaja o naporu održanja, u prvom tijela, u drugome duše? Pretpostavka napora nije budući cilj nego nezadovoljstvo onime sada. Nezadovoljstvo zato što sam u stanju koje mi ne pripada. Napor ne vidim kao nešto meni izvanjsko niti tek tako usko povezano s egom.
Iako, sviđa mi se prvi dio koji si napisala.

Hvala

Govorila sam o "naporu" kojega čovjek ulaže u spasenje a ne u preživljavanje. To oko spasenja mi se čini kao nepotreban napor. Borba za svakodnevno preživljavanje, bilo da se sastoji u kopanju polja ili odlasku svako jutro rano u ured ili čemu god, sasvim je dovoljna ...
Tijelo i duša su tako usko povezani da ih ja ne bih razdvajala.
Nezadovoljstvo sa "sada i ovdje" mi nema veze toliko sa samom situacijom, kakva god ona bila, koliko sa samim stanjem nezadovoljstva, koje će se nastaviti i nakon što čovjek postigne to za što je vjerovao da će mu donijeti zadovoljstvo. Ovdje se radi o principu "kako unutra tako izvana" odnosno čovjek neće postići zadovoljstvo ako mijenja vanjsku situaciju koju ne voli, pošto će uskoro prestati voljeti i novonastalu situaciju - rješenje je mijenjati svoje nezadovoljstvo a ne vanjsku situaciju. Ili je barem ne mijenjati s takvim ciljem (da nam ona ukine nezadovoljstvo i donese sreću).
Mislim da nam nijedno stanje ovdje ne pripada u smislu u kojem se mi želimo osjećati Jedno s okolnostima, ljudima, bilo čim vanjskim. Ili, svako nam podjednako pripada. Nema veze što nas ovo usrećuje a ono ne. Upravo to je stvar ega/tijela - on je taj koji hoće užitak a odbija bol. Čini mi se da je to wrong road...

[mirandola]

Nea-- kaže:

Hvala

Govorila sam o "naporu" kojega čovjek ulaže u spasenje a ne u preživljavanje. To oko spasenja mi se čini kao nepotreban napor. Borba za svakodnevno preživljavanje, bilo da se sastoji u kopanju polja ili odlasku svako jutro rano u ured ili čemu god, sasvim je dovoljna ...
Tijelo i duša su tako usko povezani da ih ja ne bih razdvajala.
Nezadovoljstvo sa "sada i ovdje" mi nema veze toliko sa samom situacijom, kakva god ona bila, koliko sa samim stanjem nezadovoljstva, koje će se nastaviti i nakon što čovjek postigne to za što je vjerovao da će mu donijeti zadovoljstvo. Ovdje se radi o principu "kako unutra tako izvana" odnosno čovjek neće postići zadovoljstvo ako mijenja vanjsku situaciju koju ne voli, pošto će uskoro prestati voljeti i novonastalu situaciju - rješenje je mijenjati svoje nezadovoljstvo a ne vanjsku situaciju. Ili je barem ne mijenjati s takvim ciljem (da nam ona ukine nezadovoljstvo i donese sreću).
Mislim da nam nijedno stanje ovdje ne pripada u smislu u kojem se mi želimo osjećati Jedno s okolnostima, ljudima, bilo čim vanjskim. Ili, svako nam podjednako pripada. Nema veze što nas ovo usrećuje a ono ne. Upravo to je stvar ega/tijela - on je taj koji hoće užitak a odbija bol. Čini mi se da je to wrong road...

Ego mi je previše kompliciran pojam i, iskreno, ne znam što se pokušava njime izraziti. Iako, mislim da je blizak pojmu sebe-ljublja koji je filozofijski jasniji. Same here, razdvajam dušu i tijelo tek u govorenju, preteško mi je samo jedinstvo obuhvatiti mišljenjem koje treba biti izraženo.

Mislim da naslućujem što želiš reći, a s tim u vezi spasenje ne vidim kao promjenu trenutnog nezadovoljstva u vidu ostvarenja utopične budućnosti, nego kao eutopiju. Stanje koje pripada čovjeku ukoliko je od sebe, iz sebe, načinio 'anđela' i pri tome ostvario svoju istinu. S druge strane, 'konformističko' zadovoljenje onime sada, vidim opet kao ostvarenje vlastite istine, ali ne više kao 'anđela' nego kao 'vuka'. Zbrojeno, subjektivnost vidim kao moć stvaranja samoga sebe kao propadljivog ili vječnog.

Eto, malo trkeljanja bez priziva pretpostavki ontologije. Platonistički sam, pomalo, obojen. A ako si hegelijanka, onda si i ti.

[croatish7]

proklinjem svijet iz danas u dan..... cinično se smijem i uočavam sve više i više koja smo mi šaka jada koju je skolastika i Crkva podučila da se trebamo konstantno sramiti svoje nesavršenosti..... a nikad nismo sreli nekog nepogrešivog niti smo Boga vidjeli...
nikad neću nać posao, ali ću zato konstruktivno hejtat

[mottalia1]

Nažalost ja nemam mogućnosti osvojiti milijun dolara filozofijom, iako mi je sasvim dovoljno da sestru odgajam kao mlado ljudsko biće te joj formiram mišljenja. To ja nikad nisam dobila već sam učila na svojoj koži i na svom razumu, pa sam sad najsretnije što ju imam i što mogu od nje napraviti čovjeka.

[parsifal]

Razmišljam otvoriti temu o nekim podjelama filozofije .

Npr moja glavna podjela filozofije je

praktična (terapeutska) f. tj kako živjeti mudro ,pravedno ,umjereno , hrabro i kistihant KORISTEĆI FILOZOFSKE PROSUDBE

i teoretska (analitička) f.

tj. rasprava o pojmu, momentu pojma i bitku. Bavljenje pitanjem što je to JE i algebra riječima .

ili Ono što se narodski zove .... ''nemoj ti meni filozofirati

==
Dok se to u mom meni fermentira prebacujem neke sporadične upise o terapeutskom djelovanju fil. na ovu temu koja dokazuje da medonadomoru apsolutno nije u pravu kada kaže da se fil. ne bi trebala time baviti.

Jednostavko kaže:

Može se reći da je filozofija, što god inače bila, ujedno i "terapeutsko sredstvo", jer je jedno od vječnih pitanja filozofije "kako treba živjeti".

medonaodmoru kaže:

Ovo ne bi trebalo biti filozofsko pitanje jer odgovor je - kako tko, a taj odgovor svatko za sebe pronalazi uglavnom ne mareći za filozofske kuharice. Ljudi sa time obično nemaju problema.

Jednostavko kaže:

Ostaje činjenica da je pitanje kako treba živjeti oduvijek bilo i bit će jedno od glavnih filozofskih pitanja, bez obzira na tvoj stav da se filozofija ne bi time "trebala" baviti.

medonaodmoru kaže:

Ako filozof, koji je našao svoju osobnu priču, digne prst i o tome krene popovati široj publici kao da se radi o općem rješenju, onda je posve promašio. Zato filozofija nije terapija niti bi se trebala zanositi da to može postati. Uostalom, posao filozofije je istina a ne utjeha.

medonaodmoru kaže:

Tablete su dokinule potrebu za egzistencijalističkim zapomaganjem. Naime, one puno efikasnije rješavaju probleme koji su se nekoć (neuspješno) pokušavali ublažiti filozofskim konstrukcijama. Filozofija nije terapeutsko sredstvo. Anksiolitici, antidepresivi & co. jesu.

Sigmund kaže:

Zapravo jest. Ili, u najmanju ruku, može biti:
https://en.wikipedia.org/wiki/Philosophical_counseling

[Beljki]

parsifal kaže:

Npr moja glavna podjela filozofije je

Otkrivanje mlake vode :zjev:

https://en.wikipedia.org/wiki/Theoretical_philosophy

https://en.wikipedia.org/wiki/Practical_philosophy

[parsifal]

Beljki kaže:

Otkrivanje mlake vode :zjev:

https://en.wikipedia.org/wiki/Theoretical_philosophy

https://en.wikipedia.org/wiki/Practical_philosophy

Ali ja to nisam vidio , i samostalno sam to dokučio u svojoj maloj glavi i baš sam ponosan na to da postajem i ja filozof

tj tu se vidi da je Aristotel došao do istog zaključka kao i parsifal

ili točnije rečeno,
Aristotel i parsifal su razmišljajuće neovisno jedan od drugog došli do istog zaključka što je na čast obojici . Nešto slično kada su Njutn i Lajbnic neovisno jedan od drugog otkrili infinitezimalni račun. Ali to je nešto što znamo samo beljki i ja ,samo smo to studirali u različitim životnim dobima

[medonaodmoru]

parsifal kaže:

Npr moja glavna podjela filozofije je

Na filozofiju (dosadno, beskorisno, nezanimljivo, neiskoristivo u terapijske svrhe) i pseudofilozofiju (ono što izdaleka miriše na filozofiju ali s njom nema veze).

Mahanje kandilom, mrmoljenje glasom uškopljenika i priče o spasenju tako nisu filozofija. Knjižurci o samopomoći, također nisu filozofija. Postavljanje dijagnoza i medikamentozna terapija isto tako nije filozofija. Ranarnici duše (bilo koje sorte) nisu filozofi već dobre zanatlije ili opsjenari - šarlatani. Tome je tako jer je središnji interes filozofije istina a ne vidanje rana.

[bacho]

Možda kao sredstvo traženja zadovoljstva, sreće i mira u životu ... ?