Kad su vam djeca počela ostajati sama doma

[chocolatecookie]

Lord Byron kaže:

s posebnim osvrtom na smotane ocamajku koji to ne bi tako dobro odradili i izveli i koji bi na putu do kuće pogubili i dijelove tijela, a kamoli ključeve.

Nekako ne bih voljela da mi dijete od mene uči kako se kvalitetno omalovažavati.

[tisi]

chocolatecookie kaže:

Nekako ne bih voljela da mi dijete od mene uči kako se kvalitetno omalovažavati.

to je samo sprdancija.

[Ribež]

Ja sam joj samo htjela to s ključevima objasniti - svima se događa. Ništa strašno.
Imam osjećaj da je htjela to odraditi onako sve po špagi taj dan (taj dan joj je bio baš prvi samostalni), doći kući, odmoriti, napravit zadaću i dočekati nas a kada nije našla ključeve digla je paniku pa ju je to zbediralo.
No, tu smo da ju utješimo barem preko telefona. Čim je ušla u stan smirila se i bilo je sve ok.
Perfekcinista nije, barem ju ja tako ne vidim. Sada što je ona točno zamislila sebi u glavi i jesam li ja potaknula taj njezin jad jer smo dan radnije razradile plan po dolasku kući..može biti.

[Glass S]

chocolatecookie kaže:

Nekako ne bih voljela da mi dijete od mene uči kako se kvalitetno omalovažavati.

Ne vidim kako to omalovažavaš sebe u pokušaju da djetetu na jedan zabavan način uz brdo smijeha (koji naravno nije izazvan izrugivanjem) objasniš kako se nije desilo ništa što se ne događa drugima. Ovakvim pristupom samo se omalovažava "problem " koji se malenoj dogodio, on gubi na "veličini" samom činjenicom da se događa i drugima.

[chocolatecookie]

tihonsee kaže:

to je samo sprdancija.

Znam. Ali ne bih voljela da mi dijete ni u sto sprdancija od mene sluša "ajme, ja sam glupača, ajme, ja sam nesposobna, ajme, ja sam ovakvaonakvalošaglupa". Jer želim da, kad zaboravi ključeve, pomisli "joj, zaboravila sam ključeve", a ne "smotana sam, glupa, zaboravna". Znaš kako se djeci treba govoriti da su nešto loše napravila, a ne da su ona loša? Nekako mi se čini da je jako dobro modelirati takav pristup samome sebi.

[tisi]

chocolatecookie kaže:

Znam. Ali ne bih voljela da mi dijete ni u sto sprdancija od mene sluša "ajme, ja sam glupača, ajme, ja sam nesposobna, ajme, ja sam ovakvaonakvalošaglupa". Jer želim da, kad zaboravi ključeve, pomisli "joj, zaboravila sam ključeve", a ne "smotana sam, glupa, zaboravna". Znaš kako se djeci treba govoriti da su nešto loše napravila, a ne da su ona loša? Nekako mi se čini da je jako dobro modelirati takav pristup samome sebi.

u lordovom postu ne nađoh takvih teških riječi.
lord je napisao samo smotan/a.
to nije ništa tako strašno, svakome se može dogoditi da u određenim situacijama bude malo smotan i da mu stvari ne idu baš od ruke.
naročito ako je pod pritiskom, kao što je djevojčica i bila, prvi dan sama kod kuće.
nitko nije savršen.
svrha takvog razgovora bila bi ukazati djetetu da se takve stvari bilo kome mogu dogoditi, pa i mami i tati, i tako ga utješiti i ohrabriti za slijedeći put.

btw, djevojčica nije zaboravila ključeve nego ih taj čas pred vratima nije mogla pronaći u torbi.

[Lord Byron]

tihonsee kaže:

u lordovom postu ne nađoh takvih teških riječi.

To je poprilično logično - ti si, naime, čitala samo ono što doista i jest napisano .

Stvar je, iako na prvi pogled kontradiktorna, vrlo jednostavna: malo je boljih načina da roditelj uspostavi/poveća svoj autoritet (za svaki slučaj: govorim o stvarnom značenju autoriteta, a ne o autoritarnosti), uspostavi/ojača povezanost s djetetom, uspostavi/ojača djetetovo samopouzdanje i tako to, od "priznavanja" vlastite grješnosti i smrtnosti.

U konkretnoj situaciji, cijeli moj odgovor kreće od rečenice "sva sam se spetljala", koja (mi) zvuči kao da je dijete (najvjerojatnije, ničim i nikim izazvano) sâmo sebi previsoko postavilo letvicu očekivanja, i osjetilo se "ovakvim i onakvom" kad je zapelo na banalnoj stvari (spomenuo bih da je jedan od razloga za njezine suze bio i razmišljanje o razočaranju roditelja, ali to bi, bojim se, bila sol na neke roditeljske rane ). U toj situaciji mislim da itekako ima smisla uključiti u hvaljenje djeteta (a ima se što hvaliti) i elemente iz kojih se vidi da ni mama ni tata nisu u sličnim situacijama savršeni ni nepogrješivi bili nekad, niti su sad.

Spominjanje lokalnih radio-postaja i zrakoplova je, priznajem, možda donekle pretjerano - ali, ja najozbiljnije vjerujem da u nekim situacijama koje su djetetu važne i "velike" (a mislim da početak ostajanja sâm kod kuće jest važno i veliko) ima smisla navaliti s pohvalama-podstrekačama.

Uostalom, govorim upravo o onome što je majka rekla "na prvu loptu" (dakle, u najvažnijem trenutku): "i meni se to događa".

[Ribež]

Danas je ostala sama cijelo prijepodne bez ikakvih problema
Nazvala me kada se probudila, još jednom da pita gdje su pare za nešto što treba platiti u školi (mama zaboravila na to) i to je to.
Samo je rekla "ako želiš nazovi me prije nego krenem u školu".
Bravo mi!

[chocolatecookie]

tihonsee kaže:

u lordovom postu ne nađoh takvih teških riječi.
lord je napisao samo smotan/a.

Smotani roditelji, pogubili bi dijelove tijela, bla bla. Poanta je u tome da bih voljela da mi dijete ne uči da se treba osjećati kao da si smotan jer se negdje smotaš. I da ne sluša od mene kako sama sebe opisujem negativnim etiketama, nije stvar u smotanosti u "smotana mama", nego u tome da mislim da je za dijete daleko zdravije da od roditelja uči da kad nešto i zakiksaš ne samoproglasiš sebe smotanim ili ikakvim, nego taj kiks proglasiš kiksom.

Lorctvo, molim Vas da mi se skinete, blagodarim.

[kajpa]

chocolatecookie kaže:

Smotani roditelji, pogubili bi dijelove tijela, bla bla. Poanta je u tome da bih voljela da mi dijete ne uči da se treba osjećati kao da si smotan jer se negdje smotaš. I da ne sluša od mene kako sama sebe opisujem negativnim etiketama, nije stvar u smotanosti u "smotana mama", nego u tome da mislim da je za dijete daleko zdravije da od roditelja uči da kad nešto i zakiksaš ne samoproglasiš sebe smotanim ili ikakvim, nego taj kiks proglasiš kiksom.

A u cemu je greda priznati sebi (bio odrastao ili dijete) da si u necemu pogrijesio?
Tvoje dijete nista ne zaboravi, nikad ne napravi nesto krivo, nesto zaboravi, ne pazi iako bi moglo...sve sto se desi...desilo se radi nekog vanjskog utjecaja, bez icije (njegove) krivnje?
Kiks je kiks, da, zaboravis/izgubis kljuceve, zagori ti rucak...a da si mislio/pazio ne bi....
Ne valja reci da si mogao biti pazljiviji, da se ne bi desilo da si mislio/pazio/zapisao si....nego je ok reci - nitko nije kriv, desio se kiks. I tako bas uvijek, za sve lose (vise ili manje sto netko napravi) ?
Zasto netko ne bi rekao da je smotan (bio taj cas) ako je to istina? Pa covjek koji put je smotan.
Ja ne vidim tu niti omalovazavanje (bilo sebe, bilo djeteta), a niti negativno etiketiranje. Etiketa je imo nesto drugo. Ako je istina takva kakva je...da si nesto sprtljao/bio smotan/zaboravan/nepazljiv....to je nesto na sto nitko nije imun, nesto sasvim normalno, i za mamu/tatu, pa tako i za dijete.
Mislim da je prilicno normalno objasniti djetetu da je tako nesto - sasvim normalno.

[garfield01]

Lord Byron kaže:

Osim što su sve te rečenice "u moje vrijeme..." beznadno staračke, one odražabaju potpuno nerazumijevanje svih ogrooooooomnih promjena koje su se dogodile između "roditeljskog vremena" i "dječjeg vremena".

Mogu i ja reci "u moje vrijeme" misleci na vrijeme prije deset godina.

[tisi]

chocolatecookie kaže:

Smotani roditelji, pogubili bi dijelove tijela, bla bla. Poanta je u tome da bih voljela da mi dijete ne uči da se treba osjećati kao da si smotan jer se negdje smotaš. I da ne sluša od mene kako sama sebe opisujem negativnim etiketama, nije stvar u smotanosti u "smotana mama", nego u tome da mislim da je za dijete daleko zdravije da od roditelja uči da kad nešto i zakiksaš ne samoproglasiš sebe smotanim ili ikakvim, nego taj kiks proglasiš kiksom.

znači, bilo bi u redu reći malo si se smotala umjesto bila si malo smotana?

pa i nije neka razlika, pridjev, glagol, whatever...

[kajpa]

tihonsee kaže:

znači, bilo bi u redu reći malo si se smotala umjesto bila si malo smotana?

pa i nije neka razlika, pridjev, glagol, whatever...

Mislim da ona nije bila smotana, niti se malo smotala...njoj se "desio kiks".
Koja je bitna razlika, ni dalje ne vidim. Da, desio mi se kiks, a dijete je glupo pa misli da mi se desio zato jer je to sudbina (ili nesto drugo), a ne zato jer sam zabrljala.
Upss, nisam dosla po tebe pred skolu kako smo se dogovorili...nisam ja kriva, nisam zabraljala, desilo se.
Dobila si jedinicu u skoli? Ne zato sto nisi ucila, ne zato jer nisi pazila...jednostavno ...nisi kriva, desio se kiks?

[chocolatecookie]

tihonsee kaže:

znači, bilo bi u redu reći malo si se smotala umjesto bila si malo smotana?

pa i nije neka razlika, pridjev, glagol, whatever...

Postoji velika razlika između toga osvrneš li se negativno na ponašanje ili na osobu.

Je li tebi isto reći "napravila sam glupost" i "glupača sam"?

Bi li ti imalo jednaku težinu reći djetetu "glup si" i "to je bilo glupo"?

Okej, tebi možda i bi, nisi ti mjerilo - stručnjaci savjetuju da dijete ne sluša negativne stvari o sebi, nego o svom postupku. Ja bih voljela da i misli nešto loše o nekom svom postupku koji je bio loš, a ne da misli nešto loše o sebi.

Da, desio mi se kiks, a dijete je glupo pa misli da mi se desio zato jer je to sudbina (ili nesto drugo), a ne zato jer sam zabrljala.

Postoji razlika između "zabrljala sam" i "glupa sam koza i ništa ne mogu napraviti kako treba". Recimo. Prvo se odnosi na to jedno ponašanje, drugo na mene.

Postoji razlika između toga da ti kažem "nisi razumjela moj post" i "neinteligentna si".

Upss, nisam dosla po tebe pred skolu kako smo se dogovorili...nisam ja kriva, nisam zabraljala, desilo se.
Dobila si jedinicu u skoli? Ne zato sto nisi ucila, ne zato jer nisi pazila...jednostavno ...nisi kriva, desio se kiks?

Falsificiraš. Ružno.


Postoji nešto što se zove Pigmalion efekt, samoispunjavajuće proročanstvo. Djeca negativne etikete internaliziraju i ponašaju se u skladu s njima. I pozitivne. Pred djetetom ne bih keljila negativne etikete na sebe jer ne želim da od mene uči keljiti negativne etikete na sebe. Pa taman da se radi samo o smotanosti, imamo tu jednu divnu forumašicu koja za sebe misli da je smotana. I popikava se o vlastitu sjenu. Kladila bih se u veliku količinu novaca da je s njenom motorikom sve u redu i da bi joj se padovi i nezgode desetkovali da ne misli za sebe da je smotana.

Ako se radi o tome da sam ključeve zametnula zbog trenutne nepažnje, to je nešto što ima veze sa mnom (tzv. unutarnji lokus kontrole) i kontrolabilno je, mogu na to utjecati, drugi put mogu bolje paziti gdje stavljam ključeve, staviti ih u džepić u kojem ću ih lako naći, itd.
Ako se radi o tome da sam ključeve zametnula jer sam smotana, to i dalje ima veze sa mnom, ali ne percipiram to više kontrolabilnim - takva sam kakva sam, uvijek ću sijati ključeve, ne mogu ništa napraviti da to promijenim.

Ako sam jedinicu dobila jer nisam učila (postupak), lokus kontrole je unutarnji i kontrolabilan. Mogu naučiti za sljedeći sat.
Ako sam jedinicu dobila jer sam glupa za kemiju (osobina), lokus kontrole je unutarnji, ali nije kontrolabilan, kako da prestanem biti glupa za kemiju, nekim ljudima jednostavno ne idu neke stvari, tata je glup za matematiku.
Ako mi je profesor dao jedinicu, nemam pojma zašto, šta, desilo se, on mi ju je dao, nešto sam i odgovorila ali on je valjda bio loše volje i nisam ja kriva, nemam ništa s tim, lokus kontrole je vanjski. To je ova glupost za koju me optužuješ, a nisam je nigdje rekla, niti natuknula, niti pomislila.

Eto, zato bih voljela djeci modelirati svoje uočavanje (vrlo promjenjivih) postupaka koji su doveli do nekog propusta i grešaka, a ne svojih osobina (nepromjenjivih, uglavnom) zbog kojih sam nešto krivo napravila.

[tisi]

jako si lijepo napisala post.

pratila sam i onu raspravu, ne znam više na kojem topicu, o "zločestoj djeci" i "zločestom ponašanju".

i iako sam ispočetka bila za "zločesto ponašanje", na kraju sam zaključila da riječ zločest sama po sebi tako ružno zvuči da ne želim reći svom djetetu niti da se "zločesto ponaša".

postoji još takvih riječi koje ni u jednom od ova dva konteksta ne bih htjela reći, npr glupo.

smotano mi je benignija riječ i dolazi u obzir.

i tu mi je sasvim svejedno hoću li reći "malo si se smotao/la" ili "bio/bila si malo smotan/a", jer i jedno i drugo iskazuje prolaznost te pojave.
dok recimo "baš si smotana" ukazuje na smotanost kao nečiju osobinu.

[chocolatecookie]

Meni je s tim zločestim ponašanjem veliki problem i to što je užasno neprecizno. Kao i "ponašaš se nepristojno". Mislim, šta da dijete radi s tom "informacijom"?

[Ribež]

Ja moram priznati da nisam razumijela ovu raspravu oko ključeva budući da je počelo od mene..
Djetetu se ne smije gušiti samopouzdanje i sputavati ga riječima da je blesavo,previše zaboravno ili sl.
Ali reći da je to nešto što se eto dešava i drugim ljudima - ne vidim u čemu je problem
Pa i reći kako sam ja rekla: čuj i mami se to desi, nije smak svijeta.
Barem meni.
Baš sam na tu njezinu rečenicu: sva sam se smotala reagirala da se to i meni zna desiti - zagubljeni ključevi da ne pomisli da je ona jedinka na svijetu kojoj se to dešava. Ovo su njezini prvi samostalni dani i ne želim da ima traume zbog trenutno zagubljenih ključeva.
I mislim da time nisam narušila niti njezin niti svoj svijet samopozdanja.

[chocolatecookie]

Ne, nije problem u tome "dogodi se i meni", nego u onome kako bi dijete trebalo tješiti rečenicama "smotani roditelji pogubili bi i dijelove tijela, ne samo ključeve" - koliko god bilo rečeno u zajebanciji, ja (i možda bih time pretjerivala) ne bih htjela ni u zajebanciji modelirati takve rečenice o samom sebi.

A onda imamo i taj element da pred pretjeranim pohvalama u kombinaciji s očito fejk spuštanjem drugih ljudi dijete možda pomisli da mu se roditelj ruga, ili da mora da mama misli da je jako retardirana kad je BAŠ TOLIKO hvali i mora da je prije mislila da ona to zapravo i neće moći, no dobro sad.

[kajpa]

Ribež kaže:

Ja moram priznati da nisam razumijela ovu raspravu oko ključeva budući da je počelo od mene..
Djetetu se ne smije gušiti samopouzdanje i sputavati ga riječima da je blesavo,previše zaboravno ili sl.
Ali reći da je to nešto što se eto dešava i drugim ljudima - ne vidim u čemu je problem
Pa i reći kako sam ja rekla: čuj i mami se to desi, nije smak svijeta.
Barem meni.
Baš sam na tu njezinu rečenicu: sva sam se smotala reagirala da se to i meni zna desiti - zagubljeni ključevi da ne pomisli da je ona jedinka na svijetu kojoj se to dešava. Ovo su njezini prvi samostalni dani i ne želim da ima traume zbog trenutno zagubljenih ključeva.
I mislim da time nisam narušila niti njezin niti svoj svijet samopozdanja.

Ne mislim ni ja. Mislim da ste svi skupa odreagirali sasvim ok. Ona se malo rastuzila, vi ste ju ohrabrili i sve je zavrsilo super.
Da, desava se smotancija svima. Ne bih rekla da je to nesto sto treba od djeteta skrivati i pokusavati uvijati u neke propisno izrecene recenice.
Dijete od 9 + godina itekako dobro zna da je bilo smotano, pa cak i zlocesto...iako je to kao neka rijec koju ne treba izricati...ali mislim, nisu djeca bas tako glupa, zna se sto se smije sto ne, i kad jesu - zlocesti.
Biranje rijeci nije uvijek bas najbitnije, puno je imo bitnije ono okolo...pogotovo kad govorimo o djeci od 9+ godina koja jako dobro kuze (ako imas s njima dobar odnos) stvari, a i zezanciju, a i rijeci koje su izrecene, ali zna se da se ne misli doslovno.

[Ribež]

Pohvala je u svakom slučaju dobrodošla. Ja volim kada me netko pohvali
Zaboga, pa tko ne voli?
Dobro, vidim da su tu neke druge stvari u pitanju..i drugi razgovori ne vezani uz mene.