Trudnoća nakon spontanog ili induciranog pobačaja

[paspa]

Parallel Universe kaže:

Nakon što je prošlo sedam mjeseci od kiretaže moj mm i ja ponovno pokušavamo doći do naše bebice. Što se tiče testova, poznavajući sebe mislim da ne bih izdržala da ga ne napravim (bez obzira na posljedice). Moje m. su nakon kiretaže redovite, ali nisu više uvijek 30.-ti dan kao prije (sada su od 26-29 dana). Ako mi bude kasnila ovaj mjesec pričekat ću koja 2-3 dana i sigurno napraviti test. Ionako sam i zadnji put prije nego što sam napravila test ( a radila sam ga kada mi je m. kasnila 1 dan) znala da sam trudna (imla sam apsolutno sve simptome), tako da mi odgoda testa i negiranje nečega neće pomoći. Ali, svatko od nas je drugačiji i drugačije proživljava svoje osobne tragedije, tako da Cukerino77 ako je tebi tako lakše ili misliš da bi ti bilo tako lakše svakako napravi ono što tebi odgovara. Želim ti, kao i svim curama ovdje, i naravno samoj sebi, da što prije ostanemo trudne i da nam nova trudnoća prođe školski. Da nam navjveći problem u novoj trudnoći bude trudnički dnevni meni.

držim ti fige,zaista....eto menga kasni 4 dana...sve simptome imam,a najjači su mi grudi,pune tamnih žila,a o veličini da ne govorim...mučnine...glavobolj...umor...i napravim test a on negativan...pa ti budi pametan...i zove me moj gin i veli da pijem 3x1 dabroston i u petak ponovim test...ja izbezumljena...nadam se četvrtoj bebi,a sad sa osijećam tako isprepadano da to nemrem ni opisati...a suza suzu goni...

[cukerino77]

ja nisam imala skoro nikakve simptome, jedino grceve u trbuhu, po kojima bih vjerojatno i sad skuzila. islo mi je na zivce kad sam dosla kod dok. (tada sam bila trudna realno 3tj. po njoj 5) i rekla mi je prvo da je prerano, kao vidi gest.vrecicu al ne i plod, da dodjem za tjedan dana...docekam ja tih tjedan dana, kaze vidi se plod al nije sigurna za otkucaje srca, da dodjem opet za 10 dana... a ja svo to vrijeme nisam sigurna da li mogu reci ljudima i da li je sve u redu...

to sam saznala tek sa 7-8 tj. , tako da prije nego prodje toliko vremena, slijedeci put, cak i ako budem imala sesto culo da sam trudna, jednostavno ne zelim znat, kad ionako prije isteka tog vremena ne mogu znati da li je sve ok, vise ne idem tako rano kod doktorice...bolje zivjet malo u blazenom neznanju....

[iva1608]

cukerino77 kaže:

draga iva i sve cure koje pocinju opet radit na trudnoci nakon spontanog...

podijelila bih s vama jedno svoje razmisljanje...

evo meni je spontani bio prije 3 mj. i jos nismo poceli radit na bebacu (al hocemo, ubrzo!), al kad krenemo u akciju, ja sam odlucila da necu (ili bar u ovom trenutku tako vidim stvari) radit testove za trudnocu dok mi ne kasni bar 3 tjedna...tako necu bit dugo u grcu u ocekivanju tog datuma, a i cini mi se bolje zbog toga sto ako bude spontani, ja to necu znati i dodatno se brinuti, nego cu jednostavno misliti da sam dobila eto malo jaci menzis koji je nesto malo kasnio, a to mi ne bi bilo cudno posto imam cikluse neredovite...ono ne zelim znati jer mi je tako lakse

Evo, i sad mi je kasnilo 15-ak dana, sto mi se desilo mozda 2-3 puta u zivotu, al mi je to bio ipak tek drugi menzis nakon spontanog pa mislim da jednostavno to jos nije doslo na svoje, a i nisam imala bolove pa sigurno nije bilo to to...znam da je tesko ne napraviti test, al ako trudnoca ode u jako ranom stadiju, bolje po meni ni ne znati da je tu nesto bilo...sta vi mislite o tome?

totalno podržavam tvoje mišljenje cukerino i ja sam definitvno nakon ovog gorkog iskustva ovaj mjesec odlučila da testove više - ne radim!! kad će mi kasnit 3 tjedna idem giniću i to je to ... trebala sam i sad tak napravit a ne radit test već nakon 4 dana izostanka i juriti k giniću odmah... ne bih ni znala da sam imala biokemijsku.

ja ne radim više test nikad u životu ...

kako kaže moj tata : puuuuusti te testove i samo se svaki dan puuuuuno
to ti je najbolji recept!!! e moj stari baš si fora

[cukerino77]

paspa kaže:

držim ti fige,zaista....eto menga kasni 4 dana...sve simptome imam,a najjači su mi grudi,pune tamnih žila,a o veličini da ne govorim...mučnine...glavobolj...umor...i napravim test a on negativan...pa ti budi pametan...i zove me moj gin i veli da pijem 3x1 dabroston i u petak ponovim test...ja izbezumljena...nadam se četvrtoj bebi,a sad sa osijećam tako isprepadano da to nemrem ni opisati...a suza suzu goni...

od svih simptoma paspic, najvise jer te peru hormoni i places, mislim, tj. nadam se da ipak jesi trudna...velika pusa, drzimo ti fige da nam za koji dan das lijepu vijest

[paspa]

cukerino77 kaže:

od svih simptoma paspic, najvise jer te peru hormoni i places, mislim, tj. nadam se da ipak jesi trudna...velika pusa, drzimo ti fige da nam za koji dan das lijepu vijest

a rekla bnih da je psihološki moment da mi je prvo...al imam ih doma troje...znam kak to ide...svjesna sam svojih godina i toga da se nemre primit od prve...

[cukerino77]

iva, to je moj stav i od ranije, kad sam saznala za proslu trudnocu kod ginekologa sam isla na redovan pregled tako da nisam znala, ipak pisuci ovo, mislila sam najvise na tebe, drz se, saljem ti puno pozitivne energije i zelje da smo slijedece godine u ovo vrijeme jaaaako debele

[iva1608]

cukerino77 kaže:

iva, to je moj stav i od ranije, kad sam saznala za proslu trudnocu kod ginekologa sam isla na redovan pregled tako da nisam znala, ipak pisuci ovo, mislila sam najvise na tebe, drz se, saljem ti puno pozitivne energije i zelje da smo slijedece godine u ovo vrijeme jaaaako debele

iste želje i za tebe cukerino!!!

[Parallel Universe]

iva1608 kaže:

totalno podržavam tvoje mišljenje cukerino i ja sam definitvno nakon ovog gorkog iskustva ovaj mjesec odlučila da testove više - ne radim!! kad će mi kasnit 3 tjedna idem giniću i to je to ... trebala sam i sad tak napravit a ne radit test već nakon 4 dana izostanka i juriti k giniću odmah... ne bih ni znala da sam imala biokemijsku.

ja ne radim više test nikad u životu ...

kako kaže moj tata : puuuuusti te testove i samo se svaki dan puuuuuno
to ti je najbolji recept!!! e moj stari baš si fora

Kada sam napravila prvi puta test i bio je pozitivan, nazvala sam svog doktora i mislila sam kako ću odmah sutra biti na pregledu, ali me je on naručio tako da budem u 7. tjednu i zato sam čekala skoro dva tjedna (nisam znala da nešto nije u redu, nisam niti sumnjala, lijepo sam svako jutro ljubila wc školjku, kupila novi grudnjak jer u stari jednostavno nisam mogla ništa ugurati, trpila stravične žgaravice i sve ostalo) koja su mi uz sve pobrojane simptome trudnoće ostala u najljepšem sjećanju. Zato mi je šok da nešto nije u redu bio stravičan. Sada ionako znam da ću i sama osjetiti trudnoću i da ću i s testom i bez njega biti svjesna da sam trudna (jednako tako ću i znati ako pobacim), isto tako znam da će me doktor naručiti tek u 7. tjednu na pregled. I ovaj mjesec sam se nadala da bi moglo to biti to, ali sada, osim što si umišljam da imam mučnine, nemam nikakvih drugih simptoma i slažem se u potpunosti s Ivinim tatom (to je razmišljanje i mog mm-a). Trebamo uživati sa svojim muževima, dečkima, nadati se najboljem i zaboraviti na ružne stvari.

[pikacu]

iva1608 kaže:

ja ne radim više test nikad u životu ...

kako kaže moj tata : puuuuusti te testove i samo se svaki dan puuuuuno
to ti je najbolji recept!!! e moj stari baš si fora

Znaju starci...

[iva1608]

i još nešto sam naučila iz neuspjelih trudnoća : nikada,ali baš nikada neću govorit nikome osim MM da sam trudna .. jer i dan danas me ljudi nerviraju sms porukama i pitanjima tipa :kad ti je termin? jesi se kaj zdebljala? a ja im onda moram objašnjavat da sam imala pobačaj to me najviše ubija zato sljedeći put .... psssssssssssssst ... nikome ni riječi dok se trbuh ne počinje vidjet

[cukerino77]

jooooj, iva, kako si u pravu...to je i nasa odluka, vise nikom ni rijeci....ako me stalno netko nesto pita, ja stalno moram razmisljati o tome, a zelim biti opustena, ma neka voze svi...nemaju sta drugi znat dok mi se trbuh ne vidi, a i onda cu se pravit da mi probava ne stima i da mi se prdi
naravno, ako me opet ne trefi bolovanje radi cuvanja trudnoce pa cu biti priljena obznaniti a valjda nece, ja sam optimist...

[iva1608]

cukerino77 kaže:

jooooj, iva, kako si u pravu...to je i nasa odluka, vise nikom ni rijeci....ako me stalno netko nesto pita, ja stalno moram razmisljati o tome, a zelim biti opustena, ma neka voze svi...nemaju sta drugi znat dok mi se trbuh ne vidi, a i onda cu se pravit da mi probava ne stima i da mi se prdi
naravno, ako me opet ne trefi bolovanje radi cuvanja trudnoce pa cu biti priljena obznaniti a valjda nece, ja sam optimist...

nauči se čovjek pameti s iskustvima ...

[Parallel Universe]

iva1608 kaže:

nauči se čovjek pameti s iskustvima ...

Hvala Bogu, mi nikome osim naših roditelja i kumova nismo rekli za trudnoću i nije bilo suvišnih pitanja. Tako će biti i drugi put. samo mislim da do trećeg mjeseca nećemo reći niti starcima ni kumovima. Sve dok ne prođe prvi strah.

[iva1608]

Parallel Universe kaže:

Hvala Bogu, mi nikome osim naših roditelja i kumova nismo rekli za trudnoću i nije bilo suvišnih pitanja. Tako će biti i drugi put. samo mislim da do trećeg mjeseca nećemo reći niti starcima ni kumovima. Sve dok ne prođe prvi strah.

ovaj put sam isto bila glupa,rekla sam mami,šogorici i svekrvi da mi malo kasni menga i one se odmah poveselile... pa je opet bio šok kad sam rekla da užasno krvarim.

mislim da je MM jedini koji treba znati za trudnoću, barem do 3.mjeseca ... a i on je ionako njen "izvršni urednik" hahha ... drugi ni ne trebaju znati

[studentica21]

malo ću vam upasti na temu mozda je strah poveznica sa ostalim postovima.

prije nesto vise godinu i pol ostala sam trudna i ta je trudnoća zavrsila namjernim pobačajem zbog mogućih malformacija mozga bebe.mogućih jer nitko točno nije znao o čem se radi.
zapravo,niti dan danas ne znam zašto se ta malformacija dogodila.

mislila sam da sam s vremenom preboljela strah za bebu,suze koje sam isplakala i osjećaj krivnje iako nisam ništa mogla učiniti po pitanju zdravlja bebe.
imam zaručnika s kojim planiram vjenčanje sljedeće godine,zajednički život i dijete koje oboje jako želimo.ne radimo na djetetu još,ali razgovaramo puno i ne bi se požalili ako bi test pokazao +
međutim,poslije svakog sanjarenja o bebi mene uhvati strah da će se povijest ponoviti.koliko god zelja za bebom bila velika nadvlada je strah da ću možda opet proživljavati najgoru noćnu moru.
s mojim zdravljem,bar što se tiče reprodukcijskog sustava je sve u redu,al strah me ne napusta.a onda se povrh svega pocinjem bojati kako ce moj strah tijekom trudnoće utjecati na bebu.
možda ću u trudnoći pod utjecajem hormona drugačije razmišljati al sada su to moje jedine misli.
kako se rijesiti straha,jeste li se vi bojale nakon negativnih iskustava?

[nina2007]

studentica21 kaže:

...
..se povrh svega pocinjem bojati kako ce moj strah tijekom trudnoće utjecati na bebu.
možda ću u trudnoći pod utjecajem hormona drugačije razmišljati al sada su to moje jedine misli.
kako se rijesiti straha,jeste li se vi bojale nakon negativnih iskustava?

ako i nije prije, u trudnoći se svaka žena počme bojati za to maleno nezaštićeno biće koje raste u njoj...mislim da je to skroz prirodno.
Sve mi želimo da sve ispadne u redu, ali nažalost nekad je priroda okrutna i mi ostajemo bespomoćni, vezanih ruku...
Osobno nemam nikakvih iskustava od prije, ali i ovako se bojim (ok, moram priznati da sam inače popriličan paničar )

[iva1608]

studentice...

pokušat ću odgovorit na tvoje pitanje. Imala sam 2 pobačaja, prvi zbog nerazvijanja ploda odnosno blighted ovuma u siječnju ove godine, drugi je bio prije nekoliko dana biokemijska trudnoća , ukratko - otišlo je sve kao menga. MM i ja silno želimo dijete, to je još jedina stvar koja nam preostaje da bi nam život bio potpun,ispunjen. nakon prvog pobačaja užasno sam se bojala, a sad kad sam primjetila plus na testu iako mojoj sreći nije bilo kraja vjeruj mi umirala sam od straha da mi se ne ponovi ovo prvo ružno iskustvo. duboko u sebi uuuuužasno sam se bojala, noćima nisam spavala, stalno se doslovno tresla od straha....

[iva1608]

... i par dana nakon plusa na testu jaaako prokrvarila i shvatila - opet pobačaj. E sad ... mislim da sam naučila jednu veliku lekciju u ovome svemu - a ta je da ma koliko god me bilo strah u trudnoći moram biti smirena jer strah u biti prelazi na kraju u jedan jako velik stres a to nimalo nije dobro ni za mamu a pogotovo ne za bebu. da sam bila smirenija, možda bi se ova trudnoća odvijala kako treba, tko zna.

zato ću idući puta strah ostaviti po strani, jer sve ono što osjećam ja osjećat će i moja beba ma koliko god mala ona bila. Život je takav da nažalost ne postoje uvijek samo dobre stvari već se vrlo često događaju i one loše,ali ne treba se zamarati time jer na kraju krajeva mi smo samo mali,obični ljudi koji na život i nemaju neki veeeeliki utjecaj.

eto nadam se da ćeš uskoro imati jednu zdarvu bebicu u svom naručju! Sretno

[cukerino77]

studentica21 kaže:

malo ću vam upasti na temu mozda je strah poveznica sa ostalim postovima.

prije nesto vise godinu i pol ostala sam trudna i ta je trudnoća zavrsila namjernim pobačajem zbog mogućih malformacija mozga bebe.mogućih jer nitko točno nije znao o čem se radi.
zapravo,niti dan danas ne znam zašto se ta malformacija dogodila.

mislila sam da sam s vremenom preboljela strah za bebu,suze koje sam isplakala i osjećaj krivnje iako nisam ništa mogla učiniti po pitanju zdravlja bebe.
imam zaručnika s kojim planiram vjenčanje sljedeće godine,zajednički život i dijete koje oboje jako želimo.ne radimo na djetetu još,ali razgovaramo puno i ne bi se požalili ako bi test pokazao +
međutim,poslije svakog sanjarenja o bebi mene uhvati strah da će se povijest ponoviti.koliko god zelja za bebom bila velika nadvlada je strah da ću možda opet proživljavati najgoru noćnu moru.
s mojim zdravljem,bar što se tiče reprodukcijskog sustava je sve u redu,al strah me ne napusta.a onda se povrh svega pocinjem bojati kako ce moj strah tijekom trudnoće utjecati na bebu.
možda ću u trudnoći pod utjecajem hormona drugačije razmišljati al sada su to moje jedine misli.
kako se rijesiti straha,jeste li se vi bojale nakon negativnih iskustava?

Ne smijes osjecati krivnju radi bebe, jer bi svaka od nas tako postupila, nije moglo biti drukcije, priroda je tako htjela, a valjda ces razlog takvog bozjeg plana shvatiti za koju godinu kad ti se posloze druge stvari u zivotu

I meni se u prvo vrijeme vrtilo po glavi da cu sa slijedecom trudnocom bit stalno zabrinuta dok nisam skuzila da se stvarno nema smisla sekirati unaprijed...vrijeme lijeci rane i do tada ce te itekako svaka negativna misao proci...evo, meni je proslo 3 mj., sad je proljece, vani je 100 mil. beba i ja se raznjezim kad ih vidim, al ne sa ceznjom i tugom u srcu, nego ono, bas budem sretna kad vidim kako uzivaju sa svojim mamama i sad me jos jace hvata zelja da imamo svoju malu srecicu ...kad opet zatrudnim bit cu vjerojatno zabrinuta ni manje ni vise koliko i one trudnice kojima je to prva trudnoca i kojima je sve ok al ih peru hormoni pa imaju one redovne nebuloze...al o tom potom...

tako ces i ti uskoro...zelim ti puno, puno srece i pozitivnim misli

[studentica21]

hvala vam cure na podrsci i ja vama zelim da ipak prije mene uzmete svoje bebice u naručje!