Monogamija: prirodno ponašanje ili društveno nametanje

[Freyya]

Mislite li je monogamija “prirodno ponasanje” ili je samo plod nametnutih društvenih normi? Koliko je teško biti vjeran godinama? Smatrate li da ona ima neki rok trajanja i da nakon nekog vremena svi počnemo preispitivati svoje želje i porive? Što kada istekne rok trajanja- priznati i pokušati naći rješenje ili je najpoštenije razići se?

Evo i jedan članak na tu temu.

[gajto gazdanov]

Freyya kaže:

Mislite li je monogamija “prirodno ponasanje” ili je samo plod nametnutih društvenih normi? Koliko je teško biti vjeran godinama? Smatrate li da ona ima neki rok trajanja i da nakon nekog vremena svi počnemo preispitivati svoje želje i porive? Što kada istekne rok trajanja- priznati i pokušati naći rješenje ili je najpoštenije razići se?

Evo i jedan članak na tu temu.

nisam uopce čitao članak. niti ga otvorio. nadam se da ne smeta

našao sam dva svoja stara posta koja se mogu sasvim fino uklopiti u temu, gotovo neprerađena.



sukcesivna monogamija i poligamija seksualni su koncepti koji uporedo žive kroz ljudsku povijest. pa skoro i ravnopravno. bez obzira što je monogamijsko ponašanje dominantije. zaštićeno državnim i crkvenim zakonima, uopće institucijama.

ta različita konceptualnost uvjetovana je socijalnom okolinom, odnosom prema religiji, tradiciji, stilom života, odgojem, i slično. postoje također i biološki odnosno evolucijski razlozi koji govore da je poliginija omogućila kvalitetniji genetski transfer. vrlo je vjerojatno da je koncept ljudske seksualnosti prvotno bio takav. zanimljivo je da razlika u prosječnoj veličini mužjaka i ženki primata govori o tome da što je veća razlika, veći je i stupanj poligamnosti.

analogiju možemo primijeniti i na nas.

monogamija se javlja kasnije, korelira s društvenim i ekonomskim mijenama.


posljedica je društvenog strukturiranja. što je posve dobra riječ. čovjek je puno više strukturiran nego što postoji po nekoj svojoj prirodi. koje u stvari nema, nego je sam gradi. čovjek je djelovanje. ali nije samo to. on je i uvjetovan prirodom prirode. i nastaje negdje u toj binarnosti koja je isprepletena.

monogamija je zapravo paradigma kršćanstva.
kršćanski diskurs oblikovao je seksualnost kakvu poznajemo danas.
ono što netko naziva devijacijama ili abnormalnostima ili kako god drugačije, govori da taj netko pristaje uz takvu praksu i uz njene institucije. vrijeme pokazuje da utjecaj takvog diskursa slabi, ali ne prestaje.

niti za poligamiju se ne može reći da je 'prirodna'. ona je također uslovljena.
izbor između, stvar je odluke. koja može biti samo donekle autonomna.

i na koncu, također iz tog starog teksta, nekakav siže:

prema jednom autoru ( ne sjecam se više kojem) seks je međuljudska komunikacija poput jezika. dakle, seks je priča koju pričamo tijelima. netko voli pričati više a netko manje. a netko je mutav.

i na koncu konaca, saramago. (podsjetila me ova dva stara posta koliko je bio pametan čovjek i koliko ga često citiram.


'...ne vode svi putovi u rim, već u tijelo'

treba putovati. jebati zapravo.

[yildirim]

Ili jednostavno stvar vlastite natalne karte.

[Aerenia]

Freyya kaže:

Mislite li je monogamija “prirodno ponasanje” ili je samo plod nametnutih društvenih normi? Koliko je teško biti vjeran godinama? Smatrate li da ona ima neki rok trajanja i da nakon nekog vremena svi počnemo preispitivati svoje želje i porive? Što kada istekne rok trajanja- priznati i pokušati naći rješenje ili je najpoštenije razići se?

Nisam čitala članak. Pišem općenito.

Kod mene je monogamija isključivo vezana uz osjećaj sigurnosti. Riječ sigurnost možda nije najsretnije i najspretnije rješenje, ali druge riječi nemam.

To je osjećaj da je muškarac moj dom.

Prostor u kojem živimo možemo nazivati kućom/stanom i doživljavati ga kao skupinu cigala i betona, a možemo ga doživljavati i zvati domom, prostor u kojem volimo biti, u kojem osjećamo ugodu, toplinu i općenito jako pozitivne osjećaje.

E meni je tako s muškarcima. Kad muškarca osjećam kao moj dom, onda sam monogamna. Ako se taj osjećaj (u prvoj rečenici sam ga nazvala - sigurnost) ne stvori ili ako se uništi, više nisam monogamna.

[gajto gazdanov]

Aerenia kaže:

Nisam čitala članak. Pišem općenito.

Kod mene je monogamija isključivo vezana uz osjećaj sigurnosti. Riječ sigurnost možda nije najsretnije i najspretnije rješenje, ali druge riječi nemam.

To je osjećaj da je muškarac moj dom.

Prostor u kojem živimo možemo nazivati kućom/stanom i doživljavati ga kao skupinu cigala i betona, a možemo ga doživljavati i zvati domom, prostor u kojem volimo biti, u kojem osjećamo ugodu, toplinu i općenito jako pozitivne osjećaje.

E meni je tako s muškarcima. Kad muškarca osjećam kao moj dom, onda sam monogamna. Ako se taj osjećaj (u prvoj rečenici sam ga nazvala - sigurnost) ne stvori ili ako se uništi, više nisam monogamna.

priznajem, vrlo uvjerljivo i autentično. nema se što dodati. mislim, ima uvijek. ali necu

[Joshua]

Stvar romantičnog odgoja. Nezamislivo mi je da ima više od dvoje u bilo kojoj ljubavnoj priči.

[Francesca]

Joshua kaže:

Stvar romantičnog odgoja. Nezamislivo mi je da ima više od dvoje u bilo kojoj ljubavnoj priči.

Mi to damski, razvedemo se pa picimo dalje

[Joshua]

Nisam nekaj ja tip od iskušenja. Pa da uopće nađem jednu mi treba čudo ,a sad da bi odjenom našel dve mi je nezamislivo i to još u isto vreme. No ajde kužim ljude koji to mogu. Prepuste se valjda užitku. Ja se ne prepuštam nikada dok nisam 100 posto siguran da druga strana promišlja monogamno kao i ja. Bit će da je stvar ipak nekih moralnih ograda uvjetovanih tko zna čime sve ne. Odgojom ,društvom...

[Potjeh.]

gajto gazdanov kaže:

prema jednom autoru ( ne sjecam se više kojem) seks je međuljudska komunikacija poput jezika. dakle, seks je priča koju pričamo tijelima. netko voli pričati više a netko manje. a netko je mutav.

Jako dobar post Gajto kao i inače. S ovim se posebno slažem jer i ja jako volim napisati kako je seks interakcija, seks je komunikacija. Samo ne komuniciramo isključivo riječima. A mislim da je jako bitno gledati na seks ovako jer si onda primječiviji čuti što ti partnerica govori.

Bez obzira na moje stavove koje i ne skrivam previše na ovom forumu - mislim da ljudima generalno najviše paše serijska monogamija. Dakle, veza za koju se podrazumijeva da će trajati onoliko koliko oboje žele da traje. Veza u čije se trajanje ili ne trajanje ne upliće društvo sa svojim očekivanjima i sa svojim pravilima. Iako, naravno, u društvu odrastamo i društvo oblikuje naša razmišljanja tako da će određeni utjecaj uvijek postojati.

Baš zato što će određeni utjecaj uvijek postojati ne očekujem neke bitnije društvene promjene po ovom pitanju. Drugačije veze će i dalje ostati kao nekakva iznimka po meni.

Ne znam kolike utemeljenosti ima no, čitao sam da je monogamni brak uvelike nastao u povijesti dogovorom muškaraca - onih na poziciji moći sa onim koji nisu u poziciji moći što je bila promjena naspram harema koje su ovi u poziciji moći imali. Dogovor u kojem neće biti buna i nasilnih svrgavanja moćnika a zauzvrat svi imaju priliku imati obitelj te biti vjerni svom kralju/monarhu/feudalcu i sl.

[Martian7]

Imam problem s izrazom “serijska monogamija”. Za moj pojam bi to zapravo bila serijska poligamija jer je više partner(ic)a/veza/brakova, samo ne u isto vrijeme.

Ja sam izrazito monogamna i gledam na to slično kao Aerenia. Jako je to lijepo opisala.

[Potjeh.]

A ja ću ovoj temi još dodati temu o egu.

Seks i ego su nerazdvojni. Zdrav ego ili bolje rečeno 'poglađen' ego je nužan za seksualni interes. Nije opcionalan, nužan je. I tu dolazimo do problema o kojima se na ovom podforumu uvelike diskutira. Žena može lako pogladiti ego muškarcu svojim interesom. Obrnuto je puno teže što dovodi do brojnih frustracija no ego traži svoje i mora biti zadovoljen.

Zašto pišem to na ovoj temi? Zato jer pitanja vjernosti, ljubomore ili posesivnosti su sve pitanja ega a ne pitanja ljubavi. Čista ljubav je nesebična i velikodušna. Nije ljubav ta koja kaže ja, moje i meni. Ego je taj. A interes tvog partnera za nekog drugog često skrši ego sa eksplozivnim rezultatima. Ega se dramatično lome. Hrpa književnosti se posvetila tom fenomenu kao i većina današnje pop glazbe.

[Joshua]

Je meni bi ego eksplodiral da mi veli neka dama da bi ona s menom i sa Krtekom. Steral bi ju u onu stvar! Nemrem ja to emotivno ni higijenski. Tebi Potješe nije bed to higijenski? Ono znaš da je neki pimpek bil malo prije tebe tam? Ili ne daj Budho skupno s nekim frajerom? Blagi Budho evo muka me sad ulovila.

[Potjeh.]

To ti je poput vožnje bicikla Joshua. Bicikl je potencijalno smrtonosan i ljudi pogibaju na biciklu. Što onda radiš ako želiš voziti bicikl? Staviš kacigu na glavu, trudiš se da ne radiš gluposti u prometu i uživaš u vožnji. Isto kao i sa seksom. Ama baš ništa što je nam je vrijedno nije bez rizika. Ama baš ništa.

[Freyya]

Meni je to najviše vezano u biti i za poštovanje prema osobi s kojom si. Ako ti je do nekoga stalo i poštuješ ga, čak i ako više nema ljubavi, nećeš mu to napraviti. A ako ima ljubavi- o tome uopće neću razglabati. Ljubav i poligamija mi ne idu skupa.

I da, higijena, to je još jedan deal breaker.

Ego? Vjernost, ljubomora ili posesivnost mi nemaju veze s tim. Patološka ljubomora i posesivnost je dijagnoza uostalom.

Vjernost/odanost i iskrenost, u bilo kakvoj vrsti odnosa, su prva načela koja bi se trebala poštovati.

Ima jedna dobra - Ako se životom posvetimo jednoj osobi, to nije, kako mnogi ljudi misle, odbacivanje slobode; već zahtijeva hrabrost da se pređe na sve rizike slobode i rizik ljubavi koja je trajna; u onu ljubav koja nije posjedovanje već sudjelovanje.

[Joshua]

Potjeh. kaže:

To ti je poput vožnje bicikla Joshua. Bicikl je potencijalno smrtonosan i ljudi pogibaju na biciklu. Što onda radiš ako želiš voziti bicikl? Staviš kacigu na glavu, trudiš se da ne radiš gluposti u prometu i uživaš u vožnji. Isto kao i sa seksom. Ama baš ništa što je nam je vrijedno nije bez rizika. Ama baš ništa.

Nejde. Ne kužim. Ma jednostavno tu su ljudi dosta različiti i jednostavno na to tak treba gledat. Svak ima neke svoje potrebe i poglede. Bitno je sam da se ljudi tu lepo razumiju i da se to sve hendla sa dozom respekta i poštovanja.

[Lucid Mynx]

Sebe smatram monogamnom. U srzi ljudskih odnosa i duboke konekcije je dati nekome potpunu paznju. U poligamnim odnosima to nije moguce. Paznja i resursi, vremenski, energetski su ograniceni i zato ne mozemo u zivotu, kao ni u ljubavi, sve. Ne mozemo biti vrhunski sportas u tri razlicita sporta istovremeno, moramo odabrati jedan i njemu posvetiti nase vrijeme i energiju. Cak i kad je tesko, kad nam ne ide i kad nam se taj dan ne da. Isto tako moramo donijeti svjesnu odluku i donositi je svaki dan da cemo nekome dati nasu punu paznju kako bi konekcija zivjela.

Aerenia kaže:

E meni je tako s muškarcima. Kad muškarca osjećam kao moj dom, onda sam monogamna. Ako se taj osjećaj (u prvoj rečenici sam ga nazvala - sigurnost) ne stvori ili ako se uništi, više nisam monogamna.

Tako je i za mene. Ako vidim da nema reciprocitata i da ne dobivam paznju, vise se ne smatram duznom uzvracati. Odnos je u tom casu za mene prakticno gotov.

Joshua kaže:

Je meni bi ego eksplodiral da mi veli neka dama da bi ona s menom i sa Krtekom. Steral bi ju u onu stvar! Nemrem ja to emotivno ni higijenski. Tebi Potješe nije bed to higijenski? Ono znaš da je neki pimpek bil malo prije tebe tam? Ili ne daj Budho skupno s nekim frajerom? Blagi Budho evo muka me sad ulovila.

Morti bi se s krtekom mogel dogovoriti da se svaki put malo splahne prije koitusa.

[PipiBo]

Freyya kaže:

Meni je to najviše vezano u biti i za poštovanje prema osobi s kojom si. Ako ti je do nekoga stalo i poštuješ ga, čak i ako više nema ljubavi, nećeš mu to napraviti. A ako ima ljubavi- o tome uopće neću razglabati. Ljubav i poligamija mi ne idu skupa.



I da, higijena, to je još jedan deal breaker.



Ego? Vjernost, ljubomora ili posesivnost mi nemaju veze s tim. Patološka ljubomora i posesivnost je dijagnoza uostalom.



Vjernost/odanost i iskrenost, u bilo kakvoj vrsti odnosa, su prva načela koja bi se trebala poštovati.



Ima jedna dobra - Ako se životom posvetimo jednoj osobi, to nije, kako mnogi ljudi misle, odbacivanje slobode; već zahtijeva hrabrost da se pređe na sve rizike slobode i rizik ljubavi koja je trajna; u onu ljubav koja nije posjedovanje već sudjelovanje.

Nećeš mu napraviti što točno? Općiti s drugim ljudima? Po meni to ovisi o prirodi odnosa i osobnim preferencijama para. O međusobnom dogovoru. Ako ima ljubavi nećete jedno drugom raditi takve stvari iza leđa i potajno. Ako ima ljubavi poštovat će se granice jedno drugog, postojat će iskrenost i otvorenost.

Posesivnost itekako ima veze s egom. Ego je najveća prepreka svom vrstama odnosa pa tako i ljubavnom. Ljubav, povjerenje i sigurnost utišavaju ego pa tako i posesivnost, ako je osoba generalno zdrava.

Različiti ljudi imaju različite ukuse i težnje. Sigurna sam da puno više ljubavi može biti u poligamnom odnosu nego u pojedinim dugotrajnim monogamnim.

Mislim da je zaključno stvar toga jesu li nam ispunjene sve potrebe koje su nam neophodne u ljubavnom odnosu. Tad će monogamni biti zadovoljni, a ovi koji peferiraju poligamiju ili poliamoriju trebaju i taj aspekt da bi bili zadovoljni. Pitanje je imaju li partnera kojem je to u redu i s kojim mogu ostvariti i tu potrebu.

[Joshua]

Lucid Mynx kaže:

Morti bi se s krtekom mogel dogovoriti da se svaki put malo splahne prije koitusa.

Ne! Sama pomisao da ga vidim golog budi u meni osećaj gađenja. Ne bi nažalost bio u mogućnosti pokrenut motor!

[Freyya]

PipiBo kaže:

Nećeš mu napraviti što točno? Općiti s drugim ljudima? Po meni to ovisi o prirodi odnosa i osobnim preferencijama para. O međusobnom dogovoru. Ako ima ljubavi nećete jedno drugom raditi takve stvari iza leđa i potajno. Ako ima ljubavi poštovat će se granice jedno drugog, postojat će iskrenost i otvorenost.

Posesivnost itekako ima veze s egom. Ego je najveća prepreka svom vrstama odnosa pa tako i ljubavnom. Ljubav, povjerenje i sigurnost utišavaju ego pa tako i posesivnost, ako je osoba generalno zdrava.

Različiti ljudi imaju različite ukuse i težnje. Sigurna sam da puno više ljubavi može biti u poligamnom odnosu nego u pojedinim dugotrajnim monogamnim.

Mislim da je zaključno stvar toga jesu li nam ispunjene sve potrebe koje su nam neophodne u ljubavnom odnosu. Tad će monogamni biti zadovoljni, a ovi koji peferiraju poligamiju ili poliamoriju trebaju i taj aspekt da bi bili zadovoljni. Pitanje je imaju li partnera kojem je to u redu i s kojim mogu ostvariti i tu potrebu.

Ovo napisano je moj stav koji nije apsolutan i nametljiv drugima. Meni nije ljubav dijeljene neke osobe- niti će ikad biti. Da li to netko naziva egom ili ne, niti najmanje me ne zanima jer jbg, tak funkcionira moja glava
Naravno u takvoj situaciji nebi mogla biti s poligamnom osobom niti pristajala ne nekakve kompromise. Srećom, sigurno ima ljudi koji ne razmišljaju kao ja pa mu je bolje da se ne pati samnom A ni obratno

[AchilleaM.]

Potjeh. kaže:

To ti je poput vožnje bicikla Joshua. Bicikl je potencijalno smrtonosan i ljudi pogibaju na biciklu. Što onda radiš ako želiš voziti bicikl? Staviš kacigu na glavu, trudiš se da ne radiš gluposti u prometu i uživaš u vožnji. Isto kao i sa seksom. Ama baš ništa što je nam je vrijedno nije bez rizika. Ama baš ništa.

Na stranu seks. Nije teško izvedivo imati više seksualnih partnera najednom, tehnički.
Iako, smatram seks činom koji nadilazi samo fizičko. Seks mi postaje bolji što sam s osobom dublje povezanija. Recimo da je nekakva razmjena energija, stapanje, komunikacija bez riječi.

Ali kako se hendla onaj emotivni dio u poligamnim odnosima? Koliko stvarne pažnje svaki od uključenih može dobiti?
Može li se u poligamnom odnosu sa svakim od uključenih ostvariti ona razina dubine i povezanosti koja se ostvaruje u odnosu sa jednom osobom?

Za mene osobno je to nemoguće, ne mogu ni tipkati sa dva frajera istovremeno, mislim da bi mi pažnja bila raspršena, samim time i mogućnost da se uopće povežem i ostvarim onakvu konekciju kakvoj težim.