Bebe/djeca: rutina i red

[Lali Puna]

Jelica Izjelica kaže:

Mi nemamo rutinu ali imamo neki raspored..u smislu ovoga što mandy piše – ustane se kad je volja (što duže spava, nama bolje), pa jede, idemo vani, kad se vrati jede i ide na kratko spavanje.
Nakon spavanja opet ruča, odemo negdje na igru i druženje gdje jede u letu, navečer opet večera i spavanje kad postane pospana.
Taj plan i raspored u letu prilagođavamo nekim dužim izlascima i druženjima.
btw ona voli jesti za stolom, ali ja ju hranim kako gdje. bitno mi je samo da jede. ne napravi neki veliki nered.
I sretno je, veselo, sigurno i druželjubivo dijete. Nema rutine, ali nema ni stresa.

pa meni je ovo opisano rutina
ono, ne doživljavam rutinu nužno kao obrok svaki dan u isto vrijeme, igranje uvijek u isto vrijeme i u istom parku nego baš ovo što si opisala - neki uobičajeni ritam obroka, spavanja i aktivnosti

[miss daisy]

Lali Puna kaže:

pa meni je ovo opisano rutina
ono, ne doživljavam rutinu nužno kao obrok svaki dan u isto vrijeme, igranje uvijek u isto vrijeme i u istom parku nego baš ovo što si opisala - neki uobičajeni ritam obroka, spavanja i aktivnosti

da, ja sam isto mislila da je ovo rutina, da se kod rutine ne misli je li ručak svaki dan u istu minutu, nego je li ručak popodne nakon spavanja i kad roditelji dođu doma.

s tim da kako je ustajanje kod nas svaki dan u isto vrijeme (jer nema šanse da on ostane spavati nakon što smo se mi probudili), onda nekako i ostale aktivnosti idu u isto vrijeme (opet ponavljam, nije u minut vikendom recimo doručkuje nešto kasnije jer meni treba duže nego čuvalici da mu pripremim doručak isto tako, nekad imam ranije pripremljen ručak, nekad nemam. sad kad je lijepo vrijeme zasjednem u dvorištu, i onda ispadne da je i mm zaboravio na ručak, i tak, sve kasni )



ja inače tek kad vas čitav kontam kako je moj dosta nezainteresiran za hranu nema šanse da bi jeo uz neki drugi sadržaj. jedino junk jede tako u hodu (skonta mene kako se skrivam iza vrata ormara, i odmah i on hoće malo ), sve ostalo uzme griz i uredno odloži sa strane ili odnese u smeće

[Jelica Izjelica]

znači mi imamo rutinu, a majka nema pojma o tome

no, mislila sam da je rutina točno isplaniran raspored u minutu - kad se spava, kad se jede i da od njega postoje minimalna odstupanja.
bar je to tako opisivala gđa Tracy Hogg u svojoj knjizi koju sam čitala pa sam imala krivi dojam o tome.

kod nas je sve fleksibilno i sve se može dogovoriti.
spavanje je i u pola 8 i u 11 navečer, sve ovisi o tome koliko je N umorna..ako je to rutina, onda ju valjda i mi imamo.

[libe2404]

katjes kaže:

kad sam spominjala izlete, nisam mislila da cjelodnevne izlete. nego one opsežne. višesatne. višekilometarske šetnje sa stajanjem u parku, il na cugu il objedinjena nabavka, plac, španciranje gradom.. na to ode bar 3 sata. ak krenemo u 10, doma smo u 13 i gle čuda; nema skuhanog ručka! treba još i to.

kraći izleti su do kvartovskog parka, ono sat i sitno...

a neš mi ti..to prakticiramo radnim danima. vikendom bismo nešto konkretnije- da mi zadovoljimo našu potrebu za fizičkom aktivnosti, šetnja na zraku, izbacivanje toksina i neg.energije. a dijete da nešto doživi, da mu omogućimo da rovari po kamenčićima, da se vrti, ljulja..igra.. il da se svi skupa družimo sa prijateljima itd.. a na to ode pol dana ko ništa.

moja oduvijek ruča tek oko 17h nakon dnevnog spavanja jer je to jedino vrijeme kad ja njoj mogu skuhati ručak, prije spavanja dobije voćnožitni obrok....
....svaki dan smo u šetnji od 11-14h, popdnevna je s tatom od 18-20h (ima jedno dnevno spavanje od 14.30, 15h-17h)
vikendom izlazimo prije 10h, subotom idemo u grad, na dolac po povrće, voće, na kavu s frendovima, pa šetnja tkalčom do kaptola, tamo je dj. igralište di se ona izigra, pa opet nazad šetnjom kroz grad, još koja kava, trčanje za golubovima, shopping ako treba, doma smo oko 15h kada dobije voćni obrok i na spavanje, tada ja kuham njoj ručak da ga ima kad se probudi

[tisi]

katjes kaže:

kad sam spominjala izlete, nisam mislila da cjelodnevne izlete. nego one opsežne. višesatne. višekilometarske šetnje sa stajanjem u parku, il na cugu il objedinjena nabavka, plac, španciranje gradom.. na to ode bar 3 sata. ak krenemo u 10, doma smo u 13 i gle čuda; nema skuhanog ručka! treba još i to.

kraći izleti su do kvartovskog parka, ono sat i sitno...

a neš mi ti..to prakticiramo radnim danima. vikendom bismo nešto konkretnije- da mi zadovoljimo našu potrebu za fizičkom aktivnosti, šetnja na zraku, izbacivanje toksina i neg.energije. a dijete da nešto doživi, da mu omogućimo da rovari po kamenčićima, da se vrti, ljulja..igra.. il da se svi skupa družimo sa prijateljima itd.. a na to ode pol dana ko ništa.

ujutro prije spavanja ili popodne poslije spavanja.
ako je prije spavanja, onda ručak skuham večer prije (ionako ga i kroz tjedan tako kuham, jer uz njih dvojicu to ne mogu raditi kroz jutro).
užinu uvijek ponesemo sa sobom pa to jedu vani. i vodu i ruksak s opremom za presvlačenje. i rezervnu robicu nije loše imati.

[Lali Puna]

Jelica Izjelica kaže:

no, mislila sam da je rutina točno isplaniran raspored u minutu - kad se spava, kad se jede i da od njega postoje minimalna odstupanja.
bar je to tako opisivala gđa Tracy Hogg u svojoj knjizi koju sam čitala pa sam imala krivi dojam o tome.

pa to vrijedi za bebe, što su djeca veća to si fleksibilniji
ili žena zagovara do u minutu isplaniran raspored za djecu od dvije godine?!

spavanje je i u pola 8 i u 11 navečer, sve ovisi o tome koliko je N umorna..ako je to rutina, onda ju valjda i mi imamo.

moram priznat da se kod nas nikad nije događalo da je nekad pospana u pol 8, a nekad u 11 - nije da je uvijek išla spavati u 8.15 i ni minutu poslije, ali odstupanje je bilo maksimalno sat vremena (i to je odstupanje ovisilo samo o tome je li spavala popodne ili ne, budući da ona od godine i pol bojkotira s vremena na vrijeme dnevna spavanja).
ako imaju kol'ko-tol'ko uređen dan, oni su uglavnom umorni u isto vrijeme navečer.

mi smo bili dosta fleksibilni, u dobi od godinu i pol-dvije već više nego dobro znaš prepoznati potrebe djeteta pa nije bitno da je ručak uvijek u pol 12, a spavanje u pola 1 nego da dijete dobije jesti kad je gladno i priliku spavati kad je umorno.
nekad smo ručali i u 5 popodne, ako smo bili u điru prek dana, bitno da je dijete u vrijeme kad je inače ručak dobilo nešto za najest se.

[aniano]

Lali Puna kaže:

nekad smo ručali i u 5 popodne, ako smo bili u điru prek dana, bitno da je dijete u vrijeme kad je inače ručak dobilo nešto za najest se.

kod nas pali samo zlica, tj u vrijeme rucka nemo´s je zavarat s pecivom, kolacem, slajom. mala hoce juhu, pa onda "nesto konkretno". a onda moze slajo

[Lali Puna]

s nekom djecom moš bit fleksibilan, s nekom ne
imala je i moja fazu kad je do 20 sati morala biti u krevetu ili bi bio rusvaj
ali tad je imala tek nešto više od godinu

ona je, možda, loše i spavala zbog naše fleksibilnosti (mi smo nju uklapali u naše dnevne aktivnosti dok, recimo, znam par koji bi se pokupio usred obiteljskog ručka ak dijete treba spavati)

[nanaM]

Lali Puna kaže:

s nekom djecom moš bit fleksibilan, s nekom ne
imala je i moja fazu kad je do 20 sati morala biti u krevetu ili bi bio rusvaj
ali tad je imala tek nešto više od godinu

ona je, možda, loše i spavala zbog naše fleksibilnosti (mi smo nju uklapali u naše dnevne aktivnosti dok, recimo, znam par koji bi se pokupio usred obiteljskog ručka ak dijete treba spavati)

Slažem se da stupanj fleksibilnosti ovisi o djetetu, mi nismo mogli biti jer kada bi npr. došlo vrijeme spavanja jednostavno bi tražio spavati i to u krevetiću. Meni je to odgovaralo, a uz takav red bio je raspoložen i veseo. Uglavnom smo odgađali druženja ako bi bila u vrijeme spavanja. Sada sa 2 g. također ima jedno popodnevno spavanje uvijek u isti sat pola sata gore dolje, a aktivnosti su nam prije ili poslije spavanja. Taj par koji bi se pokupio sa ručka - razumijem u potpunosti

[Twinmama]

Lali Puna kaže:

znam par koji bi se pokupio usred obiteljskog ručka ak dijete treba spavati)

nanaM kaže:

Slažem se da stupanj fleksibilnosti ovisi o djetetu, mi nismo mogli biti jer kada bi npr. došlo vrijeme spavanja jednostavno bi tražio spavati i to u krevetiću. Meni je to odgovaralo, a uz takav red bio je raspoložen i veseo. Uglavnom smo odgađali druženja ako bi bila u vrijeme spavanja. Sada sa 2 g. također ima jedno popodnevno spavanje uvijek u isti sat pola sata gore dolje, a aktivnosti su nam prije ili poslije spavanja. Taj par koji bi se pokupio sa ručka - razumijem u potpunosti

haha i ja bi vjerovatno ko taj par...
moji em se drugdje nikada nisu mogli naspavati ko doma - to spavanje bi puno kraće trajalo pa bi opet bili nervozni...a meni i odgovara da spavaju doma - to je sasvim ok.... tako da mi i naše i njihove aktivnosti prilagođavamo tome njihovom spavanju - neće svijet propasti ako još godinu dana nebudemo išli na cjelodnevne izlete - bude i to vrijeme došlo....
ja ću isto radje odgoditi nešto ili pomaknuti za ranije/kasnije nego klince vući nekamo u vrijeme spavanja na koje su navikli - čemu? pa da imam nervozu cijelo popodne ili da mi onda zaspu u 16-17h popodne pa navečer nemogu do ponoći zaspati - ne hvala

što se hrane tiće - ako kamo idemo prije/poslije spavanja uvijek im nekaj ponesem....

[tartaruga]

Twinmama kaže:

haha i ja bi vjerovatno ko taj par...
moji em se drugdje nikada nisu mogli naspavati ko doma - to spavanje bi puno kraće trajalo pa bi opet bili nervozni...a meni i odgovara da spavaju doma - to je sasvim ok.... tako da mi i naše i njihove aktivnosti prilagođavamo tome njihovom spavanju - neće svijet propasti ako još godinu dana nebudemo išli na cjelodnevne izlete - bude i to vrijeme došlo....
ja ću isto radje odgoditi nešto ili pomaknuti za ranije/kasnije nego klince vući nekamo u vrijeme spavanja na koje su navikli - čemu? pa da imam nervozu cijelo popodne ili da mi onda zaspu u 16-17h popodne pa navečer nemogu do ponoći zaspati - ne hvala

što se hrane tiće - ako kamo idemo prije/poslije spavanja uvijek im nekaj ponesem....

Slažem se s tobom!
A boldano sam baš neki dan rekla svojoj majci, i ona je jedna od onih koji misle da ga moram počet navikavati na okolinu.
Pa ono, nismo stalno doma, idemo u šetnje u kojima se nagleda prirode i ljudi, i zvukova i svega... Doma nam isto dolaze frendovi koji imaju razumjevanja kad zamolimo da dođu u neko normalno doba.
Kad smo kod nekog u gostima, on sve gleda okolo i kad se umori i premori, ne može se umiriti i zaspati i onda se vrtimo u začarnom krugu cendravosti i nervoze

[Jelica Izjelica]

Lali Puna kaže:

moram priznat da se kod nas nikad nije događalo da je nekad pospana u pol 8, a nekad u 11 - nije da je uvijek išla spavati u 8.15 i ni minutu poslije, ali odstupanje je bilo maksimalno sat vremena (i to je odstupanje ovisilo samo o tome je li spavala popodne ili ne, budući da ona od godine i pol bojkotira s vremena na vrijeme dnevna spavanja).
ako imaju kol'ko-tol'ko uređen dan, oni su uglavnom umorni u isto vrijeme navečer.

mi smo bili dosta fleksibilni, u dobi od godinu i pol-dvije već više nego dobro znaš prepoznati potrebe djeteta pa nije bitno da je ručak uvijek u pol 12, a spavanje u pola 1 nego da dijete dobije jesti kad je gladno i priliku spavati kad je umorno.

zar nisi ti davno pisala da nisi mogla dugo nigdje navečer jer je ona morala spavati u 8 i 30?

meni ovaj raspored funkcionira od njenog rođenja, ništa bitno nismo promijenili. spava joj se ovisno o tome kad se ujutro probudila i kako je i koliko poslijepodne spavala. nekada spava 45 minuta, a nekad 3 sata. ja ju pustim da spava koliko treba i želi. tako je oduvijek bilo.

[Stowaway]

Twinmama kaže:

tako da mi i naše i njihove aktivnosti prilagođavamo tome njihovom spavanju - neće svijet propasti ako još godinu dana nebudemo išli na cjelodnevne izlete - bude i to vrijeme došlo...

Naravno da im se treba prilagoditi; sad su u dobi kad roditelji moraju pomagati da zadovolje svoje potrebe na vrijeme. Oni to (još) ne mogu sami.

ja ću isto radje odgoditi nešto ili pomaknuti za ranije/kasnije nego klince vući nekamo u vrijeme spavanja na koje su navikli - čemu? pa da imam nervozu cijelo popodne ili da mi onda zaspu u 16-17h popodne pa navečer nemogu do ponoći zaspati - ne hvala

Sjećam se kako sam (kad su mi klinci bili tako mali) dobivala savjete tipa "izmori ga/ju, bolje će ti spavati po noći", pri čemu se izmori ga ustvari odnosilo na 'tko jebe njegov (njen) ritam i potrebu za snom, dođi i zabavi se...!'.
Ne samo da premoreni klinci ne spavaju bolje po noći - takve su noći tiha jeza. Pardon - glasna jeza.

tartaruga kaže:

Doma nam isto dolaze frendovi koji imaju razumjevanja kad zamolimo da dođu u neko normalno doba.
Kad smo kod nekog u gostima, on sve gleda okolo i kad se umori i premori, ne može se umiriti i zaspati i onda se vrtimo u začarnom krugu cendravosti i nervoze

Tako je bilo i kod nas... I nije mi žao ni jedne propuštene kave ni ičeg drugog. Znam da zvuči starački, ali: sve u svoje vrijeme

[Lali Puna]

Jelica Izjelica kaže:

zar nisi ti davno pisala da nisi mogla dugo nigdje navečer jer je ona morala spavati u 8 i 30?

ne, neko vrijeme nismo mogli nikamo jer je ona morala spavati u 8
al tad je još bila beba, imala je malo više od godine

ali, da, fleksibilni smo bili, ali samo oko dnevnog ritma.
navečer je uvijek do nekog doba bila u krevetu, spavala popodne 45 minuta ili više (o 3 sata neću ni pričati, moja toliko nije u životu odspavala prek dana, ni pod temperaturom). to je onih cca sat vremena odstupanja, nekad bi legla u 20, nekad u 21.
al i dan danas kod nas vrijedi 'kad sat otkuca devet, vrijeme je za krevet', dakle do 21 najnajkasnije je u krevetu.

I nije mi žao ni jedne propuštene kave ni ičeg drugog.

ne znam zašto se uvijek misli da se dijete ronda zbog kava
nekad su u pitanju obiteljska događanja/okupljanja, nekad izlet, nekad odlazak u kupovinu, štajaznam, nove suđerice, nekad dječji rođendan koji i nju veseli, nekad godišnji odmor...

[Stowaway]

Lali Puna kaže:

ne znam zašto se uvijek misli da se dijete ronda zbog kava nekad su u pitanju obiteljska događanja/okupljanja, nekad izlet, nekad odlazak u kupovinu, štajaznam, nove suđerice, nekad dječji rođendan koji i nju veseli, nekad godišnji odmor...

Naravno da se ne radi samo o kavama..., ali princip je više - manje isti.
Naime, ja sam si to posložila tako da sam uvijek nastojala slijediti djetetov ritam. Naravno da je bilo situacija u kojima je to bilo teško ili nemoguće, ali njih sam nastojala svesti na minimum.
Naime, odlaske i putovanja (godišnji odmor,...) sam organizirala tako da smo na put kretali u vrijeme djetetovog spavanja pa je mališa spavao putem... Blažene naše hrvatske ceste - svojim su rupama doprinosile čvrstom snu.

Priču oko obiteljskih događanja sam riješila ovako - ako smo mi bili organizatori, onda bih to vremenski smjestila u vrijeme kad je dijete budno i odmorno. Ako smo bili gosti, po potrebi sam zakasnila ili odlazila ranije ako je to djetetu bilo važno.

Kupnja je pak priča za sebe... mrzila sam djecu voditi u shopping bilo čega ozbiljnijeg od kruha i mlijeka. Ili sam u shoppinge išla kad je netko mogao pričuvati djecu ili jednostavno nisam išla.

Ja ne mislim da je to jedini ispravan način, ali ne mogu si pomoći - grozim se kad po shopoping centrima vidim klince u kolicima, roditelje koji brinu svoju brigu razgledavajući izloge (suđerice, whatever) i nervozno i jadno dijete kojem tamo naprosto nije mjesto.
Za utjehu mu tutnu protucendrajuću kiflu u ruke, i deri

Jedno sam večer šetala gradom u vrijeme late-night-shoppinga... količina jadne, snene, nervozne, uplakane dječice po dučanima mi je bila pretužna za gledati.

[Cattleya]

SummerNight kaže:

mi nasu ne ucimo da je pod mus jede za stolom jer namm to nije nimalo bitno. i gori tv na vh1 skoro pa obavezno.
normalno d ajedemo za stolom kad je rucak i ima milion stvari jer ne stanu u dnevnom na stolic, ali ako jedemo dorucak ili slicno cesto smo svi u dnevnom na kaucu.

Ovako je bilo i kod nas. E od kada je veća ona više ne zna hodati nego je sve u trku ili u skakanju. Prije bi nešto dobila pa othodala do ogledala gdje bi to jela i gledala se. Sada trči i/ili skače. Prije je jela ptičije zalogajčiće, a sada je u stanju potrpati puna usta npr. keksa ili sira ( nastavi niz), odnosno sve odjednom potrpa u usta, pa joj je previše pa pljuje okolo, lijepi po zidu ili vratima dok ne gledam. Ako nije za kuhinjskim stolom, hranu raznosi po cijelom stanu pa i po cijelom stanu mrvi. Sve to i ne bi bila neka tragedija dok se jednom tako nije počela gušiti sa prepunim ustima keksa u trčanju i skakanju. E od tada se isključivo jede za stolom i to sjedeći. I ona nas opominje da dođemo jesti za stol. Zgodno je kako ona mene opomene da dođem za stol i još ne propusti reći kako ' tata uvijek jede tamo', tj. u kuhinji za pultom na stojećki.

[proab]

Mislim da se neka djeca radjaju s vecim potenicijalom rutinera a neka s manjim, no ne mislim da sad cijela obitelj mora biti robom tih rutina. Starija nikad nije bila od rutine, a mladji pokazuje neke uzorke (npr. nakon tri sata budnosti mu se obicno dosta spava i znam da ak mu dam cicu da bude zaspo) ali ako nam nije zgodan trenutak za njegovo spavanje onda fino ne spava tad nego kasnije. I sve bolje to podnosi, prije je bio dosta nervozan i cendrav zbog toga, sad je vec veci (5 mjeseci) i ne cendra previse, samo ga moramo nositi i onda je OK.

No ne kuzim kako fiksno namjestiti neku rutinu s dvoje djece koji su totalno razlicitih rutina jer su razlicite dobi. Npr. moj mladji se budio oko pola 7 i za sat-i-pol, znaci u 8 mu se obicno pocelo spavati. Medjutim, starija se tek tad budila i pocinjala spremanje za vrtic u kojem bi bile do 9. I sto sam ja sad trebala napraviti? Buditi stariju u 7 da natempiram izlazak za vrtic u 8 kad se malom spava? E pa nisam, jednostavno se mali morao prilagoditi pa je neko vrijeme bilo prilicno nervoze i plakanja taman pred izlazak iz kuce, ali se na kraju naviknuo pa bi zaspao nako sto bi izasli.

Ili npr. sto kad oboje djece zaspu a mm me nazove da dodjem po njega autom? Da mu kazem - sorry stari, cekaj sad dva sata ili zovi taksi? Fino ih spakiram u auto pa ko nastavi spavati nastavi spavati (obicno manji) a tko ne - pa bude kasnije, nije da sam im napravila nepopravljivu stetu zato sto sam ih morala probuditi nakon 10 minuta sna.

Ako smo na obiteljskom rucku, a nekome od njih se spava - onda odem u drugu sobu pa ih uspavam. Umjesto da jurimo doma fino se malo dulje podruzimo dok se ne probudi/e. Malcu je "rutina" za spavanje ionako vise-manje uvijek cica, to dobije bilo gdje. Kad jednom zaspu (popodnevno ili nocno spavanje) ne presvlacim ih nikad - u cem su zaspali u tome spavaju dok se ne probude. Skinem samo cipele i zimsku jaknu.

Sto se putovanja tice, mi znamo ici na duga putovanja - znaci, vozimo npr. 8h u komadu. I to izgleda tako - malog nahranim, ubacimo se svi u auto i vozimo (mm ili ja) dok se on ne probudi i pocne plakati. Stanemo, nahranim ga, mala se malo prosece i dalje nakon 10-15min svi opet u auto i vozi dalje dok se mali opet ne rasplace... Nema tu tempiranja, ako ne zaspi odmah bude nakon sat-dva, starija naravno isto ne spava cijelim putem vec je vecinom budna, odspava jednom ili dva puta a sve ostalo vrijeme se igra, gleda kroz prozor, prica, pjevamo pjesmice i tako - prodje vrijeme. Za kraca putovanja smo isto nekad tempirali a onda smo se opametili i oslobodili - pa necemo svaki put nekud ici samo u podne jer joj se tad spava - ustanemo, obucemo se, spakiramo i krecemo, i tako smo otkrili da se njoj ionako uvijek spava u autu i zaspi nakon sat-dva bez obzira na vrijeme. Malac se malo manje voli voziti ali vec se naviknuo, znao je prije plakati ako je bio umoran ali sad vise ne place skoro nikad, fino sjedi, gleda, a kad mu je dosta - zaspi.

Sto se hranjenja tice, moja smije jesti u kuhinji/blagavaoni bilo za stolom ili na podu (jer cesto glumi da je pas, a zna se da psi jedu na podu ) Samo mi je bitno da je na plocicama a ne na parketu (zbog prolijevanja) i da je mogu podsjetiti da obrise ruke i usta prije nego odjuri dalje... a vec neko vrijeme se sama toga sjeti.

[proab]

Stowaway kaže:

Kupnja je pak priča za sebe... mrzila sam djecu voditi u shopping bilo čega ozbiljnijeg od kruha i mlijeka. Ili sam u shoppinge išla kad je netko mogao pričuvati djecu ili jednostavno nisam išla.

Ja ne mislim da je to jedini ispravan način, ali ne mogu si pomoći - grozim se kad po shopoping centrima vidim klince u kolicima, roditelje koji brinu svoju brigu razgledavajući izloge (suđerice, whatever) i nervozno i jadno dijete kojem tamo naprosto nije mjesto.
Za utjehu mu tutnu protucendrajuću kiflu u ruke, i deri

A jel tebi ikad palo na pamet da roditelji mozda nemaju koga da im cuva djecu? I da im je blesavo da svaki put kad idu u kupovinu da to ne mogu obaviti zajedno ili da placaju cuvalice par sto kuna? Mi smo nase skoro uvijek vodili u ducan s nama - to je najnormalniji dio svakodnevnog zivota, ici kupiti hranu, cipele, vesmasinu, whatever. Bar danas svi ducani imaju kolica s onom sjedalicom za dijete. Moja se nagledala i ducana s alatom, i gradjevinskih ducana, i ducana s odjecom, cipelama a pogotovo supermarketa. A i mladji isto. Ali vidim sad da su u ocima nekih jadna djeca kojima nije tamo mjesto i izazivamo zgrazanje dobronamjernih prolaznika koji isto nesto kupuju. Maltene ko da smo ih odvukli u sex shop

PS - nama nije da nemamo koga da nam pricuva djecu - nego nam je normalno da djeca provode vrijeme s nama pa makar isli kupiti tjednu zalihu voca, povrca i detergenta za ves

[tisi]

Stowaway kaže:

Naravno da se ne radi samo o kavama..., ali princip je više - manje isti.

Kupnja je pak priča za sebe... mrzila sam djecu voditi u shopping bilo čega ozbiljnijeg od kruha i mlijeka. Ili sam u shoppinge išla kad je netko mogao pričuvati djecu ili jednostavno nisam išla.

Ja ne mislim da je to jedini ispravan način, ali ne mogu si pomoći - grozim se kad po shopoping centrima vidim klince u kolicima, roditelje koji brinu svoju brigu razgledavajući izloge (suđerice, whatever) i nervozno i jadno dijete kojem tamo naprosto nije mjesto.
Za utjehu mu tutnu protucendrajuću kiflu u ruke, i deri

potpisujem.
sve se može prilagoditi djetetovom ritmu.
a što se tiče shoppinga bilo čega osim špeceraja (tu starijeg često vodim sa sobom zato jer hoće ići), meni je puno draže i ljepše obaviti to samoj i u miru, dok muž doma čuva djecu. i djeci je sigurno zanimljivije doma se igrati ili otići van u šetnju s tatom.

proab kaže:

No ne kuzim kako fiksno namjestiti neku rutinu s dvoje djece koji su totalno razlicitih rutina jer su razlicite dobi. Npr. moj mladji se budio oko pola 7 i za sat-i-pol, znaci u 8 mu se obicno pocelo spavati. Medjutim, starija se tek tad budila i pocinjala spremanje za vrtic u kojem bi bile do 9. I sto sam ja sad trebala napraviti? Buditi stariju u 7 da natempiram izlazak za vrtic u 8 kad se malom spava? E pa nisam, jednostavno se mali morao prilagoditi pa je neko vrijeme bilo prilicno nervoze i plakanja taman pred izlazak iz kuce, ali se na kraju naviknuo pa bi zaspao nako sto bi izasli.

Ili npr. sto kad oboje djece zaspu a mm me nazove da dodjem po njega autom? Da mu kazem - sorry stari, cekaj sad dva sata ili zovi taksi? Fino ih spakiram u auto pa ko nastavi spavati nastavi spavati (obicno manji) a tko ne - pa bude kasnije, nije da sam im napravila nepopravljivu stetu zato sto sam ih morala probuditi nakon 10 minuta sna.

Ako smo na obiteljskom rucku, a nekome od njih se spava - onda odem u drugu sobu pa ih uspavam. Umjesto da jurimo doma fino se malo dulje podruzimo dok se ne probudi/e. Malcu je "rutina" za spavanje ionako vise-manje uvijek cica, to dobije bilo gdje. Kad jednom zaspu (popodnevno ili nocno spavanje) ne presvlacim ih nikad - u cem su zaspali u tome spavaju dok se ne probude. Skinem samo cipele i zimsku jaknu.

ja sam u takvim situacijama kakve ti opisuješ probudila starijeg tako da idemo vani otprilike u ono vrijeme kad se mlađem prispava. hoće li spavati pol sata manje ili više, mislim da ne igra presudnu ulogu. tak i tak poslije navodiš da ih oboje budiš kad te muž zove da dođeš po njega.
a ovo s mužem bih ja riješila tako da ne dolazim po njega. ne znam, možda tvoj muž radi daleko, ili nema javnog prijevoza, ali mene moj nikad nije tražio da dođem po njega. a treba mu 1h i 15min od posla do doma.
kod nas je dnevno i noćno spavanje uvijek u pidžami i vreći za spavanje i u krevetiću.

[SummerNight]

eto stoneway, moja nikad nije bila nervozna u shopnig centrima, obozavala ih je i obozava. idemo tamo uvijek kad iz nekog razloga ne mozemo u park, bilo kisa, bilo prejako sunce ili neki drugi razlog
i hvala bogu na njima