Granični poremećaj ličnosti (tzv. borderline; BPD) - opća tema

[Tox]

katarina32 kaže:

Ljudi moji morate skužit da su to sve vaše vlastite projekcije to što vi "iščitavate iz njihovih očiju"...ne se uživljavat u to ako želite sebi dobro....osim toga moguće da se lik samo za*eba*a...radim s muškima pa znam....i nikako ić u otvoren i razgovor tipa ne želiš ništa jer imaš dečka (sorry Zoki I love you) jer će ti se lik nasmijat u facu i poreć sve.......

Meni se čini da smo nas dvoje još najhladnije glave (čitaj: jaki racionalni dio uma) ovdje ....

[Mmps]

Ma nit koketiraju nit proždiru očima, ništa ne rade takvoga, nit je bitno što oni namjeravaju, najmanje jel to ozbiljno. Stvarno ne znam objasniti, moraš to doživiti, ja stvarno ne mogu objasniti, ali nema veze s tim šta si gore napisala. Uopće se ne radi o tome. Jednostavno jedna frikovita struja nekog odnosa...

[Tox]

Ne pretjerivati !!!

[Mmps]

Nikad.
Što je najgore, ne pretjerujem i živa istina - dosta bliskih ljudi i poznanika me zove "glas razuma".
Al da tu i tamo totalno zabraaaaaazdim.......je.

[Tox]

A dobro. Znate i sami da se borderi moraju čuvati od samog sebe

[zoki89]

lotus flower kaže:

e zoki moj dobri naivni :* pristupila sam mu online, iskreno. otvoreno mi je rekao da iskreno nije "his cup of tea". slijedio je bizaran razgovor od 3 sata u kojem je on govorio totalno nepovezane stvari, onako nasumicno, o sebi i njegovom odnosu s curom. ne zeli on tako i ako pokusam iskreno poprilicno sam sigurna da ce me napraviti ludom. iskrenost je prekid igre, ne vjerujem da to zeli. mogla bi iskreno jedino u 4 oka ako se nadjem s njim, a to mi uopce nije pametno izvoditi. tako da mislim da iskrenost ne dolazi u obzir.

Kužim. Nadam se da ćeš pronaći način da riješiš tu situaciju

[katarina32]

Mmps kaže:

Ma nit koketiraju nit proždiru očima, ništa ne rade takvoga, nit je bitno što oni namjeravaju, najmanje jel to ozbiljno. Stvarno ne znam objasniti, moraš to doživiti, ja stvarno ne mogu objasniti, ali nema veze s tim šta si gore napisala. Uopće se ne radi o tome. Jednostavno jedna frikovita struja nekog odnosa...

Griješiš al eto na svoj koži najbolje se uči nažalost

[Mmps]

katarina32 kaže:

Griješiš al eto na svoj koži najbolje se uči nažalost

Pa znam da griješim hahahaha.

katarina32 kaže:

Ajoj cure .....sorry to point out the obvious al jel vi stvarno mislite da ti muški išta ozbiljno namjeravaju dok vas tako proždiru očima ili koketiraju na poslu?....to su samo igrice u poslovnoj okolini, sutra će mu neka druga bit zanimljiva, ne treba se u to uživljavat ni pretjerano analizirat....drugo je kad se radi o partneru, pa možda se tu ima šta štofa za istraživat...al ovo je jednostavno bespotrebno uživljavanje u stvari koje ne postoje....nemojte si to radit....

Ma fulala si ceo fudbal. Ne radi se o tome.

[katarina32]

Mmps kaže:

Pa znam da griješim hahahaha.



Ma fulala si ceo fudbal. Ne radi se o tome.

Ok draga ja ti želim svako dobro svejedno...

[lotus flower]

addx kaže:

Govor tijela(ili bilo sta simptomaticno) inducira projekciju (slutnju na reprizu obrasca iz proslosti).

daj mi pojasni kako ovo mislis?

Ok, nekako mi se to cini jos gore od onog sto sam rekao jer u onom sto sam rekao otpor nastupa odmah ali se ubije u sebi radi izbjegavanja neugode opiranja.

no shit sherlock, I'm fucked

Da li mislis da bi mogla nekako, ikako, taj dio sebe koji je na kraju zakljucio da je potreban otpor "drzat online" stalno, prvenstveno u odnosu s njim?

cisto sumnjam. to sto je napravio nije bilo niti toliko drasticno kad nitko nije ni primjetio. a rezultiralo je mojim totalnim raspadom. mislim da mi netko tako oduzme kontrolu u sobi punoj ljudi. ja sam panicarila. nisam mogla percipirat uopce razgovore oko sebe, totalno sam izgubljena bila i fokusirana samo na njega. kad je razrjesio napetost, sa "ok." ja se nisam mogla sjetit sto je "normalan" govor tijela i to me potpuno okupiralo. gdje da stavim ruku da izgleda prirodno. kako da gledam u ljude, a da ne ulovim njegov pogled slucajno. pogledi su intimni, pogotovo u ovakvim odnosima i ono hrpa energije mi je odlazila na to da ga ne pogledam slucajno. znaci totalni kaos u umu i zbunjenost neka. razum mi nije dostupan bio uopce. barem sat vremena mi je trebalo da se saberem i krenem chit chatat s njim "normalno". on nije u stanju ocito pricat sa mnom bez da ima neki konstantan podsmjeh. na sto ja krenem onak TREPTAT BRZO i pogled o pod u stilu "OMG DONT LOOK DONT LOOK". sve ovo on vidi na meni.

Tako mozes napraviti "break" iz tog ponavljajuceg scenarija, da se poslusas i da iduci dan tu dodjes na forumu u retrospekciji ponosna jer si si dopustila da se zbrojis, cujes i poslusas u nekoj situaciji u kojoj inace do sad nisi. Kad skupis taj prvi bod za sebe mozda pocnes prepoznavati sebe medju svojim mislima, cijeniti sebe, mozda ti se pocne svidjati i krenes skupljat jos. Covjek se vrlo lako sjeca takvih odluka, koje nisu bile lake, ali su bile ispravne. Vrlo lako mogu posluziti kao inspiracija za jos takvih a pogotovo za cijenjenje sebe u situacijama kad ti padne samopouzdanje. Tako dovodis sebe pod kontrolu.

sve sto govoris ima smisla i stoji ali nije to tako lagano realizirati. razmisljala sam bas jucer i mislim da u drustvu nema neke opasnosti da ce se ista dogoditi, a da me dobije nasamo vjerojatno bi se moglo dogoditi sranje. stvar je u tome da ja nisam niti amoralna osoba niti neiskrena. ako mu ne bi mogla reci ne, sigurna sam 99% da bi se rasplakala. jer ja stvarno nisam osoba koja bi mogla raditi ovakve stvari nekome iza ledja. a sigurna sam 100% da bi mojim suzama sve igrice i sve zavrsilo. mislim da mu je interes zainteresirati me, a ne natjerati me u suze jer ga zbilja ne zelim pokraj sebe na taj nacin. tako da me to nekako cini mirnom. iako mi definitivno stvara nepotrebne emocionalne reakcije sve zajedno...

[lotus flower]

jao draga Mmps, pa ti tocno razumijes o cemu govorim

Mmps kaže:

Šta on kaže da se radi, ja radim, šta on govori, ja se slažem, kud on kaže da se ide, ja idem... hipnoza totalno, užas živi. Ali lijepo se prepustiti, lijepo je izgubiti kontrolu.

da. nekako izgubis doticaj sa stvarnoscu i prestane bit "zamorno" u glavi od konstantnog razmisljanja i pokusavanja definiranja stvari i gluposti. imas onako ravan put kojim ides, netko te vodi i ti vjerujes. i nije te briga u trenutku. mislim ja sam prije znala imat tak "nesto" s nekim muskarcima, gdje bi oni razvijali cudan fokus na mene, ali ovo je prvi puta u zivotu da je netko actually uspio totalno razrijesit me kontrole. prvi puta. sto je grozno, ja mu se ne mogu ne diviti zbog toga. jer to stvarno ne moze svatko. ja se obicno pravim blesava, kao da nista ne kuzim, oni ne budu sigurni jel se nesto dogadja ili ne i na kraju se maknu. ovaj je tako siguran u sebe, strasno.

Ovo me izluđuje. U takvim situacijama imam osjećaj da ga moja emocionalnost zabavlja. Ne želim da me netko u emocionalnim momentima ne kuži i promatra kao da gleda film.
Tebi svaka čast što imaš živaca objašnjavati gle desilo se to i to, ja sam takva i takva, reagiram tako i tako, ti bi u takvim trenucima trebao postupiti tako i tako. Ja nemam živaca za to, očekujem da me partner razumije bez da mu trebam puno objašnjavati a ne da me gleda kao da gleda scenu iz filma.

za mene su logika i inteligencija ultimativno muski trejtovi i uvijek sam nekako trazila neke hiperinteligentne muskarce. jer takvom muskarcu mogu dati kontrolu. i onda da se oduzim za taj osjecaj sigurnosti koji dobivam od njih tako da se ponasam nekako "majcinski" prema njima. vidim neki mrak u njihovim ocima. to su slomljeni ljudi i pomalo djeca, slicni nama. zato cesto imam potrebu bit njezna prema njima ili nudim neku "zensku podrsku", ne znam.. da im ublazim taj mrak. jer se oni drze, a vidim da je tesko. i onda se to sve nekako nadopunjuje. definitivno je posao za jednog i drugog, ali stvara neke dublje konekcije na koje se navucem.

Ja nisam razumjela, je li on generalno dominantan prema svima ili osjećaš njegovu dominaciju isključivo prema sebi?

nije dominantan prema svima. sa drugima prica potpuno normalno, opusteno. onda se okrene prema meni sa podsmjehom nekim i hladnim fokusiranim ocima. sto je totalno zbunjujuce. mozda nije samo do njega, mozda je do te neke konekcije medju nama koja stvara napetost, ne znam.

Jesi sigurna da nisi ti to sve prva zakuhala? Na način da ga navodiš da on tebe navodi. Jer brzo to ide. Dođeš s nekim pitanjem, kako nešto napraviti, ili po neki savjet...onda on kaže što da napraviš i ti to napraviš. i opet to napraviš i on ti nešto kaže i ti to napraviš. I tako par puta i automatski već radiš to što što on hoće. Točno znaš što se od tebe očekuje i što njemu treba (da se osjeća dominantno) i to te zadovoljava jer to njega zadovoljava. Jer i ti si isto točno znala kako mu pristupiti i navesti ga da on tebe navodi i onda se prepustiti...

znaci prica je ovakva. ja sam pocela raditi i dobila neki projekt o kojem pojma imala nisam. gdje mi je frendica rekla da decko od njezine frendice s faksa radi nesto slicno tome i mozda bi mi mogao pojasnit stvari znaci dovedeni smo u situaciju gdje je on meni morao objasnjavati kako stvari funkcioniraju (sve ovo je bilo samo online). brzo sam ja skuzila da je inteligentan i logican i vrlo mi je lako pratiti njegovu logiku. uvijek ja moram analizirati i nesto svoje srat i mislim da sam u pravu bla bla, a s njim je bilo tako lagano komunicirati. fakat nisam imala sta za prigovoriti. s vremenom sam skuzila da se pretjerano slazem s njim i malo sam razmisljala o tome, ali nisam previse vaznosti pridavala svemu tome. moja logika je bila: tip je inteligentan, zna bolje od mene i nisam do sad primjetila da je pogrijesio pa zasto ne. normalno da cu poslusati da nesto naucim.

znaci ja sam bila totalno naivna i nisam uopce kuzila sto se dogadja. u medjuvremenu su se pridruzili jos neki ljudi na projektu. gdje bi on uvijek pazio sto radim i kako radim i ako slucajno ne bi nesto mogla sama on bi odmah pruzio ruku i pomogao bez da napravi ikakav deal iz toga. samo onako, vidi da trebam pomoc pa evo. alarm mi se upalio kad mi je netko nesto prigovorio za nesto sto sam krivo napravila. nije mi ni prigovorio toliko strasno, samo sam malo bila prozvana. gdje je ovaj totalno uskocio pricat umjesto mene, komentirat situaciju i na kraju totalno prebacio na zajebanciju di su se oni zajebavali i smijali, a ja sam ostala sokirana ovim. jer ja stvarno ne volim konflikte i on je uletio na takav nacin da je diplomatski razrjesio situaciju umjesto mene. dakle totalno "njezno" i zastitnicki se ponasa prema meni. dok mu ne vidim da mu se onako zasjaje oci, ta neka sadisticka crta.

sve zajedno je sjebano sad kad razmisljam. jer u okruzenju u kojem sam ja obranjena od svojih BPD "nisam dovoljno dobra" strahova, uz njega koji prati sto radim.. imam safety net. i ne bojim se. i onda postajem dobra. a on me hvali kad napravim nesto dobro. ne onako bezveze, nego kad zbilja primjeti da sam napravila jebenu stvar. i to bez neke posebne drame, samo onako.. "izvrsno." lijepo je biti bez bpd strahova.

ok, sad mi je jos gore nego prije nego sto sam krenula uopce pisat ovdje :klap:

Ne znam što te točno muči, to što imaš osjećaj da gubiš sebe u njegovoj blizini i to ti se ne sviđa ali se prepuštaš i dalje, to da se ne zakačite a oboje ste zauzeti, to što bi to moglo narušiti tvoj odnos s dečkom ili te jednostavno izluđuje što gubiš razum u njegoj blizini i želiš da to prestane?

strasi me sto netko moze imati toliku kontrolu nadamnom. strasi me ta konekcija medju nama jer ja nemam namjeru povrijediti decka, on mi je kao obitelj. well, smatram ga vecom obitelji nego sto mi je moja rodjena obitelj. a oko mene se mota netko tko mi totalno zamagljuje um, nije zdravo. osjecam da je krivo i savjest me izjeda. ne mogu ga maknut s projekta, a sve cesce se poceo druzit uzivo s nama.. ne mogu ga izbjeci. ali mogu izbjegavati ostati nasamo s njim i to planiram raditi.

Moj savjet je lagano hladiti odnos, ali malo po malo. I na kraju krajeva ne može on biti dominantan i imati kontrolu nad tobom ako ti to sama ne želiš i ne dopuštaš, tako da bi trebala prvo to rješiti u glavi. Ili ako već zaista ima dominaciju pokaži mu da se zajebo .

pokusavam. jos uvijek komuniciramo na netu po pitanju projekta i pokusavam govoriti "ne" koliko mogu. na netu je lakse izvedivo.

Probaj zamisliti kad ga ugledaš, duboko udahni i reci samoj sebi on je nebitan bezvezan tip. Ili pokušaj zamisliti nekog "xy bezveznjakovića" koji nema nikakvog utjecaja na tebe i onda zamisliti da je ovaj taj i tako se ponašati prema njemu. Ponašati se prema njemu kao i prema bilo kojoj drugoj osobi i kao prema svima ostalima s kojima si u sličnom odnosu (ne znam jel radite zajedno nešto, morate biti u nekakvom kontaktu, raditi na nekom projektu ili šta već, što vas veže da morate biti u komunikaciji, ako morate biti u komunikaciji?) Ili zamisli neki fakin čarobni štit oko sebe od kojeg se odbijaju njegove strelice dominacije, smisli nešto! Ako želiš. ili se želiš još samo maaalo prepustiti...

pokusavam ga uhvatiti u pogresci. onako neki fejl u logici ili nesto. da nesto intelektualno ne shvati ili tako nesto. ono stvari koje su mi odbojne. (lol fakat sam frik malo )

za sad se ne vidjamo cesto toliko pa je jos dobro.

potpuno nevezano uz ista, jede mi se nesto s vrhnjem sad. onak nesto masno.

[lotus flower]

katarina32 kaže:

....to su samo igrice u poslovnoj okolini, sutra će mu neka druga bit zanimljiva, ne treba se u to uživljavat ni pretjerano analizirat....

a s ovim se definitivno slazem. kad me pregazi Mmps je na redu :klap:

[Mmps]

lotus flower kaže:

jao draga Mmps, pa ti tocno razumijes o cemu govorim

Ma jooj, bilo bi bolje da ne razumijem, ali razumijem...

lotus flower kaže:

a s ovim se definitivno slazem. kad me pregazi Mmps je na redu :klap:

A ne ne, ja sam to već prošla jednom i neće se ponoviti sigurna sam.

Prolazila sam to više puta djelomično ( i to je ok jer znam da vučem na submisivno i on treba na dominantno), ali djelomično.

Ovako nešto o čemu lotus pričaš, a znam točno o čemu pričaš, neće se ponoviti više nikad, to je previše suluda situacija da bi se ponovila. Sad odmah znam to prepoznati i dopustiti do koje granice može ići.
Da totalno opet izgubim razum na takav način, ne hvala, mislim da je nemoguće.

Dosta vremena prošlo od moje "situacije", a po onome o čemu pričaš mogu zaključiti da je gotovo identična (ja sam tad isto bila zauzeta, i on mi je nešto pomagao oko nečega i onda su mi se počele događati te sulude situacije o kojima pričaš), samo ja to sada ne bi mogla tako živo opisati jer je već prošlo puno vremena od toga (ja sam to na kraju skroz prerezala i ohladila jer nisam mogla podnijeti da netko može toliko utjecati na mene), a i općenito nisam baš sposobna opisivati svoje emocije, samo znam da je bio previše preplavljujuć osjećaj da bi tako više mogla dalje.

I sad kad se sjetim i kad to sve čitam, nekako se sjetim svoje situacije i samo me prođe neka nelagoda, bilo je nekako bitttersweet, ali da me još uvijek prođe neka hladna nelagoda kad se sjetim, da...

Nadam se da ćeš svoju situaciju uspješno ishendlat i želim ti da se uspiješ iskulirati u njegovoj blizini ubuduće i da te prestane mučiti cijela ta situacija


A i ti likovi, što su pametniji to su sjebaniji, rekla sam si - neću više nikad imat posla s prepametnim likom, to je sve presjebano. Ali uvijek me nađu, ne znam kako, ali uvijek su ferovci ili prirodoslovci, a ja s tim veze nemam. Tek kad uđemo u komunikaciju i jednostavno komunikacija teče i onda se ispostavi da je nešto od tog i svaki put ne vjerujem, pobogu di me nađe, kako, zašto?? Nekad si mislim jer su ti likovi tako superlogični i sve su u glavi a nekako čini mi se otuđeni od emocija, da im je tuđa emocionalnost interesantna iz nekog razloga. Da li vole to promatrati, jel im to zanimljivo, zabavno ili uživaju gledati tuđe emocionalne reakcije, jel ih to veseli? zabavlja? Pruža nekakvo zadovoljstvo? Osjećaju se superiorno sve tako logički i racionalno? ne kuže šta rade? kuže šta rade i rade to namjerno? ne rade ništa i ni krivi ni dužni? Nemam pojma, ne znam šta da mislim više.

[Tox]

http://s16.postimg.org/ibwx80bw5/Scan_Copy.jpg

J*beš ti mene i moju pamet i inteligenciju. I bilo kakve moje upise na ovoj temi.....

Jao cure, kaj mislite da će vam, netko čitat te romane?

Dobih jednom na faksu jako zgodan komentar svog mentora: "Kolega, dajte se skoncentrirajte!!!"

Dajem isti savjet.

LP
Tox

[Mmps]

Tox kaže:

http://s16.postimg.org/ibwx80bw5/Scan_Copy.jpg

J*beš ti mene i moju pamet i inteligenciju. I bilo kakve moje upise na ovoj temi.....

Jao cure, kaj mislite da će vam, netko čitat te romane?

Dobih jednom na faksu jako zgodan komentar svog mentora: "Kolega, dajte se skoncentrirajte!!!"

Dajem isti savjet.

LP
Tox

A ovaj je dobar.

Meni pogotovo pošto sam u jednom periodu brijala da imam adhd i da sam mentalno retardirana i da imam fragilni x sindrom. ma ono...

[GeOG]

bok

pisen da mi bude lakse,jer nean kome ovo ispricat a da razumi..

znaci vec sam jednon prilikom pisala kako neman osjecaj da sam ja ja.kako ne vjerujem u boga ni ista nadnaravno,a reinkarnacija mi se uvik cinila kao nesto sta ima smisla(energija koja prelazi iz jednog oblika u drugi ) nemogu nikako "pustit" pomisao da se ovako osjecam jer nisan izasla iz proslog zivota.znam da zvuci glupo i inace san prerealna osoba ali valjda kako nikako drugacije sebi nemogu objasnit ovu situaciju,a nevirujen u nesto nadnaravno da mi da kakav takav odgovor. ovako ocito sebi pokusavan objasnit cjelu tu glupu situaciju.muci me sta nikad necu znat istinu,a tako mie potrebna istina,nekakv oddgovor, bilo kakav.mislim realno gledajuci ja san stvorila sliku jos od djetinjstva u glavi kakva zelim bit na temelju vanjskih utjecaja i sad mislim da sam stvarno ta osoba a ne ova koja jesam,ali sta ako nisam?otkad znam za sebe,moje prvo sjecanje uvik sam imala taj osjecaj da nisan ono sta jesam,vrlo cesto da sam nista,uopce nisam svacala sta se dogada..a kvragu ovo nista nema smisla xD nekako pokusavan izac iz tog svita psiholoskih termina jer iskreno uopce ne pomazu,i nezz,valjda okrivit svemir sta se ovako osjecan.
nie fer sta nemogu bit onakva kakva osjecan da jesan,a nemislin to u smislu kako vecina ljudi neznan zbog okoline krije kakva je.nego u okvirima psihe nemogu bit,i znan da se triban prihvatit al nemogu,prevelik dio mene to odbija,a neznan zasto,realno gledano ovakva kakva "jesam",kako me svi dozivljavaju,uopce nisan losa,i trenutno mi u zivotu stvarno dobro ide,ali jednostavno feels wrong.i godinaama sam sama sebi govorila:da sta dramin,i potiskivala sve to,zato se vjerojatno emocionalno i nisan razvila,a vise nezelin,zelin dramit,i zelin virovat u nesto drugo osin svoje sjebane psihe..

[katarina32]

Ako ti sta pomaze i ja sam uvjerenja da su nam ovo poslijedice proslih zivota...

[PinkBarbie]

GeOG kaže:

bok

pisen da mi bude lakse,jer nean kome ovo ispricat a da razumi..

znaci vec sam jednon prilikom pisala kako neman osjecaj da sam ja ja.kako ne vjerujem u boga ni ista nadnaravno,a reinkarnacija mi se uvik cinila kao nesto sta ima smisla(energija koja prelazi iz jednog oblika u drugi ) nemogu nikako "pustit" pomisao da se ovako osjecam jer nisan izasla iz proslog zivota.znam da zvuci glupo i inace san prerealna osoba ali valjda kako nikako drugacije sebi nemogu objasnit ovu situaciju,a nevirujen u nesto nadnaravno da mi da kakav takav odgovor. ovako ocito sebi pokusavan objasnit cjelu tu glupu situaciju.muci me sta nikad necu znat istinu,a tako mie potrebna istina,nekakv oddgovor, bilo kakav.mislim realno gledajuci ja san stvorila sliku jos od djetinjstva u glavi kakva zelim bit na temelju vanjskih utjecaja i sad mislim da sam stvarno ta osoba a ne ova koja jesam,ali sta ako nisam?otkad znam za sebe,moje prvo sjecanje uvik sam imala taj osjecaj da nisan ono sta jesam,vrlo cesto da sam nista,uopce nisam svacala sta se dogada..a kvragu ovo nista nema smisla xD nekako pokusavan izac iz tog svita psiholoskih termina jer iskreno uopce ne pomazu,i nezz,valjda okrivit svemir sta se ovako osjecan.
nie fer sta nemogu bit onakva kakva osjecan da jesan,a nemislin to u smislu kako vecina ljudi neznan zbog okoline krije kakva je.nego u okvirima psihe nemogu bit,i znan da se triban prihvatit al nemogu,prevelik dio mene to odbija,a neznan zasto,realno gledano ovakva kakva "jesam",kako me svi dozivljavaju,uopce nisan losa,i trenutno mi u zivotu stvarno dobro ide,ali jednostavno feels wrong.i godinaama sam sama sebi govorila:da sta dramin,i potiskivala sve to,zato se vjerojatno emocionalno i nisan razvila,a vise nezelin,zelin dramit,i zelin virovat u nesto drugo osin svoje sjebane psihe..

Ima smisla ovaj tvoj besmisao I neprekidni tijek misli. Cekam da I mene 'uhvati' ta bujica osjecaba I da misli krenu navirati 'iza glave' stvarajuci mnogo drugih misli, kotrljajuci se jedna za drugom dok glava ne zaboli I krenem vristati na ogledalo; "izlazi vise van, pusti meee!!"
Ako se uspijem sabrati I prestati necujno vristati, pitam se treba li mi egzorcizam, zasto toliko zelim VAN iz tijela, ovo nisam ja, moje ruke, oci, koza. Dali su mi ovu umjetnu tvorevinu I ogranicili duh I um da se ne sjetim icega.
Nedavno sam dobila znanje da ne trebamo tu biti, mi nismo ti kakvima nas vide I prirodno je osjecati se zarobljenom kada zaista ne pripadas ovdje.
Pokusaj shvatiti zivot na ovoj razini kao lekcije I neprocjenjivu priliku za ucenje. Biti ce bolje. Obecajem I tebi I sebi.

[Vina_Apsara]

Znači, ovako stoje stvari: pijem lijekove, puna sam energije i dobro se osjećam.

Međutim, PMS-ovi i menstruacijski ciklusi su mi izrazito teški. Imam paranoje, tešku depresiju i čak mi se čini da ću skliznuti u nekakvo čudno stanje.

Čini mi se da je, što se tiče PMS-a, postalo čak i gore s pijenjem lijekova. Ne razumijem kako to.

Recimo, jučer sam totalno izvukla iz konteksta jednu nedužnu rečenicu i pretvorila je u maratonsko svađanje s dečkom. Nisam mogla zaspati od straha da će me ostaviti. U biti, ja sam njemu rekla da prekidamo, a za deset minuta legla pored njega i zagrlila ga uplakana rekavši mu da me boli srce i da ne mogu bez njega. Naravno da sam ga izmaltretirala do daske prije toga. I danas sam...Ne znam. Još uvijek loše.

Evo, sad sam, recimo, sama u sobi. Čujem neka ženska na TV-u u drugoj sobi pjeva Falling, al a capella. Povežem to s nekim događajem iz svoje prošlosti i tražim u tome neki znak. Čak sam pomislila da nije halucinacija.


EDIT: ne, ne šalim se. Da bar.

[Vina_Apsara]

katarina32 kaže:

Ako ti sta pomaze i ja sam uvjerenja da su nam ovo poslijedice proslih zivota...

Ja smatram da sam u prošlom životu bila izrazito đubre.

Ili to ili sam se našla u istoj situaciji kao sad i postupila krivo pa sam je osuđena ponavljati ukrug dok ne postupim kako treba.