Kalendar Maja

[haralampije]

Dragi članovi Kluba knjige, klub je službeno ponovno otvoren, ali pod nešto drugačijim, opuštenijim pravilima, koja su najvjerniji i najaktivniji članovi kluba dogovorili na chatu kluba te odabrali knjigu koju ćemo čitati, Kalendar Maja, Zorana Ferića.

Pa evo nekoliko c/p riječi o knjizi:

Kalendar Maja je roman odrastanja. Pratimo tri dječaka koja odrastaju u Zagrebu pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Kalendar Maja je roman o ljubavi i njenim demonima, ljubavi koja dolazi u najrazličitijim pojavnim oblicima i intenzitetima. Čitamo priču o Tihomiru i Senki od gimnazijskih dana do starosti.
To je i roman o seksu, o žudnji koja nas ispunjava i uništava.
I roman o prolaznosti, o vremenu koje ne oblikuje samo sadašnjost nego mijenja i prošlost. Roman o starosti i slabosti.
Ferić je napisao i roman o Zagrebu od polovice prošlog stoljeća do naših dana, izletima u Samobor i na Sljeme, lebdečim kućama u Šestinama i slamovima u Staroj Vlaškoj. Ali ovaj roman ima i svoju morsku priču u kojoj Goli otok, Zrće ili Vir dobivaju sasvim novo lice.
To je, dakle, roman koji se sastoji od više romana, a opet je sve u njemu utkano jedno u drugo. Roman široka zamaha u kojemu ima puno briljantnih minijatura. Tekst s puno suspensa koji se neprestano obrće i iznenađuje.
Ukratko - velik roman!

Vremena za čitanje imate tri do četiri tjedna.

Do tad će ova tema biti zaključana, ali ako budete nestrpljivi da što prije počnemo komentirati knjigu, o čemu se možete izjasniti na temi Bookmarks chat Kluba knjige, možemo početi i ranije.

Unaprijed se veslim druženju s vama i burnim raspravama.

[Martian7]

Ja sve čekam hoće li netko otvoriti sezonu komentiranja, pa nikako dočekati.

A ništa, onda moram ja. Dakle, knjiga "Kalendar Maja" (koja, doduše, s Majama nema skoro nikakve veze, a s kalendarom nešto malo) mi je bila zanimljiva, lako se čita, mjestimice je duhovita, likovi su dobro i četverodimenzionalno (htjela sam napisati trodimenzionalno, ali onda sam se sjetila da je uključeno i vrijeme) prikazani.

No ima i stvari koje mi se nisu sviđale. Premda nisam baš neka puritanka, nisam uvjerena da je za fabulu ili za kvalitetu knjige bilo nužno opisati kako desetogodišnji dječak dovodi dvojicu svojih prijatelja da gledaju seksualni odnos njegove majke sa susjedom Mrazovićem ili menage a trois između Tihomira, Senke i Romana.

[bktr]

Dakle..., onaj ljubavni trio mi se nikako ne uklapa u cjelokupnu radnju. Uopće mi nije knjiga "mirisala" na nešto takvo, tako da sam se dosta iznenadila kad sam stigla do tog dijela. Baš mi je to suvišno i pomalo razočaravajuće.

Ne smeta mi radnja kao takva, dapače, bilo je zanimljivo čitati , ali ja bih to smjestila u neku drugu knjigu, u neku drugu priču, ne ovdje. Cijelim "putem" sam likove doživljavala malo više sofisticiranijima nego što su na kraju ispali.

A naročito mi se ne sviđa na kraju Senkino objašnjenje zašto je bila takva kakva je bila, njena povezanost s Romanom za koju nitko nije znao, njegovo ucjenjivanje itd... Više bi me veselilo da je takva zato što je eto, labilna osoba i nesređena u glavi zbog možda vlastitog nezadovoljstva sobom i svojim životom.

Zgodno su opisani likovi u starijoj dobi, njihove prepirke, mane, mušičavost... bilo je tu duhovitih djelova, razgovora...(Marijanove opaske). Teško je povezati njih mlade i sada stare, tako je i inače u životu (barem meni) - kad vidim ili razgovaram sa starim osobama nikako ih ne mogu zamisliti da su bili mladi nekoć davno (kao što ni sebe ne mogu zamisliti sa sedamdeset i kusur.)
Svi su mi oni podjednako simpatični - Jugana i njena uvrnuta ovisnost o sinu, pijani Marijanček, barba i njegove sočne psovke, podjela razreda na popularne i nepopularne.

Lik Senke mi se ustvari ne sviđa previše, čak i nakon što sam na kraju saznala zašto je takva, nisam opravdala njene postupke kroz život - mogla je drugačije izbrati, ali eto, ima nas svakakvih. Kao stara mi se još manje svidjela, njeno optuživanje i podbadanje Tihomira, kao da je on bio kriv za tok njenog života.

Tihač me malo podsjetio na onog sirotog patnika iz Norveške šume koji je stalno nešto čekao i šutke sve podnosio i na kraju ostao posran (pardonček), no dobro, barem se spametio pa si je ipak našao ženu (Tanju) i stvorio obitelj.

Odrastanje naših junaka mi je bilo zanimljivije za čitati, općenito volim čitati o nečijem odrastanju (zato se uvijek s radošću sjetim Kušanovih i Krilićevih junaka npr)...

Toliko za sad od mene.

A sad da čujem, tko ne misli kao ja, da malo raspravljamo
(Haralampije, ti i ja se nikad nećemo složiti oko Muzeja nevinosti, ja i dalje tvrdim da je Kemal mazohistički psihopat, a Fusun proračunata i osvetoljubiva prasica).

he he, uvijek kad krenem pisati o nekoj knjizi mislim "a što uopće da kažem, a na kraju ne znam stat'.

[chrissy]

bktr kaže:

Tihač me malo podsjetio na onog sirotog patnika iz Norveške šume koji je stalno nešto čekao i šutke sve podnosio i na kraju ostao posran (pardonček), no dobro, barem se spametio pa si je ipak našao ženu (Tanju) i stvorio obitelj.
[/SIZE]

Ja sam isto među ovima koji nikako da stignu komentirati, ali budem sad.

@ bktr, mene je Tihomir prvo malo podsjetio na onog patnika iz Muzeja nevinosti, ali tvoja usporedba mi je malo bolja, onaj lik iz Muzeja nevinosti je ipak malo teži slučaj.
S druge strane, kako sam se približavala kraju knjige sam shvatila da je i Senka malo teži slučaj.

I mene je razočarao taj rasplet, pola knjige čekam da vidim kako će završiti i onda ostanem razočarana - meni to sve nekak nategnuto zvuči; malo me živciralo uopće čitati taj dio.
Već sam se razočarala u Senki kad se ispostavilo da joj je onaj domar ljubavnik, a ovo s Romanom mi je već bilo too much, a o menage a trios da ne pričam. Nije da sam očekivala sladunjavi ljubavni roma, ali ovo mi je stvarno bezvezan rasplet.

Unatoč bezveznom kraju, roman mi se svidio, sviđaju mi se dvije paralelne priče, super mi je ideja o ponovljenom maturalcu (zašto se nitko od mojih toga na sjeti); knjiga mi je stvarila dovoljnu napetost da je zgutam u par dana iako nemam kad čitati, i da jedva čekam otići doma da vidim kako će se priča nastaviti.

Da dodam - primjetila sam na 2-3 mjesta nedosljednosti u imenima likova i u smještaju nekih događaja u vremenu. ccc.

[Martian7]

Ako nekoga zanima, danas (13. studenoga) na Interliberu u 18h na Profilovom štandu u paviljonu broj 5 Mima Simić razgovara sa Zoranom Ferićem o njegovoj knjizi "Kalendar Maja". Pa ako stignete, vidimo se tamo, ja idem.

[bktr]

Martian7 kaže:

Ako nekoga zanima, danas (13. studenoga) na Interliberu u 18h na Profilovom štandu u paviljonu broj 5 Mima Simić razgovara sa Zoranom Ferićem o njegovoj knjizi "Kalendar Maja". Pa ako stignete, vidimo se tamo, ja idem.

Ajde pa ces nam ispricati kak je bilo.
ja idem sutra oko 15.30

[haralampije]

Martian7 kaže:

No ima i stvari koje mi se nisu sviđale. Premda nisam baš neka puritanka, nisam uvjerena da je za fabulu ili za kvalitetu knjige bilo nužno opisati kako desetogodišnji dječak dovodi dvojicu svojih prijatelja da gledaju seksualni odnos njegove majke sa susjedom Mrazovićem ili menage a trois između Tihomira, Senke i Romana.

Nije ti se svidio opis seksa, ulaženje u detalje ili te općenito zasmetalo da jedan dječak na taj način povjerava svojim prijateljima ono što ga muči i istovremeno time poniževa svoju majku te menage a trois sam po sebi?

Mene ništa od toga nije previše sablaznilo, ali mi je pomoglo da bolje razumijem Romanov karakter i njegov odnos prema ženama, prvenstveno prema Senki koju je na neki svoj, emocionalno sakati, uvrnuti način volio.

bktr kaže:

Dakle..., onaj ljubavni trio mi se nikako ne uklapa u cjelokupnu radnju. Uopće mi nije knjiga "mirisala" na nešto takvo, tako da sam se dosta iznenadila kad sam stigla do tog dijela. Baš mi je to suvišno i pomalo razočaravajuće.

Ne smeta mi radnja kao takva, dapače, bilo je zanimljivo čitati , ali ja bih to smjestila u neku drugu knjigu, u neku drugu priču, ne ovdje. Cijelim "putem" sam likove doživljavala malo više sofisticiranijima nego što su na kraju ispali.

Meni se upravo to svidjelo, što su likovi na kraju ispali ponešto do sasvim drugačije no što je bilo za očekivati.

A naročito mi se ne sviđa na kraju Senkino objašnjenje zašto je bila takva kakva je bila, njena povezanost s Romanom za koju nitko nije znao, njegovo ucjenjivanje itd... Više bi me veselilo da je takva zato što je eto, labilna osoba i nesređena u glavi zbog možda vlastitog nezadovoljstva sobom i svojim životom.

Nitko nije labilan u glavi sam po sebi, osim ako se radi o nekom psihičkom poremećaju, niti je nezadovoljan sobom i svojim životom bez razloga. Senka ima razlog za nezadovoljstvo; gotovo čitav život je voljela krivog muškarca koji je, kao što sam već spomenula, na neki svoj čudan način volio nju; u protivnom bi ona u njegovu životu bila samo epizoda, jedna u nizu ljubavnica, ne bi stalno bio tu negdje, ne dopuštajući joj da se izliječi od njega i sredi si život; koji je se sramio, a od samog početka njihove tajne veze koja je započela na maturalnom putovanju, sramio se, vrlo vjerojatno i plašio svojih osjećaja prema njoj, kojemu je ona bila dobra da s njom ostvaruje svoje fantazije, ali ne i dovoljno dobra da je oženi. Sjetimo se koga je Roman oženio, djevojku iz ugledne obitelji koju također nije poštovao.

Korijen svega toga leži u Romanovom odnosu prema majci, njegovo ne mirenje s činjenicom da ona nije samo njegova majka, da ima pravo na seksualni život, pa i ljubav drugog muškarca. Za vezu Romanove majke i susjeda Mrazovića nije postojala apsolutno nijedna prepreka, oboje su bili slobodni, i između njih se nije događalo ništa nenormalno, ali u očima dječaka Romana je taj odnos naišao na osudu i njegovu majku s trona majčinstva strovalio u blato. U njegovoj reakciji vidim i trunak Edipovog kompleksa, a njegova ljubomora nadilazi običnu dječju ljubomoru koja proizlazi iz straha da će biti manje voljen, čak nevoljen jer roditelj pored njega ima još nekoga i koja ne rezultira da time da se majka proglasi kurvom, da je se špijunira i prokazuje prijateljima, razotkriva njezina intima.

Romanova ljubomora je sasvim drugačija vrsta ljubomore od one koju izkazuje Juganin sin.

No, da se vratim na Senku, koja me kao literarni lik oduševila, što nikako ne znači da odobravam sve njezine postupke, niti je smatram uzornom osobom; uzorne osobe u književnim djelima su mi dosadne.

Ona se prije svega povodi za srcem i očito joj nedostaje racionalnosti jer da nije tako, davnih dana bi uvidjela kamo vodi odnos s Romanom, odvagnula tko je vrijedan njezine ljubavi, udala se za Tihomira i živjela s njim jedan sasvim običan, miran život o kojem se ne bi imalo što pisati, niti bi to ikome bilo zanimljivo čitati.

Ovako ona pristaje na sve Romanove igrarije, usput igra i neke svoje igre, uvlačeći u njih Tihomira, čak mu prouzrokujući gadne životne probleme.

Jako mi se svidjelo kako je Ferić vodi kroz radnju i razotkriva. I mene je šokiralo otkriće ljubavnika koji ju je natamburalo i kojeg je štitila, tad mi je kao osoba pala, ali ne i kao lik, nisam mogla shvatiti što joj je to trebalo, pa je još malo pala kad je krenuo menage a trois, tad sam već bila spremna suditi joj kao promiskuitetnoj osobi kojoj osjećaji nisu važni, ali njezino priznanje na kraju, kad razotkriva Tihomiru pozadinu svega, svoje osjećaje i pravu prirodu odnosa s Romanom te na što je sve bila spremna i činila u ime te nesretne ljubavi koja joj je život pretvorila u kaos te jad što se na kraju on objesio zbog kuće, a ne zbog nje, počinjem je sasvim drugačije doživljavati i napokon je shvaćam.

Meni je ona lik kojeg žalim, ali me svejedno oduševljava i dalje. Oduševljava me njezin duh, a njezin spektakularni silazak s broda na kraju romana, kad sva uparađena, u zlatnom i bijelom, nabada u štiklama dok se klinke smiju, vidi staru, a Tihomiru je oko srca toplo jer stara ljubav strši i dobro je, još uvijek nisu nevidljivi, ostat će mi upamćen kao jedan od ljepših završetaka nekog romana. Te posljednje dvije stranice čitala sam s osmijehom na licu i toplinom oko srca.

Inače, volim na ulici, u tramvaju, bilo gdje, vidjeti te stare žene koje strše, koje se ne predaju sivilu starosti, koje ne pristaju biti nevidljive jer ta nevidljivost je jedna od glavnih stvari koja starost čini težom nego li bi sama po sebi trebala biti.

Teško je povezati njih mlade i sada stare, tako je i inače u životu (barem meni) - kad vidim ili razgovaram sa starim osobama nikako ih ne mogu zamisliti da su bili mladi nekoć davno (kao što ni sebe ne mogu zamisliti sa sedamdeset i kusur.)

S tim nisam imala problema. Često se zateknem kako krišom promatram nekog naboranog, nepoznatog starca, stare naborane gospođe na čijim se licima još zamjećuju tragovi nekadašnje ljepote i pitam se kakve su živote živjeli, kakve strasti su nekad vladale tim ishlapljelim, drhtavim tijelima, jesu li voljeli i bili voljeni, je li u njima ostala još koja iskra od plamena kojim su nekada gorjeli i, nakon svega, od svega što su proživjeli, što im je još uvijek važno, za čime žale, a što bi da je moguće, preživjeli ponovno. Stari ljudi kriju u sebi romane od kojih mnogi nikada neće biti napisani i tajne koje možda nikada neće biti otkrivene.

I da, volim razgovarati sa starim ljudima, oduvijek sam to voljela, još od djetinjstva.

Svi su mi oni podjednako simpatični - Jugana i njena uvrnuta ovisnost o sinu, pijani Marijanček, barba i njegove sočne psovke, podjela razreda na popularne i nepopularne.

Zanimljiva mi je bila revizija što su u životu postigli popularni, a što nepopularni.

Lik Senke mi se ustvari ne sviđa previše, čak i nakon što sam na kraju saznala zašto je takva, nisam opravdala njene postupke kroz život - mogla je drugačije izbrati, ali eto, ima nas svakakvih. Kao stara mi se još manje svidjela, njeno optuživanje i podbadanje Tihomira, kao da je on bio kriv za tok njenog života.

Nisam to baš tako shvatila, da ona za tok svog života krivi Tihomira, prije da mu je dužna objašnjenja koja mu na poslijetku i daje kroz svoju ružnu ispovijed.

No, pada mi na pamet, da je Tihomir bio malo drugačiji, malo sigurniji u sebe, možda bi se uspio nametnuti i istisnuti Romana. Ali tad bi to bio neki drugi roman, a što bi bilo da je bilo, nema previše smisla ni kad se priča o stvarnom životu, a u romanu još manje.

chrissy kaže:

I mene je razočarao taj rasplet, pola knjige čekam da vidim kako će završiti i onda ostanem razočarana - meni to sve nekak nategnuto zvuči; malo me živciralo uopće čitati taj dio.

Meni je rasplet sasvim fino legao, možda zato što nisam imala nikakva očekivanja nego što bog da, a u romanu je bog pisac. Što se mene tiče, svoj posao je odradio više nego dobro, čitavo vrijeme drži konce u rukama.

Za urednika baš i ne mogu reći da je predano obavio svoj posao. Ako je piscu nešto promaklo, on je to trebao uočiti i ne dopustiti da roman ode u tiskaru prije nego se to riješi.

[haralampije]

Najmučnija scena u čitavom romanu koja me ujedno i najviše potresla, mi je kada razrednica zatekne svoje bivše, ostarjele učenike kako bulje u ostatke njezinog života natrpane u jedan kovčeg.

Taj kovčeg me kao i njih miksao od trenutka kad se pojavio. I baš kao i oni, gorjela sam od želje da doznam što to ostarjela razrednica tegli na jedno kratko putovanje brodom. U trenutku kad se razrednica pojavila i uhvatila ih na djelu, moj čitateljski sram nije bio ništa manji od njihovog. I nakon toga sam bila baš tužna, još uvijek sam kad se toga sjetim.

Hvala Feriću za jednu ovako dirljivu scenu koja mi otkrila ponešto i o meni.

[Stickers]

Pročitala i ja...

Nisam baš oduševljena, moram priznati.

Stoji sve što je napisala harampije, ali likovi svejedno nisu doprli do mene.

Inače sam pročitala sve od Ferića, no s nijednom knjigom nisam imala problem kao s ovom. Doslovce sam se morala natjerati da ju čitam, jer sam si obećala da ću napokon nešto pročitati za Klub knjige.

Likovi jesu temeljito obrađeni i imaju svoje ja, ali meni se ne sviđaju.
Niti Romarovo zamišljanje prošlosti usred seksa u sadašnjosti, niti njegova opsesija Senkom, niti način na koji govori o svojoj majci i njenim 'beskorisnim' savjetima. Jednostavno mi nije sjeo, ne shvaćam njegove postupke i ne mogu empatizirati s njim.
Kao ni sa Senkom. Nimalo se ne čudim Andreji što s njom razgovara još samo za Božić.

Znam da je autor svoj posao vjerojatno odradio dobro kao i uvijek, čim imam bar neke osjećaje prema likovima, pa makar negativne, ali ovaj put me razočarao. Što dulji roman, to manje čari ima.

Možda je Ferić ipak najbolji u svojim kratkim pričama...

[zagrijavanje]

Danas sam završila sa čitanjem knjige i cijelo popodne gledam komentare jer imam potrebu razgovarati o pročitanom. U kratko, knjiga mi je odlična. Skrušeno priznajem da mi je to prva Ferićeva knjiga pa nisam znala što očekivati, a to što sam dobila me jednostavno oduševilo. Negdje na polovici knjige sam još imala osjećaj kako je u cijeloj toj priči između Tihe i Senke Tiho kriv jer se ne izjašnjava i ne pokazuje otvoreno emocije. Čitatelju je jasno koliko voli Senku, ali sam stekla dojam da ona nije imala po čemu to zaključiti jer su njegovi postupci često djelovali ravnodušno. I onda sam nekako očekivala da će rasplet i pojašnjenje tog odnosa doći kad napokon vidimo tu njihovu vezu iz njene perspektive, ali nisam ni slutila kakva će to biti perspektiva. Odlično napisana priča.

Što se tiče likova, većina mi se gadila u nekom trenutku. Naročito kad je počela veza u troje. Al to nimalo ne umanjuje veličinu romana, priča stvarno mora biti odlična da izazove jake emocije kod čitatelja.
Jedan od dražih trenutaka u knjizi mi je kad je onaj 50-godišni mulac popio šamarčinu od talijana. E taj me je najviše nervirao, i njegova mama također.

[free spirit]

o svojim dojmovima ove knjige pisala sam još u kolovozu na temi kalendar maja

https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...7&postcount=11

a ovdje me baš zanimalo da li će itko doživjeti trio tihomir-senka-roman na način na koji se meni učinilo da bi mu možda mogao biti podtekst.
hm, vidim da sam "izopačenija" od likova, kad mi je to opće palo na pamet, jer nikome drugome nije...

[Casandar]

Kupio sam "Kalendar Maja" prije godinu dana i knjiga mi je totalno predvidiva nakon što sam pročitao prvih 150 stranica. Sve u svemu , ok djelo , a likovi su čisti primjer našega klasnog i odvratnog društva.

[ramscrek]

Casandar kaže:

Kupio sam "Kalendar Maja" prije godinu dana i knjiga mi je totalno predvidiva nakon što sam pročitao prvih 150 stranica. Sve u svemu , ok djelo , a likovi su čisti primjer našega klasnog i odvratnog društva.

Meni se to čini logičnim.