Živimo li u predatorskom društvu?

[Mihail Suslov]

ZgSash kaže:

jednako kao i sve nas kad cujemo da je negdje u kini izgorilo cijelo selo od par tisuca ljudi koji su radili rakete i petarde
"par tisuca, muski, zene i djeca?? ahhh, zao mi je... konobar! daj nam ovjdje jos jednu... i tako, rekoh ja njemu..."

E to je vrlo plastično objašnjeno. Treba jasno reći da nitko neće imati nemiran san radi takvih vijesti. Ako nekolicina i hoće, to je samo iznimka koja potvrđuje pravilo..

[Leteća]

Ulfur kaže:

Pa naravno da postoji empatija, posebice kod empaticnih osobnosti.

No to nema veze sa suradnjom ili ne suradnjom u kontekstu o kojem i u kojem je postavljena tema.

Naravno da ima veze. Predatorsko društvo (kako ga definira autor linkanog članka) jest društvo u kojem svatko gleda svoju guzicu, u kojem nema nikakve suradnje, solidarnosti ni empatije. Društvo u kojem gledaš kako ti susjed umire nasred ceste ili svjedočiš uličnoj pljački a ne pada ti na pamet učiniti išta u vezi toga. Ni tebi, ni bilo kome drugome.

Empatija i altruizam predstavljaju biološki temelj organiziranja društva po načelima solidarnosti i suradnje. Iako empatija i suradnja nisu istoznačnice, empatična osobnost bit će sklonija suradnji, a društvena klima suradnje povratnom spregom jača empatiju kod pojedinaca. Ukratko, riječ je o sasvim prirodnom procesu.

Ovo što se događa u Americi pak nije prirodno. To je devijacija, bolest. A temu sam postavila zato da malo spekuliramo o tome hoće li se bolest proširiti na ostatak svijeta ili neće. Simple as that.

[Splićankaa]

Problem u americi je sta svak moze imat oruzje doma.

[Mihail Suslov]

Splićankaa kaže:

Problem u americi je sta svak moze imat oruzje doma.

Ma nemore baš svugdje..

[ZgSash]

Splićankaa kaže:

Problem u americi je sta svak moze imat oruzje doma.

a u kini se dogada to isto, samo s nozevima i onim njihovim hakmeserima
znaci, problem je kaj ljudi imaju ruke

[ZgSash]

Leteća kaže:

Naravno da ima veze. Predatorsko društvo (kako ga definira autor linkanog članka) jest društvo u kojem svatko gleda svoju guzicu, u kojem nema nikakve suradnje, solidarnosti ni empatije. Društvo u kojem gledaš kako ti susjed umire nasred ceste ili svjedočiš uličnoj pljački a ne pada ti na pamet učiniti išta u vezi toga. Ni tebi, ni bilo kome drugome.

Empatija i altruizam predstavljaju biološki temelj organiziranja društva po načelima solidarnosti i suradnje. Iako empatija i suradnja nisu istoznačnice, empatična osobnost bit će sklonija suradnji, a društvena klima suradnje povratnom spregom jača empatiju kod pojedinaca. Ukratko, riječ je o sasvim prirodnom procesu.

Ovo što se događa u Americi pak nije prirodno. To je devijacija, bolest. A temu sam postavila zato da malo spekuliramo o tome hoće li se bolest proširiti na ostatak svijeta ili neće. Simple as that.

ovo o cemu pricas nije nesto sto se dogada samo u americi
cak se ni ne dogada najvise u americi
informiraj se malo prvo, prije nego nekaj pocnes tvrditi

i da pocelo se dogadati i kod nas i dogadat ce se i dalje i sve vise
zanimljivo je kako svi zele biti neovisni i samostalni dok im je dobro,a cmizdre za drustvom i ljudima kad dobiju po piksi
a u meduvremenu, zakon je takav da ako nekome i ides pomoci, riskiras sebi lijepi set problema i pravnih pizdarija
e pa drage i dragi moji, nemrete stisnuti i prdnuti i ocekivati da se svijet vrti prema tome kako ste potrebiti i raspolozeni u nekom trenutku

[Leteća]

ZgSash kaže:

ovo o cemu pricas nije nesto sto se dogada samo u americi
cak se ni ne dogada najvise u americi
informiraj se malo prvo, prije nego nekaj pocnes tvrditi

Gle, srećo, ništa ja ne tvrdim nego prepričavam sadržaj članka onima koji ne znaju engleski ili su lijeni čitati.

ZgSash kaže:

i da pocelo se dogadati i kod nas i dogadat ce se i dalje i sve vise
zanimljivo je kako svi zele biti neovisni i samostalni dok im je dobro,a cmizdre za drustvom i ljudima kad dobiju po piksi
a u meduvremenu, zakon je takav da ako nekome i ides pomoci, riskiras sebi lijepi set problema i pravnih pizdarija
e pa drage i dragi moji, nemrete stisnuti i prdnuti i ocekivati da se svijet vrti prema tome kako ste potrebiti i raspolozeni u nekom trenutku

Kome se ti točno ovdje obraćaš? Svom Tourettovom sindromu?

[ZgSash]

ja ne diskutiram s autorom na forumu, nego s forumasima
kaj se mene tice, ti tvrdis kako je empatija i altruizam super nesto,a ja ti odgovaram da ne nastaje od svjezeg zraka s planine
i ne toliko tebi, koliko svima koji citaju ovu temu i mozda i razmisljaju o njoj

[Alyosha]

Leteća kaže:

Maločas sam našla na zanimljivi članak:

https://eand.co/why-were-underestima...e-be04d9e55235

Autor u njemu opsuje rastuće patologije američkog društva, od školskih pucnjava do ovisnosti o opijatima i krajnjeg siromaštva koje uništava svako ljudsko dostojanstvo. Kao posljednju, i najopasniju patologiju navodi "predatorsko društvo" koje opisuje sljedećim riječima:

"Predatorsko društvo ne podrazumijeva samo oligarhe koji pljačkaju ljude. Ono također podrazumijeva činjenicu da ljudi klimaju glavom, smješkaju se i bave se svojim svakodnevnim poslom dok njihovi susjedi, prijatelji i kolege umiru preranom smrću. Predator u američkom društvu nisu samo enormno bogati - to je nevidljiva i nezasitna sila: ono što bi se u ostatku svijeta smatralo sramotnim povijesnim i generacijskim moralnim kolapsom, ako ne i zločinom, postaje tek svakodnevna pojava o kojoj ne treba previše brinuti."

S jedne strane to zvuči zastrašujuće, a s druge se ta inačica zombi apokalipse nama ovdje može učiniti previše dalekom, apstraktnom i nebitnom. Opet, posljednjih desetak godina primjećujem svojevrsnu migraciju negativnih društvenih trendova na Europsko, pa i Hrvatsko tlo. Nekada mi se činilo da čovjek mora biti Amerikanac kako bi vjerovao u ravnu Zemlju, gubio vrijeme sipajući mržnju po internetsima, ozbiljno shvaćao bulažnjenja vjerkih fundamentalista i trpao u sebe hamburgere veličine omanjeg praseta.

A sad je to sve stiglo u Lijepu Našu. No, jesmo li i mi postali predatorsko društvo ili još ima nade za pozitivne promjene?

To ti je onaj parazitski individualizam koji sam spominjao na filozofiji. Barem djelomično.

[seskal]

možda se varam, ali nekako mi se čini da je ta svjesnost svega oko nas jednostavno oslabila taj osjećaj empatije. čak bih se usudio reći i da je internet dodatno ubrzao sve to, time što nam je dodatno približio i izbombardirao nas vijestima o najgorim ljudskim osobinama i na neki način "ubio" tu univerzalnu i bezuvjetnu vrijednost čovjeka u očima onih koji su još uvijek smatrali da je svaka osoba jednako vrijedna. bar je to slučaj kod mene.

hoću reći, kad sam bio mlađi, čovjek u nevolji bio je čovjek kojem sam dužan pomoći, ako mogu. danas pak neusporedivo više važem i analiziram, jednostavno sam veći cinik. što više negativnog znam o nekom, samim time manje žalim i suosjećam. s vremenom se izgubila ta bezuvjetnost u pružanju pomoći potrebitima i premda još uvijek ne spadam među one koji bi slikali silovanu ženu na ulici, totalno se vidim kako stojim sa strane i gledam svoja posla.

mislim, ja s vlastitim ocem ne komuniciram desetak godina i to je za mene gotova priča, uopće me ne zanima kako je danas i je li zdrav. kakvu onda šansu za buđenjem empatije ima jedan nasumični prosjak koji prolazi kroz gore spomenute analize? nikakve. prolazim pokraj njih kao da ne postoje, kao da uopće nisu ljudi i najiskrenije - kad vidim koliko ljudi radi istu stvar, još mi je i lakše.

[PrinceVegeta]

Ok je biti predator, evolucijski smo predatori.

[Alyosha]

seskal kaže:

možda se varam, ali nekako mi se čini da je ta svjesnost svega oko nas jednostavno oslabila taj osjećaj empatije. čak bih se usudio reći i da je internet dodatno ubrzao sve to, time što nam je dodatno približio i izbombardirao nas vijestima o najgorim ljudskim osobinama i na neki način "ubio" tu univerzalnu i bezuvjetnu vrijednost čovjeka u očima onih koji su još uvijek smatrali da je svaka osoba jednako vrijedna. bar je to slučaj kod mene.

hoću reći, kad sam bio mlađi, čovjek u nevolji bio je čovjek kojem sam dužan pomoći, ako mogu. danas pak neusporedivo više važem i analiziram, jednostavno sam veći cinik. što više negativnog znam o nekom, samim time manje žalim i suosjećam. s vremenom se izgubila ta bezuvjetnost u pružanju pomoći potrebitima i premda još uvijek ne spadam među one koji bi slikali silovanu ženu na ulici, totalno se vidim kako stojim sa strane i gledam svoja posla.

mislim, ja s vlastitim ocem ne komuniciram desetak godina i to je za mene gotova priča, uopće me ne zanima kako je danas i je li zdrav. kakvu onda šansu za buđenjem empatije ima jedan nasumični prosjak koji prolazi kroz gore spomenute analize? nikakve. prolazim pokraj njih kao da ne postoje, kao da uopće nisu ljudi i najiskrenije - kad vidim koliko ljudi radi istu stvar, još mi je i lakše.

Nema to veze s internetom, to jest internet u svakom slučaju nije primarni uzrok. Uzrok je materijalna sigurnost i narušavanje društvene strukture. U pravu si kada kažeš da informacije igraju ulogu, ali ne na način o kojem pričaš. Radi se o maladaptivnim informacijama, bilo genetskim, bilo memetskim, koje se šire kroz populaciju u okolnostima koje to dozvoljavaju. Sve se to događa kroz cijeli svijet, samo je u pravilu najizraženije na zapadu jer je najbogatiji i najliberalniji.

Inače, ovi školski masakri jako podsjećaju na jedan obrazac ponašanja koji se vidi u miševa kada su apsolutno zbrinuti i društvena im se struktura počne raspadati, mladi neprilagođeni miševi počinju nasumično napadati jedni druge bez ikakvog razloga. Sve to prate i neki drugi patološki obrasci ponašanja poput porasta stope homoseksualnog ponašanja i pojavljivanja mladih mužjaka koji ne žele imati nikakvog posla sa ženkama, a to jako podsjeća na ove stvari: MGTOW, herbivore men. Radi se o jednom dosta poznatom eksperimentu na miševima, a znanstvenik koji je te eksperimente provodio je mislio da je uzrok prenapučenost. Samo što ja mislim da prenapučenost s tim nema nikakve veze budući da se kolonije miševa nikada nisu oporavile nakon što su se populacije smanjile, a kolonije također nikad nisu dostigle ni predviđeni maksimum koji im prostor dozvoljava. Čak je i taj znanstvenik dio procesa nazvao duhovnom smrću miševa, ali je nažalost nastavio vjerovati da je uzrok prenapučenost. Inače, slične su se stvari dešavala pred kolaps prijašnjih ljudskih civilizacija, a tada su gradovi bili daleko manji. Tako da ja iz više razloga mislim da se tu nema smisla govoriti o prenapučenosti. Uglavnom, u eksperimentima su na koncu cijele kolonije u potpunosti izumrle.

Baš je nedavno jedan YouTuber kojeg pratim objavio intervju sa jednim znanstvenikom koji otprilike dijeli moj pogled na sve to, samo ja možda mrvicu manji naglasak stavljam na genetiku. Traje 2 sata, pa ako koga zanima može pogledati. Ne tiče se samo ove teme, već se radi o nešto široj perspektivi, ali primarni fokus je baš na pitanju koje je Leteća postavila. Linkat ću intervju ispod ako koga zanima:

[mantisa]

ZgSash kaže:

empatija postoji i odnosi se na tvoje okruzenje, selo, pleme
sve ostalo, ostane najcesce na bullshit grani, a da uopce ne spominjemo situacije kad je negdje pomanjkanje resursa
nemojmo se praviti bolji nego kaj jesmo, to samo stetu donosi
najbolje je biti iskren prma sebi i znati svoje limite i kud nas to vodi

Nisam rekla da su ljudi uvijek empaticni, nego da mogu biti. Sposobni su biti i dobri i losi.

[Mihail Suslov]

mantisa kaže:

Nisam rekla da su ljudi uvijek empaticni, nego da mogu biti. Sposobni su biti i dobri i losi.

A iskreno, bolje je da vjeruješ da je tako. Ja sam tako vjerovao ali sada smatram da su to iluzije u koje bismo željeli vjerovati. Na žalost mislim da je čovjek ipak egoistično i proždrljivo (u svakom smislu) biće u prvom redu.. :/

[mantisa]

Y

Mihail Suslov kaže:

A iskreno, bolje je da vjeruješ da je tako. Ja sam tako vjerovao ali sada smatram da su to iluzije u koje bismo željeli vjerovati. Na žalost mislim da je čovjek ipak egoistično i proždrljivo (u svakom smislu) biće u prvom redu.. :/

imam dojam da vecina vas ima previsoke kriterije oko altruizma i empatije.
Sash je spominjao i davanje zivota za nekog. Malo tko je za nekog spreman dat zivot, mozda za dijete i ne vidim cemu to uopce pretpostavljati. Meni je dokaz o empaticnosti i nesebicnosti bilo koji cin kojim je covjek nadisao puki egoizam. A to sigurno postoji i sigurna sam da sam to vidjela u zivotu. Ne treba to biti nesto bezuvjetno.
To bezuvjetno smo ocekivali od roditelja kad smo bili djeca.

[Leteća]

ZgSash kaže:

ja ne diskutiram s autorom na forumu, nego s forumasima
kaj se mene tice, ti tvrdis kako je empatija i altruizam super nesto,a ja ti odgovaram da ne nastaje od svjezeg zraka s planine
i ne toliko tebi, koliko svima koji citaju ovu temu i mozda i razmisljaju o njoj

Ne petljaj. Nigdje nisam govorila o svježem zraku nego o biološkim (genetskim) temeljima tih osobina. To što se sociopatima životna filozofija svodi na preživljavanje najjačih i gledanje samo vlastite guzice doista nije moj problem.

mantisa kaže:

Yimam dojam da vecina vas ima previsoke kriterije oko altruizma i empatije.
Sash je spominjao i davanje zivota za nekog. Malo tko je za nekog spreman dat zivot, mozda za dijete i ne vidim cemu to uopce pretpostavljati. Meni je dokaz o empaticnosti i nesebicnosti bilo koji cin kojim je covjek nadisao puki egoizam. A to sigurno postoji i sigurna sam da sam to vidjela u zivotu. Ne treba to biti nesto bezuvjetno.
To bezuvjetno smo ocekivali od roditelja kad smo bili djeca.

Upravo to. Ni od koga se ne očekuje da žrtvuje svoj život - nekad je dovoljno pokazati razumijevanje, pružiti nekome informaciju koja mu je u tom trenutku potrebna, poučiti ga nekoj korisnoj vještini, itd, itd. Znači, ne mora se raditi ni o kakvom zakidanju samoga sebe - dovoljno je biti čovjek koji surađuje s drugim ljudskim bićima. Prema nekom mom osobnom iskustvu, sve što daš ti se vraća - ne nužno od iste osobe, može i sa sasvim desete strane.

[Ufur]

Mene vise zanima, kako se povuc iz svijeta u neki mir i spokoj, i bit u sto prirodnijem okruzenju, tako da svijet samo prolazi pored mene, a da nisam dio te kolektivne shizofrene halucinacije i cijelog tog nakaradnog setup-a, koji nema veze s zivotom, a sve manje i sa mozgom, i da se mogu bavit svojim stvarima (prvenstveno umjetnoscu kojom se bavim od malena), a opet da mogu prezivjet normalno bez stresa, neizvjesnosti, sustava i sistema.

Znaci kako se maknut iz hranidbenog lanca i vampirizma pomahnitalog svijeta, a da zadrzim svoje zivotne standarde.

[mantisa]

Ulfur kaže:

Mene vise zanima, kako se povuc iz svijeta u neki mir i spokoj, i bit u sto prirodnijem okruzenju, tako da svijet samo prolazi pored mene, a da nisam dio te kolektivne shizofrene halucinacije i cijelog tog nakaradnog setup-a, koji nema veze s zivotom, a sve manje i sa mozgom, i da se mogu bavit svojim stvarima (prvenstveno umjetnoscu kojom se bavim od malena), a opet da mogu prezivjet normalno bez stresa, neizvjesnosti, sustava i sistema.

Znaci kako se maknut iz hranidbenog lanca i vampirizma pomahnitalog svijeta, a da zadrzim svoje zivotne standarde.

To i mene zanima. Mislim, dovoljno bi mi bilo da ne moram na posao i da imam svoje vrijeme.

[Ufur]

mantisa kaže:

To i mene zanima. Mislim, dovoljno bi mi bilo da ne moram na posao i da imam svoje vrijeme.

Aj dobro, znaci nisam usamljen u takvim mislima.

Problem je postelavanja parametara za to, pomaknes jedan pomakne ih se jos 35 drugih. Treba to nekako pametno osmislit.

[mantisa]

Nisam ni skuzila da se vani vec zabijelilo. Nadam se da ce sutra kad se probudim biti puuuno snijega. Da mi se sad, dok je vani snijeg, izolirat i bavit cim hocu. Nis mi drugo ne treba.