Emergentnost prostora i vremena iz energije

[wand_1]

Jednostavko kaže:

Ovakve teme obično završavaju tako što se ukazuje na manjkavost intuicije ili nemogućnost da se nešto objasni riječima pa se pribjegava formulama (kao da formule mogu biti razlog nečega).

Formule su razlog razumijevanja, ali samo ako govoriš tim jezikom. Naprotiv, potpuno sam siguran da ih nije moguće na odgovarajući način prevesti na filozofsku ili bilo kakvu jezičku deskriptivnu terminologiju.

[digiman]

wand_1 kaže:

Formule su razlog razumijevanja, ali samo ako govoriš tim jezikom. Naprotiv, potpuno sam siguran da ih nije moguće na odgovarajući način prevesti na filozofsku ili bilo kakvu jezičku deskriptivnu terminologiju.

večina negeometrijskih i nearitmetičkih formula imaju bazu u grešci reductio ad absurdum a vrijednost barem jednog faktora je uvijek aproksimativno nagađanje. cjela ta priča donekle drži vodu na zemlji no kad se prijeđe na desetke s grđim potencijama ili infatezimalne fraktalije u piko činjeničnom pouzdanost je krajnje dvojbena. formula bez pouzdane upotrebne realizacije je isto što i licitaža oko bitka bez koncepta - srodne duše možeju čavrljati.

Jednostavko kaže:

Izostavljeno (...) je samo "koje sačinjavaju takoreći neko preimućstvo nauke". Inače cijeli odlomak je iz knjige Hegel - Nauka logike 2, Beograd 1977. str. 73. Ako nemaš možeš skinuti. Linkove sam ranije postavio na top-temi "Filozofski linkovi".

Ovakve teme obično završavaju tako što se ukazuje na manjkavost intuicije ili nemogućnost da se nešto objasni riječima pa se pribjegava formulama (kao da formule mogu biti razlog nečega).

ty
.

[Jednostavko]

wand_1 kaže:

Formule su razlog razumijevanja

Zar ne bi ono što je razlog razumijevanja trebao biti i razlog onoga što se razumijeva? Ako formula nije razlog neke pojave, onda ne može biti ni razlog razumijevanja te pojave.

[digiman]

addx kaže:

Evo jedna simple ideja koja pokusava objasniti emergenciju vremena kakvog ga mi tumacimo.

Citat sa teme Postojanje bez uzroka

je malo komplicirano prema laiku no nevidim tu zaš bi interno organizirana struktura polja transportirala kolebanja vremena, ko neka analogija bukvalnosti: masa/gravitacija-polje/vrijeme? opet se vrneš na niš koristi dimenziju prostor-vrijeme.
čak da postoji afekcija, da imaš mjernu jedinicu i da možeš krajnje precizno izrazit tu }t anomaliju, kaj imaš od tog? pomoglo bu ti u preciznijem štimanju vremenskog stroja? kalibriranju lokatora crvotočine? na četri točke koordiniranje mjesta ulaska/izlaska u crvotočinu? za strunski oscilator kao jezgru perpetum mobile wrap pogona?

[wand_1]

Jednostavko kaže:

Zar ne bi ono što je razlog razumijevanja trebao biti i razlog onoga što se razumijeva? Ako formula nije razlog neke pojave, onda ne može biti ni razlog razumijevanja te pojave.

Možda i jest. Nitko do sada nije objasnio uspješnost i univerzalnost matematike u opisivanju prirode, odnosno izomorfnost matematičkih struktura sa prirodnim pojavama. I društvenih, ako hoćeš.

To je pravi posao za filozofiju. Znači, ne moramo se nadati objašnjenu

[medonaodmoru]

wand_1 kaže:

Možda i jest. Nitko do sada nije objasnio uspješnost i univerzalnost matematike u opisivanju prirode, odnosno izomorfnost matematičkih struktura sa prirodnim pojavama. I društvenih, ako hoćeš.

To je pravi posao za filozofiju. Znači, ne moramo se nadati objašnjenu

Imamo 1,2... na jednoj strani i 1,2... na drugoj. Ne bi li bilo čudno da tu nema izomorfnosti?

[addx]

digiman kaže:

je malo komplicirano prema laiku no nevidim tu zaš bi interno organizirana struktura polja transportirala kolebanja vremena (ko neka analogija bukvalnosti: masa-gravitacija <> polje-vrijeme, i opet se vrneš na niš koristi izačun kao prostor-vrijeme lokator crvotočine). čak da postoji afekcija, da imaš mjernu jedinicu i da možeš krajnje precizno izrazit tu *}t anomaliju, kaj imaš od tog? sumnjam da bi ti pomoglo u štimanju vremenskog stroja ili točke ulaska/izlaska u crvotočinu.

ideja jest da je gibanje kao takvo fundament.

1. sva energija je valne prirode.
2. sve cestice s masom se mogu proizvesti iz samo dva fotona (bez mase).
3. valovi se gibaju fiksnom brzinom u mediju, elektromagnetski valovi/fotoni brzinom c

u kojem trenutku se energija->val prestaje gibati fisknom brzinom u mediju? po meni, ni u jednom, to je uvijek tako. a sporija brzina cestice je iluzija kruzenja oko sebe - to je masa, kruzenje oko sebe! (foton ima neku pretecu mase - moment, takodjer vrti se oko sebe ali tom kruzenju "fali" jedna dimenzija pa je u pitanju samo moment a ne ono sto zovemo masa)



http://www.ccaesar.com/eng_structure..._electron.html

ako zamislimo unutar masene cestice dvije polovice koje kruze jedna oko druge obodnom brzinom C, onda je jasno da se taj sustav kao cjelina ne moze kretati brzinom C vec samo sporije od brzine C, inace ce obodna brzina premasiti brzinu C.

cisto da vizualiziramo, ovako nekako izgleda put binary star sistema, kao nekakav helix


smjer kretanja cestice ovisi o obliku internog kruzenja, o obliku interne orbite. da bi se promjenio smjer kretanja tog sustava tj. masene cestice potrebno je adekvatno deformirati orbite unutar cestice. takodjer, da bi se povecala brzina kretanja u jednom smjeru, orbita se moze jedino tako deformirati da frekvencija kruzenja mora opasti jer obodna brzina je fiksna. kako se cestica kao sustav priblizava brzini svjetlosti, maksimalnoj brzini, tako njena interna orbita postaje sve deformiranija s obzirom na smjer gibanja sustava i frekvencija unutarnjeg kruzenja postaje sve sporija. kada bi dostigla brzinu svjetlosti, orbita bi se spljostila u ravnu liniju a frekvencija kruzenja pala na 0, sustav bi se rastavio na sastavne fotone. e sad, zamislimo da jacina interakcije masene cestice s njenom okolinom ovisi o njenoj internoj frekvenciji orbitiranja i imamo ono sto mi dozivljavamo kao vrijeme. kako ubrzavamo "vrijeme" iliti interne frekvencije cestica od kojih smo sazdani usporavaju, orbita se izduzuje u jednom smjeru i potrebno je vise energije da zadrzi sustav na okupu. jedini "problemcic" s tim je sto to ponovo uspostavlja neku vrstu etera. takodjer, mozemo zamisliti i gadjanje jedne cestice drugom cesticom, nekako postaje evidentno zasto ne mozemo izmjeriti vise stvari odjednom, jer ovisi gdje pogodimo. mozemo pogoditi tako da u odbijancu sadrzimo uglavnom obodnu brzinu (moment) a onda ne znamo brzinu sustava/cestice ili obrnuto i slicno. uglavnom to je cisto kao misaoni eksperiment za inspiraciju.

[Sigmund]

wand_1 kaže:

Nitko do sada nije objasnio uspješnost i univerzalnost matematike u opisivanju prirode, odnosno izomorfnost matematičkih struktura sa prirodnim pojavama. I društvenih, ako hoćeš.

Nitko od onih koji ne znaju da matematika spada u logiku. Onima koji znaju, je ta "izomorfnost" intuitivno jasna. Bila je jasna još starim Grcima koji su shvatili da su "zakoni mišljenja isti kao i zakoni bitka". Materijalističkim redukcionistima, dakako, nikad ništa nije jasno, pa su izmislili "brute facts".

[medonaodmoru]

Sigmund kaže:

Onima koji znaju, je ta "izomorfnost" intuitivno jasna.

Meni je također intuitivno jasna ali sam ipak prilično sumnjičav prema intuitivnom. Tko se na intuitivno oslanja, često padne.

[digiman]

addx kaže:

3. valovi se gibaju fiksnom brzinom u mediju, elektromagnetski valovi/fotoni brzinom c
u kojem trenutku se energija->val prestaje gibati fisknom brzinom u mediju? po meni, ni u jednom

npr u zbilji (praxi); padanje brzine fotona (i potencijalne količine prometa po cijevi) u cijevi 62,5 µm fi-a mjeriš feedbackom buke prouzročene šumom (zagušenje prometa fotona i deformacija cijevi) od 0,1 dcb po km cijevi. vrijeme nije ni dotaknuto. jednim valom mjeriš anomaliju vala druge vrste. samo vrijeme doživljavaš 0 bodova a sa neznatnom aproksimacijom izračunao si apsulutnu moguću količinu transporta informacija.

addx kaže:

da bi se povecala brzina kretanja u jednom smjeru, orbita se moze jedino tako deformirati da frekvencija kruzenja mora opasti jer obodna brzina je fiksna. kako se cestica kao sustav priblizava brzini svjetlosti, maksimalnoj brzini, tako njena interna orbita postaje sve deformiranija s obzirom na smjer gibanja sustava i frekvencija unutarnjeg kruzenja postaje sve sporija. kada bi dostigla brzinu svjetlosti, orbita bi se spljostila u ravnu liniju a frekvencija kruzenja pala na 0, sustav bi se rastavio na sastavne fotone. e sad, zamislimo da jacina interakcije masene cestice s njenom okolinom ovisi o njenoj internoj frekvenciji orbitiranja i imamo ono sto mi dozivljavamo kao vrijeme. kako ubrzavamo "vrijeme" iliti interne frekvencije cestica od kojih smo sazdani usporavaju, orbita se izduzuje u jednom smjeru i potrebno je vise energije da zadrzi sustav na okupu.

to mi je malo šaljivo, imaš u principu zatvoreni energetski univerzum u kojem se bazični val cijele strukture ponaša prema zakonima aerodinamike - i mehanike (uspostavlja se trenje kao vremenska anomalija izazvana akceleracijom bazičnog vala).
u biti imaš dvodimezionalni univerzum gdje apsurd (anomalija trenja) izbacuje gradidbene čestice (brže od [x] tj. kod tebe c) iz univerzuma. ne kužim kaj bi sa tim modelom. prije bih uzeo pod ozbiljno multidimenzionalni univerzum vibracijskih identiteta runa gdi je energija nusproizvod.

[addx]

digiman kaže:

npr u praxi; padanje brzine fotona u cijevi 62,5 µm mjeriš feedbackom buke prouzročene šumom zagušenja prometa fotona 0,1 dcb po km cijevi. vrijeme nije ni dotaknuto. jednim valom mjeriš anomaliju vala druge vrste. samo vrijeme doživljavaš 0 bodova a sa neznatnom aproksimacijom izračunao apsulutnu moguću količinu transporta informacija.

ne kuzim, foton i u svjetlovodu putuje fiksnom brzinom, ne?

to mi je malo šaljivo, imaš u principu zatvoreni energetski univerzum u kojem se bazični val cijele strukture ponaša prema zakonima aerodinamike - i mehanike, budući se uspostavlja trenje kao vremenska anomalija izazvana akceleracijom bazičnog vala .

ne kuzim ni ovo, gdje si u mom postu vidio trenje i aerodinamiku?

uzmimo za pocetak 2d. znaci imamo sustav nalik binarnim zvijezdama u 2d svijetu, recimo da ima neka privlacna sila koja ih drzi u orbiti oko zajednickog centra. i zadano je da se te zvijezde mogu gibati samo fisknom brzinom ni manje ni vise. recimo da taj sustav za pocetak stoji u mjestu, orbite su potpuno kruzne, znaci bilo koja animacija stabilnih binarnih zvijezdi odgovara. i sad, ako ga hocemo pomaknut, kako se taj sustav moze pomaknut s obzirom na ogranicenje brzina obiju zvijezda, s obzirom da moraju nastaviti gibati se istom brzinom? ako mu dodas brzinu kao sustavu, onda ce zvijezde u orbiti u nekim trenucima prelaziti svoju zadanu obodnu brzinu za toliko koliko si dodao - a to smo rekli da nisu u stanju (jer su u pitanju valovi koji se gibaju fiksnom brzinom u mediju), dakle nesto drugo mora "popustiti" da bi se sustav kao cjelina gibao u prostoru, a to drugo su same putanje tih orbita unutar sustava. da bi deformirao putanje unutar sustava na potreban nacin logicno je da ti treba vise te privlacne sile da bi zadrzao sustav na okupu, stoga je potrebna energija da bi se sustav interno deformirao i zadrzao kao sustav i zahvljujuci tome poceo gibati u prostoru kao cjelina. to ce reci da interna struktura/orbite je ono sto "cuva" ili "drzi" kineticku energiju cestice tj. ono sto "pohranjuje"/"odredjuje" smjer i brzinu gibanja cestice. koliko znam takve stvari uopce nisu objasnjene u fizici. nije ni ovo moje objasnjenje tocno jer pretpostavlja nekakav eter, ali kao ideja mislim da je vrijedno. stvar je u tome da je brzina c fiksna prema teoriji relativnosti ne u odnosu na eter nego sve promatrace, sad kako to uglaviti u pricu, nisam pametan, mozda se nekako moze.

[digiman]

addx kaže:

ne kuzim, foton i u svjetlovodu putuje fiksnom brzinom, ne? ?

krivo. ono je formula usporavanja na po obje vrsti jezgrene cijevi: 62,5 µm i 50.0 µm, jezgri moš lupat kolko imaš love, ali to je usporavanje po niti, u stvarnom svijetu nema idealne cijevi koja bi imala atribute geometrijskog pravca, dužine. osim toga imaš opterečene fotone, opterečene informacijom (1) i neopterečene koji se učitavaju 0 (ili svi imaju paketna opterečenja - nebitno, donirani foton usporava) pa dolazi do kolizije prometa

addx kaže:

ne kuzim ni ovo, gdje si u mom postu vidio trenje i aerodinamiku?

".....brzini, tako njena interna orbita postaje sve deformiranija s obzirom na smjer gibanja sustava ..." ak to ne ukazuje na suštinu aerodinamike. onda....

"....e sad, zamislimo da jacina interakcije masene cestice s njenom okolinom ovisi o njenoj internoj frekvenciji orbitiranja i imamo ono sto mi dozivljavamo kao vrijeme. kako ubrzavamo "vrijeme" iliti interne frekvencije cestica od kojih smo sazdani usporavaju" .......... trenje

[addx]

digiman kaže:

ne ono je formula usporavanja

imas neki link za to, pokusavam googleat ali izbacuje klasicne rezultate o usporenju u mediju.

zapravo naletio sam na zanimljivost

https://www.sciencealert.com/physici...by-twisting-it

Last year, a team led by the University of Glasgow in Scotland took the first step and successfully managed to slow light down in a vacuum. They did this by sending photons through a 'mask', which altered the physical form the photons and slowed down their journey.

And now a team from the University of Philippines' National Institute of Physics has taken things even further and demonstrated a new way that light can be 'slowed down', simply by changing the way it twists around itself.

In their experiment, the physicists used beams of light called Laguerre-Gauss (LG) beams, which are known to carry orbital angular momentum, or OAM.

OAM is a type of angular momentum, which is a quantity that measures how much light is rotating. If you picture a beam of light twisting like a corkscrew through space, you'll get a rough idea of what's going on.

Each beam of light has its own unique OAM, but the team was able to show that they could change the angular momentum of their LG beams without directly interfering with them, and demonstrated that this slowed the light down.

ne znam da li bi "guzva u svjetlovodu" mogla prouzrociti takav efekt.

".....brzini, tako njena interna orbita postaje sve deformiranija s obzirom na smjer gibanja sustava ..." ak to ne ukazuje na suštinu aerodinamike. onda....

dodao sam paragraf u gornji post oko toga.

nije sustina aerodinamika nego fiksna brzina gibanja. ako se sve na ovom svemiru giba fiksnom brzinom, ako su sve valovi u mediju, sta je onda "vrijeme"? ne treba nam vrijeme, sve se giba istom brzinom, dakle brzinu nije potrebno ni definirati koristeci nekakvo tamo vrijeme. zapravo uopce ne mozemo primjetiti razlicite brzine, sve se samo giba istom brzinom, pa ne mozemo ni doci na ideju razlicitih brzina vremena ili uopce brzine. isto tako nam je svejedno hocemo li reci da li je nesto udaljeno 3 sekunde od nas ili 3 kilometra.

jedini nacin da energija (prividno) putuje sporije od te "zadane brzine" jest da krivuda pa se cini da ide sporije. znaci nije stvar aerodinamike, nego naprosto prirode svemira, jedna je zadana fiksna brzina. a pomocu nekih privlacnih sila emergiraju sustavi (cestice) koje "stoje na mjestu brzinom svjetlosti" a te cestice onda tek spoznaju ono sto mi dozivljavamo kao vrijeme. njihova interna frekvencija kruzenja brzinom svjetlosti postaje nasa "brzina vremena".

fizicka jedinica za prostor je izvedena iz gibanja svjetlosti, a fizicka jedinica za vrijeme je pak izvedena iz gibanja svjetlosti unutar atoma (tj. periodicke izboje fotona iz atoma cezija), dakle to je kruzna referenca u samoj definiciji osnovnih mjernih jedinica. sve je to gibanje, na razini fotona razlika iscezava pa zato imamo svjetlosnegodine.

[wand_1]

Sigmund kaže:

Nitko od onih koji ne znaju da matematika spada u logiku. Onima koji znaju, je ta "izomorfnost" intuitivno jasna. Bila je jasna još starim Grcima koji su shvatili da su "zakoni mišljenja isti kao i zakoni bitka".

Intuicija nije nešto na što se treba u potpunosti osloniti kada se radi o ovakvim pitanjima.

Osim toga, intuicija nije objašnjenje.

Materijalističkim redukcionistima, dakako, nikad ništa nije jasno, pa su izmislili "brute facts"

Matematički platonizam je isto brute fact?

[addx]

@digiman

Znaci ovako nekako



Zamisli da imas auto koji moze voziti samo 50km/h ni manje ni vise. I sad moras s tim autom doci od A do B, udaljenost je 100 km, ali moras putovati 30 sati a ne 2 sata koliko bi ti trebalo pravocrtno. I zamisli da mozes volan okretati samo u jednom smjeru, kako bi izgledala tvoja putanja od A do B?

Opisivao bi nekakav ajmo reci deformirani helix (shvati ovu sliku gore tj. plavu liniju na njoj kao da je 2d, tako nekako bi izgledalo kretanje ovog auta od A do B) gdje bi u jednom dijelu orbite ostro okretao volan i pravio kraci luk a drugom dijelu orbite manje ostro okretao volan i pravio dulji luk, ali stalno u istom smjeru, opisivao bi nekakve nepravilne krugove stalivec kao na slici gore. Na to mislim kada kazem deformacija, dakle nema veze aerodinamikom nego naprosto logikom gibanja u prostoru. S obzirom da u ideji sustav na okupu tj. u orbiti drzi nekakva sila, ta bi sila se morala promijeniti da bi podrzala drugacije orbite potrebne za kretanje, sto znaci promjena (kineticke) energije sustava. Kako bi se sustav priblizavao brzini svjetlosti tako bi ovaj dugacki dio luka gore na slici bio sve duzi i blazi a ovaj kratki ostri sve kraci i ostriji te ukupno trajanje orbite bi bilo sve duze tj. frekvencija sve kraca.

[digiman]

addx kaže:

imas neki link za to, pokusavam googleat ali izbacuje klasicne rezultate o usporenju u mediju.

zapravo naletio sam na zanimljivost

https://www.sciencealert.com/physici...by-twisting-it



ne znam da li bi "guzva u svjetlovodu" mogla prouzrociti takav efekt.





dodao sam paragraf u gornji post oko toga.

nije sustina aerodinamika nego fiksna brzina gibanja. ako se sve na ovom svemiru giba fiksnom brzinom, ako su sve valovi u mediju, sta je onda "vrijeme"? ne treba nam vrijeme, sve se giba istom brzinom, dakle brzinu nije potrebno ni definirati koristeci nekakvo tamo vrijeme. zapravo uopce ne mozemo primjetiti razlicite brzine, sve se samo giba istom brzinom, pa ne mozemo ni doci na ideju razlicitih brzina vremena ili uopce brzine. isto tako nam je svejedno hocemo li reci da li je nesto udaljeno 3 sekunde od nas ili 3 kilometra.

jedini nacin da energija (prividno) putuje sporije od te "zadane brzine" jest da krivuda pa se cini da ide sporije. znaci nije stvar aerodinamike, nego naprosto prirode svemira, jedna je zadana fiksna brzina. a pomocu nekih privlacnih sila emergiraju sustavi (cestice) koje "stoje na mjestu brzinom svjetlosti" a te cestice onda tek spoznaju ono sto mi dozivljavamo kao vrijeme. njihova interna frekvencija kruzenja brzinom svjetlosti postaje nasa "brzina vremena".

fizicka jedinica za prostor je izvedena iz gibanja svjetlosti, a fizicka jedinica za vrijeme je pak izvedena iz gibanja svjetlosti unutar atoma (tj. periodicke izboje fotona iz atoma cezija), dakle to je kruzna referenca u samoj definiciji osnovnih mjernih jedinica. sve je to gibanje, na razini fotona razlika iscezava pa zato imamo svjetlosnegodine.

- trebalo bi biti u tablicama očitanja jeke na mjestima (sintetiziranja) "lema" dvije jezgre

- nebitnoj je kako definiraš suštinu, bitno je kakvom se manifestira a očito orbitirajuće "spore" tendiraju iz putanje elipse ka titrajnoj dužini prema vektoru smjera. znači podlažu aerodinamičkoj zakonitosti. samo o vertikalnom/vodoravnom (obzirom na vektor smjera) organiziranju prelaska u titraj iskazuje se kao ubrzanje-aerodinamičnost i kao smanjivanje brzine - podložnost trenju

[wand_1]

medonaodmoru kaže:

Imamo 1,2... na jednoj strani i 1,2... na drugoj. Ne bi li bilo čudno da tu nema izomorfnosti?

Mislim na netrivijalne slučajeve. Ako pogledaš gdje se sve mogu pojaviti e ili pi, poprilično je neintuitivno da bi te grane mogle biti ičim povezane, npr. euklidska geometrija, teorija vjerojatnosti, statistika...Baš bi intuitivno rekli da smo sigurni da to veze nema jedno s drugim.

Možda je lako objasniti 1 <> 1, ali nije baš previše lako objasniti Wilesov dokaz koji uključuje Taniyama–Shimura konjekturu, dakle povezanost modularnih formi i eliptičnih krivulja.

Ako misliš da je i to lako, možda bi trebalo objasniti Langlandsov program, ne baš lako objašnjivu duboku i krajnje neočekivanu povezanost teorije brojeva i geometrije.

U praksi, vrlo često se dogodi da krajnje apstrakcije iz čiste matematike nalaze primjenu u fizici, kriptografiji i sličnim stvarima...

[addx]

digiman kaže:

- trebalo bi biti u tablicama očitanja jeke na mjestima (sintetiziranja) "lema" dvije jezgre

- nebitnoj je kako definiraš suštinu, bitno je kakvom se manifestira a očito orbitirajuće "spore" tendiraju iz putanje elipse ka titrajnoj dužini prema vektoru smjera. znači podlažu aerodinamičkoj zakonitosti.

evo dodao sam iznad gore i slikicu i primjer s automobilom

[Fantasist]

Odakle energija ?

[Sigmund]

wand_1 kaže:

Intuicija nije nešto na što se treba u potpunosti osloniti kada se radi o ovakvim pitanjima.

Osim toga, intuicija nije objašnjenje.

Zanemaruješ bit. Iz moje rečenice možeš mirne duše izbaciti riječ "intuitivno" i staviti "kao dan" ili "potpuno" ili uopće ništa umjesto toga. Dakle, nije bitna "intuicija". Ako si na tom pojmu mislio temeljiti svoj odgovor, onda to znači da uopće nisi razumio značenje moje rečenice (ili se praviš da nisi).

wand_1 kaže:

Matematički platonizam je isto brute fact?

Ne znam. Reci ti meni. Za mene je sam koncept "brute fact"-a glupost. Ne vjerujem u "brute fact"-e.