Quote:
SummerNight kaže:
a kak je s ostalim natjecanjima?
|
ne znam, guglaj sama
Quote:
soks kaže:
previše kompetitivna, pretpostavimo da u svakoj zemlji ima podjednak postotak talentirane djece, samo su Finci očito slabije motivirani da jedan dio života provedu ubijajući se u matematici ili čemu god pa su im i rezultati prosječni.
Ionako najbolje rezultate u matematici postižu Kinezi, ali na što liči njihov obrazovni sustav i život prosječnog čovjeka?
|
ne znam što bi trebalo značiti "previše kompetitivni" - ako ih šalju na natjecanje, valjda šalju one koji jesu kompetitivni, a ne one koji to nisu
, a prvenstveno se šalje one koji imaju dovoljno kapaciteta.
kina i koreja imaju takav broj stanovnika, da nema smisla uspoređivati se s njima, njima sigurno nije problem izdvojiti desetak genijalaca. iskreno, o njihovom obrazovnom sustavu, kao ni japanskom, ne znam baš puno
.
i upravo zato što svugdje postoji sličan postotak nadarene ili iznadprosječne djece, neobično je da u nekakvom međunarodnom vrednovanju (na zahtjevnijoj razini) finski učenici ne postižu spektakularne rezultate, a imaju jedan od najkvalitetnijih obrazovnih sustava. ako se u sustavu toliko bave klincima, kako to da im baš oni najsposobniji promaknu?!
Quote:
pikuli kaže:
prije par godina sam čitala članak koji je pokušao objasniti uspjeh finske. kvaka je u vrijednostima društva i načinu života. i kod njih klinci kreću u školu sa sedam i ne moraju znati čitati, no dolaze iz obitelji/nacije strastvenih čitača i gotovo svi u toj dobi čitaju tečno i imaju naviku listanja enciklopedija, postavljanja pitanja, traženja odgovora. kako novo gradivo u nižim razredima dolazi jako sporo, a imaju i dodatne pomagače u razredu, djeca koja nemaju predznanja stignu uz pomoć i motivaciju dostići vršnjake. i da, naglasak se daje na dobro znanje većine učenika, ne na guranje najsposobnijih. oni se snalaze sami i uz pomoć obitelji.
|
a bit će da je to. ipak, meni se čini da je nekako šteta zanemariti one sposobnije i prepustiti ih samima sebi. bilo bi pošteno posvetiti im onoliko stručnjaka, vremena i energije koliko se posvećuje djeci s teškoćama.