Nedostatak prihvaćenosti!?

[redchillipeper]

Sve više se osjećam suvišnim u društvu, kao da smetam ljudima. To me već prati godinu i pol dana . Postao sam veoma zatvoren , značajno izgubio sam samopouzdanje, sve mi je teže i nać neku temu za razgovor a da je zanimljiva.A prije toga sam mogao donekle pričati s ljudima, osjećati se opušteno i prihvaćeno. Neki kome sam to pričao su mi govorili da ne smetam njima, ali se svejedno i dalje osjećam kao da im smetam a htio bi se družiti s njima. Ima li netko savjet kako da vježbam tu prihvaćenost? Kako da se riješim osjećaja suvišnosti?

[Detektor]

Ispituje ih možda glupa pitanja sto si kuhao, sto si radio, gdje ti roditelji rade, pričaš možda price o svojim susjedima npr. da Štef nije pokosio travu i da ga vara žena. Solis li pamet drugima ti bi trebao to i to, očajnički tražiš centar pažnje tako da ih gnjaviš? To su pitanja koja bi se trebao zapitati.

[Flat]

kolko imas godina?

[redchillipeper]

Detektor kaže:

Ispituje ih možda glupa pitanja sto si kuhao, sto si radio, gdje ti roditelji rade, pričaš možda price o svojim susjedima npr. da Štef nije pokosio travu i da ga vara žena. Solis li pamet drugima ti bi trebao to i to, očajnički tražiš centar pažnje tako da ih gnjaviš? To su pitanja koja bi se trebao zapitati.

Pa mislim da postavljam glupa pitanja i tu ti tamo solim pamet, za ostalo nisam siguran.

[redchillipeper]

Flat kaže:

kolko imas godina?

Osamnaest.

[Detektor]

Evo odgonetnuli smo, prestani to raditi i opameti se pa će se htjeti družiti sa tobom. Neda se ljudima družiti sa postavljacima pitanja i soljacima pameti. Takvih imamo previše nazalost. Čovjek se pored takvih ko ti osjeća ko okrivljenik na sudu kojima se određuje kazna na način da im ti ko sudac daš propise tj. posolis pamet. Zaglupljujes ljude i sebe. Izbriši si iz glavi upitne i usklikne recenice i nadi si društvo koje argumentirano razgovara bez toga. Jedno je normalno upitno pitanje u smislu nejasnoće nečega sto nije osobna razina drugo napadacko tipa a kad ćeš promijeniti gume? Vozač zna da ih treba promijeniti tako da nisi rekao nista pametno.

[redchillipeper]

Detektor kaže:

Evo odgonetnuli smo, prestani to raditi i opameti se pa će se htjeti družiti sa tobom. Neda se ljudima družiti sa postavljacima pitanja i soljacima pameti. Takvih imamo previše nazalost. Čovjek se pored takvih ko ti osjeća ko okrivljenik na sudu kojima se određuje kazna na način da im ti ko sudac daš propise tj. posolis pamet. Zaglupljujes ljude i sebe. Izbriši si iz glavi upitne i usklikne recenice i nadi si društvo koje argumentirano razgovara bez toga. Jedno je normalno upitno pitanje u smislu nejasnoće nečega sto nije osobna razina drugo napadacko tipa a kad ćeš promijeniti gume? Vozač zna da ih treba promijeniti tako da nisi rekao nista pametno.

Hoćeš reći da ću se tada riješit osjećaja suvišnosti?

[Detektor]

Da. Meni znala osoba doći na poslu pitanjem koliko moji zarađuju, druge svije je zanimalo imam li vrata ili sestru zbog toga da znaju dijelim li naslijeđe, treću zanimalo koliko imam na računu, tko bi se normalan družio sa takvima?

[Tze]

Ne radi se o tome je li ili nije suvisan ili dosadan nego o njegovom osjecaju da je suvisan, koji moze ali i ne mora biti objektivan. Vjerojatnije je da je samo do njegovog osjecaja.

Tvoj problem je uglavnom manjak samopouzdanja. Bavi se onime sta te zanima i druzi se s ljudima slicnih interesa, u glazbi, hobijima, poslu, filmovima, cime god. Vjerojatnije je onda da ce te takvi prihvatit ako se znas razgovarat, dijelite interese, nisi nametljiv u iznosenju misljenja, argumentirano ali i nenapadno iznosis svoje stavove i sl.
Radi na tome da sebe zavolis, da sebi budes zanimljiv i zadovoljan sobom, obogati se koliko mozes znanjem, iskustvima, ispocetka ide teze ali pokusaj nekako detektirat bas u momentu jel ljudi stvarno kolutaju ocima u tvom drustvu, pa da vidis di grjesis, ili je samo do tog tvog osjecaja nelagode.


Sent from my SM-J510FN using Tapatalk

[redchillipeper]

Tze kaže:

Ne radi se o tome je li ili nije suvisan ili dosadan nego o njegovom osjecaju da je suvisan, koji moze ali i ne mora biti objektivan. Vjerojatnije je da je samo do njegovog osjecaja.

Tvoj problem je uglavnom manjak samopouzdanja. Bavi se onime sta te zanima i druzi se s ljudima slicnih interesa, u glazbi, hobijima, poslu, filmovima, cime god. Vjerojatnije je onda da ce te takvi prihvatit ako se znas razgovarat, dijelite interese, nisi nametljiv u iznosenju misljenja, argumentirano ali i nenapadno iznosis svoje stavove i sl.
Radi na tome da sebe zavolis, da sebi budes zanimljiv i zadovoljan sobom, obogati se koliko mozes znanjem, iskustvima, ispocetka ide teze ali pokusaj nekako detektirat bas u momentu jel ljudi stvarno kolutaju ocima u tvom drustvu, pa da vidis di grjesis, ili je samo do tog tvog osjecaja nelagode.


Sent from my SM-J510FN using Tapatalk

Hoću li onda zavoljeti sebe i postat si zanimljiv ako pronađem nešto što me zanima? U zadnje vrijeme se dosta dosađujem.

[redchillipeper]

Detektor kaže:

Da. Meni znala osoba doći na poslu pitanjem koliko moji zarađuju, druge svije je zanimalo imam li vrata ili sestru zbog toga da znaju dijelim li naslijeđe, treću zanimalo koliko imam na računu, tko bi se normalan družio sa takvima?

Probat ću i ja počet tak razmišljat.

[bičvaaa]

Ja mislim da je problem u naprednoj tehnologiji, manjku boravka na svježem zraku i želje za prihvaćenošću.

Pogledaj film Back to future... Onda izađi negdje u šumu, zapali si cigaretu ili joint, sjedni na kamen i gledaj u zvijezde...

Reci sam sebi da ne želiš biti prihvaćen ni shvaćen, da si jedinka za sebe i da ti život ne ovisi o drugima.

Onda odluči koji hobi izabrati...

Naravno, ako se odlučiš za sport ili slično, onda zanemari ovo da zapališ nešto...

[redchillipeper]

bičvaaa kaže:

Ja mislim da je problem u naprednoj tehnologiji, manjku boravka na svježem zraku i želje za prihvaćenošću.

Slažem se, možda ne bi imao taj problem da nisam puno visio na društvenim mrežama. Nisam vjerovatno još svjestan da sam sam sebi dovoljan.