Duhovnost i znanost

[Beljki]

Dragan kaže:

I sta kazu oni, osim da nam dobro ide (skocio covek sa 20. kata i kod 10. kaze - "do sada je sve islo odlicno"), u svojim istrazivanjima ?

Tko kaze da to kazu?
Previse pojednostavljivanja.
Pozao tih znanosti je da analizira i eventualno nudi moguce projekcije i opcije. Ostalo rade politika, industrija i mediji.

Problem duhovnjaka je sto misle da mogu dati jednostavna rjeseja za kompleksne probleme koje u startu najcesce uopce ne razumiju zbog manjka strucnog snanja, drugim rijecima "sviranje k****"

Kamo cemo sa radioaktivnim otpadom ?

Ne znam. A ne zna ni Dala Lama niti lokalni filozof. Ako netko andje rjesenje za taj problem biti ce opet znanost, privreda i poltika. Ja i ti tu uopce ne mozemo nista napraviti osim ako prethodno postanemo premijeri neke nuklerane drzave, sefofi regulatornih tijela koja se bave uklearniom energijom, nuklearni fizicari/inzenjeri ili generalni direktnori poduzeca koja kontroliraju nuklearnu energiju. Mali je problem sto je sve navedeno ipak zahtjevnije od slanja pozitivne energije u meditaciji ili filozofskih rasprava o etici.

Mislis da uz sav taj napredak koji je postignut, nema prostora za neka bitna poboljsanja i u kom smjeru vidis eventualnu mogucnost za njih ?

Mislim da ima. Mislim da to nema veze sa duhovnoscu i da nema u tome nikakve koristi od duhovnjaka. Opet naravno ovisi o sirini definicije pojma duhovnosti koji je iritantno nejasan.

Mogucnost konkretnog delovanja, informiranih duhovnjaka, nije dobra varijanta ?

Informirani duhovnjaci u takvim visoko specializiranim tehnickim procesima poput iskoristavanja nuklearne energije se obicno nazivaju znanstvenicima ili barem inzenjerima

Svi "duhovnjaci" doduse za sebe misle da su informirani, ali u mom iskustvu 98% njih pliva u sumi ideoloskih interpretacija poluprobavljenih povrsnih poluinformacija te nema niti interes niti alate za prikupljanje i obradu informacija na sustavan i analiticki nacin poput navedenih znanosti koje se bave datim podrucjima. Nije naravno pravilo, tu i amo se nadje netko tko istovremeno ima i visoke eticke/duhovne/kako god ideale i te temeljne analiticke vjestine, ponekad je netko od njih i iskren (dio ih jednostavno skuzi da tu mogu nesto usicarit na naivcima pa svjesno mulja). Ali to je ipak manjina koja dokazuje pravilo. A pravilo je da prvo moras imati te temeljne instrumente da bi situaciju uopce mogao kvalitetno poznavati i procjenjivati, a tek onda govoriti o nekim spiritualnim elementima i momentima, oni su relativno sporedni u odnosu na ovo pvo.

[Speare Shaker]

Speare Shaker kaže:

Primjerice, tu su radovi Stevena Pinkera koji je odlično obrazložio stav o današnjem vremenu koje je najmanje nasilno

[Speare Shaker]

Speare Shaker kaže:

radovi Stevena Pinkera

Steven Pinker u novoj knjizi tvrdi da smo sve više "anđeli", a sve manje "demoni"

Jesu li ljudska bića po prirodi dobra ili loša?
Jesmo li, kao vrsta, u proteklim stoljećima, svjedočili moralnom uzdizanju ili padu?
Ima li osnove da budemo optimistični u vezi budućnosti?
Možemo li se nadati da će nasilje biti sve rjeđe; da će nestati?
To su neka od pitanja koja u svojoj novoj knjizi od 800 stranica, "The Better Angels of Our Nature: Why Violence Has Declined", postavlja Steven Pinker, priznati profesor psihologije s Harvarda, kojem je na hrvatski jezik prevedena knjiga "Prazna ploča", a uskoro bi, također u nakladi Algoritma, trebala biti prevedena i ona naziva "Tkivo misli".
No Pinker tu ne staje s pitanjima. Što dugujemo prosvjetiteljstvu? Postoji li veza između pokreta za ljudska prava i onoga za prava životinja?
Zašto su stope ubojstava veće u južnim državama Amerike nego u sjevernima?
Je li nasilje nasljedno?
Može li se pad nasilja u nekim društvima pripisati genetičkim promjenama među njegovim članovima?
Kako je predsjednikov kvocijent inteligencije povezan s ratnim pogibijama u sukobima u koje su Sjedinjene Države upetljane?
Postajemo li pametniji?
I, je li pametniji svijet ujedno i bolji?
Da bi pronašao odgovore na ta pitanja, piše New York Times, Pinker je posegnuo za nedavnim povijesnim, psihološkim, ekonomskim i sociološkim istraživanjima.
Središnja teza "Boljih anđela" jest da je naše vrijeme manje nasilno, manje okrutno i mnogo mirnije nego bilo koje prijašnje razdoblje ljudske egzistencije.
Pod smanjenjem nasilja misli se na smanjenje nasilja u obitelji, onoga u susjedstvu, između plemena i država.
Ljudi koji danas žive imaju manje šanse umrijeti nasilnom smrću.
Pretpostavljajući da će mnogi biti skeptični prema njegovoj hipotezi, Pinker u šest poglavlja navodi činjenice koje je dokazuju.
Prema posmrtnim ostacima koje su pronašli arheolozi, 15 posto prethistorijskih ljudi umrlo je nasilnom smrću, od ruke drugoga ljudskog bića.
Statistika je slična i onoj u zajednicama koje su se bavile lovom i skupljanjem hrane. Među društvima koja su već bila uređena u države, najveću stopu nasilne smrtnosti imao je astečki Meksiko, u kojem je 5 posto stanovništva bilo ubijeno. Od drugih ljudi, naravno. U Europi, čak i u najkrvavijim periodima – u 17. stoljeću i prvoj polovici 20. stoljeća – nasilnom smrću nije umrlo više od tri posto stanovništva.
Iznenađujuće, zar ne? Niste te očekivali.
Također, Pinkerovo istraživanje potvrđuje teoriju engleskog filozofa Thomasa Hobbesa da je život, bez države, najčešće "gadan, brutalan i kratak".
Državni monopol koji legitimno koristi silu, potvrđuju statistike, zapravo smanjuje prilike za nasilje.
Pinker to naziva "procesom pacifikacije".
Ne samo da se s vremenom smanjila smrtnost u ratovima, nego se smanjio i broj ubojstava.
Čak su i ti prethistorijski ljudi, poput recimo Inuita, koje su antropolozi opisivali kao "nježne", statistički gledajući, bili podjednako "ubojiti" kao, primjerice, ljudi u današnjem Detroitu.
Šanse da budete ubijeni, ako živite u Europi, danas su vam manje od desetine, a u nekim zemljama i petnaestine, odnosno jednake su onima kakve bi bile da ste živjeli prije 500 godina. Čak su i u Sjedinjenim Državam pale stope ubojstava, što je posljedica "procesa civilizacije", kaže Pinker.
Taj je pojam posudio od sociologa Norberta Eliasa, a riječ je o konsolidaciji državne moći nad feudalcima i učinku širenja trgovine. Naslanjajući se na tu hipotezu, Pinker objašnjava da je stopa ubojstava u južnim državama SAD-a veća nego u sjevernima, jer su južnjaci manje skloni prihvatiti državni monopol na silu.
Tijekom razdoblja prosvjetiteljstva, u Europi 17. i 18. stoljeća, usvojena je još jedna važna promjena. Ljudi su počeli sa sumnjom gledati na oblike nasilja koji su prije bili uzimani zdravo za gotovo: ropstvo, mučenje, despotizam, dvoboje i ekstremne oblike okrutnog kažnjavanja.
Počeo se čak podizati i glas protiv nasilja nad životinjama. Tu fazu Pinker naziva "humanitarnom revolucijom".
Sve vam se ovo čini klimavo kad se sjetite početka 20. stoljeća i dva svjetska rata?
Pinker ima odgovor i na to. U 13. stoljeću, u brutalnim mongolskim osvajanjima pobijeno je oko 40 milijuna ljudi, što nije toliko mnogo manje od 55 milijuna ljudi koliko ih je poginulo u Drugom svjetskom ratu.
Pritom je važno naglasiti da je u 13. stoljeću na zemlji živjela tek sedmina današnje populacije.
Od 1945. godine ušli smo u razdoblje, tvrdi Pinker, "dugotrajnog mira" – već 66 godina velike sile, razvijene nacije i njihovi zapovjednici nisu se međusobno borili.
Naravno, nismo u aposlutnom miru, dovoljno se sjetiti Afganistana, no dramatično se, kaže Pinker, smanjio broj organiziranih sukoba, uključujući građanske ratove, genocide, represije i terorizam.
Teško je u to povjerovati, no Pinker u knjizi i za to podastire statistiku.
Što nas je okrenulo tom mirnodopskom trendu, osim pojave i opstanka organiziranih država?
Pitanje posebno izazovno za autora koji se već dugo bori protiv hipoteze kako se rađamo kao "prazne ploče", na kojima onda kulturno okruženje i obrazovanje ispisuje karakter i sklonost prema dobru i zlu.
U prijašnjim knjigama, Pinker je tvrdio kako je evolucija, u osnovnim crtama, oblikovala naš mozak, pa time i naše kognitivne i emotivne sposobnosti. Otuda nam, kaže, i naši "unutarnji demoni", ali i "bolji anđeli naše prirode" (inače, to su riječi Abrahama Lincolna), zbog kojih smo smireni i kooperativni. Naše materijalne okolnosti, u kombinaciji s kulturološkim utjecajima, određuju hoće li prevladati jedni ili drugi.
U konačnom zaključku Pinker kaže kako je državni monopol na nasilje, kao i širenje trgovine, što nas silom prilika čini kooperativnima, svakako dovelo do toga da smo danas kao vrsta manje agresivni.
Pomogla je i činjenica da su se žene izborile za svoja prava i da su danas ravnopravni članovi društva, barem u većini zemalja, jer one donose umirujući utjecaj.
Pinker, međutim, vjeruje i kako je izum tiskarskog stroja pomogao da se prošire ideje humanitarne revolucije, posebno knjige poput "Čiča Tomine kolibe" i "Olivera Twista", zahvaljujući kojima smo se mogli zamisliti u nečijoj tuđoj, nesretnijoj koži.
I još nešto je utjecalo – postajemo pametniji.
Pinker tu tvrdnju argumentira nečime što naziva "Fylnnovim učinkom".
Naime, otkako je filozof James Flynn prvi put predstavio test inteligencije, rezultat onih koji ga rješavaju u prosjeku se sve više povećava.
Prosječan kvocijent inteligencije, prema definiciji, iznosi 100 bodova, no kad bi se današnji prosječni tinejdžer vratio u 1910. godinu i rješavao tadašnji test, njegov rezultat ne bi bio 100, nego 130, što bi bio bolji rezultat od 98 posto onih koji su ga tada rješavali.
To se ne može protumačiti porastom obrazovanja, jer se test inteligencije može dobro riješiti i bez te vrste vještina.
Riječ je o moći apstraktnog razmišljanja.
Jedno je objašnjenje da smo danas bolji u rješavanju testova zato što živimo u okruženju bogatom simbolima. Sam Flynn vjeruje da je to stoga što se "proširio" znanstveni način razmišljanja.
Pinker vjeruje da nas je bolja sposobnost apstraktnog razmišljanja dovela do toga da se možemo izdvojiti iz svoje trenutne situacije, od naše osobne perspektive, i postaviti naše ideje u mnogo apstraktniji, univerzalniji okvir.
To, zauzvrat, vodi k boljem moralnom kompasu, uključujući i izbjegavanje nasilja.
Takva vrsta rezoniranja posebno je napredovala u prošlom stoljeću. Kao dokaz iznosi i sljedeći podatak – što je kvocijent inteligencije američkih predsjednika bio veći, to je bilo manje smrti u vojnim sukobima u kojima su sudjelovale Sjedinjene Države.

http://www.najboljeknjige.com/conten...spx?NewsID=374

[nezgodan2]

Steven Pinker pati od manjka informacija

[Speare Shaker]

nezgodan2 kaže:

Steven Pinker pati od manjka informacija

Prije od viška, ako je to uopće moguće.
Da si pročitao barem neke njegove radove, znao bi.
Imaš primjerice njegovu knjigu "Prazna ploča - Moderno poricanje ljudske prirode" i u prijevodu na hrvatski (pretpostavljam da je ima u svakoj iole solidnoj gradskoj knjižnici) koja je odlično potkrijepljena navodima iz velikog broja izvora i u kojoj Pinker praktički radi rezime spoznaja modernih znanosti o čitavoj gomili društvenih tema i problema.

[Beljki]

Speare Shaker kaže:

I još nešto je utjecalo – postajemo pametniji.
Pinker tu tvrdnju argumentira nečime što naziva "Fylnnovim učinkom".
Naime, otkako je filozof James Flynn prvi put predstavio test inteligencije, rezultat onih koji ga rješavaju u prosjeku se sve više povećava.
Prosječan kvocijent inteligencije, prema definiciji, iznosi 100 bodova, no kad bi se današnji prosječni tinejdžer vratio u 1910. godinu i rješavao tadašnji test, njegov rezultat ne bi bio 100, nego 130, što bi bio bolji rezultat od 98 posto onih koji su ga tada rješavali.
To se ne može protumačiti porastom obrazovanja, jer se test inteligencije može dobro riješiti i bez te vrste vještina.
Riječ je o moći apstraktnog razmišljanja.
Jedno je objašnjenje da smo danas bolji u rješavanju testova zato što živimo u okruženju bogatom simbolima. Sam Flynn vjeruje da je to stoga što se "proširio" znanstveni način razmišljanja.
Pinker vjeruje da nas je bolja sposobnost apstraktnog razmišljanja dovela do toga da se možemo izdvojiti iz svoje trenutne situacije, od naše osobne perspektive, i postaviti naše ideje u mnogo apstraktniji, univerzalniji okvir.
To, zauzvrat, vodi k boljem moralnom kompasu, uključujući i izbjegavanje nasilja.
Takva vrsta rezoniranja posebno je napredovala u prošlom stoljeću. Kao dokaz iznosi i sljedeći podatak – što je kvocijent inteligencije američkih predsjednika bio veći, to je bilo manje smrti u vojnim sukobima u kojima su sudjelovale Sjedinjene Države.

http://www.najboljeknjige.com/conten...spx?NewsID=374

Malo off, ali zanimljivo je da taj efekt zadnjih desetljeca sto stagnira, a sto cak i preokrece trendove, sto je u skladu za primjedbama zaposlenih u visokom obrazovanju o opadanju kvalitete studenata (barem kod nas lokalno, upitno koliko se moze generalizirati s obzirom da imamo i neke specificne demografski uvjetovane situacije).

[nezgodan2]

Speare Shaker kaže:

Prije od viška, ako je to uopće moguće.
Da si pročitao barem neke njegove radove, znao bi.
Imaš primjerice njegovu knjigu "Prazna ploča - Moderno poricanje ljudske prirode" i u prijevodu na hrvatski (pretpostavljam da je ima u svakoj iole solidnoj gradskoj knjižnici) koja je odlično potkrijepljena navodima iz velikog broja izvora i u kojoj Pinker praktički radi rezime spoznaja modernih znanosti o čitavoj gomili društvenih tema i problema.

izgleda da mu je promakao 2. svjetski rat koji je proizveo zavidnu količinu znanosti, ratni sukobi u Africi itd...

a ako želimo gledati u povijest možemo navesti npr. Jezuitsku državu u Paragvaju, određena razdoblja drevnog Egipta isl. uglavnom društva koja su trajala dulje od vremenskog perioda na kojemu je Pinker izveo svoje zaključke. A postoje i mnoga nenasilna plemenska društva poput Bušmana, amazonskih indijanaca i tako dalje.. zato molim lijepo, i drugi put

ako išta možemo zaključiti na temelju njegovih podataka to je da se zadnjih par desetaka godina smirila izuzetno agresivna tzv. zapadna civilizacija..

[Jednostavko]

Što kaže taj Pinker o otuđenju, o pretvaranju čovjeka u stroj i slično?

[Beljki]

nezgodan2 kaže:

izgleda da mu je promakao 2. svjetski rat koji je proizveo zavidnu količinu znanosti, ratni sukobi u Africi itd...

a ako želimo gledati u povijest možemo navesti npr. Jezuitsku državu u Paragvaju, određena razdoblja drevnog Egipta isl. uglavnom društva koja su trajala dulje od vremenskog perioda na kojemu je Pinker izveo svoje zaključke. A postoje i mnoga nenasilna plemenska društva poput Bušmana, amazonskih indijanaca i tako dalje.. zato molim lijepo, i drugi put

ako išta možemo zaključiti na temelju njegovih podataka to je da se zadnjih par desetaka godina smirila izuzetno agresivna tzv. zapadna civilizacija..

Ocito je vec i iz SS-ovog posta da je uzeo u obzir rat.

Zasto mislis da su navedena drustva nenasilna? Od njih jedino Busmani mzda nemaju mogucnost nekog velikog nasilja prema drugima, vez i zbog fizickog hendikepa koji tehnoloska primitivnost ne moze kompenzirati, ali zato njih jebu jaca plemena poprilicno.

[Speare Shaker]

Beljki kaže:

Zasto mislis da su navedena drustva nenasilna? Od njih jedino Busmani mzda nemaju mogucnost nekog velikog nasilja prema drugima, vez i zbog fizickog hendikepa koji tehnoloska primitivnost ne moze kompenzirati, ali zato njih jebu jaca plemena poprilicno.

To dobrim dijelom stoji, posebno ovaj dio i fizičkoj slabosti i tehnološkom hendikepu, ali ima u Pinkerovoj Praznoj ploči dio i o njima. Naime, Pinker navodi kako su antropolozi koji su se bavili Bušmanima bili pod utjecajem svojevremeno dosta prisutne kulturološke "dogme" na zapadu o tzv. "plemenitim divljacima" pa su svoja istraživanja provodili pristrano kako bi rezultate uskladili sa premisama te "dogme".
Poanta je u tome da oni zapravo uopće tako bezazleni kako su neka rana istraživanja nastojala pokazati.
Pokušat ću naći i prenijeti iz knjige i taj dio u nekom kratkom obliku. Makar, ova vrelina stvarno crpi energiju iz čovjeka...

[Speare Shaker]

nezgodan2 kaže:

izgleda da mu je promakao 2. svjetski rat koji je proizveo zavidnu količinu znanosti, ratni sukobi u Africi itd...

Taman posla da mu je promaklo bilo što iole ozbiljno.

Citat:

"Glavna priča ljudske vrste je rat. Osim kratkih i krhkih predaha, na svijetu nikada nije vladao mir. A puno prije nego što je započela povijest, ubilačka je borba bila univerzalna i beskrajna.

(798 Citira R. Cooper, "The Long Peace", Prospect, travanj 1999.)

Ovaj kratki opis ljudske vrste Winstona Churchilla mogli bismo odbaciti kao pesimizam sudionika najgoreg rata u povijesti, još živoga na početku hladnoga rata koji je mogao zauvijek uništiti čovječanstvo.
Iako je hladni rat sada samo uspomena, a "vrući" su ratovi među velikim nacijama rijetki, svijetom još uvijek ne vlada mir. Čak i prije zloglasne 2001. godine koja je donijela tragičan teroristički napad na Sjedinjene Države, nakon čega je slijedio rat u Afganistanu, popis svjetskih sukoba zabilježio je šezdeset i osam područja sustavnoga nasilja, od Albanije i Alžira do Zambije i Zimbabvea.

(799 Fond Koncila Narodne Obrane, Va., www.ndcf.org)

Churchillova pretpostavka o pretpovijesti također se pokazala točnom. Nekada se mislilo da moderni lovci-sakupljači, koji nam daju naslutiti kako je izgledao život u pretpovijesnim društvima, sudjeluju samo u ceremonijalnim bitkama koje se prekidaju čim padne prva žrtva.
Sada znamo da se takva društva međusobno ubijaju u omjerima koji zasjenjuju broj žrtava u svjetskim ratovima.

(800 Bamforth, 1994.; Chagnon, 1996.; Daly i Wilson, 1988.; Ember, 1978.; Ghiglieri, 1999.; Gibbons, 1997.; Keeley, 1996.; Kingdon, 1993.; Knauft, 1987.; Krech, 1994.; Krech, 1999.; Wrangham i Peterson, 1996.)

Arheološki nalazi ne donose nam ništa ljepšu sliku.
Zakopani u prašini i skriveni u špiljama leže nijemi svjedoci krvave pretpovijesti koja se proteže stotinama tisuća godina u prošlost. Među njima su kosturi s tragovima skalpiranja, udaraca sjekirom ili u kojima su još uvijek uglavljeni vršci strijela; oružja poput buzdovana ili tomahavka koja su beskorisna u lovu, ali su specijalizirana za ubijanje; utvrde za obranu kao što su ograde od kolaca te slike s nekoliko kontinenata koje pokazuju ljude kako jedni na druge ispaljuju strelice, koplja i bumerange i kako padaju od njih.

(801 Keeley, 1996.; Walker, 2001.)

Desetljećima su "antropolozi mira" poricali da je ijedna ljudska skupina ikada prakticirala kanibalizam, ali dokazi koji pokazuju suprotno s godinama su se gomilali, a sada uključuju i jedan nepobitan dokaz.
Na jednom nalazištu američkog jugozapada starom osamsto i pedeset godina, arheolozi su pronašli ljudske kosti raskoljene poput kostiju životinja koje se inače jedu.
Pronašli su i tragove ljudskog mioglobina (bjelančevine iz mišića) na krhotinama lončarije i - konačni dokaz krivnje - u hrpi fosiliziranog ljudskog izmeta.

(802 Gibbons, 1997.; Holden, 2000.)

Pripadnici vrste homo antecessor, rođaka zajedničkog pretka neandertalaca i modernih ljudi, također su mlatili i komadali jedni druge, što upućuje na zaključak da nasilje i ljudožderstvo sežu barem osamsto tisuća godina u prošlost.

(803 Fernández-Jalvo i dr., 1996.)

Rat je samo jedan od načina međusobnog ubijanja. U većem dijelu svijeta nalazimo manje opsežne oblike nasilja, kao što su etničke borbe, borbe za teritorij, krvne osvete i pojedinačna umorstva. Unatoč neporecivom napretku, ni ovdje ne vlada ništa nalik miru.
Iako je u zapadnim društvima u posljednjih tisuću godina stopa umorstva pala između deset i sto puta, Sjedinjene su Države u dvadesetom stoljeću izgubile milijun ljudi koji su stradali kao žrtve umorstva, a izgledi da će prosječan Amerikanac biti ubijen iznose oko pola posto."

Kraj citata.

"Prazna Ploča - Moderno Poricanje Ljudske Prirode"; Steven Pinker; str. 382. - 383.

Obrati pažnu na podatke u zagradama. Riječe je naravno o referencama što pokazuje da Pinker nije podatke isisavao iz malog prsta.

[Speare Shaker]

Citat:

"Čini se da je presuđivanje naoružanog autoriteta najdjelotvornija ikad izmišljena metoda za općenito suzbijanje nasilja.
Iako raspravljamo o tome bi li male promjene u politici prema zločinu, kao što je pogubljenje umjesto doživotnog zatvora, mogle smanjiti nasilje za nekoliko postotaka, nema spora o tome da postojanje pravosudnog sustava, za razliku od života u anarhiji, drastično utječe na razinu nasilja u društvu.
Jedan od dokaza za to su šokantno visoke stope ubojstava u nekadašnjim društvima bez državnog uređenja, kada je deset do šezdeset posto muškaraca pogibalo od ruke drugih muškaraca.

(obratiti posebnu pažnju na ovaj boldani, ukošeni i podvučeni šokantan podatak - opaska Speare Shaker)

(890 Daly i Wilson, 1988., Keeley, 1996.)

Drugi dokaz je činjenica da se nasilna kultura časti pojavljuje u svakom kutku svijeta koji je izvan dosega zakona.

(891 Daly i Wilson, 1988.; Nisbett i Cohen, 1996.)

Mnogi povjesničari tvrde da su srednjeg vijeka i drugih povijesnih razdoblja ljudi pristali na središnju vlast kako bi se riješili tereta osvete prema onima koji bi njima ili njihovim rođacima nanijeli zlo.

(892 Daly i Wilson, 1988.)

A jačanje autoriteta središnje vlasti može objasniti činjenicu da je stopa ubojstva u europskim društvima stostruko manja nego u srednjem vijeku.

(893 Daly i Wilson, 1988.)

U Sjedinjenim Državama stopa zločina u gradovima dramatično je pala u razdoblju od prve do druge polovice devetnaestog stoljeća, što se poklapa s osnutkom profesionalne policije u gradovima.

(894 Wilson i Herrnstein, 1985.)

Uzroci pada stope kriminala u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća nisu jasni i vjerojatno su posljedica mnogih čimbenika, ali mnogi kriminolozi smatraju da je ta pojava barem dijelom povezana s intenzivnijom protukriminalnom aktivnošću samih građana u zajednici i višom stopom zatvaranja nasilnih zločinaca.

(895 L. Helmuth, "Has America's tide od violence receded for good?", Science, 289, 2000.; Kelling i Sousa, 2001.)

I obratno također vrijedi. Kad nestane policije, počinju se javljati sve vrste nasilja: pljačka, izravnavanje starih računa, etničko čišćenje te razmirice među bandama, lokalnim silnicima i mafijaškim obiteljima.
To se u devedesetima pokazalo na području bivše Jugoslavije, u Sovjetskom Savezu i dijelovima Afrike, ali se također može dogoditi i u zemljama s dugom tradicijom zakonodavstva.
Kao mladi tinejdžer u ponosno miroljubivoj Kanadi tijekom romantičnih šezdesetih, bio sam istinski zaljubljenik u Bakunjinov anarhizam. Odmahnuo sam rukom kad su mi roditelji rekli da bi u zemlji nastao kaos kada bi vlast položila oružje.
Prilika za provjeru naših suprotstavi)enih stajališta pružila se 17. listopada 1969. godine u osam sati ujutro, kad je montrealska policija stupila u štrajk.
Prva banka opljačkana je već u jedanaest i dvadeset. Do podneva je većina dućana u centru grada zatvorena zbog haračenja.
U sljedećih nekoliko sati vozači taksija zapalili su garažu agencije za iznajmljivanje limuzina koja se nadmetala s njima za vožnje do zračne luke, snajperist je s krova jedne zgrade ubio policajca, rulja je provalila u nekoliko hotela i restorana, a jedan je liječnik ubio provalnika u svojoj kući u predgrađu.
Do kraja dana opljačkano je šest banaka i stotine dućana, podmetnuto dvanaest požara, razbijeno dovoljno stakla izloga da se nakrca četrdeset kamiona i prouzročena je materijalna šteta od tri milijuna dolara prije nego što su gradske vlasti pozvale vojsku i, naravno, policijsku konjicu, kako bi uspostavile red.

(896 Time, 17. Listopada 1969., str. 47)

Taj odlučni empirijski test potpuno je srušio moje političko uvjerenje (i dao mi naslutiti kakav je život znanstvenika)."

Kraj citata.

"Prazna Ploča - Moderno Poricanje Ljudske Prirode"; Steven Pinker; str. 411. - 412.

[Dragan]

Beljki, kako je doslo do problema radioaktivnog otpada. Tko je tu najvise odgovoran ?
Inzinjeri, politicari, vojnici, duhovnjaci ?

Beljki kaže:

...
Ja i ti tu uopce ne mozemo nista napraviti osim ako prethodno postanemo premijeri neke nuklerane drzave, sefofi regulatornih tijela koja se bave uklearniom energijom, nuklearni fizicari/inzenjeri ili generalni direktnori poduzeca koja kontroliraju nuklearnu energiju. Mali je problem sto je sve navedeno ipak zahtjevnije od slanja pozitivne energije u meditaciji ili filozofskih rasprava o etici.

Vidis, ja zivim u jednoj uredjenoj drzavi, u kojoj se upravo glasalo o tome kako ce se dalje sa nuklearnom energijom i u kojoj imam pravo glasa.
Ti ne mozes nista da poduzmes glede Krskog. Eventualno za 4 godine da biras nekog zelenog u parlament (ako takvi postoje u Hrvatskoj?).

Zar ne bi ti kao moderator trebao da imas bar neku pribliznu predstavu o oblasti koju moderiras ?
Ovako izgleda da moderiras nesto sto uoste ne postoji.

[cestar]

Speare Shaker kaže:

Primjerice, tu su radovi Stevena Pinkera koji je odlično obrazložio stav o današnjem vremenu koje je najmanje nasilno, ali također i sa najviše razumjevanja za ne samo prava ljudi iz ne samo "naše" kulture, religijske skupine itd. nego ne samo za prava jako udaljenih skupina pa čak i za prava životinja primjerice, što je u nekim i ne tako davnim vremenima kada se neprestano ratovalo bilo nepojmljivo.

Interesantno je kako se miješaju pojmovi moralnog napretka i pripitomljavanja (domestifikacije) čovjeka temeljem veće moći države.

Dakle, taj pripitomljeni čovjek modernog, razvijenog dijela svijeta je valjda poput debelog kućnog mačka, maženog i tetošenog... ali, on je svakako manje agresivan od svog divljeg srodnika... u redu.
Ali inteligentniji, empatičniji... ?
O većoj moralnosti je teško razgovarati, jedino da dignemo pokrov moderne welfare state ili administrativne države i tako razlučimo utjecaj njezine prisile na pojedinca od njegove "prave" prirode.
Naravno, eksperiment je neprovediv, ali, dovoljno je zabilježiti ponašanje ljudi za vrijeme većih društvenih potresa.

Ako takve stavove prihvatimo kao činjenično utemeljene, onda nam se neizbježno nameće kao konačan zaključak da nam je vjerojatno najveći duhovni napredak donio zapravo onaj materijalni do kojega je došlo razvojem znanosti i sa njom povezane tehnologije.
Po tome se pokazuje jasna korelacija između duhovnosi i znanosti i to u smislu da nas upravo znanost i na znanosti utemeljena tehnologija i s tim povezano materijalno blagostanje vodi do nepretka u duhovnosti! Na što god se taj pojam zapravo odnosio.

Ne znam čime mjerimo duhovni napredak... da li je izuzetan napredak tehnologije, potaknut i svjetskim ratovima, imao kao direktnu posljedicu i duhovni napredak ?

Tisuće i tisuće godina religijski snažno obojene povijesti, pretpovjesne ili od vremena nastanka pisma, linearne ili nelinearne (Manuel De Landa) sasvim svejedno, je u tom smislu donijelo napredak manji nego se to dogodilo u posljednjih recimo 200 godina u kojima se dogodilo nekoliko tehnoloških, industrijskih i društvenih revolucija baziranih na razvoju znanosti i tehnologie, što se naravno neminovno odrazilo i na druge aspekte društva i kulture koja se povezana s društvom.

Međusobni utjecaj postoji, ali ono što bi valjda svakako trebalo izbjeći je prepuštanje iluziji o suvišnosti propitivanja društvenog poretka, jer tehnološki i znanstveni progres znači i duhovni, moralni i kakav sve ne... progres.

Kad sam kod kulture, čini se kako je izvor tog neprestanog grintanja da nam je loše i da će nam biti sve gore i gore upravo u popularnoj kulturi (ja volim koristiti izraz pop trash kulturi) koja je skupa s masovnim medijima koji šire njene ideje proizvela mase radova na temu propasti čovječanstva što je očito ostavilo traga i u stavovima onih najtrezvenijih i najracionalnijih, a kako ne bi kod onih koji se vrlo lako povode i padaju pod utjecaj nekog u društvu popularnog prevladavajućeg mišljenja.

Sigurno se ne radi samo o pop trash kulturi, iako je točno da katastrofična predviđanja prodaju novine i knjige.

John Graya ne bih nazvao pop trash autorom, svakako ne više od Pinkera...

John Gray: Steven Pinker is wrong about violence and war

[Beljki]

Dragan kaže:

Beljki, kako je doslo do problema radioaktivnog otpada. Tko je tu najvise odgovoran ?
Inzinjeri, politicari, vojnici, duhovnjaci ?

Nitko... svi... do problema dolazi sa svakom industrijom i energojom, ali se nitko ne zeli oreci prednosti koje one nose. Drugim rijecima, radi se o neizbjeznim nusproduktima razvoja tehnologije i civilizacije. Tko je kriv za narusavanje ekosustava hidroelektranama? Za zagadjivanje zraka termoelektranama? A cak niti zelena energija nije sasvim zelena i nestetna kako kroz proizvodnju infrastrukture tako i direktno poput recimo utjecaja vjetrenjaca na ptice.

Postoji samo manja i veca stetnost, a nuklearne elektrane mislim da cak nisu niti toliko stetne u globalu (vjerojatno bitno manje od termoelektrana), samo zto zbog dramaticnog utjecaja koji radiacija moze imati kad procuri u kolektivnoj svjesti budi negativnije iracinalne reakcije.

Uglavnom, pitanje je ponude i potraznje, nema tu krivde i pravde. Ako se zeli sanjiti problem moguce je:

- naci bolje rjesenje za zbrinjavanje otpada
- naci jednako efikasnu ili efikasniju cistu energiju
- smanjiti potrebe za energijom

Na sve tri razine se radi, ali niti na jednoj nema rjesenja koja bi bila prihvatljiva siroj zajednici, a da u potpunosti (ili cak bitnije) rjesavaju problem.

Na kraju ce problem kao i svaki putda do sada rijesiti ili tehnoloski skok ili nekakav katastrofalni obrat, jer ljudi se nikada ne odricu komocije dok nisu prisiljeni, tj dok im ista silom nije oduzeta.

Dakle ili cemo u nekoj hipitetskoj krajnjoj konzekvenci propast zaguseni oneciscenjima i trgnut se kad bude prekasno ili cemo tehnoloski dodatno napredovat i odmaknut se prema drgacijim metodama dobave energije i skladistenja otpada, necemo isfilozofirat niti izmeditirat izlaz iz problema.

Zar ne bi ti kao moderator trebao da imas bar neku pribliznu predstavu o oblasti koju moderiras ?
Ovako izgleda da moderiras nesto sto uoste ne postoji.

Jer sve je praznina

[Beljki]

cestar kaže:

Interesantno je kako se miješaju pojmovi moralnog napretka i pripitomljavanja (domestifikacije) čovjeka temeljem veće moći države.

Ne postoji neki apstraktni, neovisni duhovni moralni napredak neovisan o sirim drustvenim i fizickim okolnostima, sav moral je samo drustveno uredjenje i egzistira samo u drustvenim dinamikama.

Dakle ne da se mijesaju nego oni i jesu istovjetni.

[cestar]

Jednostavko kaže:

Što kaže taj Pinker o otuđenju, o pretvaranju čovjeka u stroj i slično?

Bojim se ništa... sve nekako kod njega vodi prema "worshiping of state power".
Ako je vladanje nad ljudima moguće u rukavicama, dobro... ali ako nije, može se i drugačije.

Onaj prikaz divljanja i nereda za vrijeme štrajka Montrealske policije govori zapravo ovo... u navedenom društvu samo su državni organi represije ti koji omogućuju društveni red i mir.
I tu se Pinker zaustavlja, uopće niti ne pokušava razmotriti ona društva u kojima su represivne institucije države nepotrebne.
Osim političkih, postoje i tzv. organske zajednice, obitelj, susjedstvo... koje, ako su vitalne, mogu spriječiti društvenu anomiju.
Ako nisu, ako su oslabljene, tada je doista samo državna mrkva i batina na sceni.

[Speare Shaker]

cestar kaže:

Interesantno je kako se miješaju pojmovi moralnog napretka i pripitomljavanja (domestifikacije) čovjeka temeljem veće moći države.

Dakle, taj pripitomljeni čovjek modernog, razvijenog dijela svijeta je valjda poput debelog kućnog mačka, maženog i tetošenog... ali, on je svakako manje agresivan od svog divljeg srodnika... u redu.
Ali inteligentniji, empatičniji... ?

Ne miješaju se, jedno utječe na drugo i o tome jasno svjedoče podaci.
Isto kao i o većoj razini inteligencije i empatičnosti u odnosu na ista društva u nekim ranijim vremenima, a pogotovo u odnosu na tzv. primitivne zajednice bez državnog uređenja. Pogledaj podatke koje je Pinker naveo, a ja prenio u citatima.
Ili još bolje, pročitaj cijelu "Praznu ploču" ili bar onaj dio koji se odnosi na taj problem, jer on u knjizi razmatra priličan broj tema.
I da se razumijemo, ovdje je riječ o nekakvim prosječnim odnosno srednjim vrijednostima. Na individualnoj i razini malih grupa uvijek postoje određena odstupanja koja se na kraju ipak uklapaju u prosječne vrijednosti.

[Speare Shaker]

cestar kaže:

John Graya ne bih nazvao pop trash autorom, svakako ne više od Pinkera...

Osobni dojmovi su irelevantni. Pinker je prenio hard facts koje će svatko iole ozbiljan jednostavno morati uvažiti, bez obzira na svoj stav o njima ili na prigovore u smislu intepretacije tih podataka.
I već sam naveo, Pinker je u "Praznoj ploči" praktički napravio rezime znanstvenih disciplina u vezi tema kojima se bavio u knjizi.

[cestar]

Speare Shaker kaže:

Osobni dojmovi su irelevantni. Pinker je prenio hard facts koje će svatko iole ozbiljan jednostavno morati uvažiti, bez obzira na svoj stav o njima ili na prigovore u smislu intepretacije tih podataka.
I već sam naveo, Pinker je u "Praznoj ploči" praktički napravio rezime znanstvenih disciplina u vezi tema kojima se bavio u knjizi.

Pročitat ću, ali 'hard facts' se mogu selektirati, prilagoditi vlastitom konceptu, ideologiji.
Ne mogu si pomoći... pisci koji su u suštini apologete postojećeg poretka mi ne 'leže'.

Kakav, pobogu, umjereni napredak, kad je u jednom trenutku sudbina čovječanstva ovisila o odluci jednog čovjeka, Vasilija Arhipova, koji se usprotivio lansiranju nuklearnog projektila iz podmornice, za vrijeme kubanske krize.