Trebalo je biti u Rijeci 22. rujna 2017., kad je kultura poharala grad. Trebalo je biti u 19 sati na Dolcu, ispred starog prostora MMSU-a, gdje je nekoliko stotina ljudi u tihom iščekivanju, s uzbuđenjem u zraku koje se moglo rezati nožem, dočekalo performericu Milo Moiré.
Ona je, gola, točnije u cipelama i s VR naočalama, „procesiju“ povela do Benčića.
Da je trebalo biti u Benčiću, gdje je otvoren novi prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, znalo je bar 3000 ljudi, iz Rijeke i drugih hrvatskih gradova, koji su prepoznali da se u događa nešto veliko i važno ali i željeli „osobno“ pozdraviti Tomislava Gotovca, klasika moderne umjetnosti čiji rad sve do 26. studenog predstavlja velika retrospektiva „Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte“.
Brojne osobe iz javnog života i brojni znatiželjnici sinoć su u kružocima u i ispred novog MMSU-a komentirali ovo prvo veliko najavno događanje 2020. u kojoj će Rijeka, sinoć svakako hrvatska, postati i Europska prijestolnica kulture.
Prostor za napajanje energijom
Miško Šuvaković, teoretičar umjetnosti i konceptualni umjetnik, ujedno i suradnik na knjizi „Tomislav Gotovac: Anticipator Kriza“, iz Beograda je u Rijeku na par dana „pobjegao“ kako bi se, kaže, nakratko sklonio od svakodnevnog života, ali i da prisustvuje projektu u koji je velik trud uložio njegov prijatelj Darko Šimičić iz Instituta Tomislav Gotovac. „Treći je razlog što sam u Rijeci taj da sam sudjelovao u nastajanju knjige o Gotovcu, koja će izaći uskoro, a četvrti zaista odlična izložba i prilika da ponovno vidim Gotovca u raznim kombinacijama. Zanimljivo je otvarati muzej. Svaki novi muzej dobro je mjesto gdje se može pobjeći. Danas je gužva ali kad bude prazan, čovjek će se ovdje moći u miru skloniti.“
Na pitanje o radu na knjizi odgovara da je bilo izvrsno surađivati s riječkom ekipom iz Muzeja. „Radilo se odlično, odlučno, dobivao sam striktne upute, a ja sam relativno dobar štreber. Mislim da će biti interesantna jer daje kaleidoskopsku sliku Gotovca. S raznih strana, od raznih ljudi, jedan dobar kolaž, kao što su i njegovi kolaži.“
Vlado Martek, pjesnik, likovni umjetnik i pisac, kratko komentira: „Nema puno takvih trenutaka otvaranja i takvih početaka. Mislim da je ovo izvanredan događaj, ja to osjećam i primam. Vjerujem da će ovo biti prostor u kojem će se, prvenstveno mladi, moći napajati energijom. Onom koja pripada takozvanoj drugoj liniji umjetnosti, koja izgrađuje svijest, koja je daleko od imperativa estetike. Ovo je čisti veliki dobitak za svakog čovjeka, koji se može izbjeći i ignorirati jedino ako to netko namjerno želi. Ali šteta bi ga bila ignorirati. Izložba koja se večeras nudi, pa i one koje će uslijediti, bogatstvo su iz kojeg se zaista možeš napajati“.
Ana Hušman, multimedijska umjetnica: „Mislim da je otvorenje muzeja jako važno za Rijeku, i drago mi je da je dobio svoj prostor jer godinama rade program koji je relevantan, dobar, bitan za grad pa sad mogu početi s građenjem nekih daljnjih ideja toga što muzej može biti; otvaranjem muzeja prema van, prema gradu, involviranjem građana… I okruženje muzeja super izgleda jer vuče paralele s nekim alternativnim prostorima i lijepo se može modificirati. Super mi je i odabir Toma Gotovca za otvorenje, pogotovo radi Gotovčevog odnosa prema gradu, promišljanja grada kao mjesta življenja i mjesta performansa, kao mjesta djelovanja. To je lijep spoj s idejom muzeja koji isto tako želi djelovati.“
više na:
http://www.rijeka2020.eu/nema-mjesta...lnica-kulture/