Kad je bila upućena kritika za novi Blade Runner u vezi odnosa prema ženama u budućnosti i da je to autorski stav, Villeneuve je rekao da je to ustvari projekcija onoga kaj se događa danas.
Slično je i s ovim filmom, agenda filma se vrlo jasno vidi i to je po meni glavna tema filma. Ljudska prava u prvoj liniji, pa zatim ženska itd.
Film vrvi biblijskom tematikom i patricentrizam je isfuran do ibera, dozvoljavajući glavnom liku da se poistovjećuje s Bogom i da radi što mu volja cijelo vrijeme se pravdajući da se radi o Božjoj. Pritom da bude takav kakav je i prema ženi, pa i prema kćeri koju planira ženit.
Kod gledatelja se desi užasan osjećaj nepravde i želje za osvetom, dok stvar uglavnom kulminira prema lošoj strani (tj. tragičnom ishodu), a slično i završava glavna junakinja koju nevolje prate doslovno otkako se rodila. I to je njezina sudbina, ona je stvarno podložna tuđoj volji i nikako se ne može izboriti za sebe osim dok uzme stvar u svoje ruke.
I tu je film vrlo moćan u svojoj poruci. Samo zbog pažljivog konstruiranja scenarija drži te u neizvjesnosti. Pritom mi se sviđa i nelinearnost radnje i setting, i uloge i sve oko toga. Guy Pearce je stvarno odlično odigrao glavnog lika i sve kaj se događa u filmu stoji.
Jedino su mi, imho, religijska shvaćanja i propovijedi napravljena preplastično, sve u svrhu dodavanja dimenzije zla glavnog antagonista, kao i očita tendencioznost filma u cijelosti. Mučan je za gledat, ali to se i htjelo postići. Zato su mi malo mixed feelings nakon ovog i nisam siguran skroz kaj da mislim
Više je svakako dobrih stvari i kvaliteta prevladava. Dojmovi se još trebaju slegnuti skroz
I ona eto na kraju baš mora biti uhvaćena i ubiti se, jer njena patnja nije valjda bila dovoljna. 
Linearni mod
