Jesu li osjecaji (ne)tjelesni?

[šugavo pseto]

radical change kaže:

Osnovne emocije (strah, tuga, sreća, ljutnja....) prisutne su kroz sve kulture širom svijeta i nisu društveno uvjetovane..

to jednostavno nije tako, ti točno znaš pod kojim uvijetima trebaš bit zastrašen, tužan ili ljut

[Aries13]

radical change kaže:

Misao i emocija su dvije odvojene stvari. Djeca se rađaju sa širokim dijapazonom emocija, emocije su utkane u našu vrstu i kad ih ne bismo bili u mogućnosti doživjeti naša vrsta ne bi preživjela. Osnovne emocije (strah, tuga, sreća, ljutnja....) prisutne su kroz sve kulture širom svijeta i nisu društveno uvjetovane..

Ne,djeca se ne rađaju sa emocijama. Prvih mjeseci života djeca imaju stanja, raspoloženja, reakcije ali ne i emocije. Strah se nemože javiti dok ne postoji spoznaja da postoji opasnost kao koncpet, nešto što izgleda kao ljutnja je u stvari glad, ili žeđ s kojom dijete nagonski poziva majku da riješi problem, smiješak na licu je samo neurološki impuls ....

Kako djetetov mozak raste i sazrijeva, kako se budi svjest o sebi kao različitom od drugih tako se postupno javljaju prve rudimentalne emocije, pa onda sve kompleksnije.




Ja ne vidim da se ijedna emocija može pojaviti bez prethodne mentalne aktivnosti, odnosno da nije reakcija na misao, koncept ili ideju koja nam se pojavila u svijesti.

Moods, odnosno raspoloženja, ćud, narav, temperament ne spadaju pod emocije.


Osim toga postoji i ta povratna sprega odnosno to da emocije utječu i na misaoni tok i na ponašanje.

Reci mi jednu emociju koja u pozadini nema misao kao okidač i koja jednom kad se pojavi ne utječe na mentalne procese i ponašanje.

[Điđe T.]

Aries13 kaže:

Ja ne vidim da se ijedna emocija može pojaviti bez prethodne mentalne aktivnosti, odnosno da nije reakcija na misao, koncept ili ideju koja nam se pojavila u svijesti.


Reci mi jednu emociju koja u pozadini nema misao kao okidač i koja jednom kad se pojavi ne utječe na mentalne procese i ponašanje.

Dijelim isto misljenje.

Pa i u procesu nastanka emocija, kako psihologija kao znanost kaze, prvo ide kognitivna procjena pa tek onda dozivljaj (odnosno ono sto smatramo emocijom), tjelesne reakcije i izrazavanje.

Ako se ne dogodi svjesna kog.procjena, onda se nesto iz podsvijesti aktiviralo, mozda neko sjecanje, potisnuti dogadjaji. Vazno je uloviti misao, da bi se na emociji moglo raditi.

Ja ne smatram da mi nismo u potpunosti nase emocije i misli, smatram da su to proizvodi naseg mozga i tijela, i da ih trebamo drzati pod kontrolom, u smislu da se ne vezujemo za iste.
Priznati da postoje ali ih pustiti da odu.
Svako vezivanje moze nas odvesti u neka ocekivanja. A ocekivanja su opet nestvarna.

[Aries13]

šugavo pseto kaže:

emocije su kompleksno čulo u funkciji preživljavanja i njihov je spektar puno širi od tih nekoliko kojima smo dali nazive ljutnja, ljubav, strah. uglavnom svojevrsna veza između uma i tijela. rijetko se dotičemo s autentičnim emocijama i za njih u glavnom ne postoji naziv, već ih nastojimo ugurati u imenovani dio spektra ili mislimo da su pomješane. čim ih protumačiš i imenuješ ti si im oduzeo autentičnost i svojevrsnu svježinu

pogotovo zato što je ograničen broj tjelesnih manifesta emocija - kad čovjek ide šumom i vidi vuka u daljini, srce mu počne jače tući, stegne ga u grlu i počne se preznojavati, a onda isti fizički manifest može imati na testu iz matematike zbog kojeg se može izgubiti godina, ili pred spoj sa osobom koja mu je bila nedostižna i o kojoj je dugo sanjario...

U psihologiji postoji više definicija emocija i više objašnjenja ovog mehanizma u nama, ali generalno mislim da ovo što si rekao, a što sam ja podcrtala je osnovno polazište koje ih sve objedinjuje.

[MadMarx]

Nemruth Dagi kaže:

Ne čitaš temu već samo švrljaš naokolo pa ne znaš koji kolega....?

Govoriti da su nebitne stvari je pojedostavljenje formule. Nisu nebitne jer nas pogađaju kao osobe i čine nas to što jesmo, zar ne?

A nešto što pogađa dio je naših neurona, kemije, psihe, aspiracija,...
unutrašnja je reakcija na vanjski svijet i posve je varljiva.
Ovisna je o percepciji nas samih i naše uloge koje imamo ili mislimo da imamo; ovisna je i o našem iskustvu, željama, i svemu što smo u sebe natrpali tijekom života, ili su nam ugurali milom ili silom.

Nešto što je toliko ovisno o niz faktora ne bi trebalo biti neprikosnoveno niti primarno već samo pomoćni alat, dodatna oprema kroz život bez obzira na svoju misteriju.

Od kuda da ja znam tko je tebi kolega, a tko nije, meni su svi kolege, a na ovome topicu je više kolega napisalo svašta.

Ponovit ću da sve što sam do sada pročitao o emocijama na ovome topicu zvuči kao hrpa nagađanja. Ja sam razvio svoje emocionalno osjetilo kao što sam učio hodati, govoriti i zbrajati.

Na temelju direktnoga iskustva i znanja vam svima ovdje odgovorno tvrdim da pričate stvari koje naprosto nisu istina. Samo parafrazirate ono što moderna znanost tvrdi i nudite iskustva koja to potvrđuju, ali zanemarujete sva ona iskustva kada su vam emocije spasile živote. Ja vam ne mogu dokazati da sam u pravu kao što je nemoguće slijepcu opisati boju, ali vam garantiram da ako pokušate održavati svoje emocije na specifičnim skalama, vidjet će te da kada se razviju, pospješuju komunikaciju sa cijelim postojanjem na beskonačno razina. Od toga kojim putem hodati cestom, zaobilaženja gužvi u prometu, odabiru rješavanja najrazličitijih problema, etc... Čovjek koji nauči slušati svoje srce i pokloni mu svoje povjerenje može očekivati rezultate koji nadmašuju bilo kakav zdravi razum. No to se neće dogoditi preko noći s obzirom da moderan čovjek zanemaruje to osjetilo praktički od kada ima sjećanje.

Postoji puno tehnika iz puno kultura svijeta kako razviti emocionalno osjetilo. Jedna od tehnika je slijediti dijete po cijeli dan i oponašati ga. Cilj takve tehnike je razviti osjetljivost na podražaje koje čovjek inače uzima zdravo za gotovo. Možeš raditi istu stvar sa psom. Ili možeš početi jasno osluškivati srce kod najmanjih sitnica. Primjerice, kupovina nepoznatih stvari u dućanu. Procijeni osjećaje za nešto pa nakon što kupiš više proizvoda usporedi kakvi su ti bili osjećaji za svaki proizvod i kakav je bio dojam proizvoda.

U svakome slučaju naglašavam da samo zato što se emocije čine nestalnima, to nikako ne znači da su one same po sebi nestalne, već da moderan čovjek nema razvijeno to osjetilo i nije u stanju imati kontinuum osjećaja koje ima iz drugih osjetila. Svoj vid uzimaš vrlo zdravo za gotovo, govor isto, ali sve to je bilo nestalno i nedohvatljivo kada si počinjao razvijati ih.

Ono što vi nazivate nestalnom kemijskom reakcijom životinja uzima kao praktički jedini sud u stvarnosti. I preživljavaju uvjete kakve čovjek uopće ne može opisati koliko su mu neshvatljivi.

[Điđe T.]

Emocije i osjetila su dvi totalno razlicite stvari.

Osjetila su nas prvi kontakt s okolinom, mogu postati dio emocionalnog dozivljaja, ali opet na isti nacin, a to je da PROCIJENIMO situaciju.
Vidila sam nesto lijepo, procijenila da je to lijepo i sad se ugodno osjecam.

Djeca zive u trenutku. Slazem se da se od njih moze uciti, tj.prisjetiti se kako je to kad punom paznjom i osjetilima dozivljavas stvarnost.
Ali opet, odrasli covjek ima nesto slozenije kognitivne sposobnosti, pa nas mozda zato nece oduseviti neki kamencic kao sto ce oduseviti neko dijete.

Isto tako, djeca cesto isforsiraju emociju. Smiju se nasilu, npr.

[Nemruth Dagi]

MadMarx kaže:

Čovjek koji nauči slušati svoje srce i pokloni mu svoje povjerenje može očekivati rezultate koji nadmašuju bilo kakav zdravi razum. No to se neće dogoditi preko noći s obzirom da moderan čovjek zanemaruje to osjetilo praktički od kada ima sjećanje.

Postoji puno tehnika iz puno kultura svijeta kako razviti emocionalno osjetilo. Jedna od tehnika je slijediti dijete po cijeli dan i oponašati ga. Cilj takve tehnike je razviti osjetljivost na podražaje koje čovjek inače uzima zdravo za gotovo. Možeš raditi istu stvar sa psom. Ili možeš početi jasno osluškivati srce kod najmanjih sitnica. Primjerice, kupovina nepoznatih stvari u dućanu. Procijeni osjećaje za nešto pa nakon što kupiš više proizvoda usporedi kakvi su ti bili osjećaji za svaki proizvod i kakav je bio dojam proizvoda.

U svakome slučaju naglašavam da samo zato što se emocije čine nestalnima, to nikako ne znači da su one same po sebi nestalne, već da moderan čovjek nema razvijeno to osjetilo i nije u stanju imati kontinuum osjećaja koje ima iz drugih osjetila. Svoj vid uzimaš vrlo zdravo za gotovo, govor isto, ali sve to je bilo nestalno i nedohvatljivo kada si počinjao razvijati ih.

Ono što vi nazivate nestalnom kemijskom reakcijom životinja uzima kao praktički jedini sud u stvarnosti. I preživljavaju uvjete kakve čovjek uopće ne može opisati koliko su mu neshvatljivi.

Dalo bi se pisati što je to moderan čovjek a što čovjek uopće, no nemam volje niti vremena za to.

Poklanjati svojem srcu i kardiološkom sustavu povjerenje tvoja je odluka a ne pravilo koje svatko od nas slijedi.

[radical change]

Aries13 kaže:

Ne,djeca se ne rađaju sa emocijama. Prvih mjeseci života djeca imaju stanja, raspoloženja, reakcije ali ne i emocije. Strah se nemože javiti dok ne postoji spoznaja da postoji opasnost kao koncpet, nešto što izgleda kao ljutnja je u stvari glad, ili žeđ s kojom dijete nagonski poziva majku da riješi problem, smiješak na licu je samo neurološki impuls ....

Kako djetetov mozak raste i sazrijeva, kako se budi svjest o sebi kao različitom od drugih tako se postupno javljaju prve rudimentalne emocije, pa onda sve kompleksnije.




Ja ne vidim da se ijedna emocija može pojaviti bez prethodne mentalne aktivnosti, odnosno da nije reakcija na misao, koncept ili ideju koja nam se pojavila u svijesti.

Moods, odnosno raspoloženja, ćud, narav, temperament ne spadaju pod emocije.


Osim toga postoji i ta povratna sprega odnosno to da emocije utječu i na misaoni tok i na ponašanje.

Reci mi jednu emociju koja u pozadini nema misao kao okidač i koja jednom kad se pojavi ne utječe na mentalne procese i ponašanje.

Apsolutno se ne slažem, i to na vlastitom primjeru djeteta od nekoliko mjeseci koje pokazuje i strah i sreću i tugu zapravo sve osnovne emocije. One su usađene u svakog čovjeka od rođenja i presudne su za naš razvoj osobnosti i bliski kontakt sa drugim ljudima.
Emocije ne možemo izbrisati, one su jednostavno odraz onog što se na nesvjesnom i svjesnom nivou događa unutar nas, one nam prenose informacije između ida, libida, ega i superega.. Bez njih ne bi postojale kompleksne strukture naše ličnosti. To znamo po slučajevima ljudi koji recimo zbog moždanog udara i operacijskog zahvata više nisu u stanju osjetiti emociju. Ti ljudi su roboti, pa iako na svjesnoj razumskoj razini funkcioniraju oni su prazni, bez mogućnosti dubljeg povezivanja sa drugim ljudima, bez mogućnosti da osjete radost, tugu, sreću, žudnju, i zapravo sve ono što ljude pokreće u životu na rad, druženje, bliskost, kreiranje i ostvarenje..

Naše umjeće upravljanja emocijama zapravo je umijeće slušanja emocija jer kroz njih razumijemo dublje slojeve nas samih. Cilj je negativne emocije otpustiti ili se njima služiti u cilju mijenjanja sebe na bolje jer se ne možemo izolirati od negativnih emocija, one su važne za naš rast i razvoj. I upravo tehnike meditacije tome služe, mi otpuštamo tenzije, suvišne misli, stres kako bi uživali u ugodi praznine koja donosi osjećaj opuštenosti, praznine i sreće. Pri tome se oslobađamo okova misli i emocija koje ponajviše izlaze iz ega. Vježbanjem možemo kontrolirati i dublje sfere nesvjesnog, no ostaje činjenica da mi uz duhovna također i tjelesna bića i potrebe tijela trebe zadovoljiti kako bi osigurali preživljavanje. Dakle emocije su živi entitet, jezik nas samih, naših dubokih želja i osjećanja, za njih nisu nužne samo misli već smo našim rođenjem dobili usađenu emociju samu po sebi kao normalnu komponentu našeg postojanja...

[Nemruth Dagi]

Neke emocije su urođene jer služe za preživljavanje (strah) neke se stiču kulturom (sram).

[implosive]

Bagi9 kaže:

Stanje koje se opisuje kao samadhi/transcendentalna svijest, stanje yoge je stanje u kojemu u isto vrijeme postoje dvije suprotne vrijednosti: beskonačna tišina i beskonačni dinamizam. Yoga je stanje jedinstva tišine i dinamizma, apsolutnog i relativnog.

Tišinu i dinamizam ima i kompjuterski procesor ili bilo koja mašina.

Bagi9 kaže:

https://www.youtube.com/watch?v=0jXXWBt5URw

Pogledaj nju kako svira. Vidi se kako pokazuje jako malo osjećaja i kako je utemeljena u unutarnjoj tišini. Bez tog unutarnjeg stanja tišine nije moguće ostvariti nikakvo majstorstvo.

Ovakvo pojednostavljivanje spada u teško banaliziranje i generalizaciju.
Očito da se se nisi bavio glazbenom umjetnošću.

Postoje dva tipa glazbenika. Jedan tip su tehnički talenti. Oni su vješti u kopiranju. Daj im zadatak i oni će vježbat dan i noć sve dok ne uspiju. Takvi su obično studijski ili filharmonijski glazbenici.
Drugi tip su glazbenici iz strasti. Ti ljudi osim što nekad moraju proći kroz tehnički dio su najsretniji kada mogu improvizirati po osjećaju. Njima je tehnika samo sredstvo da dođu do cilja a cilj je da budu slobodni svirati po osjećaju.
Takvi ljudi su obično The Rolling Stones, The Beatles, The Kinks, Pink Floyd, Jimmy Hendrix i sl.

I sad, pitanje je što tebi znači majstorstvo.
Ako je to samo koncentrirana vješta igra refleksa onda je Central Processor Unit (CPU) ideal kojem trebamo težiti.

Bagi9 kaže:

Oni koji su to stanje postigli su ostvarili majstorstvo nas Kreacijom, oni mogu vladati sobom.
Osjećaji postoje u tom stanju, no u isto vrijeme prisutan je i unutarnji mir i ispunjenje.

Takvim možemo gledat njezin nastup ali što ti znaš o njenom privatnom životu?
Ako misliš njezin peak performance uzet za primjer trajnog stanja onda se oglušuješ na ostatak stvarnosti svakog peak performance.

Bagi9 kaže:

Kad je taj unutarnji mir beskonačan onda se to stanje doživljava kao odvojenost Sebstva i aktivnost, tog unutarnjeg mira i tišine koji je uvijek prisutan i kada djelujemo.

Beskonačan? Kakvog ti iskustva imaš sa beskonačnosti? O čemu pričaš?

[Fantasist]

implosive kaže:

....

Postoje dva tipa glazbenika.
..

Zar ne postoji i, onaj, treći tip ?

[implosive]

Fantasist kaže:

Zar ne postoji i, onaj, treći tip ?

Postoji ali ne treba dodatno komplicirat stvar.

[Fantasist]

implosive kaže:

Postoji ali ne treba dodatno komplicirat stvar.

Naravno, oni su i storili kulturu, ostali su pratili, danas je to manje izraženo, kao da je sve otišlo u tehniku, a možda zbog velike produkcije se čini tako a oni koji su ne prepoznati budu kasnije prepoznati.

Od ostale glazbe kažu da je to blues (znači i poneki rock, i jazz), e sad neznam baš, mene baš i ne vozi (kao što klasika) jer mi sve na isti kalup..(a možda je baš u tome i poanta)

[implosive]

Fantasist kaže:

Naravno, oni su i storili kulturu, ostali su pratili, danas je to manje izraženo, kao da je sve otišlo u tehniku, a možda zbog velike produkcije se čini tako a oni koji su ne prepoznati budu kasnije prepoznati.

Razumijem tvoj dojam po pitanju tehnike. Ali to ovisi o tome koliko si se prilagodio tranziciji. Između 70-tih i 2000-tih se dogodio ogroman skok. Neki ljudi se nisu uspjeli prilagoditi digitalnoj sferi a neki su ju prigrlili.
Neki su se rodili u digitalnoj sferi pa im je ona posve prirodna za razliku onoga prije.
Ja sam dijete 80-tih. Indoktriniran elektronikom. Iz te perpsektive mogu reći da je elektronika silno napredovala. Ima tako genijalnih stvari da ne mogu opisati riječima. Naravno, ne govorim o hitovima koji se vrte po radiju nego alternativnoj sceni.

[Fantasist]

implosive kaže:

Razumijem tvoj dojam po pitanju tehnike. Ali to ovisi o tome koliko si se prilagodio tranziciji. Između 70-tih i 2000-tih se dogodio ogroman skok. Neki ljudi se nisu uspjeli prilagoditi digitalnoj sferi a neki su ju prigrlili.
Neki su se rodili u digitalnoj sferi pa im je ona posve prirodna za razliku onoga prije.
Ja sam dijete 80-tih. Indoktriniran elektronikom. Iz te perpsektive mogu reći da je elektronika silno napredovala. Ima tako genijalnih stvari da ne mogu opisati riječima. Naravno, ne govorim o hitovima koji se vrte po radiju nego alternativnoj sceni.

Misliš trance house i sl.
Recimo ja sam ranije bio, ili i danas poslušam, na enigmi ili oldfield ili nešto na takvu šemu.

Postoji teza kako digitalni instrument (zapravo kompjuter) nije što i onaj analogni, iako ja iskreno rečeno nisam to shvatio ili osjetio.
Uostalom i gramafon je struja da banaliziramo.

Dok uživo izvođenje glazbe je doživljaj sigurno, no opet ovisi o instrumentu ali i tome da se ja mogu opustiti i uživiti.

[implosive]

Fantasist kaže:

Misliš trance house i sl.

Trance i House može biti alternativna glazba a može biti i najjeftinija komercijala. Isto kao i rock. Današnji glupavi elektronski hitići se često svrstavaju u House koji prije sa time nije imao nikakve veze ali je jedna njegova struja evoluirala u to.

Ali kada sam govorio o genijalnosti mislio sam na ambiental techno, dub techno i razne mješavine koje jesu čista digitala. Atmosferična glazba kojoj je priča na prvom mjestu.

Fantasist kaže:

Recimo ja sam ranije bio, ili i danas poslušam, na enigmi ili oldfield ili nešto na takvu šemu.

Oni su odličan primjer evolucije elektronike. Pogotovo Enigma.
U tom kontekstu mislim da bi ti se sviđao Deep Forest. Neka vrsta etno Enigma.

Fantasist kaže:

Postoji teza kako digitalni instrument (zapravo kompjuter) nije što i onaj analogni, iako ja iskreno rečeno nisam to shvatio ili osjetio.
Uostalom i gramafon je struja da banaliziramo.

Ima ljudi koji ne priznaju ništa osim "živih" instrumenata. Neki od njih odlaze toliko daleko da smatraju da svako dijete može napravit elektronsku stvar.
Odgovor na to je da svako dijete može napravit gitarsku stvar.
Koje ćemo od to dvoje djeteta slušati?
Vjerovatno ono sa boljom idejom.

Fantasist kaže:

Dok uživo izvođenje glazbe je doživljaj sigurno, no opet ovisi o instrumentu ali i tome da se ja mogu opustiti i uživiti.

Sve ima svoje čari. Koncert sa gitarama i živim bubnjem ima jedinstven ugođaj.
Ne znam da li postoji netko tko baš ne podnosi taj sound. Više se radi o bandu i mjuzi koja koristi gitare i bubnjeve.
U elektronici isto tako postoje nevjerovatno kreativni nastupi gdje postoji cijeli band koji koristi akustične i elektronske instrumente pri čemu akustični istrumenti zvuče elektronski i savršeno se uklapaju u njihovu elektroniku kao npr. Massive Attack - Bullet Boy

[Bagi9]

implosive kaže:

Tišinu i dinamizam ima i kompjuterski procesor ili bilo koja mašina.

Nemaju, jer nemaju svijest.
Ta tišina se odnosi na unutarnje stanje tišine dok smo dinamični i aktivni. Te dvije stvari se kod svjesnog bića odvijaju istovremeno. Stroj samo mehanički obavlja neku radnju.

implosive kaže:

Ovakvo pojednostavljivanje spada u teško banaliziranje i generalizaciju.
Očito da se se nisi bavio glazbenom umjetnošću.

Jesam, sviram klasičnu gitaru svaki dan.
Ovu violinisticu sam stavio sam kao primjer.
Naravno da bez tog unutarnjeg stanja tišine nije moguće ostvariti nikakvo majstorstvo.
Kako će netko tko nema unutarnji mir izaći pred ljude i svirati ili ostvariti bilo što u životu.
Nema potrebe analizirati sve te vrste glazbenika jer to nema veze sa temom.

implosive kaže:

Takvim možemo gledat njezin nastup ali što ti znaš o njenom privatnom životu?
Ako misliš njezin peak performance uzet za primjer trajnog stanja onda se oglušuješ na ostatak stvarnosti svakog peak performance.

Ne zanima me njen privatni život i što inače radi.
Ovo sam uzeo samo kao primjer da nešto objasnim, a ti si se zakačila za to i skrećeš sa teme.
Da li je netko u tom stanju trajno ili nije to samo on zna. O tome se ne može raspravljati. Što se tiče nje, to nisam niti rekao: da je u nekom trajnom stanju prosvjetljenja ili kako god to nazvali.

implosive kaže:

I sad, pitanje je što tebi znači majstorstvo.
Ako je to samo koncentrirana vješta igra refleksa onda je Central Processor Unit (CPU) ideal kojem trebamo težiti.

Postoje mnogi mladi glazbenici koji tako sviraju, kao automati, bez osjećaja.
Ne znam zašto to spominješ jer su komentari baš za ovu curu odlični, tj. kako je konačno netko odsvirao Paganinija ne samo da ga odsvira, već je unio puno osjećaja u izvedbu.

implosive kaže:

Beskonačan? Kakvog ti iskustva imaš sa beskonačnosti? O čemu pričaš?

Zašto svodiš raspravu na osobnu razinu?
To iskustvo beskonačnosti vrlo je prirodno za svakoga budući da je to naša istinska priroda.
O tome pričam.

[implosive]

Bagi9 kaže:

Nemaju, jer nemaju svijest.
Ta tišina se odnosi na unutarnje stanje tišine dok smo dinamični i aktivni. Te dvije stvari se kod svjesnog bića odvijaju istovremeno. Stroj samo mehanički obavlja neku radnju.

Nemoj mi odgovarat jednostavnim rečenicama "oni nemaju svijest" pa si jednim zahvatom odgovorio na moje pitanje. Smisao mog pitanja je da ono što čini čovjeka jesu iskustva i emocije. Ako samo reproduciraš djelo bez emocija onda si samo medij putem kojeg se prenašaju informacije.
Ako pristaješ na tu ulogu kao mašinu koja samo izvršava naredbe onda si isto kao i kompjuterski procesor. Ništa više.

Bagi9 kaže:

Jesam, sviram klasičnu gitaru svaki dan.
Ovu violinisticu sam stavio sam kao primjer.
Naravno da bez tog unutarnjeg stanja tišine nije moguće ostvariti nikakvo majstorstvo.

To te čini najamnikom. Osoba koja se unajmljuje da prati one koji imaju buru emocija u sebi.

Bagi9 kaže:

Kako će netko tko nema unutarnji mir izaći pred ljude i svirati ili ostvariti bilo što u životu.
Nema potrebe analizirati sve te vrste glazbenika jer to nema veze sa temom.

Kako ti znaš kako djeluje trema pred nastup u očima komisije?
Što znaš o ulozi treme u ljudima? Neki ljudi zbog treme postižu najveće rezultate dok se drugi ukopaju.
Jesi proučio tu ulogu ili lupaš napamet?

Bagi9 kaže:

Ne zanima me njen privatni život i što inače radi.

U tome i jeste problem. Biraš što ti paše i boli te briga za ostalo.


[QUOTE=Bagi9;68295509]
Ovo sam uzeo samo kao primjer da nešto objasnim, a ti si se zakačila za to i skrećeš sa teme.
Da li je netko u tom stanju trajno ili nije to samo on zna. O tome se ne može raspravljati. Što se tiče nje, to nisam niti rekao: da je u nekom trajnom stanju prosvjetljenja ili kako god to nazvali.

Kačim se za tvoje izjave i njihov smisao. Vjerovatno sam neobičan u tome.
Gle, ja ne izjavljujem ništa definitivno. Teško da ćeš u mojem vokabularu naći riječi kao uvijek i sigurno.
Ali ti ne štediš takvo izražavanje. Nemoj se čuditi što tvoje izražavanje ima posljedice. Vratimo se na temu. Boli te briga za intiman život te djevojke nego ti je bitno da njen nastup obrazložiš tišinom i mirom?
Radiš za Coca Cola?

Bagi9 kaže:

Postoje mnogi mladi glazbenici koji tako sviraju, kao automati, bez osjećaja.
Ne znam zašto to spominješ jer su komentari baš za ovu curu odlični, tj. kako je konačno netko odsvirao Paganinija ne samo da ga odsvira, već je unio puno osjećaja u izvedbu.

Zašto si zapazio ovu curu ako ne pokazuje osjećaje kao i ostali?
Zbog tišine u sebi? Nepostojanja sebe i glazbe u ovom trenutku?

Bagi9 kaže:

Zašto svodiš raspravu na osobnu razinu?
To iskustvo beskonačnosti vrlo je prirodno za svakoga budući da je to naša istinska priroda.
O tome pričam.

Oprosti što sam ušao u tvoj prostor nelagode. Činjenica je da mi je zadovoljstvo razgovarati sa tobom pa sam previše direktan jer mi je to prirodno. Neću više.

[Bagi9]

implosive kaže:

Nemoj mi odgovarat jednostavnim rečenicama "oni nemaju svijest" pa si jednim zahvatom odgovorio na moje pitanje. Smisao mog pitanja je da ono što čini čovjeka jesu iskustva i emocije. Ako samo reproduciraš djelo bez emocija onda si samo medij putem kojeg se prenašaju informacije.
Ako pristaješ na tu ulogu kao mašinu koja samo izvršava naredbe onda si isto kao i kompjuterski procesor. Ništa više.

Kakve veze ima stroj sa živim bićem?
Meni se čini da razumijem što ti hoćeš reći: ti izgleda misliš da u toj odvojenosti čovjek postaje automat koji svira bez emocija.
Upravo je suprotno: tek u tom stanju odvojenosti moguće je biti slobodan i potpuno se izraziti jer to stanje unutarnjeg mira, tišine i slobode to čovjeku i omogućuje.
U tom stanju mi smo gospodari i koristimo emocije onako kako mi hoćemo i želimo.

implosive kaže:

Kako ti znaš kako djeluje trema pred nastup u očima komisije?
Što znaš o ulozi treme u ljudima? Neki ljudi zbog treme postižu najveće rezultate dok se drugi ukopaju.
Jesi proučio tu ulogu ili lupaš napamet?

Nikome trema nije pomogla. To je obična zabluda.
To govorim iz osobnog iskustva jer sam bio profesionalni sportaš.
Kad sam prvi put nastupao u gostima, imao sam tremu no ipak sam dobro igrao (uz loš početak, kasnije sam bio opušteniji i igrao odlično). Tako da znam iz osobnog iskustva što to znači igrati sa tremom i biti opušten.

[omen4k]

Ulfur kaže:

Kemikalije + ideje + ocekivanja + bol + osjecaj ugode + iluzija = osjecaji.

Osim sto su bol i ugoda osjeti (ne emocije), sve ostalo je nesto drugo.

Điđe T. kaže:

Mislim da je problem u identificiranju s istima, u tom smislu mi nismo nasi osjecaji i misli.

Bravo.

Điđe T. kaže:

Mene zanima jedno. Je li ta praksa neidentificiranja zapravo represija (potiskivanje), i kako (kroz sto) onda izventilirati te iste osjecaje ?

Nije.

Pitanje je nejasno.