Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Školarci i adolescenti

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 07.11.2007., 23:56   #81
pa svi mi na forumu iznosimo dosta svojih privatnih stvari pred hrpom anonimusa,i netreba odmah skociti na te roditelje sto nisu forumasi,bar se ta teta pokusava pobrinuti da mu pomogne kad su roditelji u losoj situaciji.
jasmine is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2007., 00:02   #82
ja bih tetu samo pohvalila jer joj je stalo.
__________________
leni
lturkano is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2007., 00:05   #83
Quote:
lturkano kaže: Pogledaj post
............................ jer joj je stalo.
ili jer ona mrzi tu neku tamo učiteljicu koju zna još od pred 30-tak godina kad je ona krenula u školu
__________________
Broomstick operator level A1
Madame Hooch is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2007., 00:41   #84
Da, mora da 30 godina jedva čeka priliku da se osveti svojoj staroj učiteljici za sve zlo koje joj je nanijela i sad nema pametnijeg posla nego izmišljati probleme da bi imala izgovor da to i učini.

Goblena, dečku je očito jako teško i svakako bi trebalo raditi na tome da mu se pomogne, što bi uključivalo razgovore s roditeljima i dječjim psihologom u svrhu vraćanja poljuljanog samopouzdanja i želje za učenjem (između ostalog).
Što se učiteljice tiče, mislim da bih, ne govoreći sinu ništa o tome, vrlo uporno, ako treba i svakoga dana, odlazila u školu razgovarati s učiteljicom ukoliko bih smatrala da je ikako naškodila mom djetetu. Pa da vidimo bi li prestala. Ukoliko ne bi, znala bih kome se mogu žaliti.
Netko je napisao da dijete treba naučiti da samo riješi poteškoće s kojima se susretne. Slažem se s time, no ne u trenutku kada dijete ima 7 godina i u nezavidnoj je situaciji i kod kuće, i u školi.

Ne vidim smisao u tome da na postavljena pitanja odgovaraju ljudi koji sumnjaju u njihovu istinitost.
klobuk is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2007., 16:44   #85
Dijete moje najbolje prijateljice, curica imala je velikih problema kada je pretprošle godine krenula u prvi razred. Razlog = učiteljica. Dijete i cijelu obitelj poznajem već godinama i najbolji smo prijatelji. Sigurna sam da je tu isključivo bila odgovornost na učiteljici koja se nije znala postaviti prema jednoj sramežljivoj i plahoj djevojčici, jer VIKANJE je samo stvaralo kontraefekt. Njena mama je stalno bila u školi, razgovarala s dotičnom učiteljicom, razgovarala s ravnateljicom. Vrlo slična situacija kao ova goblene. Ona nije bila jedino djete šikanirano, bila je tu i još jedna djevojčica, a razred je bio mali, samo njih 8. Sve skupa se završilo tako da se ta druga djevojčica ispisala iz te škola i upisala drugi razred u drugu školu i djete se fizički i psihički preporodilo. A djevojčica moje prijateljice se s vremenom prilagodila i ''naučila'' iako se moram reći i učiteljica malo potrudila i sada su ajmo reći na nekoj normali, manje više. Ali bilo je strašnih ispada. To što su njih dvije (mama i dijete) prošle, to ne bi poželjela ni jednom djetetu i roditelju, tolike traume. Žao mi je svakog djeteta kojemu početak školovanja, nečeg što će ga obilježiti i odrediti kao osobu cijeli život započne na takav način, sramota.
mamasunce is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2007., 22:16   #86
mislim da sam dosta pažljivo pročitala cijeli post i željela bih dati svoje mišljenje.
radila sam u nekoliko osnovnih škola, jer strani jezik kreće već jako rano, imala sam priliku vidjeti raznih ponašanja učenika, učitelja, profesora, ravnatelja, pedagoga, defektologa i roditelja.

činjenica jest da djeca koja danas idu u školu nisu onakova djeca kakova su bila pred 25 godina. večina ih je slobodnija u ponašanju, učitelj/ica nije više apsolutno nikakav autoritet, poštivanje drugog uglavnom je svedeno na rijetke slučajeve - jednom rječju - puno toga se promijenilo.

ni učiteljice nisu više kao nekada. neke su ostarile i nemaju više onu toleranciju koja je potrebna za taj posao, neke ne mare za učenike jer ih doma čekaju obiteljske obveze koje su im prioritetnije, neke rade tek toliko da dobiju plaću, jer su iz nekih razloga isfrustrirane svojim poslom ili plaćom.
isto se odnosi i na profesore, ravnatelje, pedagoge i defektologe.

ali sva sreća postoje učenici koji čovjeku osunčaju tmuran dan, postoje učitelji koji učenicima žele pomoći, postoje pedagozi koji znaju o čemu govore i defektolozi koji poznaju svoju struku. a i ravnatelj škole je sretniji.
u ovako skladnoj zajednici i roditelji su zadovoljni i bezbrižno mogu svoju djecu prepustiti tom timu.

međutim rijetki su takovi trenuci. vjerujte mi.
zgranuta sam bila ponašanjem nekih mojih kolega - budala, glupane, majmune za njih je bilo najnormalnije "tituliranje" učenika.
zgranuta sam bila i ponašanjem nekih učenika - jebi se, fuck you....... (ovo je dovoljno)

jedino što se moglo napraviti jest izvjestiti ravnatelja o apsolutno nedopustivom ponašanju učitelja/profesora
i izvjestiti pedagoga o nedoličnom ponašanju učenika.
ali kakova korist od toga!?
profesor prostak, gleda vas i ravnatelja u oči i kaže da to nije istina (učenici nisu pozvani kao "svjedoci") da bi kasnije u zbornici svojim kompama rekao da vam treba muško itd. pa da onda ne biste vodili brigu o njegovom rječniku!

učenik kojeg ste zbog prostačenja u razredu poslali pedagogu, vraća se nakon 15 minuta ozarenog lica, jer je pedagogu obećao da to neće više govoriti i za to je dobio bombon?!

zapravo imate osjećaj da se pretvarate u don quijota koji juriša na vjetrenjače.
nitko nikoga ne poštuje, nitko nikome ne vjeruje i nikoga nije briga za nikoga osim za samoga sebe da glavu uspije održati nad vodom.
tu jasno stradaju oni koji su pristojni, korektni, možda malo osjetljiviji.
kao i u svakom drugom segmentu života.
učenici djeluju na učitelje a učitelji na djecu. budimo zahvalni Bogu ako je djelovanje pozitivnog naboja.

nekada davno (doba socijalizma) učiteljica mog sina u 1. razredu pitala je:
-tko od vas ide na vjeronauk? javilo ih se 8 među njima i moj sin.
-dobro, onda ćete mi vi reći da li kiša pada iz oblaka ili ju šalje Bog?-nastavi.
-ti (pritom pokaže na mog sina) ćeš nam reći što je tvoj tata kazao.
njegov tata, vjernik, nuklearni fizičar bio je trn u oku jedne mlade učiteljice odrasle u UDBAškoj obitelji.
tate nije bilo doma, pa smo sin i ja to izdefinirali ovako:
-kiša pada iz oblaka, ali kako mi vjerujemo da je sve stvorio Bog, pa tako i uvjete za oblak, kišu ipak šalje Bog.

i kada prvašić iznese naučeno objašnjenje, učiteljica postavi pitanje:
-ja kažem da to nije tako.
a kome biste vi djeco vjerovali. meni ili tati?

i više od dvije trećine ručica diglo se kad je tata bio stavljen na glasanje.
bila je to mlada učiteljica.

ona je ostala i dalje raditi u toj školi, ali moj sin je već za dva dana prešao u drugo odjeljenje. tražili smo kod pedagoga suočenje sa učiteljicom u prisustvu ravnatelja.

borite se za svoju djecu, borite se za djecu vaših najdražih, jer ako vi to ne učinite nitko drugi neće. borite se argumentima koje imate. maknite dijete iz sredine u kojoj ga vrijeđaju i omalovažavaju. roditelj ima silnu moć. samo treba poznavati svoja prava i ići do kraja. to je rješenje.
a "grozna učiteljica" nije od jučer takova.
da je mogla biti drugačija vjerojatno bi i bila.
__________________
dear Lord,everyday in every way teach me to tend to my own business and to keep my big mouth shut...
especially when I don't know what I'm talking about
chateauxdeif is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2008., 12:22   #87
Da apdejtiram malo ovo, da oni koji su pratili raspravu cuju kako se stvar razvija dalje.

Psihologu se nazalost nije islo. Bilo je jos par razgovora s uciteljicom i s pedagoginjom, puno razgovora s djetetom. Oceva bolest (depresija) je vec koji mjesec u dosta dobroj fazi, tako da je doma dosta dobra atmosfera.
Mali je postupno prorijedio plakanje i konacno prestao. Ponovo je plakao pri odlasku u skolu nekoliko dana na pocetku drugog polugodista i onda prestao.
S njim se doma puno radi i naviklo ga se na redovan rad i ucenje, jos uvijek nijednom nije zaboravio zadacu, davno se prestao opirati zadacama. Razvio je upravo neprirodnu urednost, rukopis mu je fantastican, crtezi precizni, nigdje nista preko crte, biljeznice bez ijedne flekice itd - malo koja odrasla osoba bi to mogla tako izvesti. S pocetkom drugog polugodista su pocele i brojcane ocjene. Napisala sam na pocetku da je klikeras, i matematicke i jezicne vjestine su mu daleko iznad prosjeka, i to se sada vidi - iz matematike, hrvatskog, prirode, engleskog ima iskljucivo petice. Jedini sluzbeni ispit iz matematike do sada rijesio je 100%, sve ostale provjere znanja 100%. Uglavnom, sve sto je egzaktno mjerljivo je za 5, i on se tim peticama jako raduje. Nakon prve petice je dotrcao kuci urlajuci jos s ulice da je dobio pet . Medjutim, iz likovnog, glazbenog i tjelesnog, predmeta gdje nema egzaktnih mjerenja, dobiva trice, i to ga rastuzuje i demotivira. Meni je to opet neobicno - recimo, uciteljica mog mladjeg sina je objasnila na jednom roditeljskom da je u nizim razredima nesluzbena politika (ne znam odnosi li se to samo na njihovu skolu ili opcenito) da se u kulturama i vjeronauku ucenicima ne daje niza ocjena od 3 (ima li ovdje koja uciteljica razredne nastave koja bi to potvrdila ili opovrgla?). On ima sasvim normalne sposobnosti u svim tim podrucjima, a na nastavi se po izjavi uciteljice dobro ponasa i suradjuje... a ispada da, ako imam tocnu informaciju, on dobiva najnizu "dopustenu" mogucu ocjenu iz tih predmeta.

Inace su ocjene u razredu opcenito navodno dosta niske.

Mali ide i na dodatni engleski privatno u maloj skupini djece i odusevljen je. (Tu uciteljicu takodjer poznajem - vedra, nasmijana, ljubazna osoba.)

Roditelji su uglavnom rezignirani oko svega toga. Inzistiraju da on obavi sve svoje zadatke ulazuci maksimum sposobnosti i rada, i vise-manje cekaju vise razrede skole... meni ga je zao, jer je sve moglo biti posve drukcije za njega da ima drukciju uciteljicu. I sad mi je stvarno jasno koliko su srece imali moji sinovi s pocetkom skolovanja.
goblena is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2008., 14:34   #88
Zaista bih željela i ja nešto reći...

Ja nisam prosvjetar, ali ih imam nekoliko u obitelji. I (bez obzira na obiteljske veze) neki od njih su stvarno normalni, strpljivi ljudi kojima nije teško djecu ni kući pozvati da im pomognu ili pokažu nešto (matematika!), a ima ih tvrdih, teških, vječito nadrkanih zbog svega i svačega, pa tako i zbog plaća. Temu o jadnim prosvjetarskim plaćama ne pušim jer im ja svima izrađujem porezne prijave. OK, to su ljudi sa dosta godina staža, ali za 20-ak sati rada tjedno, solidan godišnji, povremena besplatna putovanja i hrpu darova koje (ne svi, ali većina, naročito u nižim razredima OŠ) dobiju, mislim da su im plaće sasvim pristojne. Naročito kada se usporede sa nekim drugim zahtjevnim strukama sa full radnim vremenom (ili preko toga). Uostalom, većina u lijepoj našoj puši na plaćama, pa neka se solidariziraju. Ja ne smatram da će moje djete više i bolje naučiti od friško natapirane i nafrizirane učiteljice u kostimiću i sa prstenjem na prstićima...

Što se tiče ugleda profesije u društvu, svatko treba sam graditi svoj ugled. Budi čovjek i ljudi će te poštivati i cijeniti. Ali ako mi se netko unaprijed postavi s onim: Ja sam to i to, i zaslužujem poštovanje; mogu mu se samo nasmijati u facu. Svatko tako zaslužuje poštovanje, i prosvjetari, i liječnici, i automehaničari, i blagajnice, i čistači ulica... svatko tko svoj posao obavlja dobro i s voljom. A jadni smo mi ako našoj djeci želimo poslati poruku da je novac mjerilo ugleda i poštovanja.

Ono što me posebno smeta kod prosvjetara su pokloni. Ne znam kako ću to preživjeti kad mi klinka krene u školu, ali to silno davanje i kupovanje poklona "dragoj učiteljici" je stvarno prestrašno! Skupo cvijeće, zlatnina, skupi satovi... Pa ti ljudi to rade za plaću! A roditelji i klinci kao da se takmiče tko će kupiti skuplji poklon (i bolje se uvući u guzicu)... Ponekad neka sitnica kao znak pažnje je OK, ali zlatnina? Je li netko ikad kupio zlatnu narukvicu prodavačici na kiosku gdje ujutro kupi novine, zato jer je eto uvijek ljubazna i nasmijana?

Ima divnih prosvjetnih radnika i mislim (srećom) da su u većini. Ali činjenica je da zaista ima i matorih (i mladih) rospijetina, i kada djete naleti na takvu, onda mu treba pomoći i dati mu podršku. Jer čemu onda roditelji, ako nisu tu da zaštite svoju djecu od nepravde od koje se ne mogu sami braniti.
__________________
Hazen: "Kad vola stavis u palacu, ne postane on kralj nego palaca postane stala".
shtefy is online now  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2008., 00:35   #89
E, pa ja imam dijete u prvom razredu , probleme s učiteljicom i još sam uz to prosvjetni radnik . Dakle , razumijem iz prve ruke učitelje i profesore , djecu i roditelje. I to mi sada ništa ne pomaže. Moje dijete je dobro , pametno i mirno. Voli školu , poštiva učitelje , rado se duži sa ostalom djecom. Po mom mišljenju , sasvim solidno odrađuje prvi razred.
Ali , njegova učiteljica je UŽASNA. Redovito kasni na nastavu , za vrijeme odmora odlazi pušiti i kasni na slijedeći sat , djeluje nezainteresirano za rad i djecu. Navodno je prije 20-tak godina bila super učiteljica , no ti dani su davno iza nje. Drugi roditelji mi kažu da nisu iz njenih usta čuli jednu lijepu riječ o svom djetetu. Tako nisam ni ja . Za mog sina ne može reći da je divlji , jer nije, pa onda kaže da je usporen ,pasivan , nedovoljno borben , da ne "grize" za ocjenu. Meni redovito , s gadljivim izrazom na licu , kaže na informacijama da se vidi da je to dijete kojem roditelji rade , pa je valjda zapušten , štojaznam. O djetetu govori s izrazitom antipatijom. Na jednom , jedinom roditeljskom koji je trajao 10-tak minuta je uspjela izvaliti da su djeca takva da trebaju dobiti više po zubima. Djeca koja su po njenom mišljenju "prevršila svaku mjeru" stoje u kutu.
Ja sam bila kod pedagogica na razgovoru i od toga ništa. Mislim da se prorijedilo stajanje u kutu , ako se ne varam. I dosta drugih mama je nezadovoljno . Što napraviti?
ANUŠKA is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2008., 00:57   #90
nazalost mogu se priključiti ali ne po pozitivnim iskustvima.sin ima učiteljicu koja je strah i trepet, s druge strane i on je strah i trepet, tako da ga je naučila redu radu. makar nije izgledalo tako na početku ,ispalo je (još ispada) ok.
ali kćer ima stvarno slučaj za sebe, nezainteresirana, nerazgovijetna, tiha, podmukla, čudna. primjera radi, veli djeci : nacrtajte kocku, kvadar, i kuglu u bilježnicu. neko dijete: jel u bilježnicu iz matematike? učiteljica : ne, u bilježnicu iz hrvatskog. sljedeći dan je 90 posto djece došlo sa zadatkom nacrtanim u bilježnicu iz hrv. takvih primjera ima mnogo. poanta mog posta je da je malo normalnih učitelja/ica, i da mi kao roditelji imamo obavezu (nažalost) prema djeci odraditi i učiteljski dio. bez obzira na neka čak morbidna iskustva nikad ne govorim loše o učiteljicama, a znanje im predstavljam kao budući kruh. nije mi teško pomagati djeci, ali nisam ni sanjala da ću morati biti toliko uključena u zbivanja, školske radove a o zadačama da ni ne govorim.
cinober is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2008., 01:36   #91
ja sam imala istu takvu učiteljicu u 1. i 2. razredu osnovne: nonstop se derala, za krivi odgovor je slala u kut/van, ako nismo imali zadaće zvala je roditelje, imali smo zadaće tolko puno, kolko nisam imala u srednjoj( sad sam na faxu), ali je to meni pomoglo......naučilo me disciplini i radu.........i ja sam isto onda plakala i govorila da mrzim školu i svi roditelji su se pobunili, a kad je ičiteljica otišla plakali su za njom
 
Odgovori s citatom
Old 16.02.2008., 10:21   #92
Quote:
shtefy kaže: Pogledaj post

Ono što me posebno smeta kod prosvjetara su pokloni. Ne znam kako ću to preživjeti kad mi klinka krene u školu, ali to silno davanje i kupovanje poklona "dragoj učiteljici" je stvarno prestrašno! Skupo cvijeće, zlatnina, skupi satovi... Pa ti ljudi to rade za plaću! A roditelji i klinci kao da se takmiče tko će kupiti skuplji poklon (i bolje se uvući u guzicu)... Ponekad neka sitnica kao znak pažnje je OK, ali zlatnina?
moram na ovo odgovoriti...iako uopće nije vezano uz temu
to što roditelji poklanjaju, to je njihov odabir, nitko ih to ne traži... a ako je učiteljica "čovjek", neće joj mjerilo odnosa s djetetom biti poklon (a pogotovo ne vrijednost poklona)
ako "nije čovjek", takvoj ne bih apsolutno ništa poklonila
__________________
moj dućkas
Zvrksa is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2008., 14:15   #93
Quote:
Zvrksa kaže: Pogledaj post
moram na ovo odgovoriti...iako uopće nije vezano uz temu
to što roditelji poklanjaju, to je njihov odabir, nitko ih to ne traži... a ako je učiteljica "čovjek", neće joj mjerilo odnosa s djetetom biti poklon (a pogotovo ne vrijednost poklona)
ako "nije čovjek", takvoj ne bih apsolutno ništa poklonila
Čisto teoretski gledano, ti si apsolutno u pravu. Samo što stvari rijetko tako funkcioniraju...

Prvo, većina roditelja će, bez obzira na protivljenje i principe, ipak pristati na "darivanje" štovane prosvjetake jer će se bojati nekih ev. posljedica i osveta za svoje djete. Jer one majke koje su obično začetnice rituala darivanja su obično i najbrže u tračevima, osudi i sl. A lako je tjerati princip dok se ne bojiš da će se koplja slomiti na tvom djetetu.

Drugo, ako je bilo tko iz bilo koje struke "čovjek", onda uopće neće ni prihvatiti takve poklone, svjestan da je to zapravo vrlo nemoralno.

Na žalost, ne živimo ni u savršenom, a još manje moralnom ili principijelnom svijetu. I nažalost, ponekad moramo i pokleknuti jer se bojim osvete jačih prema našim najdražima.

A to je ono što me max. jebe...
__________________
Hazen: "Kad vola stavis u palacu, ne postane on kralj nego palaca postane stala".
shtefy is online now  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2008., 17:26   #94
Quote:
Prčkica kaže: Pogledaj post
ja sam imala istu takvu učiteljicu u 1. i 2. razredu osnovne: nonstop se derala, za krivi odgovor je slala u kut/van, ako nismo imali zadaće zvala je roditelje, imali smo zadaće tolko puno, kolko nisam imala u srednjoj( sad sam na faxu), ali je to meni pomoglo......naučilo me disciplini i radu.........i ja sam isto onda plakala i govorila da mrzim školu i svi roditelji su se pobunili, a kad je ičiteljica otišla plakali su za njom
Tvoja učiteljica je , unatoč deranju koje ne smatram opravdanim , vjerojatno puno davala i puno tražila. To je stari sistem , koji ne uvažava dijete kao ličnost i partnera u odgoju i učenju , ali daje rezultate na području znanja. Pa , barem nešto od toga vrijedi . Učiteljica od mog djeteta ne daje puno , ne traži puno , ne poštuje i ne voli djecu , ne uspijeva održati red u razredu i kad joj prekipi urla i stavlja djecu u kut. O tome se radi.
ANUŠKA is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2008., 17:28   #95
A što se poklona tiče , ja bi joj nešto i donijela - da zasluži .
ANUŠKA is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.02.2008., 14:33   #96
Quote:
goblena kaže: Pogledaj post
Da apdejtiram malo ovo, da oni koji su pratili raspravu cuju kako se stvar razvija dalje.

Psihologu se nazalost nije islo. Bilo je jos par razgovora s uciteljicom i s pedagoginjom, puno razgovora s djetetom. Oceva bolest (depresija) je vec koji mjesec u dosta dobroj fazi, tako da je doma dosta dobra atmosfera.
Mali je postupno prorijedio plakanje i konacno prestao. Ponovo je plakao pri odlasku u skolu nekoliko dana na pocetku drugog polugodista i onda prestao.
S njim se doma puno radi i naviklo ga se na redovan rad i ucenje, jos uvijek nijednom nije zaboravio zadacu, davno se prestao opirati zadacama. Razvio je upravo neprirodnu urednost, rukopis mu je fantastican, crtezi precizni, nigdje nista preko crte, biljeznice bez ijedne flekice itd - malo koja odrasla osoba bi to mogla tako izvesti. S pocetkom drugog polugodista su pocele i brojcane ocjene. Napisala sam na pocetku da je klikeras, i matematicke i jezicne vjestine su mu daleko iznad prosjeka, i to se sada vidi - iz matematike, hrvatskog, prirode, engleskog ima iskljucivo petice. Jedini sluzbeni ispit iz matematike do sada rijesio je 100%, sve ostale provjere znanja 100%. Uglavnom, sve sto je egzaktno mjerljivo je za 5, i on se tim peticama jako raduje. Nakon prve petice je dotrcao kuci urlajuci jos s ulice da je dobio pet . Medjutim, iz likovnog, glazbenog i tjelesnog, predmeta gdje nema egzaktnih mjerenja, dobiva trice, i to ga rastuzuje i demotivira. Meni je to opet neobicno - recimo, uciteljica mog mladjeg sina je objasnila na jednom roditeljskom da je u nizim razredima nesluzbena politika (ne znam odnosi li se to samo na njihovu skolu ili opcenito) da se u kulturama i vjeronauku ucenicima ne daje niza ocjena od 3 (ima li ovdje koja uciteljica razredne nastave koja bi to potvrdila ili opovrgla?). On ima sasvim normalne sposobnosti u svim tim podrucjima, a na nastavi se po izjavi uciteljice dobro ponasa i suradjuje... a ispada da, ako imam tocnu informaciju, on dobiva najnizu "dopustenu" mogucu ocjenu iz tih predmeta.

Inace su ocjene u razredu opcenito navodno dosta niske.

Mali ide i na dodatni engleski privatno u maloj skupini djece i odusevljen je. (Tu uciteljicu takodjer poznajem - vedra, nasmijana, ljubazna osoba.)

Roditelji su uglavnom rezignirani oko svega toga. Inzistiraju da on obavi sve svoje zadatke ulazuci maksimum sposobnosti i rada, i vise-manje cekaju vise razrede skole... meni ga je zao, jer je sve moglo biti posve drukcije za njega da ima drukciju uciteljicu. I sad mi je stvarno jasno koliko su srece imali moji sinovi s pocetkom skolovanja
.
sve napisano uz posebni naglasak na zadnji pasus ;

- dakle, nakon odrađenog polugodišta - ti priznaješ da je dijete napredovalo;
...nikako ne možeš dokazati da bi se to isto dogodilo da mu se popuštalo i da je imao nekog drugog učitelja i drugu učiteljicu , čija sklonost da mu se progleda kroz prste ne bi urodila nikakvim plodom, nego samo provlačenjem kroz statistike (što je samo po sebi loše jer nitko od nas nije sarma - neki smo meso a neki zelje , a bitno je biti dobro meso i dobro zelje, a ne prosječna sarma)
- zamisli se kako bi to dijete bilo odbačeno od okoline (vršnjaka) da je stalno bilo prisutno popuštanje od strane učitelja (djeca su OKRUTNA u svojoj ISKRENOSTI)
- i na ovo zadnje - tebi je i dalje žao djeteta, a valjda ti i treba biti - jer iz napisanog, svu odgovornost za njegov razvoj u ovom ili onom smjeru i dalje snose njegovi roditelji koji su previše zabavljeni sami sobom i svojim problemima, koji tebi dragoj teti baš i ne dozvoljavaju previše miješanja u njihove odluke, a tebe to boli jer : ?
- zamisli se - da nije bilo te i takve učiteljice, te i takve škole koja je stala uz nju ...bi li to dijete krenulo i korak (a ovo iz izvještaja je puuuno koraka) naprijed ? ili bi samo jedna tamo teta bila super sretna jer je na uštrb jedne male osobe mogla reči "aha, trebali ste mene slušati!" ...
__________________
Broomstick operator level A1
Madame Hooch is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.02.2008., 09:00   #97
Quote:
Madame Hooch kaže: Pogledaj post
sve napisano uz posebni naglasak na zadnji pasus ;

- dakle, nakon odrađenog polugodišta - ti priznaješ da je dijete napredovalo;
O, da. Napredovao je moj necak. U mirenju sa sudbinom. I stekao je sstrasno korisnu vjestinu savrseno urednog rukopisa. To ce mu u zivotu sigurno jako pomoci, kao i stav da neugodne okolnosti oko sebe ne moze promijeniti i da je posve u redu da se osoba mocnija od njega ponasa odurno.

Quote:
...nikako ne možeš dokazati da bi se to isto dogodilo da mu se popuštalo i da je imao nekog drugog učitelja i drugu učiteljicu , čija sklonost da mu se progleda kroz prste ne bi urodila nikakvim plodom, nego samo provlačenjem kroz statistike (što je samo po sebi loše jer nitko od nas nije sarma - neki smo meso a neki zelje , a bitno je biti dobro meso i dobro zelje, a ne prosječna sarma)
Da mu se popustalo u cemu? On je bio spreman za skolu i itekako voljan uciti i raditi. Pa radovao se skoli, za boga miloga, i zapazila ga je i pedagoginja na razgovoru kao otvoreno, inteligentno, artikulirano dijete. Ono za sto nije bio spreman bile su stalne kritike i ponizavanje i odsutnost pozitivnog poticaja. Odbijanje odlaska u skolu, plac i nevoljkost za pisanje zadaca javili su se nakon par tjedana skole kao reakcija na stav uciteljice.
Znas, imam i ja dvoje djece s kojima sam prosla polazak u skolu, i jedna je stvar navikavati dijete na redovan rad, sto ne ide uvijek glatko, a druga je stvar lomiti mu volju i veselje.
Quote:
- zamisli se kako bi to dijete bilo odbačeno od okoline (vršnjaka) da je stalno bilo prisutno popuštanje od strane učitelja (djeca su OKRUTNA u svojoj ISKRENOSTI)
Ovome cemu je izlozen moj necak izlozen je citav njegov razred, neki se s tim nose bolje a neki losije, pa se zaista o bilo kakvom popustanju ne moze govoriti, niti je itko to trazio za pojedinacno dijete. Nemam volje pisati vise o tome jer smisla nema, promijeniti se nece ama bas nista.
Quote:
- i na ovo zadnje - tebi je i dalje žao djeteta, a valjda ti i treba biti - jer iz napisanog, svu odgovornost za njegov razvoj u ovom ili onom smjeru i dalje snose njegovi roditelji koji su previše zabavljeni sami sobom i svojim problemima, koji tebi dragoj teti baš i ne dozvoljavaju previše miješanja u njihove odluke, a tebe to boli jer : ?
Opet tvoja telepatija o njegovim roditeljima. Kad vec nisu lokalni pijanac i polupismena guska, onda ga sigurno bar zanemaruju i sjede razglabajuci medjusobno i sa susjedima o svom braku. Na tvoju zalost, to nije tako, oni se unatoc svojim problemima bave svojim sinom jako puno od trenutka kad se rodio pa do danas, a ja opet nemam vise volje pisati o tome, pa eto, draga Hooch, imas moje dopustenje vjerovati da se moj brat pijanac i moja sogorica guska po cijele dane svadjaju a dijete ni ne pogledaju kad ne treba otrackavati uciteljicu. Jesi sad sretna? Blago tebi, ne treba ti puno za srecu.

Sto se mog mijesanja tice, uglavnom je to u formi toga da mi zazvoni telefon, ja vidi cuda dignem slusalicu, a s druge strane je moja sogorica ili moj brat koji zovu da olaksaju dusu u vezi skole i djetetovih iskustava u skoli. Cesto govore o tome kako se osjecaju kao posljednji gadovi sto ne mogu uciniti nista osim da djetetu u biti kazu da od sebe mora davati maksimum, a ako nikakve nagrade za to nema, onda nema i gotovo, sto sad, dok ce za svaku i najmanju greskicu uredno biti opaljen po prstima i toga mora biti svjestan. Malo opaka lekcija za sedmogodisnjaka. Kazu da psihologu isli nisu upravo zbog toga sto smatraju da psiholog ne moze promijeniti izvor djetetovih teskoca, a dijete se ipak nekako uspijeva nositi s njima i bez psihologa i razvijati zastitne mehanizme.

Quote:
- zamisli se - da nije bilo te i takve učiteljice, te i takve škole koja je stala uz nju ...bi li to dijete krenulo i korak (a ovo iz izvještaja je puuuno koraka) naprijed ? ili bi samo jedna tamo teta bila super sretna jer je na uštrb jedne male osobe mogla reči "aha, trebali ste mene slušati!" ...
Ja mogu itekako zamisliti to dijete kako veselo leti velikim koracima naprijed u razredu ucitelja mog starijeg djeteta, uciteljice mog mladjeg djeteta, uciteljice djeteta moje najbolje prijateljice - jer vrlo vjerojatno ne bi ni doslo do ovog otpora i teskoca do kojih je doslo. Mogu i roditelji. Da su imali izbora, prebacili bi ga u drugi razred ili drugu skolu bez puno razmisljanja cim su shvatili koji je zapravo nacin rada te uciteljice. Problem je sto izbora nije bilo i nema ga ni dalje.

Moj je stariji sin (sada 6. razred) imao ucitelja razredne nastave koji je trazio disciplinu u ucionici i redovan rad, ali nije bio sitnicav kao ova uciteljica, niti mrk, niti opsjednut urednoscu, niti skrt na pohvalama - uvijek se postavljao tako da ce radije dati djetetu visu ocjenu nego nizu ako je u dvojbi (recimo, objasnio nam je da iz likovnog djeci daje pet za svaki rad koji ne ostane nedovrsen. Zasto? Zato sto je prije davao sarolike ocjene po svom nahodjenju, ovisno o tome koliko mu se neki rad cinio dobar, a onda je jednoj njegovoj generaciji dosla u 4. razredu predavati likovni profesorica likovnog. On je pratio nacin na koji ona ocjenjuje pojedinacne radove, usporedjivao njezine ocjene s ocjenama koje bi on dao istim tim pojedinacnim radovima, i shvatio, kako se izrazio, da on jednostavno nije kompetentan, pa je odlucio da ce radije dati visu ocjenu nego nizu kojom bi eventualno demotivirao dijete i bio nepravedan prema njemu, i poceo je davati petice za svaki zavrseni rad. Koliko je to djeci pomoglo u likovnom razvoju, ne zna se, ali ocito odmoglo nije, jer su im ocjene iz likovnog ostale visoke pri prijelazu u vise razrede.), nikad nije klince javno kritizirao niti suvise hvalio u razredu, i objasnjavao nam je taj svoj pristup nasiroko na roditeljskim sastancima. Pisala sam vec o tome. Njegov bivsi razred je po uspjehu sad u visim razredima najbolji na skoli, i ima od svih razreda najveci broj djece koja su bila odlikasi u nizim razredima i ostali odlikasi i u visim. (A kad smo vec kod toga, rijec je o skoli ciji ucenici imaju od svih skola u gradu najvisi postotak odlikasa osnovaca koji ostaju odlikasi i u gimnaziji.) Ne znam kako je to moguce ako je potrebno kritizirati i lomiti dijete da bi ono naucilo nesto raditi...

Ne vidim zasto bih ja trebala biti sretna zbog necakovih teskoca. Ocito nisam osoba poput tebe, nije mi jasna ta logika.
goblena is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.02.2008., 20:46   #98
Ne razumijem zašto dijete ima loše ocjene iz odgojnih predmeta. Obično u školama i najlošiji đaci imaju petice iz tjelesnog , glazbenog , likovnog i vjeronauka. Možda bi roditelji o tome trebali ozbiljno porazgovarati s učiteljicom.
ANUŠKA is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2008., 00:18   #99
Quote:
ANUŠKA kaže: Pogledaj post
Ne razumijem zašto dijete ima loše ocjene iz odgojnih predmeta. Obično u školama i najlošiji đaci imaju petice iz tjelesnog , glazbenog , likovnog i vjeronauka. Možda bi roditelji o tome trebali ozbiljno porazgovarati s učiteljicom.
pa daj pročitaj što žena piše ...roditelji tog djeteta nisu zainteresirani ili smatraju da je učiteljica u pravu - svoje dijete usmjeravaju tako da se povinuje propisanom, a sami nemaju primjedbi na propisano ...dakle, sve je u redu , samo autorica misli da je (tuđe) dijete zaslužilo drugačije i da bi mu to bilo i omogućeno da je ona ta koja odlućuje o tome ....ali, eto - nije
__________________
Normal human, skilled in art of stage magic and illusion; skilled in genuine magic
ja i bash ja is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2008., 11:46   #100
smatram da ti uopće nisi shvatila poantu svega o čemu piše autorica topica
__________________
moj dućkas
Zvrksa is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:01.