FILOZOFIJA - znanost - religija ....

[adriatic]

geza kaže:
Mislim da se uvođenjem umjetnosti stvar ne komplicira, već Iako mi nemamo neku " umjetničku filozofiju " , ono zasigurno imamo niz umjetničkih djela koja simbolički - optički saopćavaju filozofsku ili znanstvenu spoznaju. Tipčna takva umjetnost su Escherove grafike, koje su, zapravo sve sama filozofija!

Hej, pa ti opet svodiš umjetnost na likovnost! Daj to malo pojasni.

[Pandora10]

Kako Tzu iz osobnih razloga (koje u nastavku citiram) :

Zelio sam reci da ako se putnik-filozof upusti u duhovnu borbu-filozofiranje u mocvari, kojom caruje hidra, sa svakom odsjecenom hidrinom glavom izrast ce nova, tako da je takav nacin rasprave uzaludan. Ne, mocvaru treba jednostavno zaobici suhim putom kojeg nam osigurava, ponavljam se, srednjoskolska logika i filozofija.
Za tvrdoglave, da ponovim: onaj tko gleda filozofiju spekulativno (Pandora) i onaj, tko je gleda znanstveno (moja malenkost) ne mogu produktivno diskutirati, jer su im polazista dijametralno suprotna, te tako nemaju ni minimalni zajednicki nazivnik.

evidentno nije u mogućnosti osobno ovdje iznijeti svoj stav o filozofiji,u njegovo ime i na njegov račun (zaobilaznim i suhim putem)prenosim vam njegovo cjenjeno mišljenje:

Moj je stav, da je filozofija znanost, prema tome u njoj nema mjesta spekulaciji. Zadatak te filozofije, izmedju ostalog, je upravo da razoblicuje i ponistava pokusaje prodavaca magle kako bi eliminirala stranputice misli, koje ne vode napretku i boljitku. Svojim postom na »Kritici..« sam to pokusao uciniti, sredstvima koje imam na raspolaganju (srednjoskolska filozofija), te smatram da mi je to i uspjelo

Ja do sad stvarno nisam znala da je zadatak te (koje?)filozofije "razobličavanje i poništavanje pokušavanja prodavalaca magle kako bi eliminirali stramputice misli(vid vraga tih stamputica šta su se namnožile=a nigdje putokaza?)a koje ne vode napretku i boljitku(gdje god bio i što god značio)...već drito u propast(aaaaajme...uh)
Koji je avaj lijek za ovaj avaj neuspjeh "te" dobrobitnefilozofije koji bi garantirao eliminaciju stramputice misli i pogrešno mišljenje uopće?
Pa mislim da je jedino rješenje..... u zabrani mišljenje uopće.
Zašto bi ljudima bilo dozvoljeno misliti kad ih misli vode na stramputice misli ..hm?
Jednostavno zakonom treba zabraniti slobodno mišljenje i "sredstvima koje imam-o na raspolaganju (srednjoskolska filozofija)" ozakoniti granicu mišljenja.
Mišljenje preko i izvan te granice (srednjoškolske filozofije) treba strogo kažnjavati da se spriječi...
"»teror« spekulativne filozofije tipa Pandora i ponovno oživljavanje Hidre koja je metafora za Pandorinu filozofiju mocvare".

Dakle,ko je ???? za uvođenje zakona kojim bismo uveli kraj mišljenja i tako ušli u novu eru filozofije i napretka...
a kojeg bi po genijalno predlagaču mogli nazvati :
TZU=Tragedija zatvorenog uma......

[Pandora10]

"Da bi naznačio općost općeg,Hegel jednom spominje sljedeći primjer:
Netko bi da u jednoj trgovini kupi voće.On traži voće.Nude mu jabuke,kruške,nude mu breskve,trešnje,grožđe.No kupac odbija to što mu nude.On bi pošto-poto voće.Mada ono što mu se nudi uvijek jest voće,ipak se pokazuje: voća nema,ono se ne može kupiti.".....

[adriatic]

FILOZOFIJA i što je razlikuje od znanosti i religije

I filozofija i znanost imaju izvor u spekulacijama starih Grka o naravi svemira. Stoljećima se nije ni pokušavalo razlikovati znanost od filozofije. Čak su i Galileja, Newtona i Keplera nazivali filozofima prirode. Moramo imati na umu da je do tada filozofija bila ANCILLA THEOLOGIE.

Ipak s vremenom zasnovale su se posebne znanosti sa odvojenim zadaćama i postupcima. Porijeklo svemira (kao problem) spalo je u domenu fizikalnih znanosti, a mnogi epistemološki problemi istražuju se u psihologiji.
Zasnivanjem mnogih društvenih (humanih) znanosti izgleda da je filozofija izgubila većinu svojih područja rada i postala samo ishodište («majka») novih znanstvenih grana, odnosno ima ulogu PROTOZNANOSTI.

Zato neki pomišljaju da je vrijeme filozofije prošlo i da ona postaje nepotrebna.
Ništa nije dalje od istine! Filozofija i dalje ostaje jedina sposobna za sintezu svih znanstvenih dostignuća i jedina je u punom smislu GLOBALNA.
TZV. globalne znanosti, ipak se bave samo pojedinim motrištima cjeline, a samo se filozofija bavi cjelinom kao takvom, bez ograničenja.
Njena sposobnost (i obveza) da stavlja u pitanje i najtemeljnije pretpostavke svake spoznaje, razlikuje je od svake znanosti, kao i od religije.

Filozofija ne pretendira na apsolutnu istinu jer su polazne pretpostavke spoznaje načelno nedokazive.
Najviše što (dobra) filozofija može postići jest da bude (u sebi) dosljedna, tj. da nema unutrašnjih proturječnosti.

Središnja je značajka filozofije korjenito kritičko preispitivanje temeljnih pretpostavki svake spoznaje, uključujućii filozofijsku.
Po tome je filozofija univerzalno primjenljiva na svaku ljudsku djelatnost.

Žao mi je što moram citirati samog sebe ali valjda je to način da podsjetim
neke ljenčine koji ovdje "filozofiraju" da prvo moraju naučiti abecedu.

Ne postoji filozofija bez spekulacije, ni znanstvena filozofija.

Filozofija se prvenstveno bavi CJELINOM, a ona je empirijski nedostupna.

Empirijskim metodama pojedine (grane) znanosti spoznaju pojedine djeliće cjeline,
no to nije filozofija.

[geza]

Adriatik ponavlja:

Ne postoji filozofija bez spekulacije, ni znanstvena filozofija.
Filozofija se prvenstveno bavi CJELINOM, a ona je empirijski nedostupna.
Empirijskim metodama pojedine (grane) znanosti spoznaju pojedine djeliće cjeline, no to nije filozofija.

I ja se ponavljam da je FILOZOFIJA UMNOST O CJELINI, dakle, slažemo se, ali nikako i nitko, ne samo na ovom forumu već i u cijeloj filozofiji ( umnosti ) ne reče: ŠTO JEST CJELINA? Ajde Adriatik pokušaj ti odgovoriti na pitanje: Što jest cjelina? Mogu i drugi, pokušat ću i ja. Može li tako?
Ako se odgovori na to pitanje odgovorit će se i na pitanje: Je li filozofija empirijsdki nedostupna, ili je dostupna? Recimo, ja mislim da je FILOZOFIJA EMPIRIJSKI DOSTUPNA, ako je predmet filozofije cjelina, a kažemo da jest!

[adriatic]

niti nacrtati, niti otpjevati, niti predočiti, niti ...
ali može se (pokušati) misliti.

Može se pokušati izreći (napisati) koliko nam to (ljudski) jezik dopušta,
ali to je uvijek jalov pokušaj da se postigne nemoguće.
Naravno da to nije dovoljan razlog za odustajanje od pokušaja.

Truditi se svim silama da postignemo nemoguće (znajući u svakom trenutku da je nemoguće) znači imati smisla za humor i prihvaćanje (pomirenost sa) čovjekovog tragikomičnog položaja u kozmosu.

Dakle, CJELINA je sve što (na bilo koji način) JEST, tj. ona uključuje i takve čudne ostatke (koje rado izostavljamo kada pokušamo zamisliti CJELINU) kao što su prostor i vrijeme, svijest, ...
Time je nužno nadempirijska jer (naravno) uključuje i empiriju i načelno nam je nedostupna.

Jedini način koji mogu zamisliti za spoznaju CJELINE jest poistovjećenje (sjedinjavanje) s njom, tj. oslobađanje od osobnosti (= odvojenost od CJELINE) ili kako to budisti nazivaju: Nirvana

[Pandora10]

Ajde da se teta pandora posluži pri ruci joj priručnikom.....radi rasvjetljavanja nekih "tamnih filozofskih područja"...

"Postoje dva moguća značenja istine....idealističko ...i realističko...
Svađa između idealista i realista jest svađa oko shvačanja spoznaje: Sastoji li se ona u stvaranju ili dohvačanju
predmeta?...Pitanje je doista teško....S obzirom na ... problem mora se posve odlučiti.Cjelokupna ljudska spoznaja mora se razumjeti ili kao dohvačanje ili kao stvaranje (stvari).Svako kompromisno rješenje je pogrešno .
Ili se mora reći da uopće ne postoji izvanjski svijet i da naš duh sve stvara ili pak suprotno,da on ništa ne stvara osim kombinacije sadržaja i da sve što mi spoznajemo mora postojati nekako izvan duha."

Daklem aktualna filozofska "svađa" je ukratko u pitanju...
da li stvari kao takve postoje po sebi(pa ih mi kao takve i "dohvaćamo") -realisti...ili postoje u i po uvjetima percepcije(pa ih tim uvjetima u sebi i "stvaramo"-idealisti?

Ja osobno i na temelju osobnog iskustva opredjelila sam se za idealističko "rješenje" jer sam se u njemu potpuno "pronašla"...

[adriatic]

I kao dobrog duha iz boce pozovem ja opet u pomoć Baloga

Pozitivizam negativno utječe na filozofiju. Kao razmaženom djetetu servira joj odgovore i istine; uredno i precizno izmjerene, izvagane, sortirane, pakirane.

Filozofija uz pozitivizam promaknut u bebi-sitericu gubi moć predviđanja, rasuđivanja, filozofiranja. Postaje analitički-računovodstveno-racionalna. Poput blentavog uspavanog teve-gledatelja, filozofija sjedi ispred ekrana znanosti čekajući nastavak matematičko-fizikalno-astralne sapunice koja igra već više od pola stoljeća u režiji fah-idiota.

Lezbijski odnos filozofije spram znanosti rađa surogatom njene prave valjanosti.Iz takvog odnosa suvremena filozofija može očekivati samo sidu. Prava ljubav među njima moguća je jedino ukoliko filozofija vječno sumnja u znanost, u njena očitovanja ljubavi, njenu istinu.

[Flemming]

adriatic kaže:
I kao dobrog duha iz boce pozovem ja opet u pomoć Baloga

Pozitivizam negativno utječe na filozofiju. Kao razmaženom djetetu servira joj odgovore i istine; uredno i precizno izmjerene, izvagane, sortirane, pakirane.

Filozofija uz pozitivizam promaknut u bebi-sitericu gubi moć predviđanja, rasuđivanja, filozofiranja. Postaje analitički-računovodstveno-racionalna. Poput blentavog uspavanog teve-gledatelja, filozofija sjedi ispred ekrana znanosti čekajući nastavak matematičko-fizikalno-astralne sapunice koja igra već više od pola stoljeća u režiji fah-idiota.

Lezbijski odnos filozofije spram znanosti rađa surogatom njene prave valjanosti.Iz takvog odnosa suvremena filozofija može očekivati samo sidu. Prava ljubav među njima moguća je jedino ukoliko filozofija vječno sumnja u znanost, u njena očitovanja ljubavi, njenu istinu.

Prije će biti da se "prava" (e o ovome sada možemo diskutirati dovijeka!) ponaša ne kao lezbijska faćkalica već kao majka koja ne daje znanosti da odraste, već je vječito uči i soli pamet ...
Suvremena znanost se tako otrgla poput punkerskog čeda i odreklo se stare i sramotne filozofije...
Tako npr. fenomenolog Husserl u KRIZI EUROPSKIH ZNANOSTI doživljava taj odnos...

Pozitivizam je naprosto smrt za filozofju, misle Husserl i bratja.
I taj je pozitivizam ne baby-siterka no bitanga koja je zavela nestašnu kćer princezu znanost, a kraljica filozofija je nastoji vratiti na pravi put.

Naravno sve ovo iz kuta jednoga fenomenologa.

Filozofija je tu puno uobraženija, ona misli da je SVIJET sam postal sapunica zbog toga kaj njime upravlja OBESMIŠLJENA znanost, odbjegla kćer u raljama makroa - pozitivizma...

Evo i ovak se može na taj problem gledat...

[adriatic]

Po meni ta analogija ide ovako:

Filozofija ima mnogo kćeri i sve su one punoljetne.
Neke imaju i vlastito potomstvo. I većina tih kćeri i unuka "zna"
da je jaje pametnije od kokoši.

No stara dama ima kamen mudraca (vječita mladost) i nadživjet će sve svoje potomke, jer njihova je misija ograničena.

Danas su jako moćni jer iz (nekih) znanosti se pravi dobar profit,
a iz filozofije još nitko nije uspio izvući profit.

[Flemming]

Pozitivizam kako su ga "primjenjivali" Teeine i Comte i Descartes su smrt za filozofiju po mnijenju fenomenologa, a time je smrt i za drushtvo koje srlja u tehnoloshku propast.
Za Pascala pak pozitivizam je udarac dushi covjekovoj, za Pascala je to isto kao Nietzcheov odvazni veslacki pohod u orahovoj ljuski.
Platonizam je "rijeshio problem" pozitivizma, no sa njime je izbacio i disciplinu koju fenomenolozi prakticiraju. zato su platonisti u pravilu mistici...
Ma ne, fenomenologija jedina moze ujedinit filozofiju i znanost(i).

[adriatic]

Peter Medawar: "Science is the art of the soluble"

Znanost je umjetnost rješivog, kaže dr. PM, a autor članka komentira:
"Scientists addres only those matter they are at any time equipped to solve."

Dakle znanost se bavi samo onom što je sposobna rješiti.
Analogno ovoj tezi, filozofija bi bila umjetnost nerješivog ?

Možemo li reći da je filozofija umjetnost (pokušaj) rješavanja nerješivih problema (pitanja na koja ne postoje konačni odgovori), tj postavljanja pravih (bitnih) pitanja da bi se tragalo na pravom putu, a ne išlo stramputicama ?

Po tome se filozofija bitno razlikuje od znanosti koja ide (koje idu ?) trasiranim putovima i čak se teško odriče važeće paradignme i onda kad je ona već postala neplodna.

Filozofija je sveobuhvatna (bavi se Cjelinom), a znanosti se bave malim djelićima (aspektima) cjeline. Zato filozofija odgovara na "nemoguća" pitanja (Cjelina je čovjeku racionalno nedostupna) i pokušava rješiti nerješive probleme.

Znanost je toliko ograničena (koncentrirana) da može i treba rješavati probleme (davati konkretne odgovore), tj nuditi i realizirati (provjerljiva i primjenljiva) rješenja.

Zato je znanstveno znanje kumulativno: skupljamo ga ( i sistematiziramo) kao što skupljamo stvari (to se zove progres ), da bismo na kraju shvatili da je to (kao i skupljanje stvari) skupljanje smeća.

Akumulacijom znanstvanih činjenica i teorija nikad nećemo doći do nekakvih bitnih spoznaja.

[adriatic]

Tufir II kaže:
1. Znanstvena praksa najčešće nema nikakve s filozofijom; dobar znanstvenik ne mora imati pojma tko su Carnap, Wittgenstein, Kuhn ili Popper...


3. Nekada je filozofija na nakin način predvodila znanost, nudeći znanstvenicima ideje, metode i hipoteze. Imam dojam da se danas filozofija na neki način šlepa za znanošću, pokušavajući dati smisao kaosu znanstvenih i tehnoloških prodora koji su se desili u posljednjih stotinjak godina. Jesu li uspješni u tome?

1. Posve si u pravu! A zašto je tako ?

Pa valjda zato što je "dobar znanstvenik" postao tehničar ("loš sluga goreg gospodara"), jer znanost ne služi čovjeku, već profitu.

3. Profit vlada našim (modernim) svijetom. Da bi on rastao potrebne su određene (nove) tehnologije. Da bi se one ostvarile potreban je određen tip znanstvenih istraživanja i primjenjene znanosti.
Sve što se ne uklapa u to postaje nepotreban luksuz (osim kao ukrasni dodatak zbog obmane javnosti) pa je poželjna samo ona "filozofija" koja će biti sluškinja profitu.

Zato se "filozofija" šlepa za "znanošću". A "u tom ludilu" ("kaosu") naravno "ima sistema".

SVE SLUŽI PROFITU.

[geza]

Zašto ADRIATIK odmah nesporazum?? Sve što sam napisao je korektno! Gledaj, ali nemoj se odmah " kostriješiti " , i slušaj sebe, a ne mene. Ti kažeš: " Kada kažem cjelina, mislim na Apsolut kao jedno. " Problem je u slijedećem: Ti misliš Apsolut kao jedno, kao cjelinu, a nemaš pojma što je Apsolut? Ne TI kao osoba , već ti kao filozof, znanstvenik, ili običan čovjek. Nitko do danas ne zna što je i tko je Apsolut? Ili, možda griješim?? Možda ti znaš, ako znaš reci, objasni. Rado ću poslušati! Dakle, moje mišljenje, ili teza, kako hočeš, je da mi svi koliko nas ima trebamo dobro zasukati rukave i " mozak " da bi valjano odgovorili na pitanje: Što je cjelina ? Što je Apsolut? Što je jedno?
Možeš li prihvatiti, da sam za razliku od tebe, dozvoli da tako kažem, dobrano zasukao rukave i mozak da bih pokušao odgovoriti na ta vječna filozofka pitanja? Rezultat je upravo to što ti odbijaš!? Koliko si ti razmišljao o magnetizmu, što ti znaš o magnetizmu, što znaš kakovu vezu ima magnetizam s cjelinom, a ti ovako kao iz " trbuha ", da je smješno reći da magnetizam obuhvaća cjelinu. Nije to dobro, ti ili bilo tko drugi, ako netko nešto ne razumije, ili ga zbunjuje, u najmanju ruku treba zatražiti objašnjenje na temelju kojih arugmenta se iznosi neko gledište, stav, teza ili teorija, pa tek nakon toga eventualno može usljediti izjava " naprosto je smiješno " . A da megnetizam nije " smiješan " i da ukazuje na to, da obuhvaća cjelinu, pokazuje ovaj tekst iz " General Science Arhiv, Chicago " : " Unataoč pustolovinama u svemiru i uspješnom prelazu iz klasične fizike u relativističku, te napretkom tehnologije u neočekivanim razmjerima, i neočekivanom razvitku znanosti o svemiru , velika enigma za znanost i ( FILOZOFIJU - ovo ja dodajem ) i dalje ostaje MAGNETIZAM - MISTERIOZNA SILA KOJA DJELUJE NA DALJINU. ADRIATIK imaš pravo jedino u slučaju ako vrijedi da ono ( magnetizam ) što djeluje na daljinu manje obuhvaća cjelinu od onog što djeluje na kraću daljinu. Možda je to moguće, ali je i malo čudno, zato ostajem s tezom, da je magnetizam ta pojava koja na mogući dobar način opisuje cjelinu nečega: atoma, molekule, Čovjeka, Zemlje, galaktike, svemira….. pa ma koliko to tebi, ili nekom drugom izgledalo " smiješno ".

Koliko je magnetizam zapravo " smiješan " pokazuje njegova " podvala " znanstvenicima i filozofima da je binaran, da je dvopolan, a ON - magnetizam je zapravo četveropolaran! Ako je i to kojim slučajem " smiješno " predlažem da se svi smijemo polarnoj inverziji koju nalazimo u fizici, kemiji i biologiji svijeta. Čas si žensko, a čas muško, čas si sjeverni, a čas južni pol, a što zi zapravo zna jedino Hesoid?? Sječaš li se Hesoida, onoga koji je znano ono što Heraklit nije znao!!? Nastavimo, dobro je počelo, ali budi suzdržaniji u ocjenama i izjavama. Ovo nije " škola za pačiče male " već otvoreni Forum gdje su profesori i učenici ravnopravni!
Dakle, između nas nema SUŠTINE NESPORAZUMA, može biti, ili bi trebala biti, samo SUŠTINA SPORAZUMA, koju potvrđuju činjenice, a ne ova ili ona, uključujući i moja, mišljenja.
Slažeš li se s ovakvim pristupom?

[adriatic]

geza kaže:
Science is not a new kind of knowledge;

why it works so amazingly well --

«Science is not a new kind of knowledge; …» YES; IT IS !

Moderna znanost nastaje nakon Renesanse u Evropi i svako pozivanje na njene milenijske korijene je posve proizvoljno. Ona se bitno temelji na «kršćanskom», tj «Abrahamskom» (tri monoteističke religije) svjetonazoru po kojem je priroda neprijatelj (vrag) kojeg treba pobijediti (pokoriti) ili uništiti. Čak se i vrag (anti-bog) prikazuje u liku boga Pana koji personificira prirodu.
Kroz modernu znanost se sve to «racionalizira» (ideologizira u novom obliku), ali «pokoravanje prirode» ostaje trajna zadaća. I, valjda, kada čovjek potpuno pokori ("spozna") prirodu, živjet ćemo u zemaljskom raju.
Podsjećam da (takova ) znanost nipošto nije mogla nastati u Kini (taoizam) ili Indiji, iako su oni «znanstveno» bili daleko napredniji od Evrope. Nedostajalo im je ono bitno: rat s prirodom kroz kapitalizam (zakon rasta profita) i njegovu služavku – modernu znanost.
Možemo govoriti i o «drugom rođenju» znanosti kada je nakon Descartesa i Newtona definitivno pobijedio mehanicistički svjetonazor, koji je danas na dijabolički način opsjeo umove većine ljudi, tako da se čak govori o «mehanizmima» mišljenja, zaključivanja i odlučivanja.
Tendencija je moderne znanosti da se čovjek pretvori u stroj – robota koji će funkcionirati točno onako kako ga programiraju i biti savršeni, radnik, potrošač i vojnik. Olako se zaboravlja da moderna znanost prvenstveno služi vojnoindustrijskom kompleksu, koji bitno odlučuje (kroz financiranje) što će se i kako istraživati i time usmjerava cjelokupni razvoj znanosti.

«…And why it works so amazingly well»

BUT IT WORKS WELL ONLY IN SERVICE OF BIG BUSINESS.

Zaista je začudno djelotvorna u službi povećanja profita, ali to je sve. Uopće ne služi čovjeku, osim marginalno kada se slučajno podudare interesi financijera (prvenstveno vojnoindustrijskog kompleksa) sa općeljudskim interesima.
Moderna znanost prvenstveno služi proizvodnji sve strašnijih vrsta oružja i druge vojne opreme i tu ima fantastične uspjehe.
Ni jedan ljudski problem ne rješava ni približno tako uspješno. Smrtonosne bolesti (i stalno nove) još haraju našim planetom, istrijebljene su mnoge benigne biljne i životinjske vrste, ali ni jedna «štetočina», ništa pouzdano (znanstveno) ne znamo o psihičkim moćima čovjeka (sve što znanost ne može objasniti proglašava se nevažnim ili nepostojećim), čovjek postaje sve ovisniji o tehnologiji i sve nesposobniji da živi u prirodi, pa se to naziva uspjehom i progresom.
Ovakva znanost ne samo da nije jedina moguća, već sasvim izvjesno nije ni najbolja.

“A fundamentally different science result when we see nature as a lover rather than a slave.”
. . . - Linda Jean Shepard

[geza]

Adriatik, sve je O.K. što pišeš o modernoj znanosti, kapitalu, profitu, centrima moći i
t. d. , no iza svega stoji jedno po mom mišljenju , " ubitačno " pitanje: Zašto čovjek sve to čini?
Svojedobno imamo sam prilike raspravljati s našim jednim poznatim ekonomistom o svemu što ti naglašavaš, ali mnoga pitanja su ostala bez odgovora. Jedno od tih je i ovo: Da li se istraživanje svemira, konkretno Mjeseca, Marsa, Jupitera, Saturna. Plutona, Sunca i dalje , ( ili recimo razvoj nanotehnologije, ili informatike ) može tumačiti i objašnjavtai s pojovima tradicionalne ekonomije, sociologije, antropologije, filozofije………..?? Mi uz našu najbolju volju ( i znanje gospodina ) nismo uspjeli objasniti razlog slanja sondi, recimo na Mars, uzrkovano samo intersima tvrte koja proizvodi, rakete i ostale aparate i opremu, da bi preko toga ostvarile profit i svoju egzistenciju u kapitalističkom svijetu? Nama ( meni ) se čini, da stari pojmovi, stare kategorije u ovakvim slučajevima ( a njih je sve više ) jednostavno ne drže vodu! Ja sam više sklon mišljenju, da MI ulazimo u potpuno novi fazu razvitka ( i problema ) koje se mogu razumijeti i rješavati samo ako se sve stavi u jedan metafizički kontekst u kojem čovjek i sve što naslijeđuje dobiva drugčiju ulogu, smisao, svrhu……….a sam čovjek se, kao što sam već pisao, mora redefinirati.

[adriatic]

. . . . SOFISTICIRANJE O "BITKU"

Hegel kaže da je bitak "neodređeno neposredno".
Jako mudro. Znači, da još malo pojasnimo, da je bitak neulovljiva nevidljiva očitost. Moglo bi se reći i da je strašno daleka blizina.
Neotkrivena otkrivenost.

Mudrac Martin Heidegger ide i dalje tvrdeći da je "pojam bitka naprotiv najtamniji" i da "pojam bitka nije moguće definirati"
K vragu, kako nije. To što je najtamnije to je bitak. Sad još treba vidjeti što je najtamnije. Bitak je svakako tamniji negoli je mrak, negoli noć. Ne krije li se bitak u smrti. Tamo navodno vlada neviđena tama i muk. Jer smrt je nešto s one strane života. S one strane buke i vatrometa. S one strane singulariteta.

Ako je tako onda je bitak kliznuo kontroli raspoloživih instrumenata, van postojećih je zakona, van logike, znači i izvan dosega pameti. A što je s tamnim mislima mračnjaka? Je li to pogodno mjesto za uzgoj presadnica bitka.

Mnogi su umnici pokušali izolirati tamnu, najtamniju mrlju u kojoj navodno postoje uvjeti za opstanak bitka. Nu da bi se tamna mrlja mogla skrozirati valjalo ju je osvijetliti. Tili tren nestala je mrlja, s njom i bitak.

[Essenca]

adriatic kaže:
. . SOFISTICIRANJE O "BITKU"

Hegel kaže da je bitak "neodređeno neposredno".
Jako mudro. Znači, da još malo pojasnimo, da je bitak neulovljiva nevidljiva očitost. Moglo bi se reći i da je strašno daleka blizina.
Neotkrivena otkrivenost.

Mudrac Martin Heidegger ide i dalje tvrdeći da je "pojam bitka naprotiv najtamniji" i da "pojam bitka nije moguće definirati"
K vragu, kako nije. To što je najtamnije to je bitak. Sad još treba vidjeti što je najtamnije. Bitak je svakako tamniji negoli je mrak, negoli noć. Ne krije li se bitak u smrti. Tamo navodno vlada neviđena tama i muk. Jer smrt je nešto s one strane života. S one strane buke i vatrometa. S one strane singulariteta.

Ako je tako onda je bitak kliznuo kontroli raspoloživih instrumenata, van postojećih je zakona, van logike, znači i izvan dosega pameti. A što je s tamnim mislima mračnjaka? Je li to pogodno mjesto za uzgoj presadnica bitka.

Mnogi su umnici pokušali izolirati tamnu, najtamniju mrlju u kojoj navodno postoje uvjeti za opstanak bitka. Nu da bi se tamna mrlja mogla skrozirati valjalo ju je osvijetliti. Tili tren nestala je mrlja, s njom i bitak.

)))))))))

ovo me je baš ugodno nasmijalo

[Flemming]

Osnova pojavnog nije neka substancija koju možemo izmjeriti, već naša ontološka svijest. Takvo znanje ne možemo stjeći. Tužno je, no izvan Dasein-a, nema ničeg! I ako se sekiramo zbog manjka dokazao bitku, srozali smo se do razine divljaka kojise divi boci coca-cole...
No, obujmo kamašne, privježimo leptir mašnu, stavimo cilindar, pa pođimo u virtuelnome društvu Heideggera i Deride na večeru, a zatim u salon na filozofiranje.
Jer mi jesmo, dok se otvaramo prema vlastitoj egzistenciji.
Nietzsche je bitak definirao kao ono o čem se ne može misliti, a Heidegger da mu se (bitku) može prići smo kroz dufrainocsku analizu pjesama velikih spisatelja... (Nakon što je odustao od Sein und Zeit-a)...
Heideggera kleveću da je mračan...
Interesantno, svi drugi filozofi mi izgledaju simpatičnije kroz vizuru nekog povjesničara, a glupavo kad se sam njima pozabavim, a sa Hedeggerom je drugačije: povjesničari ga upropaste a meni je srcu drag!

[adriatic]

Tako je i s bitkom. Da se slučajno ne bi dobila bitka s bitkom, raspoređen je na različita mjesta, u razne prostorne i vremenske stupice. Postoji bitak i bitak. Pa bitak tu-itak. Pa se-bitak. Izim interijernog postoji i eksterijerni svjetski bitak; ovdje-bitak, tamo-bitak, ondje-bitak, za-bitak, je-bitak. Ali ostoji i vansvjetski bitak pred ili prije-bitak, ne-bitak, ne-bitak ne-bitka. pa poslije-bitak. Pa ne-bitak kao bit biti u-bitka. Pa pokraj-bitak, što ne valja brkati s uz-bitkom. Njihova bit je da su temporalni a vanvremeni.
Ako nemate pametnijeg posla i želite se baviti bitkom kao ekvivalentom pravog života, preporučujem vam Heideggerov turistički vodič kroz bitak Sein und Zeit.
Unaprijed znam da to neće za vas biti do-bitak, već čisti zgu-bitak. Jer čovjek je preplitak da bi mogao doznati što je bitak.