Strah od smrti, kako da prihvatim smrtnost?

[uzurpator]

Pozdrav svima.

I ja sam bio pokrenuo sličnu temu prije par godina kada sam prolazio kroz tu fazu razmišljanja o smrti.

Ukratko, imao sam nažalost nekoliko smrtnih slučajeva u obitelji, oba djeda su mi umrla i od tatine sestrične muž koji je bio relativno mlad.

Počeo sam biti zaokupljen smrću 24/7, nisam normalno živio, nisam mogao jesti, smršavio sam. Stalno sam mislio o tome kada ću umrijeti, na koji način, hoće li boljeti, gdje će me zadesiti, hoću li poginuti u nesreći ili će me udariti grom... (???)

Kako je vrijeme prolazilo (prošlo je 3-4 mj.), vratio sam se polako u normalu. Jednostavno sam sam sebi rekao: Do dana svog rođenja nisam postojao - dakle, nisam ništa osjetio. Isto će biti i kada umrem - neću više postojati i neću ništa osjetiti.

Nisam religiozan i ne vjerujem u život vječni. Jer i sama pomisao da postoji nešto, negdje i da traje vječno - u meni stvara neki grč.

Prije godinu i po' dana umrla mi je sestrična. Dakle, cura od 26 godina. Oboljela je od nepoznate bolesti za koju nitko nije ni čuo, na kraju se ispostavilo da od nje boluje svega 3,4 ljudi u Hrvatskoj i da ne postoji lijek koji bi je spasio, jer to je autoimuna bolest, što znači da, laički rečeno, tijelo samo sebe napada. Bio je to šok za cijelu obitelj. No, umjesto da to ponovo utjera neki strah u mene, čini se da sam sada zreo i da na smrt gledam na taj način kako sam opisao. Ona je vjerovla u Boga i uvijek kažem: Nadam se da si tamo gdje bi željela biti.

A ja, ja ću u ništavilo, u ništa. I ne, više me nije strah.

[F.A.Q]

uzurpator kaže:

Do dana svog rođenja nisam postojao - dakle, nisam ništa osjetio. Isto će biti i kada umrem - neću više postojati i neću ništa osjetiti.

ta je misao mene rjesila tog straha.. imao sam oko 8 godina tad, respect

p.s. naravno instinkt za prezivljavanje ostaje i prirodni strah odnosno poTreba sa samoocuvanjem

Azzura kaže:

"joj, kako predivan frizider za ljude"

materijalizirana ljubav , hval .. nisam znao za tu pricu

lutkar kaže:

"Strah od smrti, kako da prihvatim smrtnost? "

Zar nije bolje i praktičnije pitanje kako da prihvatim svoje neprihvaćanje smrtnosti?

respect!

ocito je po nekima bolje cenzuriranje i "taburiranje" "osjetljivih" tema = podcijenjivanje ljudske inteligencija i mogucnosti = STRAH

[lutkar]

F.A.Q kaže:

respect!

ocito je po nekima bolje cenzuriranje i "taburiranje" "osjetljivih" tema = podcijenjivanje ljudske inteligencija i mogucnosti = STRAH

A kad ispada da je tako. Ne smeta toliko strah od smrti nego želja da taj strah otklonimo, tj ne želimo ga u svojoj blizini.

Kada to (i ako) nakon teške borbe uspijemo, ostaje nam još samo srediti strahove od zubara, krokodila, maslačaka, visine, ptica pjevica, poriluka i ostalog.......

Nije praktično rješavati strahove jedan po jedan, nego sveukupni odnos prema njima, što ne?

no ja nisam psiholog.

[Euphrosine]

Svjetlosni kaže:

Mlad si , zivi, ovdje i sada
Svaki trenutak raduj se

Mladost ne podrazumeva uvek radost i život u trenutku. Neki ljudi jednostavno nisu stvoreni za to, barem ne u mladosti. Kako bi bilo da se to prihvati? Kako bi bilo da se za promenu nekad kaže: Mlad si, živi ovde i sada. Ili ni ovde ni sada već gde god želiš. Ako uopšte i želiš? Budi tužan i nesrećan, i predaj se i oseti svaki taj trenutak u potpunosti. I igraj se u mraku i radi ono što je loše i dobro, i nemoj ni za čim da žališ, nikada; ili žali ako već moraš, koliko god hoćeš i koliko god ti je potrebno. Raduj se i plači i smej se. Sve što se podrazumeva je da se za tebe ništa ne podrazumeva, jer si mlad.
Valjda mladost treba da podrazumeva slobodu? Znači sve može i sve negativno je dobrodošlo. Kada će da bude negativan ako ne sada dok je mlad? Sada dok još nešto može da nauči. Posle je kasno.

sunčani cvijet kaže:

Ah ne znam...kako cijeli zivot zivimo tako i cijeli zivot umiremo ustvari. Mislim da treba prevagnuti zivot jer nam je darovan pa se usmjeriti na kreaciju osobnog zivota a to opet iziskuje rad na sebi kako bi nesto pridonio. Bitan je smisao, pronadi ga u sebi. On nije nikome univerzalan.

Da.

Zveka T kaže:

Strah od stvari koje su neizbježne su jedna od najvećih gluposti koje si možemo raditi i najveći "kradljivci vremena".

Probaj tako razmišljati, sve dok se bojiš vrijeme ti prolazi. Zašto se onda bojiš smrti ako toliko živog vremena gubiš na strah? Umjesto da te strah hendikepira, neka ti postane odskočna daska. Neka te pokrene da počneš svjesno uživati u svakom trenutku.

Ne slažem se. Strah nikad nije glupost već zahteva vrlo ozbiljnu analizu.
Nezgodna je neispravna postavka sebe u odnosu na problem koji pokušava da reši. Strah od smrti ili nečeg drugog u njemu ne postoji bez razloga. Najgore što može da uradi je da prestane da razmišlja o tome samo zato što ga neki tako savetuju.

Važno je još nešto. Da li kod njega uopšte postoji strah od konkretno smrti? Smatram da je to malo verovatno. Verovatnije je da trenutno prolazi kroz neku normalnu krizu. Kriza identiteta i strah od života možda je u pozadini straha od smrti, kao što jeste u većini slučajeva.

O smrti ne možeš na ispravan način da razmišljaš a da ne razmišljaš o životu. Prvo preispitaj svoj život. Posle toga možda nećeš ni morati da se baviš problemom smrti, jer možda otkriješ da nije problem u njoj već u onome što ti se sada dešava. A ni to što ti se trenutno dešava nije "problem" u negativnom smislu te reči već nešto što ćeš na putu preispitivanja tek da otkriješ šta je.

Ako je prisutan strah od smrti onda će te možda zanimali ovi tekstovi, a i ako nije možda ti budu zanimljivi.

http://girija.info/dualnost-i-jedinstvo/
http://poruke.weebly.com/struktura-dimenzija.html
https://en.wikipedia.org/wiki/Brahman
http://www.novasvest.com/vesti?id=48...-zakona-istine


Da bismo odredili odnos Apsoluta s vidljivim univerzumom, konačan um bi trebao spoznati beskonačan Apsolut. A kad bi bio spoznat Apsolut, konačan univerzum i konačan um prestali bi postojati.

Stoga, bez temeljnog iskustva i razumijevanja tihe beskonačne svjesnosti te načina na koji se ta beskonačnost manifestira u relativnom ne možete doseći svoje ispunjenje kao bića. Sve je u nama.

“Onaj koji je bez dualnosti (slobodan od polariteta); koji je beskonačan i neuništiv; koji je vrhunski, vječni i besmrtan; koji je neokaljan – onaj Brahman si ti. Meditiraj na to u svom umu.”