Zajedničko čitanje: Jacques Attali - "Kratka povijest budućnosti"

[Volver]

planinar kaže:

Čuo sam za objašnjenje Amerikanaca da je sukob insceniran, fingiran, bez stvarne želje Sjeverne Koreje za početkom rata, kako bi sjevernikorejski nasljednik na vlast (koja se nasljeđuje po uzoru na dinastiju, slično rješenje pronalazi i Kuba) došao uz primjereno dizanje prašine. Djeluje cinično to objašnjenje, ali u ludom svijetu ne treba se ludostima čuditi....

Ne treba se čuditi ali i ne može se ne čuditi; uvijek se iznova čudim, i.... ne mogu a da ne žalim, zašto ne može biti i drugačije kada bi moglo.
Čovjek; ljudi imaju mogućnost izbora.
Moć i vlast i sve što uz to ide... Toliko su zla proizvele u svijetu; i onda se još kaže ( gdje gdje ) kako zlo ne postoji.
Postoji ali je ono - ono čovjeka. A mogao bi u sebi uvijek otkriti dobro. Samo što politike, vlast, moć, ambicije, čitavi sustavi stvoreni oko toga, neznanje i nerazumijevanje ( o kojima si ti već govorio ovdje ) ... stvrdnjavaju, skrućuju, zatvaraju.
Ne mogu se oteti utisku da i posrednici - oni koji posreduju u nekom mirovnom sporazumu ili posreduju da bi se oko nečega iznašlo najbolje rješenje - ne čine niti istražuju one mogućnosti koje bi posredovale i najzahvalnije rješenje za neke strane u sukobu. Da ne kažem, kako su posrednici često i sudionici ( imali udjela u sukobima ) ili često i oni koji olako nametnu neka rješenja možda kratkoročno dobra ali dugoročno onakva kakva generiraju ( u sebi prikrivaju ) sukobe.
Ne mislim da se demonstracijom sile, može išta kvalitetno riješiti ( možda tek odgoditi ) jer je za mirno rješenje potreban i mirotvorni angažman. Pravovremeni, naravno. A čemu bi nas trebala učiiti i povijest.

Ono što je ipak možda i najvažnije, dio je iz Attalijeve knjige ( već citiran, ali ne smeta i opet ) :

Naposlijetku, a možda i povrh svega: budući da se svaki rat može dobiti jedino ako ga narodi koji ga vode smatraju pravednim i potrebnim te ako se zadrži lojalnost građana i vjera u njegove vrijednosti, glavno oružje budućnosti bit će instrumenti propagande, komunikacija i zastrašivanja.

A važno je jer se ljudi ne bi trebali privoljeti i prikloniti ratnoj opciji i da režimi imaju u njima podršku.

[vita_jela]

volver kaže:

Da pogledamo, s obzirom na ovaj najnoviji sukob između Sjeverne i Južne Koreje, što bi se vezano uz to moglo izdvojiti iz Attalijeve knjige:

Japan će i dalje starjeti, a u relativnom smislu i propadati, usprkos gospodarskoj snazi koja će mu jamčiti mjesto među najvećim svjetskim silama.
Iako ima mogućnost kontrolirati tehnologije budućnosti, od robota do nanotehnologije, Japan neće uspjeti pretvoriti osobnu slobodu u dominantnu vrijednost. Sve će više osjećati kompleks blokiranosti, što sjevernokorejskim oružjem, što južnokorejskim proizvodima, što kineskim investiranjem. Sigurno će reagirati u vojnom smislu, nabavljajući sve oružje, uključujući i nuklearno, sukladno sa strategijom koja će sve više ići u smjeru obrane i zaštite, što bi je moglo skupo stajati na gospodarskom planu.

Među ostalim zemljama Jedanaestorke Južna Koreja postat će najvećom azijskom silom. Njezin BNP po stanovniku do 2025. trebao bi se udvostručiti. Ona će postati novim gospodarskim i kulturnim modelom i zadivit će svijet svojim tehnologijama i kulturnim dinamizmom. Korejski model bit će sve uvaženiji u Kini, Maleziji, Indoneziji, na Filipinima, pa čak i u Japanu, kao uspješan model koji valja oponašati umjesto američkoga. ( 128. - 129. )

Prije 2025. godine ( .. ) ... Zadivljena načinom na koji se carstva rađaju i umiru, Kina - čiji su vojni troškovi danas iznimno niski - poželjet će ponovno postati značajnom silom i na strateškoj razini. Na ovaj ili onaj način pokušat će ponovno zauzeti Tajvan te uspostaviti hegemoniju nad istočnom Azijom, baš kao što su Sjedinjene Države to učinile s Amerikama u 19. stoljeću. Nastojat će odande udaljiti Japan i SAD. Pri tom će se oslanjati na Južnu Koreju, koja će se zbog toga morati naoružati, dok će održavati totalitarni režim u Sjevernoj Koreji, koja će također htjeti nabaviti nova obrambena sredstva, uključujući i nuklearna. I Japan će se tada naoružati ne bi li se odupro korejskoj prijetnji i jačanju kineske sile. ( str. 220 )

čitala sam malo Attalija i uopće mi se ne sviđa. Govori iz pozicije imperijalista i pozicionira svijet kao Riziko, ali krivo: Počinje od općeg ne razumijevajući razlikovne specifičnosti. Također njegova definicija moći kao sirove snage je potpuno zapadnjačka i pogrešna. Najveći problem SAD-a je Japan, i čitava ta priča oko Kine je indirektna uvertira u tu priču. Južnu koreju su kakti pomogli, da imaju lijep poligon Severna- južna kao točku gdje će se kao (za početak) sukobiti dva principa- kapitalizam vs. komunizam. Preko toga žele nahuškati kinu da se ubaci u sukob, ali ja mislim da kinezi neće nikakav rat. Svi bi htjeli da Kina poludi i da bude cirkusa. No mislim da od toga ništa, imat će oni svoje unutarnje sukobe gdje će radnici tražiti veća prava, ali to će polako ići naprijed. Nova Kina želi biti kao zapad, i ne želi ratovati, oni žele Playstatione i Van Damma, a ne rat. Ameri mrze japan jer ga ne razumiju, ne shvaćaju njihov kolektivizam, ovdje i sada, njihovu prisutnost i to da su tako kvalitetni, jaki i izvrsni. Ne mogu podnjeti da tako nešto raste na principima gotovo suprotnim od njihovih. japan nakon WWII i Hiroshime i Nagasakija NIKADA neće stati na SAD stranu. ono što ih hebe je ovisnost gospodarskog napretka čitavog svijeta je vezano za Japan- imaju visokospecijalizirane proizvode koje u tolikoj količini nitko do sada nije uspio isproducirati! Izvoze u Kinu i gospodarski rast Kine počiva na japanskoj tehnologiji. Japan jedini ima gospodarski rast jer jedini imaju potpuno drugačije postavke društva! Japan će u svakom svjetskom sukobu biti na strani Europe (sa Nijemcima i ostatkom Eu japan ima povijest čiste ekonomske suradnje). To SAD zna, i sada kada slabe pripremaju nove poligone. Moje mišljenje je da su to samrtni hroptaji SADa koji pokušava po starom. Ništa neće biti od toga. Uostalom Indija je ta koja grabi po tehnologiji i ona je stari imperij stare Europe. SAD ratuje indirektno sa Europom koja ima princip ujedinjenja (pa istina i veće kontrole), ali nije imala izbora naspram SADa(u grubo) koji ima politiku razdvoji pa vladaj (kako unutar jednog društva/države, tako i u vanjskoj politici). Logično je da se sve vrti oko baš SJ/J Koreje i Kine, a ne po nekim bivšim Kolonijama koje su jednom stopljene sa europskom kulturom uvijek sa njom ostale i povezane. Isto tako tamo informacije malo teže prolaze kada čak niti ne pišemo istim pismom, lakše ih je huškati na gluposti

promaklo vam je kako je već smijenjen ministar obrane Južne Koreje iz razloga što nije bio odlučan i brz da odgovori na napad Sj. koreje?

http://danas.net.hr/svijet/page/2010...06.html?pos=n1

inače Attali je bio savjetnik F. Mitteranda kojeg smo vidjeli u filmu o Vukovaru i koji je poznat kao jedan od (na sreću), posljednjih političara starog kova i prošlog stoljeća
Mitterand je stari magarac koji je svijet dijelio ko Riziko, a da pojma nema o kulturološkim i vrijednosnim specifičnostima zlatnog Istoka

a da ne bi bilo da ne nudim alternativu- Amartya Sen!
on puno bolje poznaje tematiku- iznutra, pa ju bolje i točnije konstruira i izvana

[Volver]

Nije mi promakla smjena ministra Južne Koreje zbog neodgovaranja na napad nego sam pomislila kako je dobro da nije odgovorio protunapadom ali i kako ta smjena ( znači, dolazak novog, odlučnijeg ) nije dobar znak - bar ne u onom smislu gdje bi trebalo uložiti da do reciprociteta koji bi doveo do eskalacije sukoba, ne dođe. Potrebna je mudrost prije nego uzvratna vatra, uza svo uvažavanje i žaljenje zbog žrtava sjevernokorejskog napada.
I da, i ja sam smatrala tu referencu da je bio Mitterandov savjetnik, sjenom na Attalijevim referencama.
Tebi hvala na doprinosu ovoj temi.

[Volver]

Da vidimo gdje smo danas, više od deset godina od započinjanja ove teme
a u odnosu na predviđanja razmatrana u Attalievoj knjizi; u kojoj smo fazi i da li se neizbježno krećemo u smjeru onih (naj)crnjih scenarija
ili ima nade
i kakve su nam nade u budućnost

Nametnulo mi se prisjetiti ove teme, čitajući neke od najnovijih vijesti, pitajući se koliko je to indikativno za ono što smo tematizirali ovdje prije mnogo godina

planinar kaže:

"Nomadska posvudašnjost otvara vrata hipernadzoru kada onaj tko je konektiran ostavlja trag svojega prolaska.
...
"Nadzor": ključna riječ nadolazećeg vremena.
Na taj će se način prvo pojaviti HIPERNADZOR."

Hipernadzor

Samonadzor

Volver kaže:

Samonadzor će se zaodjenuti u ruho informacije, igre i zabave, da se ne bi činilo kako se svodi na upravljanje strahovima.

I to da se zapravo svodi na "upravljanje strahovima", čini mi se odgovarajućim nalazom u cijeloj ovoj priči koju objedinjuje riječ "nadzor"; kako kaže Attali - ključna riječ nadolazećeg vremena.

Ili pak, sva ograničenja koja su danas na snazi trebamo promatrati u ovakvom svjetlu

planinar kaže:

Znači, sva ograničenja će se moći predstaviti zajedničkim interesom društva, a time, povratno interesom svakog pojedinca, dok širenje kruga osobnih izbora korištenjem noviteta širenjem osobnih sloboda.

[planinar]

Volver kaže:

Da vidimo gdje smo danas, više od deset godina od započinjanja ove teme
a u odnosu na predviđanja razmatrana u Attalievoj knjizi; u kojoj smo fazi i da li se neizbježno krećemo u smjeru onih (naj)crnjih scenarija
ili ima nade
i kakve su nam nade u budućnost

Nametnulo mi se prisjetiti ove teme, čitajući neke od najnovijih vijesti, pitajući se koliko je to indikativno za ono što smo tematizirali ovdje prije mnogo godina

Đe me nađe....

Da.

Pandemija COVID-19 virusa je učinila rez nožem u tkivo sadašnjeg trenutka, pa možemo zbrajati gdje smo....

Dakle, COVID putovnica će značiti veću sigurnost i veću slobodu putovanja (odlazaka u restorane, kina, na koncerte?) onih koji nemaju nikakav prigovor da ih se nadzire, a onda i obratno, manju sigurnost i slobodu onih koji u tome vide upereno oružje u vlastitu i tuđu privatnost.

Ima još nekih potvrđujućih efekata: pojavila se nova vrsta zanimanja koja se promovira i u Hrvatskoj, a to su tzv. "digitalni nomadi", oni kojima je ured u laptopu, koji su mrežno povezani sa svijetom i mogu raditi svoj posao na bilo kojoj točki globusa.

Također, promovira(o) se rad od kuće, na aplikaciji poduzeća na kompjutoru; s mnogima s kojima sam razgovarao o tome koji su tako radili ili rade dogodila se zanimljiva posljedica - radili su veću satnicu od propisanih i plaćenih 8 sati dnevno, stalno su bili dostupni, a "aplikacija" je "znala" i bilježila koliko se stvarno efektivno radi, sve u smjeru obistinjenja "hipernadzora".

Društvene mreže su ujedno izlog u privatnost i sve ostaje zabilježeno. Mobiteli su ujedno i lokatori. Sve je više instaliranih kamera za videonadzor u javnom prostoru. Policija, kad im treba, zakonskom podlogom traži i dobiva svaku snimku (oni koji imaju videonadzor obvezni su to prijaviti policiji, pa ona ima dostupnu mrežu točaka videonadzora).

Ima i drugih pomaka - u Zagrebu pobjeđuje lijevo-zelena politička platforma (Zagreb je polovica Hrvatske po značaju) kojoj su prioriteti rješenje odlagališta smeća i problema odvajanja otpada, pročišćenja otpadnih voda i smanjenje gubitaka pitke vode, ozeljenje grada kako bi bio otporniji na posljedice globalnog zatopljenja, smanjenje zagađenja zraka ispušnim plinovima motornih vozila i promoviranje bicikala i ulaganja u biciklistički promet - to je prepoznala većina birača ("osvještenih"?)...

Mislim da je Attali dosad pogodio smjer razvoja onog bitnog "sjemena" za budućnost.

[nitko drugi]

planinar kaže:

Dakle, COVID putovnica će značiti veću sigurnost i veću slobodu putovanja (odlazaka u restorane, kina, na koncerte?) onih koji nemaju nikakav prigovor da ih se nadzire, a onda i obratno, manju sigurnost i slobodu onih koji u tome vide upereno oružje u vlastitu i tuđu privatnost.

Valja ipak reći da tzv. "Covid-putovnice" nisu isključivo ili prvenstveno posljedica pandemije Covid-19. Još 2018. je EU komisija planirala za 2022.: "Commission proposal for a common vaccination card/passport for EU citizens." Vidi sam početak ovog dokumenta: https://ec.europa.eu/health/sites/de...PJjJn0yNKtz7TQ

Općenitije, nije da je Attali tek predviđao budućnost, nego je on aktivan sudionik raznih think tankova koji rade na tome da svoje vizije budućnosti predstave ljudima koji donose odluke (više-manje političarima i bogatašima).

[Volver]

planinar kaže:

Đe me nađe....

Predlažem da se na istom mjestu nađemo i kroz desetak godina

Dakle, COVID putovnica će značiti veću sigurnost i veću slobodu putovanja (odlazaka u restorane, kina, na koncerte?) onih koji nemaju nikakav prigovor da ih se nadzire, a onda i obratno, manju sigurnost i slobodu onih koji u tome vide upereno oružje u vlastitu i tuđu privatnost.

Ipak, ima i onih koji imaju prigovor ali su prinuđeni na pristajanja
pa prisile nema ali ima prinude

Također, ima i onih kategorija ljudi koji iz bilo kojeg razloga ne mogu ispuniti uvjete potrebne za dobijanje ovakve putovnice
a što uključujući i ovu drugu skupinu, kako si naveo, uspostavlja diskriminaciju novoga tipa
pa se, po meni, prebrzo ušlo u ovakva rješenja, mada, evo, kako kaže nitko drugi, o tome se razmišljalo još i ranije, prije nego se i pojavila pandemija

Sveukupno, slobode kakvu poznajemo, u datom kontekstu, manje je, ali za nove mlade generacije neće biti razlike jer će i poznavati samo ono kako već jeste

Ima i drugih pomaka - u Zagrebu pobjeđuje lijevo-zelena politička platforma (Zagreb je polovica Hrvatske po značaju) kojoj su prioriteti rješenje odlagališta smeća i problema odvajanja otpada, pročišćenja otpadnih voda i smanjenje gubitaka pitke vode, ozeljenje grada kako bi bio otporniji na posljedice globalnog zatopljenja, smanjenje zagađenja zraka ispušnim plinovima motornih vozila i promoviranje bicikala i ulaganja u biciklistički promet - to je prepoznala većina birača ("osvještenih"?)...

Mislim da je Attali dosad pogodio smjer razvoja onog bitnog "sjemena" za budućnost.

Da, ovo jest prioritet
očuvanje životne sredine
a iz istog sjemena razvija se i potraga za alternativom.

[mart28]

planinar kaže:

Đe me nađe....



Da.



Pandemija COVID-19 virusa je učinila rez nožem u tkivo sadašnjeg trenutka, pa možemo zbrajati gdje smo....



Dakle, COVID putovnica će značiti veću sigurnost i veću slobodu putovanja (odlazaka u restorane, kina, na koncerte?) onih koji nemaju nikakav prigovor da ih se nadzire, a onda i obratno, manju sigurnost i slobodu onih koji u tome vide upereno oružje u vlastitu i tuđu privatnost.



Ima još nekih potvrđujućih efekata: pojavila se nova vrsta zanimanja koja se promovira i u Hrvatskoj, a to su tzv. "digitalni nomadi", oni kojima je ured u laptopu, koji su mrežno povezani sa svijetom i mogu raditi svoj posao na bilo kojoj točki globusa.



Također, promovira(o) se rad od kuće, na aplikaciji poduzeća na kompjutoru; s mnogima s kojima sam razgovarao o tome koji su tako radili ili rade dogodila se zanimljiva posljedica - radili su veću satnicu od propisanih i plaćenih 8 sati dnevno, stalno su bili dostupni, a "aplikacija" je "znala" i bilježila koliko se stvarno efektivno radi, sve u smjeru obistinjenja "hipernadzora".



Društvene mreže su ujedno izlog u privatnost i sve ostaje zabilježeno. Mobiteli su ujedno i lokatori. Sve je više instaliranih kamera za videonadzor u javnom prostoru. Policija, kad im treba, zakonskom podlogom traži i dobiva svaku snimku (oni koji imaju videonadzor obvezni su to prijaviti policiji, pa ona ima dostupnu mrežu točaka videonadzora).



Ima i drugih pomaka - u Zagrebu pobjeđuje lijevo-zelena politička platforma (Zagreb je polovica Hrvatske po značaju) kojoj su prioriteti rješenje odlagališta smeća i problema odvajanja otpada, pročišćenja otpadnih voda i smanjenje gubitaka pitke vode, ozeljenje grada kako bi bio otporniji na posljedice globalnog zatopljenja, smanjenje zagađenja zraka ispušnim plinovima motornih vozila i promoviranje bicikala i ulaganja u biciklistički promet - to je prepoznala većina birača ("osvještenih"?)...



Mislim da je Attali dosad pogodio smjer razvoja onog bitnog "sjemena" za budućnost.

Ja kao "digitalni nomad" i osoba koja radi od kuće mogu reći da je to definitivno najljepši način rada
Osjećam se slobodnije nego s dolaženjem u ured. Prijavim se u isti sustav kao i u uredu.......nema tu nikvog posebnog nadziranja.
Covid putovnice su mi malo druga priča jer iako ja nemam problem sa samim cijepljenjem ipak mislim da se nikog ne tiče gdje ja idem i kako provodim dane. Jučer sam gledala na tv da u nekim njemačkim restoranima registriraju goste kao cijepljenje tj negativno testirane......imenom i prezimenom.
To je problem, a ne rad od kuće

[planinar]

Volver kaže:

Sveukupno, slobode kakvu poznajemo, u datom kontekstu, manje je, ali za nove mlade generacije neće biti razlike jer će i poznavati samo ono kako već jeste.

Tako je bilo i s nama, nismo propitivali aktualna ograničenja kakvih nije bilo u vrijeme naših djedova i baka....

[planinar]

mart28 kaže:

Osjećam se slobodnije nego s dolaženjem u ured. Prijavim se u isti sustav kao i u uredu.......nema tu nikvog posebnog nadziranja.

Ovisi od osobe (zaposlenika) do osobe, od firme do firme....moj frend sad radi i izvan radnog vremena koje je bilo jasno određeno u uredu, na mail mora odgovoriti kad ga god dobije doma, vremenska razlika utječe na to da je u nekom kutku globusa radno vrijeme, pa iako ovdje i nije, u njegovom je interesu (čitaj: interesu posla) da odgovori navečer, npr., a firma točno vidi kad je online i koje zadatke obavlja, jer svaki zadatak ima svoju identifikaciju....

Sastanci su na ZOOM-u, pa mora biti i obrijan i imati poslovnu obleku.

Naravno, ima to i svojih benefita, ali ukupno mu je teže.

[mart28]

planinar kaže:

Ovisi od osobe (zaposlenika) do osobe, od firme do firme....moj frend sad radi i izvan radnog vremena koje je bilo jasno određeno u uredu, na mail mora odgovoriti kad ga god dobije doma, vremenska razlika utječe na to da je u nekom kutku globusa radno vrijeme, pa iako ovdje i nije, u njegovom je interesu (čitaj: interesu posla) da odgovori navečer, npr., a firma točno vidi kad je online i koje zadatke obavlja, jer svaki zadatak ima svoju identifikaciju....



Sastanci su na ZOOM-u, pa mora biti i obrijan i imati poslovnu obleku.



Naravno, ima to i svojih benefita, ali ukupno mu je teže.

I ja se ujutro spremim na posao kao da idem i u firmu jer imamo i video sastanke ali i da se osjećam na poslu.
Da li ću na nečiji mail odgovarati u npr osam navečer ovisi jedino o meni.
Nemam naviku van radnog vremena gledati mail ali ako imam posla s nekom paranoičnom big facom ga znam pogledati time da su takve usluge povezane s bonusom na plaću.
Kad imam kroz dan malo posla ili prazan hod sam sklonija otegnuti do kasno ali ako sam kroz dan odradila satnicu što je ipak u većini onda sve gasim i nema me do jutra.

[Nea--]

U Izvorima modernog Sebstva Charles Taylor je kao jednu od značajnih promjena na moderno doživljavanje sebstva naveo tzv običan život ... koji je negdje u doba buržoaske revolucije zamijenio aristokratski ideal junaštva i časti (isticanja, posebnosti, uzvišenog značaja..)
Prevladalo je tada shvaćanje da je bog stvorio čovjeka kako bi na Zemlji živio u miru u (po vlastitoj volji izabranoj) obitelji za koju bi skrbio itd...
Pada mi na pamet da je sada s pojavom "rada od kuće" posao, kojega se ranije u idealnom slučaju nastojalo držati van kuće, naposljetku sasvim osvojio privatni, intimni prostor čovjeka, mjesto na kojemu se ovaj nadao naći svoj smisao, svoju sreću i užitak.
(Jer sreća i užitak su poput Hegelovog čistog bića/bitka - neposredni i jedini koji opravdavaju sebe sobom samim, za koja se ne postavljaju pitanja zašto ni kako)

To otvara sasvim nova pitanja o daljem značaju tzv običnog života kao opravdanja i načina čovjekovog postojanja onako kako se to dosad shvaćalo ....

[Weekend Warrior]

Svejedno moram priznati kako mi je ipak bolje raditi od kuće, gdje si sam mogu odrediti radno vrijeme, a mogu raditi i na terasi, iz kafića, lokalne plaže i šetnice, nebitno, ne mora to biti baš u kući, teoretski mogao bi i unajmiti ured ako se zaželim opet tog filinga...

Nego na prvom radnom mjestu gdje smo cvikali kartele na ulazu, cvikali kartele kada smo izlazili na marendu ili bilo kad kada bi napuštali ured i dvorište tvrtke te opet cvikali kartele na odlasku.

A direktorica kadrova bi ujutro stajala na prozoru i unatoč kartelama pratila tko kada ulazi jer nije vjerovala u 'modernu tehnologiju' pa vodila svoje paralelne bilješke. To je bila ujutro scena kao u filmu 'Psiho', ulaziš u dvorište, još je mrak i samo vidiš njen obris na osvijetljenom prozoru, lol.

Još smo se zajebavali kako bi zaštita na radu trebala svako jutro organizirati fiskulturu uz pjesmu i pozdrav svih zaposlenih Velikom Vođi.

Ono, dajte mi ipak to 'ropstvo' rada od kuće, ako je moguće, lol.

[planinar]

mart28 kaže:

Osjećam se slobodnije nego s dolaženjem u ured. Prijavim se u isti sustav kao i u uredu.......nema tu nikvog posebnog nadziranja.

Weekend Warrior kaže:

Svejedno moram priznati kako mi je ipak bolje raditi od kuće, gdje si sam mogu odrediti radno vrijeme, a mogu raditi i na terasi, iz kafića, lokalne plaže i šetnice, nebitno, ne mora to biti baš u kući, teoretski mogao bi i unajmiti ured ako se zaželim opet tog filinga...
...Ono, dajte mi ipak to 'ropstvo' rada od kuće, ako je moguće, lol.

Čovjek jest biće koje teži slobodi, ali je i biće navike, prilagodljiv je i može se naviknuti biti neslobodan u većoj ili manjoj mjeri, može čak biti i zadovoljan mjerom neslobode ako si to stanje uspješno racionalizira. Nema malo svjedočanstava o strahu dugogodišnjih zatvorenika od života na slobodi.

Ovdje se radi o vezi tehnološkog napretka, koji s jedne strane olakšava život, a s druge strane je, uglavnom, nesaglediva opasnost, najviše za dostignute izborene civilizacijske stupnjeve slobode jer još nema onog osjećaja nezadovoljstva.

Jasno je da u slučaju radnog prava (čitaj: dostignute slobode) tehnološka poboljšanja nanovo "miješaju karte", i oni nesvjesni (ili "zadovoljni malim") neće osjećati išta sporno.

Trenutno su aktualni novi pregovori socijalnih partnera (poduzetnika, sindikata i države) o novom zakonu o radu u HR. Sindikati nastoje spriječiti promjene na gore po radnike, poslodavci nastoje "fleksibilizirati" ograničenja pri zapošljavanju, otkazima, radnom vremenu, država mora nastojati u zakon ugraditi nov način rada, prije svega propozicije rada od kuće, itd.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...ljivo-15075909

Opasnosti po radnika koji radi od kuće su (kako ja to vidim):
- dostupnost radnika poslodavcu u svako vrijeme dana i noći,
- povećanje očekivane razine produktivnosti s obzirom na oslobođeno, fleksibilno vrijeme rada,
- ukidanje prava na plaćeni prijevoz i prehranu (tko to ima),
- lakši nadzor radnika od strane poslodavca,
- poslodavac više nije odgovoran za uvjete radnog mjesta (zaštita na radu), a vjerojatno je i da mnogi radnici nemaju prilagođene uvjete za rad kod kuće,
- za poslodavca više nema troškova inventara (stolovi i stolice), troškova održavanja radnog prostora, a za radnika tek sad ima, pitanje servisiranja tehnološke opreme ako nije u vlasništvu poslodavca, troškova privatnog kućnog interneta koji ne plaća poslodavac,
- radnik gubi živi socijalni kontakt s drugim ljudima i postaje virtualno socijalno biće, i ne samo s kolegama na poslu,
- narušavanje organizacije domaćinstva, stvaraju se napetosti i frustracije u obitelji....itd.

Domaći poduzetnici još nisu toliko proračunati kao strani, pa je sigurno da još nema "kvalitetnog" nadzora, ali po uzoru na strane poduzetnike i njihova rješenja, to je samo pitanje vremena.

[Illana]

Da, ljudi su uglavnom na prvu zadovoljni jer im je zgodno ustati i raditi u pidžami i tako neke zgodne stvari, ali loše strane takvog rada tek će se pokazati.

[Nea--]

Odličan sažetak, Planinar

Ako se smijem nadovezati sa pomalo apokaliptičnim scenarijem koji bi trebao djelovati kao hladan tuš (na nagon za preživljavanjem koji je postao cilj sam po sebi, zbog paralizirajućeg straha-od-nepoznatog):

Radnik postaje virtualni radnik a takoder i virtualni potrošač (početak Ere Virusa, ere biološkog klasnog ratovanja, u budućnosti će produbiti i ojačati tendenciju zatvaranja u ćelije).
Ovo daje otuđenosti novi konkretni smisao - ta otuđenost o kojoj se prije samo spekuliralo (kao o osjećaju, a oni se ne mogu "dokazati") sada dobiva svoju pripadajuću sliku u stvarnosti: čovjek koji sjedi sam pred ekranom, bez kontakta s drug(ov)ima i bez mogućnosti da čulima sudjeluje i odlučuje u izboru onoga što virtualno kupuje (ne može opipati tkaninu, isprobati odjeću i obuću, pomirisati hranu i/ili sastojke, itd) - otuđenost dovedena do ekstrema, postavljena kao nova osnova za doživljaje senzorne deprivacije koji su po kvaliteti negdje izmedu života i smrti - da li su takvi doživljaji u stanju proizvesti fantastičnije subjektivne svjetove, dokle mogu biti produktivni u tom smislu, te kome to služi i za što? - pitanja su koja će u budućnosti možda postati aktualna.

Što se dešava (u ovom scenariju) sa nekretninama u kojima se radilo/prodavalo?
Postoji mogućnost da će se prenamijeniti u istinski male ćelije- sobice za pojedince, nakon što sveopća virtualizacija rada razbije obitelj tj osnovnu ćeliju na njene sastavne dijelove - atomizacija par excellence - tako da će svaki pojedinac, zbog bolje produktivnosti i "kvalitetnijeg" života, živjeti sam. Drugi u zajednici/osnovnoj ćeliji će postati višak koji crpi energiju potrebnu za predanost radu ili kako god da će se zvati ta potpuna hipnotička predanost ekranu.

Nastavit ću kasnije, idem sada vani

[Weekend Warrior]

planinar kaže:

Čovjek jest biće koje teži slobodi, ali je i biće navike, prilagodljiv je i može se naviknuti biti neslobodan u većoj ili manjoj mjeri, može čak biti i zadovoljan mjerom neslobode ako si to stanje uspješno racionalizira. Nema malo svjedočanstava o strahu dugogodišnjih zatvorenika od života na slobodi...

Zato sam u jednom trenutku prešao u privatne poduzetnike pa sada mikromenadžiram sam sebe, određujem si radno vrijeme, s kime ću raditi, a s kime neću, u kakvim radnim uvjetima i sl. I ne treba mi posredništva u vidu 'pomoći' državnih institucija pri tome, koje su se do sada prije pokazale kao izvor problema, nego rješenja. Ne treba mi nametnut institut 'zaštite na radu' kojeg preskupo plaćam da bi me savjetovao da isključim grijanje i maknem lončić za kavu s rešoa. Uostalom, već sam prošao nekoliko ispita vezanih za zaštitu na radu na svakom prethodnom radnom mjestu, a imam i poseban certifikat za zaštitu od požara izdan od vatrogasne ustanove (ne pitajte). No, svejedno postoji potreba da me se i dalje obučava (te da i dalje to plaćam paraprivatnom sektoru, htio ili ne htio, lol) makar radim uredski posao, a ne u nuklearnoj elektrani.

Imam nekoliko klijenata s kojima sam se našao na istoj valnoj duljini i s njima radim pod uvjetima koje smo zajedno dogovorili, s onima s kojima sam osjećao da su prenaporni prekinuo sam ili nisam uopće započinjao odnos.

Ne pada mi na pamet ikoga zapošljavati, tako da sam izbjegao cirkuse sa šumom pravila, administracijom, proučavanjem radnog prava, frustracijama tih potencijalnih radnika oko uvjeta rada i sl. Ja zadovoljan jer imam daleko manje briga i stresa, potencijalni radnici koji bi radili kod mene opet zadovoljni jer ih nitko ne provjerava, 'tjera' ih da rade za plaću, otuđuje od produkata njihovog rada, vrši aproprijaciju viška vrijednosti ili ih izrabljuje na bilo koji način.

Win-win.

Evo idem i ja sada vani, uhvatiti malo sunca i zraka, odmoriti oči od ekrana, popiti kavu s prijateljima i nitko mi ne mjeri hoće li to biti 30 min. ili 1h. Osim eventualno žene, ali to je neka druga priča, heh.

[Volver]

planinar kaže:

Opasnosti po radnika koji radi od kuće su (kako ja to vidim):
- dostupnost radnika poslodavcu u svako vrijeme dana i noći,
- povećanje očekivane razine produktivnosti s obzirom na oslobođeno, fleksibilno vrijeme rada,
- ukidanje prava na plaćeni prijevoz i prehranu (tko to ima),
- lakši nadzor radnika od strane poslodavca,
- poslodavac više nije odgovoran za uvjete radnog mjesta (zaštita na radu), a vjerojatno je i da mnogi radnici nemaju prilagođene uvjete za rad kod kuće,
- za poslodavca više nema troškova inventara (stolovi i stolice), troškova održavanja radnog prostora, a za radnika tek sad ima, pitanje servisiranja tehnološke opreme ako nije u vlasništvu poslodavca, troškova privatnog kućnog interneta koji ne plaća poslodavac,
- radnik gubi živi socijalni kontakt s drugim ljudima i postaje virtualno socijalno biće, i ne samo s kolegama na poslu,
- narušavanje organizacije domaćinstva, stvaraju se napetosti i frustracije u obitelji....itd.

Domaći poduzetnici još nisu toliko proračunati kao strani, pa je sigurno da još nema "kvalitetnog" nadzora, ali po uzoru na strane poduzetnike i njihova rješenja, to je samo pitanje vremena.

Dobro si ovo rasvijetlio.

Distanciranjem od radnog mjesta (kod poslodavca) gubi se distanca između profesionalne i osobne sfere života.

Potom, u sada tako ispomiješanoj sferi pitanje je, ukoliko do toga dolazi, proizvođenja daljnjih dijeljenja, odjeljivanja, distanciranja.

Uopće, zanimljiv mi je taj fenomen približavanja udaljavanjem, i obratno, udaljavanja približavanjem.

A središnje valjda uvijek pitanje (prave) mjere.

[Jednostavko]

planinar kaže:

Trenutno su aktualni novi pregovori socijalnih partnera (poduzetnika, sindikata i države) o novom zakonu o radu u HR. Sindikati nastoje spriječiti promjene na gore po radnike, poslodavci nastoje "fleksibilizirati" ograničenja pri zapošljavanju, otkazima, radnom vremenu, država mora nastojati u zakon ugraditi nov način rada, prije svega propozicije rada od kuće, itd.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...ljivo-15075909

Opasnosti po radnika koji radi od kuće su (kako ja to vidim):
- dostupnost radnika poslodavcu u svako vrijeme dana i noći,
- povećanje očekivane razine produktivnosti s obzirom na oslobođeno, fleksibilno vrijeme rada,
- ukidanje prava na plaćeni prijevoz i prehranu (tko to ima),
- lakši nadzor radnika od strane poslodavca,
- poslodavac više nije odgovoran za uvjete radnog mjesta (zaštita na radu), a vjerojatno je i da mnogi radnici nemaju prilagođene uvjete za rad kod kuće,
- za poslodavca više nema troškova inventara (stolovi i stolice), troškova održavanja radnog prostora, a za radnika tek sad ima, pitanje servisiranja tehnološke opreme ako nije u vlasništvu poslodavca, troškova privatnog kućnog interneta koji ne plaća poslodavac,
- radnik gubi živi socijalni kontakt s drugim ljudima i postaje virtualno socijalno biće, i ne samo s kolegama na poslu,
- narušavanje organizacije domaćinstva, stvaraju se napetosti i frustracije u obitelji....itd.

Domaći poduzetnici još nisu toliko proračunati kao strani, pa je sigurno da još nema "kvalitetnog" nadzora, ali po uzoru na strane poduzetnike i njihova rješenja, to je samo pitanje vremena.

Ako je bit čovjeka sloboda, onda je jasno da su pregovori "socijalnih partnera" o uvjetima rada besmislica. Ljudi imaju pravo da sami neposredno odlučuju o uvjetima svoga rada, to proizlazi iz njihove biti, a pitanje hoće li raditi od kuće ili neće je sporedno.

[Weekend Warrior]

Jednostavko kaže:

Ako je bit čovjeka sloboda, onda je jasno da su pregovori "socijalnih partnera" o uvjetima rada besmislica. Ljudi imaju pravo da sami neposredno odlučuju o uvjetima svoga rada, to proizlazi iz njihove biti, a pitanje hoće li raditi od kuće ili neće je sporedno.

Bravo Jednostavko.

Sloboda radnika može biti ograničena od strane kapitalista, ali i institucija birokratizirane države, uključujući i razno-razne strukture koje mogu tek nominalno biti “socijalni partneri”, a u stvari vukovi u janjećoj koži.