Emigrirati s djecom?

[La_LuNa]

Skola: tu kod mene krecu s 5 god u kindergarten. Pola dana je tamo, nikakve knjige i nista nismo morali kupovati. Na pocetku skolske god smo dali 25$ i skola im onda svima nabavi iste materijale, da bi se izbjegle razlike i potencijalni bullyng jer netko ima flomice iz dollarame (kanacka ofertisima) a netko flomice od 50$.
Pravo na school bus imaju djeca koja zive milju (1,6 km) od skole. Mi smo blize (1,2 km) al sam pisala zhtjev i dobili smo bus. Bus je besplatan. Iduce godine (s punih 6) ce biti grade 1 i bit ce cijeli dan u skoli, od 8.50 do 3.30.
Sve skole imaju isti raspored, sva djeca su u skoli od 8.50 do 3.30. Ovi stariji imaju aktivnosti (tipa trening ili sto li vec) prije i poslije nastave. Pauza za rucak je 50 min. Odmori su izmedju 10 i 15 min. Ide se van, igralista su im fantasticna. Pod nadzorom su cijelo vrijeme. Cak i na bus stanici stoji netko s njima a i klinci jako paze jedni na druge. Nju su prvi dan kad je isla busom od busa do razreda odveli jedan deckic i curica, sami su se ponudili za to. Na svim pjesackim prijelazima oko skole stoje prometni redari. Ogranicenje je 30kmh i strogo se postuje, policija patrolira svako jutro oko skola. Fantasticna organizacija svega! Jako smo zadovoljni!

[Kakadu]

super!

[Tomgold]

Naslov je možda malo čudan,ali nadam se da će ljudi pročitati pa će skužiti o čemu pišem.

Iako je uvijek tako bilo,svakim danom živimo sve brže,radni dan -i to onih bolje plaćenih je od 8-4 (9-5 ) dolazi se kasno navečer,vidi se žena,djeca.

Vikendi su sve veća premija,kao i godišnji odmori.

Odrasli smo ljudi,samostalni (ili bar želimo biti) odlazimo za boljim poslom ,zapravo poslom, u veće gradove,druge države.

Kako gledate na to odvajanje,podnošenje neke žrtve za veći cilj...napuštanje roditelja,brata,sestre,najbližih prijatelja,drugova....i na kraju krajeva,što je mene isto dosta tištilo-moje mjesto -gdje sam imao neku sigurnost,svaki kutak sam znao.

Postajemo odrasliji,ljudi odu dalje,malo vremena provode s svojom obitelji....i ode život,izgubite dobre trenutke života tih ljudi i oni ipak postaju neka vrsta neznanaca.

Iako ovo zvuči kao da piše neki stari gastarbajter-ustvari je tek budući ,i znam da je možda intima.

Ali kako se vi nosite s time,mislite li da ste ipak više vremena proveli u mladosti sa svojima nego neki drugi pa je s te strane lakše.

hvala

[Francesca]

Mi smo ozbiljno razmišljali o odlasku van, ali išli bi isključivo svi zajedno, kao obitelj
Srećom (ili nesrećom) je ta ponuda ipak otpala zbog nekih stvari, a ja sam odahnula, baš zbog ovih stvari o kojima pišeš - ustvari mi je teško djete odvojiti od baka i deda, teta i stričeva jer oni svi aktivno sudjeluju u njegovom životu, nisu to ljudi koje djete vidi jednom u 3 mjeseca već se vidimo na tjednoj bazi, i znam da bi mu nedostajali

Nama ustvari nije tako loše ovdje (financijski mislim) ali smo zbog djeteta htjeli da možda odraste u nekoj normalnoj zemlji a ne u ovoj žabokrečini gdje se ništa ne mjenja

Ljude kojiima je i financijski ovdje teško, potpuno razumijem kada odu van

Teška tema u svakom slučaju

[Elinga]

I ja razmišljam slično. Kao što kaže Fran druga je situacija nekome tko je ovdje na dnu ili blizu njega.
Osim obitelji, prijatelja i uspomena ovdje imam i standard koji bi tamo teško stekla ima nešto i u nekim sitnim stvarim tipa da mi ima tko uletit i pričuvat djecu, da imam lika koji mi dođe po auto i vrati ga popravljenog, a da me ne odere i slično.
Žabokrečinu oko nas i ja primjećujem, zatucanost, predrasude niski nivo opće kulture, znanja, moći rasuđivanja...ali nekako me to ne živcira do mjere da bi bježala. Radije uživam u svojoj obitelji i svemu što imam nego da se sekiram oko toga što je neki tajnik rekao o nekom testu. To ne znaći da to ne primjećijem, da nemam mišljenje ili da neću djelovati u svojoj nekoj užoj zajdnici...nego samo da se biram ne naljutiti taj dan zubog toga.
Da iz nekog razloga odlučimo otići, išli bi svi i to odmah...i tamo bi rješavali sve što treba. Nebi tata navraćao za blagnane niti bi tu gradili kuću za stare dane i djecu koja se nikada neće vratiti.

[La_LuNa]

ja sam sa svim tim rascistila u glavi prije nego smo sjeli na avion. nije bilo lako prozvakati cinjenicu da neke ljude mozda nikad vise necemo vidjeti uzivo, neke bliske prijateljice su bile trudne u vrijeme naseg odlaska i znala sam da cemo propustiti gooooomilu bitnih trenutaka u zivotima nasih bliznjih.

ali.
ja imam svoj zivot i svoju obitelj i svoju odgovornost pruziti svom djetetu najbolje i najsigurnije sto mogu. kad se crta podvuce, ne mogu niti moji roditelji niti moji prijatelji zivjeti moj zivot za mene. a zivot je samo jedan, i apsolutno ga nisam htjela provesti kronicno ogorcena u Hr. nismo "morali" otici (imali smo poslove i kolko - tolko rjeseno stambeno pitanje) ali nismo "zivjeli". prezivljavali smo - ne toliko financijski koliko psihicki.

godinu i pol kasnije odlazak nisam pozalila niti jednom.
u godinu i pol smo stekli vise nego ikad u Hr, i tu najmanje opet mislim na financije. to je jedno iskustvo koje je zaista tesko opisati. da mi je netko prije 5 godina rekao da cu korz sve to proci i ostati ne psihicki stabilna vec ubersretna, rekla bih mu da nije normalan
bakama i dedama je, normalno, tesko - al kad vide kao sada zivimo, kako im unuce napreduje u drugacijem obrazovnom sistemu, ne bi nikad htjeli da se vratimo u Hr trajno.
normalno da i nama fale roditelji i prijatelji, ali skype puno pomogne. i previse, kad mi krenu pricati neke situacije iz Hr.. No, zivot ide dalje, ne zivimo kao "otok" zato sto smo u drugoj sredini, i ovdje smo stekli divne prijatelje.
No. ja sam osoba koja je vec duuuuugo znala da u Hr nikad nece bit ispunjena, koja je duuugo prizeljkivala odlazak i dobro rascistila sama sa sobom sto to znaci u smislu bliznjih.
kad me opere "nostalgija", popijem si pivu, pustim Bajagu, i ujutro sve bude okej moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu..

[Ćufta]

Ovo što Luna kaže... Moji su isto rasuti; tek šačica ih je ostala u Hr i niti jedan nije požalio zbog odlaska. Reprogram kredita nam se iskomplicirao, ali čim ga rješimo (nadam se početkom godine) pokrećemo papire bez gledanja unatrag. Vratiti se ne planiramo, stan bi prodali prije odlaska. Želim puno bolji život svom djetetu, a ovdje je to postalo neostvarivo - ja sam bez posla otkad sam rodila, mm je uz redovan posao pokušao s obrtom ali porezi su ga pojeli.

Žao mi je zbog mojih roditelja jedino i jako. Ali još više bi mi bilo žao već sad zapečatiti sudbinu svog djeteta. Mislim da je emigracija najbolje naslijeđe i temelj koji joj mogu pružiti.

[SummerNight]

upravo to.
meni bi bilo tesko otici, radi mame i sestre, radi prijatelja, radi grada.
i prije mi je to bio dovoljan razlog za ostajanje jer nam nije tako jako lose financijski iako nije bajno. ali radi male bi otisla.
ako mm dobije dovoljno dobru ponudu sigurno cemo otici, ako ne, stedim jebi ga pa ce ona imati mogucnost otici van na skolovanje ako bude imalo zainteresirana za to

[MMovca]

Možete nastaviti s pisanjem ovdje

[Ćufta]

Financijski ne da nam nije bajno nego zamisli kad bi govna imala probavu... E mi bi bili nusprodukt te probave

I boriš se, ne daš se, ali ja više ne mogu slušati bljuvotine koje sam dosad slušala. Od savjeta da će me zaposliti ako odem u stranku, do mm-ovih obrtničkih pizdarija "plati paš radit' prika" itd.

Hoću bolje od ovoga za svoju obitelj, mi se jednostavno ne snalazimo u ovakvom društvenom ustroju.

[La_LuNa]

crtica iz zivota u emigraciji, ilitiga zasto sam sigurna da je otici iz Hr bilo najbolje sto sam ucinila za svoje dijete:

pajcekica jutros zakurila (nis strasno, ovo nam je tek druga fibra otkad smo tu ). nazvala sam skolu, rekla da dijete kuri i da nece doci, ostavila podatke.
i pazisad, zvoni mi telefon prije par minuta, samo da provjere jel dijete sa mnom, jer se nekome od osoblja UCINILO da su je vidjeli na autobusnoj stanici jutros!
njima se samo ucinilo, al su svejedno isli nazvati i provjeriti!!
Wow! Just, wow..

[Smiling Helena]

Tomgold, to su stvari koje moras resiti sam sa sobom pre odluke.
Ja nekako mislim da kao što postoje ljudi kojima bolje ide matematika, tako ima i onih koji su sasvim ok s tim odlascima, daljinama i samostalnim životom. Od tih sam a mm možda i više. Kako je neko napisao, živim svoj život. Onako kako želim i mogu. Ne živim ga ni zbog drugih, ni za druge, koliko god mi bili bliski i voljeni. Bitno mi je da smo nas četvoro skupa i tu smo kao crevca, ne razdvajamo se. A dom je tamo gde smo mi.
Kad neko ide iz nužde, razumem da nije u situaciji da bira previše. Ako te ta daljina tišti, uvek ćeš osećati prazninu bez obzira na to koliko ti tamo dobro ide.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[frupy]

La_LuNa kaže:

crtica iz zivota u emigraciji, ilitiga zasto sam sigurna da je otici iz Hr bilo najbolje sto sam ucinila za svoje dijete:

pajcekica jutros zakurila (nis strasno, ovo nam je tek druga fibra otkad smo tu ). nazvala sam skolu, rekla da dijete kuri i da nece doci, ostavila podatke.
i pazisad, zvoni mi telefon prije par minuta, samo da provjere jel dijete sa mnom, jer se nekome od osoblja UCINILO da su je vidjeli na autobusnoj stanici jutros!
njima se samo ucinilo, al su svejedno isli nazvati i provjeriti!!
Wow! Just, wow..

ovaj...
mislim da ni u ovoj "ucmaloj" hrvatskoj nema profesora koji te ne bi u ovakvom situaciji nazvao da provjeri.

[Padrone]

nekako se i ja slazem sa frupy

kod nas skola salje sms mami i tati na mob ako djete ne dode u skolu
mislim, jadna djeca vise ni markirat nemogu a da starci odmah ne saznaju

[Little Floramy]

Padrone kaže:

nekako se i ja slazem sa frupy

kod nas skola salje sms mami i tati na mob ako djete ne dode u skolu
mislim, jadna djeca vise ni markirat nemogu a da starci odmah ne saznaju

....a zaboravio si na pismenu obavjest (putem poste) iz skole o ne pisanju domace zadace ili nosenju druge boje carapa(dio uniforme)

Mozemo sad svi mi koji smo emigrirali reci da znamo zasto nasi estradnjaci dobro zaraduju u dijaspori

[bimbambom]

Ima li netko informaciju ili vlastito iskustvo sto je sve potebno da bi se netko tko je zavrsio za odgajatelja (2 godine po starom sistemu, dakle visu) zaposlio u struci u Svedskoj
Kakve su place odgajateljica (konkretno Stockholm)?
I kolika bi trebala biti mjesecna primanja da bi 5-clana obitelj mogla solidno zivjeti (dvije odrasle osobe + jedan vrticarac i dva skolarca)?
Da li je to moguce s jednom placom?

[Dekanica]

Dragi svi, otvaram temu, jer stvarno ne znam gdje bih smjestila ovaj post. Razmišljala sam na dijasporu, ali nekako više želim čuti razmišljanja roditelja

Dragi i ja planiramo našu budućnost. Želimo i dijete, a želimo se i odseliti (na Sj Europe), to je recimo već gotova stvar. Nije pitanje hoćemo li i kako ćemo, nego kada ćemo. Stvar koja mi ne da spavati već tjednima je pitanje kada.

Moji razlozi za ostati u Zg, tijekom trudnoće i do recimo prve ili druge godine starosti bebe.
- bit ću u blizini najdražih ljudi, imati pomoć mame i uključuti svoju i njegovu obitelj u trudnoću (meni to puno znači, a našim obiteljima isto tako. Ne želim zakinuti nama najdraže ljude za to iskustvo, jer to bi bio prvi unuk/unuka i mojima i njegovima. )

-imamo mogućnost iskoristiti lijepe povlastice jer dragi radi u državnoj službi, to znači da bi imao puno vremena i porodiljnog dopusta i bio doma uz mene i bebu (to mi strašno puno znači, da je samnom, a ne da ga nema po cijele dane)

-ne moram požuriti s diplomom, mogu primati stipendiju još neko vrijeme tijekom trudnoće i diplomirati netom prije roka (ako bude sve po planu, to nam je još jedan izvor prihoda)

-imamo smještaj na moru, tamo bismo mogli provesti prve mjesece, u miru, tišini, na zdravom zraku i uživati u prvim mjesecima

-ja ne bih radila pauzu u poslovnom životu, počela bih raditi kad beba krene u vrtić i ne bih prekidala karijeru zbog porodiljnog (planiramo 1 dijete)

-postali bi mama i tata već sljedeće godine, bojimo se biološkog sata i ne želimo čekati još 3-4-5-10 godina za bebu. (ja imam 25, on 33).

Razlozi za emigraciju i trudnoću tek kad se situiramo u novoj državi (računam za 2-3-5 godina):

- bolja zdravstvena skrb za mamu i bebu (neprovjereno)?
-bolji uvjeti u rodilištima?
-općenito bolji socijalni uvjeti + tzv. majčin indeks
-imali bi više novaca i bolji životni standard u materijalnom smislu, imali bi auto (sad ga nemamo i ne planiramo ga imati)
-beba bi bila rođena u toj državi

Planiramo, razmišljamo. Oboje se slažemo oko toga da je bolje imati dijete prije nego kasnije, željeli bismo već kroz 2-3 mjeseca početi raditi na bebi ukoliko odlučimo ostati ovdje tijekom tog vremena.
Muči nas naravno i jedino - financije. Imali bi svoj krov nad glavom, jednu plaću, ne bi imali auto. Živimo tako već par godina, mi smo sretni i ispunjeni. Materijalno doživljavamo samo kao materijalno.

Za bebu smo već napravili troškovnik (kolica, as, marama za nošenje, krevetić, podloga za previjanje, meni prenatal suplementi, plus neka svota za tekuće troškove) - i ne stojimo uopće loše, kao što sam ja očekivala. Ne bismo morali dirati štednju za nabavu svega toga. A računam i na to da ću neke stvari i dobiti, što robice, što ostalih stvari koje ne mogu predvidjeti.

Dakle, ne bojimo se ostati ovdje u smislu da nećemo moći financijski. Moći ćemo. Ja se malo bojim ostati i roditi ovdje, zbog razoraznih priča s poroda i mesarenja po našim rodilištima


Odužila sam post Vaša mišljenja i iskustva, ostati ovdje i roditi, podijeliti to iskustvo u krugu najdražih ljudi, ili se skupiti na jesen, odseliti i nakon 2-3 godine trudnoća, sami, ja bez pomoći mame itd... ALI s više novaca, u uređenijem društvu, auto, financijski lagodnije?

P.S: ja sam više za opciju 1. Dragi isto. Razlog - idu nam godine, želja je velika i jaka, osjećamo se spremnima (što god to značilo).

[ostoppbar]

Neke stvari ću samo iskomentirati i vjerojatno ću se činiti hladna, ali jebiga.

ovo da poslije poroda MORAŠ imati mamu kraj sebe. ne moraš. ŽELIŠ, ali ne moraš. ja sam rodila carskim rezom, imala poslije još infekciju carskog i nisam imala mamu pokraj sebe. računaj da carskim ne smiješ dizati ništa teško i ostalo sve. ja sam radila i pospremala, kuhala ručak i sve ostalo. htjela sam dokazati da ja i muž možemo sami. i uspjeli smo. nismo nikoga tražili pomoć i sad mi je još više drago jer smo tako odlučili. razumijem da neke žene imaju ful teške porode, ali bome je i moje bolilo da su mi suze curile većinu vremena, o strahu i infekciji da ne pričam, ali to nije ništa, po meni je dosta toga prenemaganje jer eto, rodila si i red je da mama bude uz tebe. jer eto, to se tak radi oduvijek.

današnja rodilišta, mesarenje i slično - ovisi koju bolnicu izabereš. puno se priča o lošim stvarima, ali evo moje iskustvo (a ležala sam bila u bolnici prije poroda zbog nekih kompliakcija) je super. doktori su divni, sestre također. poslije poroda jednako tako.


moj savjet je da prvo rješiš diplomu, pa onda tek radite na bebi. računajte da imate čak puno više nego neki. krov nad glavom, redovno primanje i pomoć ostalih.

[Dekanica]

Diploma nije bila pitanje.

Pitanje je ostati ovdje i roditi ubrzo, te otići s bebom ili se odseliti i roditi za 2-3-5 godina daleko i sama.

Na vagi su: poznato, obitelj, DIJELJENJE tih trenutaka s obitelji vs. financijska sigurnost, bolji uvjeti za mamu i bebu, beba rođena u drugoj zemlji.

Na kraju ćemo napraviti kako mi budemo željeli, ali voljela bih čuti razmišljanja i iskustva drugih roditelja. Na forumu smo

Što se mame tiče, nisam rekla da ju moram imati, već da su to moji razlozi za ostati ovdje, voljela bih s njom podijeliti te trenutke.

[ostoppbar]

S obzirom na to da smo na forumu, umjesto da "spuštaš" nekome, radije pročitaj odgovor


Na sjeveru (uključujući Švedsku, Norvešku, Finsku - za dansku ne znam) nikad nećeš biti "domaći" niti imati plaće kao oni, da, više su x puta nego kod nas, ali su i tekući troškovi viši. Financijska sigurnost tamo vaš čeka za dulje od 3 godine. Also, u Švedskoj (govorim konkretno za Stockholm) auto je rijetkost i 98% da ga nećete imati jer jednostavno ne treba.

Again, diplomiraj, pozatvarajte sve što imate tu i idite gore. Sjever nije na kraj svijeta i avionske karte više nisu toliko skupe i svi vam mogu doći gore i ostati ako vam toliko trebaju.