Što znači pobijediti samog sebe?

[Srebrni-medvjed]

metalrose kaže:

....Pobijediti sebe po meni znači izdignuti se iz svojih iskonskih materijalističkih pobuda i načina života, promišljati i raditi na novi kreativan i multilateralan način. Znači osjetiti da nisi sam na ovom svijetu, znači osjetiti prisutnost svega živoga i neživoga kao sebe samoga, a ne nečega što je od tebe fizičko odijeljeno. Znači pobijediti svoje neopravdane strahove, praznovjerja i predrasude...Ukratko, znači postati mudrom osobom.

Treba skontati da materijalno ne upravlja sa duhovnim nego obrnuto

[yeeeah]

Odlično pitanje. Mislim se da li sebe uopće mogu pobjediti kad ja uvijek jesam. Ja jesam uvijek, samo iz druge perspektive. I te perspektive se u meni kose jedna s drugom i stvaraju sukobe. Vjerojatno bi značilo pobjediti sebe da sve to uskladiš u sebi da štima, bez nekih otpora. Amo reć da smo mi sve što vidimo, dobro i loše, i da smo svjesni toga i da znamo šta je dobro i loše, i onda da to sve prihvatimo u nama. Kao što otac kaže djetetu da mora ići spavati, i onda ako ga dijete sluša onda radosno ode spavati, a ako ne, onda plaće i viče sve dok se ne umori pa onda zaspe npr. I tako bi izgledala naša pobjeda samog sebe, samo što je dosta kompleksnije. Kad se nešto dogodi, bez plaća da to prihvatiš. Il ako plačeš da prihvatiš plač da si to ti, i da je to u redu. Nema konflikta u sebi. Kaže de mello, before enlightment I use to be depressed, after enlightment, I am still depressed. Ali vidi cijelokupnu sliku dolaska i odlaska svega.

Pobjeda samog sebe bi bilo prihvaćanje sebe kakvog jesi uvijek, tvoje osobnosti, bez da želiš to promjeniti. Konačna pobjeda sebe bi bila da se predaš u Božje ruke, jer ti nikad nisi ono što misliš, mi smo prolazni ovdje. na zemlji sa svojim stvarima, mislima, stavovima itd.. Šta će nam to, ako nemamo Boga u sebi, ako nismo ispunjeni, onda su to samo isprazne stvari zamjenu za Božju ljubav. A onda kad nestanu još gore, mislimo da nema Boga, da je Bog tako slab da će nam dati neke materijalne stvar o kojima smo ovisni, da će nam ih onda uzet i onda nas napustiti zauvijek.. To mi vjerujemo u biti. Vjerujemo u stvari i vidljive Bogove. Ali logično gledajući ako postoji smrt, onda znači da nam te stvari ne trebaju jer i mi umiremo a ne samo stvari, a ja sam čvrsto uvjeren da ne umiremo onda nam i ne trebaju stvari.

Pobjeda sebe znači rasčistit sam sa sobom stvari, odrediti ono šta nam je bitno u životu a šta ne. Nema ništa ljepše od Mira Božjeg, biti u njemu, bez uma, nego se predati. Uglavnom biti umjeren, ako voliš jest i pit i šta ja znam igrat nogomet il slikavat il šta god materijalno, nemoj izgubiti spoj s Bogom. Uvijek se sjeti da na kraju dana ideš spavati, da si se igrao tog dana, i da je vrijeme za ić leć. Umjereno, balans, čitav svemir je napravljen u balansu, i hodamo na dvije noge, u balansu smo. I mi taj balans imamo u sebi, to nam je priroda. I kad to shvatimo cijelim bićem i sve skupa onda smo pobjedili sebe, iako je to u biti ne moguće pobjediti sebe. Mi smo uvijek veličanstevi, ko koga i gdje treba pobjediti. Sama činjenica da postojimo je NEVJEROJATNA kad malo razmisliš, a mi je uzimamo zdravo za gotovo. Živimo po automatizmu, kao da je to nešto obično postojati, ali to je nepto neobjašniivo, čudo. Ja ležim u krevetu i mislim se, ovo je nevjerojatno, koje čudo a i koja lakoća postojanja u jednome, naravno kad se um tu ne upliće sa njegovim majmunskim strahovima, što je i logično u biti. Mi ovdje živimo direktno izolirani od Božje prisutnosti, velika večina u ne znanju i u biti smo jako hrabri mi ljudi. Ne znamo gdje idemo, ne znamo odakle smo došli, samo vidimo nešto što je prolazno, vjerujemo u nešto nevidljivo itd.. Pobjeda je već sad, ona je ostvarena, gotova.

[Pravi Život]

Nemore čoek bit uvek čak ni iz druge perspektive.

[tanita]

za mene, pobijediti samog sebe znaci oduprijeti se onom životinjskom dijelu sebe, onom naucenom, preuzetom od okoline, onim reakcijama radi kojih se kasnije kajemo

[Pravi Život]

Čovjek i životinja... dva različita stvorenja.

Ko se poistovjećuje sa životinjom postane zvijer a zvijeri je duhovnost nedostupna.

I kako onda pobijediti samog sebe?, paz pitanja, kanda se čoek bori kontra samog sebe
i kanda si čitav život potroši na to i kanda mu ne preostane vremena za ništa drugo.

Presmješno.

[yeeeah]

tanita kaže:

za mene, pobijediti samog sebe znaci oduprijeti se onom životinjskom dijelu sebe, onom naucenom, preuzetom od okoline, onim reakcijama radi kojih se kasnije kajemo

Da, a u biti je vrlo jednostavno, samo budi ono što osječaš da je tvoja bit, inaće ako puno mozgamo, prođe nam vrijeme na mozganju. Tkzv. traženje sebe itd. Ako smo već svjesni tih stvari onda smo već iznad njih, samo je pitanje koliko želimo biti ovisni o našim životinjskim nagonima. Kad pogledaš, njima se najviše i smijemo tim nagonima. Kod nas je stvar što nismo samo životinja, inaće bi stvari bile jednostavnije. Možemo mi naučiti i one dobre strane koje se isto nalaze u okolini.

[yeeeah]

Pravi Život kaže:

Čovjek i životinja... dva različita stvorenja.

U biti jesu, ali kada gledaš čovijeka i pratiš njegove navike osvajanja teritorija, ubijanja, sebičnosti itd.. Kod djece, sebičnosti, ljubomore, tuče, tu se može dosta prepoznati životinjskih ponašanja.

[Pravi Život]

Vi neki o sebi izgleda mislite da ste komad životinje - polčoek-polzvjer.

S tom filozofijom zastupate duhovnost i onda se čudite kad vam neko reče... biiiipppp!
Pa zakaj se čudite, new egu se niko ne čudi već četrest leta unazad,
more bit i je interesantno novom naraštaju al starijima je boring na kvadru.

[tanita]

yeeeah kaže:

Da, a u biti je vrlo jednostavno, samo budi ono što osječaš da je tvoja bit, inaće ako puno mozgamo, prođe nam vrijeme na mozganju. Tkzv. traženje sebe itd. Ako smo već svjesni tih stvari onda smo već iznad njih, samo je pitanje koliko želimo biti ovisni o našim životinjskim nagonima. Kad pogledaš, njima se najviše i smijemo tim nagonima. Kod nas je stvar što nismo samo životinja, inaće bi stvari bile jednostavnije. Možemo mi naučiti i one dobre strane koje se isto nalaze u okolini.

ne, znam al mislim da je puno teže iskontrolirati onu našu prvu reakciju, u nekim lošim situacijama, bar je tako meni...kasnije, kad prođe vrijeme, kad razmislim, sve to loše cu gledati kao nešto "nisko" s cim se ne isplati prljati...
i taj životinjski dio u nama, nije on kao takav, nešto negativano,... da njega nemamo bili bi poput bezosjecajnih zombija....nije loše biti "lavica" kad treba zaštiti svojeg klinca al, je loše ponašati se poput životinje onda kad to više nije potrebno, kad smo otklonili opasnost od onog što branimo.
i, naravno da možemo nauciti iz okoline i dobre stvari, nije sva okolina u obrambenom stavu niti sve tumaci kao napad....

[Baphomet]

Pobijediti samog sebe znači riješiti se navika koje nam donose tugu, čemer i jad

[yakuzza]

Baphomet kaže:

Pobijediti samog sebe znači riješiti se navika koje nam donose tugu, čemer i jad

Onda to i nije neka naročita pobeda.

[Baphomet]

yakuzza kaže:

Onda to i nije neka naročita pobeda.

Pa kako nije, zamisli svijet gdju su svi sretni i veseli.....svaki mazohista je našao svojeg sadistu, svaka ovca svojeg pastira, svaki ateista ne mora plaćati porez crkvi...

[yakuzza]

Baphomet kaže:

Pa kako nije, zamisli svijet gdju su svi sretni i veseli.....svaki mazohista je našao svojeg sadistu, svaka ovca svojeg pastira, svaki ateista ne mora plaćati porez crkvi...

Kako si opisao, ja poznajem puno ljudi koji ne doživljavaju nekakvu tugu, ni čemer niti jad, ali bogami nisu ni srećni i zadovoljni, klasično su nesvesni da sve što čine sebi čine - no, ipak je kriva tašta, šef, žena, muž, komšija, promena vremena, Vučić, Dačić, ljudi iz senke.

[Nea--]

Sebe se ne pobjeđuje nego transcendira

[yakuzza]

Nea-- kaže:

Sebe se ne pobjeđuje nego transcendira

eh, kad bi to bilo samo do reči.

Naći će se neko pametan pa će reći "eee, nije tako, nego se transponuje."

E, baš se ne pobeđuje, niti transcendira - e baš se ubija lažno "ja", ali bukvalno se ubije u pojam.

[Sekhem]

Srebrni-medvjed kaže:

Manje više svaki drugi istočnjački duhovnjak će reći da je najveća pobjeda nad samim sobom, a svaki drugi zapadnjak će reći da, da, to je točno slažem se
Ja vas pitam: što znači pobijediti samog sebe?

Ja mislim da to znači da djelujemo kontra naših unuarnjih negativnih poriva bez obzira koliko bili jaki. što jači porivi, to je veća pobjeda.

Što biste vi rekli, onako svojim riječima?

Najveća pobjeda je kada čovjek zavoli sebe 100% onakav kakav jeste. Kada prihvati tamu i svjetlo u sebi.

[Nea--]

yakuzza kaže:

eh, kad bi to bilo samo do reči.

Naći će se neko pametan pa će reći "eee, nije tako, nego se transponuje."

E, baš se ne pobeđuje, niti transcendira - e baš se ubija lažno "ja", ali bukvalno se ubije u pojam.

Pa transponiranje je isto ok riječ

Moje iskustvo je da se ništa ne pobjeđuje i ne ubija nego se sve samo zahvaća i uzdiže, a ono nepotrebno otpada samo od sebe u procesu
(ego jača na zdravi način i zbog toga mu sve manje trebaju neurotične karakterne samoobrane)

Sekhem kaže:

Najveća pobjeda je kada čovjek zavoli sebe 100% onakav kakav jeste. Kada prihvati tamu i svjetlo u sebi.

Da, tako nekako i ja mislim .... s tim da to "zavoljeti" nije u svršenom nego u nesvršenom vremenu, odnosno to je proces koji traje i nekad je više a nekad manje uspješan, no ono što je bitno to je da se čovjek stalno trudi i "pregovara" sa samim sobom.
Dakle, mir a ne rat, ne pobjeđivanje i pobogu ne nikakvo ubijanje ...

[Srebrni-medvjed]

Sekhem kaže:

Najveća pobjeda je kada čovjek zavoli sebe 100% onakav kakav jeste. Kada prihvati tamu i svjetlo u sebi.

Ili točnije, kad skuži da je svatko vladar svoje sudbine

[yakuzza]

Nea-- kaže:

Pa transponiranje je isto ok riječ

Moje iskustvo je da se ništa ne pobjeđuje i ne ubija nego se sve samo zahvaća i uzdiže, a ono nepotrebno otpada samo od sebe u procesu
(ego jača na zdravi način i zbog toga mu sve manje trebaju neurotične karakterne samoobrane)

Ja se samo šalim, naravno.

Um (opšta memorija koja predstavlja formu koja je poput neophodnog "goriva" da najpre kroz proces evolucije razvije svest, a zatim u formi čoveka kroz obrnuti proces involucije svesti, koja govori da se svest sada postepeno, iz inkarnacije u inkarnaciju raspoistovećuje svih impresija uma) bi trebalo da se poništi za života, da bi posle fizićke forme sama svest bila oslobođena od svake povezanosti sa samom memorijom na osnovu koje se stalno obnavlja u procesu života gube forme a između dve forme postoji prosto kao um koji obezbeđuje sam nastavak grube forme - sve dok svest potpuno prestane da prijanja kroz poistovećivanje sa impresijama.

Um, sem što je osnova života - to je sam u principu život, bez njega nema života - ujedno je i prepreka samospoznaji usled identifikacije svesti duše sa impresijama, otuda se život naziva u principu - san, ništavan san. Celokupna duhovna vertikala sve do oslobođenja predstavlja posteoeno, sve suptilnije odvajanje od slojeva impresija kroz više stepeni ili kroz različito iskustvo koje prati pomeranje na duhovnoj stazi. Posle prosvetljenja, vrlo mali broj osoba nastavlja život u fizičkoj formi u smislu da povrate "običnu" svest o gruboj sferi, većina prosto nije dovoljno formirala svoja tela kako bi mogla podneti intenzitet koji se tiče energetskog dela razvoja. No, oni koji su izgradili fizičko telo odnosno auru da podnese takvo jedno stanje, oni nastavljaju svoj razvoj kroz prosvetljenje, tu tek razvoj u pravom potencijalno bezgraničnom smislu počinje, imao sam čast i milost provesti 16 godina pored jedne takve prosvetljene osobe, te biti zaprepašćen mogućnosšću takve vrste uticaja na druge ljude samo usled povremenog boravka pored jednog takvog Učitelja.

[Pravi Život]

Očito ima raznih teorija, npr. neki tvrde da je lakše pobijediti sebe nego božanstva oko sebe al uspjevaju i to,
kad ih pitaš na koji način, onda su im odgovori nejasni.

Zato se pitamo 'ako neko nešto nezna bistro razjasniti - dal je uspio u nečemu nekog pobijediti,
dal je uopće uspio pobijediti samog sebe?'.