Duhovnost Slobodnim stilom... |
|
|
02.03.2017., 20:13
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 1,598
|
duhovne posljedice suicida
da li suicid smatrate ljudskim pravom i po vama nosi li to kakve karmičke ili duhovne posljedice?
|
|
|
02.03.2017., 20:30
|
#2
|
Jednoborg
Registracija: Oct 2006.
Postova: 39,754
|
S obzirom da je suicid "samoreflektirajuci" i ne tice se direktnog odnosa sa drugima (iako indirektno emotivno i drugacije moze imati reperkusije, naravno) ne vidim ga kao uopce predmet bavljenja nekih drustvenih i zakonskih prava, nema se koga sto ticati.
A za karmicke i duhovne posljedice tko zna. Nema smisla spekulirati o neprovjerivom i neutvrdivom gdje ljudi zagovaraju samo ono sto su interiorizirali kroz religije i druge ideologije.
|
|
|
02.03.2017., 21:04
|
#3
|
David Rudisha
Registracija: Jan 2007.
Lokacija: U zamišljenom svijetu.
Postova: 8,402
|
Duhovnost može pomoći ljudima da ne počine suicid.
Ali, ako je nekome život ekstremno težak i odluči si oduzeti život, nema te duhovnosti koja će ga u tome spriječiti.
Što se zbiva poslije s ljudima koji počine suicid, osim što ih se često spominje u razgovorima-ne znam.
__________________
“Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”-Steve Jobs
|
|
|
02.03.2017., 21:28
|
#4
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 1,598
|
zakonski bi se suicid ticao slučajeva eutanazije ili ubojstva iz milosrđa recimo teško bolesnim pacijentima koji su odlučili skratiti patnju.
duhovno, religije ga uspoređuju sa činom zbog kojeg se ide u pakao.
kršćanstvo ga smatra kršenjem pete bojže zapovijedi "ne ubij" i smatra se teškim grijehom, samoubojicama svećenik ne dolazi na pokop.
"Bog je taj koji odlučuje kad i kako osoba treba umrijeti. Uzimanje sile u svoje ruke prema Bibliji je bogohuljenje."
slično je sa islamom i judaizmom.
mene zanima mišljenje onih koji se smatraju duhovnjacima.
|
|
|
02.03.2017., 21:30
|
#5
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2013.
Postova: 558
|
Duhovni učitelj Sri Chinmoy govorio je da, kada se netko ubije, prolazi kroz takve muke kao da ga peku na vrelom ulju...osobno se s tim ne slažem, koliko god on bio utemeljen u samadhiju, mislim da to jednostavno ne ide tako. Još je rekao da je samoubojstvo pljuvanje Bogu u lice jer je život Božji dar. To mogu razumjeti i može se reći da je tako, no mnogima je život jako težak i taj dar im se baš i ne sviđa. Takvi uglavnom i počine samoubojstvo zbog teške i nesretne sudbine. Treba li ih osuđivati zbog toga? Ne treba...bilo im je jako teško i jednostavno nisu izdržali...iako, mislim, da su oni koji uspiju prebroditi tako tešku karmu ostvarili veliki napredak i zato ih učitelji i razne religije ovako 'plaše' 'plačem i škrgutom zuba'...Mislim da je to neki 'taktički potez' određenih učitelja ili religija da se nekako ljude prisili da izdrže tešku sudbinu.
U suštini, život je blaženstvo, no mnogi ljudi su daleko od te realizacije i teško pate i stradavaju u životu. Oni ne mogu shvatiti niti doživjeti tu božansku poruku: da smo iz blaženstva došli, u blaženstvu živimo i u blaženstvo se vraćamo, kako kažu upanišade.
Duhovni učitelj Martinus kaže da su duhovni svjetovi tako lijepi da, kada bismo to znali, da bismo odmah počinili samoubojstvo.
Mnogi ljudi koji žive ispunjen život i sretni su i uspješni doživljavaju 'bljeskove' toga nebeskoga blaženstva i u svome životu na Zemlji. Oni nikada niti neće pomisliti na samoubojstvo. Uvijek su kandidati za samoubojstvo oni koji imaju tešku sudbinu. No, ako biće počini samoubojstvo, neće s tim ništa postići jer je mentalno stanje koje je uzrokovalo tešku sudbinu i nakon samoubojstva ostalo isto. Stvar treba riješiti u materijalnoj sferi i zato se biće uvijek vraća natrag kako bi odradilo tu karmu. To je i razlog zašto je samoubojstvo kršenje prorodnih zakona.
Ovdje je link gdje Martinus govori o samoubojstvu:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=42159
|
|
|
02.03.2017., 21:37
|
#6
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2013.
Postova: 558
|
Quote:
2+2=3 kaže:
zakonski bi se suicid ticao slučajeva eutanazije ili ubojstva iz milosrđa recimo teško bolesnim pacijentima koji su odlučili skratiti patnju.
duhovno, religije ga uspoređuju sa činom zbog kojeg se ide u pakao.
kršćanstvo ga smatra kršenjem pete bojže zapovijedi "ne ubij" i smatra se teškim grijehom, samoubojicama svećenik ne dolazi na pokop.
"Bog je taj koji odlučuje kad i kako osoba treba umrijeti. Uzimanje sile u svoje ruke prema Bibliji je bogohuljenje."
slično je sa islamom i judaizmom.
mene zanima mišljenje onih koji se smatraju duhovnjacima.
|
Postoje yogiji koji su napuštali tijelo svojevoljno. Rekli su da odlaze i napustili tijelo.
Gdje ja sad tu Bog koji određuje kad će netko umrijeti.
U yoga sutrama su opisani razni sidhiji (savršenstva/moći) koje yogi može ostvariti praksom yoge. Može se ostvariti, npr. majstorstvo nad pradhanom (prakriti/priroda) i vladavina nad svim elementima. U tom stanju čovjek postaje kreator i ostvario je majstorstvo nad prirodnim zakonima.
|
|
|
02.03.2017., 21:44
|
#7
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 1,598
|
Quote:
Bagi9 kaže:
Postoje yogiji koji su napuštali tijelo svojevoljno. Rekli su da odlaze i napustili tijelo.
Gdje ja sad tu Bog koji određuje kad će netko umrijeti.
U yoga sutrama su opisani razni sidhiji (savršenstva/moći) koje yogi može ostvariti praksom yoge. Može se ostvariti, npr. majstorstvo nad pradhanom (prakriti/priroda) i vladavina nad svim elementima. U tom stanju čovjek postaje kreator i ostvario je majstorstvo nad prirodnim zakonima.
|
taj odlazak yogija, se ne smatra suicidom onda?
npr. njihovo stanje uma je u trenutku "odlaska" smireno i znaju što žele i što rade.
dok recimo recimo samoubojica koji ne zna te yogi tehnike, odlučio isto ali kao sredstvo odlaska koristi vatreno oružje.
da li tu po tebi ima kakve razlike?
|
|
|
02.03.2017., 22:04
|
#8
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2013.
Postova: 558
|
Quote:
2+2=3 kaže:
taj odlazak yogija, se ne smatra suicidom onda?
npr. njihovo stanje uma je u trenutku "odlaska" smireno i znaju što žele i što rade.
dok recimo recimo samoubojica koji ne zna te yogi tehnike, odlučio isto ali kao sredstvo odlaska koristi vatreno oružje.
da li tu po tebi ima kakve razlike?
|
Postoji nešto što se zove prarabdha karma. To je karma koja određuje ovaj život. To je kao strelica koja je odapeta iz luka: početak leta strijele je početak života, a udarac u cilj kraj života. Bez obzira bio netko prosvjetljen ili ne, ta karma uvijek ostaje. Sva druga karma osim ove je spaljena.
U suštini život je vječan (mislim na svaki individualni život) i samoubojstvo je u tom smislu samo ranije napuštanje tijela.
Yogi napušta tijelo svojevoljno jer je ovladao pradhanom(prirodom) dok onaj koji je izvršio samoubojstvo to čini na nasilan način i ima još karme koju će morati nastaviti odrađivati u slijedećem životu.
|
|
|
02.03.2017., 22:21
|
#9
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 1,598
|
Quote:
Bagi9 kaže:
Postoji nešto što se zove prarabdha karma. To je karma koja određuje ovaj život. To je kao strelica koja je odapeta iz luka: početak leta strijele je početak života, a udarac u cilj kraj života. Bez obzira bio netko prosvjetljen ili ne, ta karma uvijek ostaje. Sva druga karma osim ove je spaljena.
U suštini život je vječan (mislim na svaki individualni život) i samoubojstvo je u tom smislu samo ranije napuštanje tijela.
Yogi napušta tijelo svojevoljno jer je ovladao pradhanom(prirodom) dok onaj koji je izvršio samoubojstvo to čini na nasilan način i ima još karme koju će morati nastaviti odrađivati u slijedećem životu.
|
to je pretpostavljam po hinduizmu.
ok, zanimljivo mi je čuti razna mišljenja.
kroz povijest, suicid se u nekim kulturama tumačio kao časan čin.
također mi je zanimljivo kako u siromašnim zemljama trećeg svijeta ima toliko malo suicida u usporedbi zapadnim svijetom.
dok je u visokorazvijenim zemljama kao finska švedska i norveška stopa suicida mnogo veća.
|
|
|
03.03.2017., 01:29
|
#10
|
Lahar
Registracija: Sep 2012.
Lokacija: Serbija, Vojvodina
Postova: 3,793
|
Quote:
Bagi9 kaže:
Yogi napušta tijelo svojevoljno jer je ovladao pradhanom(prirodom) dok onaj koji je izvršio samoubojstvo to čini na nasilan način i ima još karme koju će morati nastaviti odrađivati u slijedećem životu.
|
I yogi koji napušta telo tako što ga "ne ošteti" (za razliku od nasilnog napuštanja) nastavlja inkarnaciju ukoliko nije potpuno sazreo energetski, dakle, nije svaki yogi koji je time ovladao postigao punu zrelost.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
|
|
|
03.03.2017., 11:54
|
#11
|
U samoizolaciji
Registracija: Jan 2012.
Postova: 4,662
|
samoostvareni yogi nema nikakve ideje o tijelu pa prema tome nema tko šta napuštati, on ima tijelo samo iz perspektive onih koji misle da su tijelo, a suicid je samo jedan od bezbroj izraza svijesti, jednako tako bi se moglo ustvrditi da je nepoćudnije stradati u saobraćajki nego počiniti suicid, ali poćudno i nepoćudno postoje samo u limitiranom ljudskom umu i dok smo poistovjećeni s istim dotle postoje i zbunjujuće kategorije, jer dok je za jednoga suicid sramota, za drugoga je to čast (samuraji). međutim um je jedno, a istinsko biće nešto sasvim drugo
|
|
|
03.03.2017., 12:06
|
#12
|
Ⓡ
Registracija: May 2015.
Lokacija: Starship
Postova: 20,763
|
Ima veze s motivima sigurno, kao što tu neki navodite, postoji i samožrtvovanje poradi spašavanja drugih, dakle totalna nesebičnost.
Što se tiče ostalih slučajeva, to može biti velika bol ili nekakva psihička bolest i opsjednustost zapravo (gubitak prisebnosti sebe) pa onda čovjek pukne i vjerojatno to afektivno izvrši. Isto je u ratu kad neće pasti u ruke neprijatelju pa onda sam sebi presudi ili se uništi kao kamikaza, odnsono imamo slučajeve religioznog samoubijanja među masom ljudi, što ne trebamo posebno objašnjavati. (u toj religiji ili frakciji, interpretaciji, je to navodno blagoslov)
Meni su najfascinantniji ateisti (nihilisti) koji to urade, kao i svjetonazor koji vodi tome. Dakle predaja bez borbe, čak je protuprirodno, životinje osim škorpiona ako se ne varam, nemaju običaj da se samounište.
Zadnje uređivanje Fantasist : 03.03.2017. at 12:16.
|
|
|
03.03.2017., 12:24
|
#13
|
U samoizolaciji
Registracija: Jan 2012.
Postova: 4,662
|
Quote:
Fantasist kaže:
Što se tiče ostalih slučajeva, to može biti velika bol ili nekakva psihička bolest i opsjednustost zapravo (gubitak prisebnosti sebe) pa onda čovjek pukne i vjerojatno to afektivno izvrši.
|
u slućaju 'uobičajenog' suicida to i neide kroz pucanje pod teškoćama, nema gubitka prisebnosti, više kroz snažan instikt za smrću, koji je svojstven svakome i koji nas u konačnici tamo i vodi, gotovo uvijek su to pomno planirani i od strane bližnjih iznenađujući postupci, često kroz duži vremenski period, gotovo od početka moglo bi se reči, kao da je ta vrsta usuda zacementirana (baš kao i bilo koja druga), mislim da je i anoreksija neka vrst zakamuflirane čežnje za smrću, mimo svih traljavih psiholoških tumaćenja, a pročitao sam ih podosta jer sam 'poznavao' takve slućajeve, nijedna od tih psiholoških teorija nije me baš sasvim zadovoljila i nekako u podtekstu ispada da nema prihvatljivog objašnjenja
|
|
|
03.03.2017., 12:41
|
#14
|
Ⓡ
Registracija: May 2015.
Lokacija: Starship
Postova: 20,763
|
Quote:
šugavo pseto kaže:
u slućaju 'uobičajenog' suicida to i neide kroz pucanje pod teškoćama, nema gubitka prisebnosti, više kroz snažan instikt za smrću, koji je svojstven svakome i koji nas u konačnici tamo i vodi, gotovo uvijek su to pomno planirani i od strane bližnjih iznenađujući postupci, često kroz duži vremenski period, gotovo od početka moglo bi se reči, kao da je ta vrsta usuda zacementirana (baš kao i bilo koja druga), mislim da je i anoreksija neka vrst zakamuflirane čežnje za smrću, mimo svih traljavih psiholoških tumaćenja, a pročitao sam ih podosta jer sam 'poznavao' takve slućajeve, nijedna od tih psiholoških teorija nije me baš sasvim zadovoljila i nekako u podtekstu ispada da nema prihvatljivog objašnjenja
|
Da pa shvaćam, zapravo se mogu prisjetiti takvih ljudi, susreo sam nekolicinu sa takvim idejama koje su baš, fiksne, svjetonazorski svojestvene njima...znači umjesto erosa i života, odloljevanja entropiskim silama thanatosa, oni se predaju neumitnosti s opravdavanjem da je to neka dublja filozofija koju ostali ne shvaćaju ili poriču. (čak i u tome vidim povratak izvoru svega, dakle oslobađanje na neki način..naravno njima je to nesvjesno tako pošto većina njih u pravilu nije religiozna..npr. zato religija i osuđuje takav čin)
Dodao bih još i to da da i znanstvenici, ateisti, recimo da im je to ne aneki način religioznost, dakle nakon dematerijalizacije se vraćamo u stanje ne postojanja ali jedne energije..tu svakako imamo i vjerovanje samo nesvjesno.
|
|
|
03.03.2017., 12:46
|
#15
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Postova: 857
|
Ok, suicid, yoga...
A šta je sa halucinogenima?
Ja sam u mladosti više puta konzumirao takve droge i više puta sam "napuštao tijelo". Takva stanja su baš onakva kako ljudi inače opisuju stanje kliničke smrti.
Da li bi i to onda bio neki karmički prekršaj ili karmičko kazneno djelo...?
Ja sam mišljenja da su halucinogeni svojevrsni shortcut za ono šta yogima treba cijeli život da postignu. Priroda nam je dala mogučnost da iskusimo "stanje smrti", pakla, raja... a da se ne odreknemo zemaljskog fizičkog iskustva.
Ja bih suicidalnim osobama preporučio jaku halucinogenu drogu, da prvo vide šta znači "biti mrtav".
Inače sam zagovornik eutanazije, jer ako ljudsko biće ima pravo na život, onda ima ne samo pravo, nego i obavezu - na smrt. To možda na prvu zvući zastrašujuće i bogohulno ali takvo je realno stanje stvari.
Fama oko rađanja, života i smrti je uvjetovana esencijalnom ljudskom emocijom - strahom. Strahom od nepoznatog. To je konačna emotivna iluzija, koja jednom kada se prevaziđe, oslobađa puni duhovni potencijal. Tek tada ljudsko biće može iskusiti pravo značenje konačnog oslobođenja. To je ujedno i
"tajna nad tajnama" svih velikih gurua, avatara, yogia, svetaca...Svi su oni dosegnuli oslobođenje od esencijalnog straha i više-manje zagrebali "drugu stranu" ili "promijenjeno stanje". Pa su tako, "onostrane doživljaje" prenosli kroz razna učenja, što ih je kroz našu percepciju činilo "duhovnim velikanima".
Kada nastupi fizička smrt, jedno stanje se mijenja u drugo. Ništavilo ili "nepostojanost" je apstraktan pojam, kojem nema mjesta u višim realitetima jer "sve šta jest" je podređeno postajanju. U ovom ili u onom obliku. Ništa nikada nije prestalo niti će ikada prestati. A ponajprije život, jer život sam po sebi, bio on fizički ili ne-fizički je izraz vječne ("božanske") opstojnosti. Sve šta je bilo - biti će zauvijek... a bilo je oduvijek, ne počinje i ne prestaje iako je podložno promjeni. Život, svijest, kreacija i destrukcija su sastavni dijelovi "boga" ili "božanskog apsoluta", koji uvijek - jest a nikada - nije.
Dakle smrti (onoga čega se najviše plašimo) - nema. Jer sve ono šta je u nama ili izvan nas je osuđeno na vječnu postojanje, egzistenciju. na ovaj ili na onaj način. Na svijet ne dolazimo "rađanjem" i sa ovoga svijeta ne odlazimo "umiranjem". Sva živa i mrtva tvar u ukupnoj kreaciji podložna promjeni. Nekada je ta promjena trivijalna a nekada (kao u slučaju fizičke smrti ljudskog bića) je dramatična. Ali uvijek je riječ o promjeni stanja a ne o ulazu u stanje - nepostojanosti.
Iako imam blage simpatije prema istočnjakim filozofijama, budiznu i hinduizmu, karmičke i ine "zakone" smatram odivše "mehaničkim" i odviše logičnim. Samim time, nisu mi niti odveć duhovni. Više mi bacaju na abrahamske doktrine, bazirane na osnovnom postulatu ili principu tipa "učini ovo - pa će se dogoditi ono". Taj i takvi principi jednostavno ne drže vodu, jer se baziraju na vrlo navinoj logičkoj intrpretaciji kozmičke zbilje, po sistemu nagrade i kazne. U principu "nagrade i kazne" nema. Taj princip je samo izraz linearno-binarnog uma. Kozmička zbilja, "bog ili božansko" podrazumijeva akciju i reakciju ali nikako ne podrazumijeva "zločin i kaznu".
Ono šta ljudska bića, po nedostatku uvida, percipiraju kao "dobro i zlo", koje donosi nagradu ili kaznu je samo privid, uvjetovan percepcijalnim ograničenjima. Na višim razinama takva ograničenja ne postoje.
|
|
|
03.03.2017., 13:18
|
#16
|
Nomad
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: Unknown
Postova: 30,135
|
Ako postoji reinkarnacija onda te vrate nazad. To je dovoljna kazna
__________________
"Make up your mind. Is Death a friend? Then go joyfully to hunt with it, as I did. If it's an enemy, then fight it. But don't sag here like a wounded cow waiting for predators to finish it off. You are not prey, nor I! If we must die, let us die as wolves!”- Nighteyes
|
|
|
03.03.2017., 13:30
|
#17
|
U samoizolaciji
Registracija: Jan 2012.
Postova: 4,662
|
Quote:
Baphomet kaže:
Ako postoji reinkarnacija onda te vrate nazad. To je dovoljna kazna
|
nisam primjetio da je itko vraćen
|
|
|
03.03.2017., 15:48
|
#18
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 1,598
|
Bagi9
kako bi objasnio suicid u trenutku ludila?
meni u familiji, jedna osoba kojoj je bila dijagnosticirana psihička bolest, ubila se u trenutku psihotične epizode.
ja znam da u tom trenutku ta osoba nije bila pri zdravom razumu.
da li takav čin po tebi nosi negativnu karmu?
kakvu uopće duhovnost imaju psihički bolesnici?
može li se to objasniti kroz duhovnost?
|
|
|
03.03.2017., 16:32
|
#19
|
U samoizolaciji
Registracija: Jan 2012.
Postova: 4,662
|
Quote:
2+2=3 kaže:
Bagi9
kako bi objasnio suicid u trenutku ludila?
meni u familiji, jedna osoba kojoj je bila dijagnosticirana psihička bolest, ubila se u trenutku psihotične epizode.
ja znam da u tom trenutku ta osoba nije bila pri zdravom razumu.
da li takav čin po tebi nosi negativnu karmu?
kakvu uopće duhovnost imaju psihički bolesnici?
može li se to objasniti kroz duhovnost?
|
to je suicid uslijed psihičkog oboljenja i različit je od 'regularnog' suicida. sve teške psihičke bolesti vode do samouništenja, tako da suicid uslijed psihotične epizode nije ništa neobično, ali kakve veze karma ima s tim, koncept karme samo zbunjuje i treba ga izbacit iz jednađbe, taj koncept stvar je vjerovanja kao i koncept raja i pakla ili neki drugi sličan (bit će pravi je onaj u koji vjeruješ), i duhovnost izbacit iz jednađbe, koji je to kurac duhovnost, i to je samo određena ideja, svatko svoju ideju ima po tom pitanju, a koja vrijedi u onoj mjeri u kojoj si ti uvjeren u nju, ostaje čin po sebi kao takav, nit objašnjenje postoji niti ga treba, možeš ga tumačit kako poželiš, ljudi se suviše upliću u tumaćenja svega oko sebe, a ništa se ne da rastumačit niti je to moguće. gubi se na čistoći percepcije pokušavajući nešto ugurati u neko konceptualno tumačenje, tako samo um hrani sebe izdresiran na određeni doživljaj svijeta, na parove suprotnosti, uzrok i posljedicu (nije li to samo retroaktivno tumačenje), razloge...
|
|
|
03.03.2017., 16:46
|
#20
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 1,598
|
pa u karmu vjerujem čisto zato jer ne želim vjerovati da zlo ostaje nekažnjeno.
nadam se da će svi koji su uzrokovali zlo proživjeti živote kakve su živjeli oni koje su tlačili.
a što se duhovnosti tiče, ja sam tragaoc za odgovorima i zanima me svačije mišljenje.
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 01:49.
|
|
|
|