ŠBBDJB: Alternativne povijesti - pustite mašti na volju

[rustaveli]

Wikiceha kaže:

I kraljevina Srbija ju je priznala, sav teritorij Vojvodine i hrvatskog Srijema je u Versaillesu priznala kao teritorij dSHS, a ne Srbije, iako je bilo raznoraznih sjednica.



I nadalje, problem "stečajne mase" je u menadžmentu.

Slični primjeri (Albanije i Turske) su završili porazom "pobjednika".



Jedina država koja je pretrpjela opći raspad je bila Ugarska, ali u njoj se to dogodilo radi komunističke revolucije, a iako se dosta jauče nad Trianonom, to je zdesilo i Austriju, pa se ona nije bunila.

Kraljevina Srbija nije priznala Državu SHS. Ako ciljaš na Ženevsku deklaraciju, ona je bila pokušaj srbijanske opozicije da zahebe Pašića a ne iskreno priznanje ravnopravnosti.

Albanija je de facto bila talijanski protektorat, a u gorem slučaju igralište za talijanski i jugoslavenski imperijalizam.

Turke je spasila grčka megalomanija i savezništvo sa Sovjetima.

A koje je karte imala Država SHS?

Italija ju ne bi štitila.
Sovjetski Savez je daleko.

Srbi u Novom Sadu su sami izglasali prisajedinjenje Srbiji. Za njima bi to učinili i u Sarajevu, a onda i ostali prečanski Srbi. Bilo je i Hrvata, kao u Dalmaciji, kojima je dogorjelo do noktiju i prijetili su da će i oni to napraviti.
Osim toga, što ako bi i Slovenci zatražili ujedinjenje? U tom slučaju bi otpala i linija KKV jer bi ostatak Velike Srbije trebao kopneni spoj a njima.

Nama se ovdje kao nekakvo super rješenje nudi takva Hrvatska koja bi obuhvaćala kojih 10% hrvatskog ozemlja i populacije. Što, onda bi se iz Zagreba idućih 100 godina vodili ratovi za oslobođenje i ujedinjenje jednokrvne braće? I to je moguće organizirati, ali po cijenu totalne militarizacije društvenog i političkog života - baš kao u Srbiji do 1914. To je uzor kojeg smo trebali slijediti?

[rokurota]

cojstvo u drugara preko grane je uvijek bilo vece od hrvatskog..
molim postedite me pitanja o cuvenim pobjedama

[Wikiceha]

rustaveli kaže:

Kraljevina Srbija nije priznala Državu SHS.

Kako nije?
Pogledaj pregovore u Versaillesu.
KS je gledala dSHS kao postojeći subjekt, realnost na stranu.

rustaveli kaže:

Albanija je de facto bila talijanski protektorat, a u gorem slučaju igralište za talijanski i jugoslavenski imperijalizam.

https://en.wikipedia.org/wiki/Histor...orld%20War%20I.

https://en.wikipedia.org/wiki/Vlora_War

The Vlora War was a military conflict in the Vlora region of Albania between the Kingdom of Italy and Albanian nationalists, who were divided into small groups of fighters.[6][page needed] The war lasted three months, until an armistice was reached, forcing Italy to abandon its plans to make Albania a mandate, and cede Vlora, which was eventually abandoned.

Ok, možda nije "puni" suverenitet, no načelno...

Također, s prvog linka;

In 1932 and 1933, Albania could not make the interest payments on its loans from the Society for the Economic Development of Albania. In response, Rome turned up the pressure, demanding that Tirana name Italians to direct the Gendarmerie; join Italy in a customs union; grant Italy control of the country's sugar, telegraph, and electrical monopolies; teach the Italian language in all Albanian schools; and admit Italian colonists. Zog refused. Instead, he ordered the national budget slashed by 30 percent, dismissed the Italian military advisers, and nationalized Italian-run Roman Catholic schools in the northern part of the country. In 1934, Albania had signed trade agreements with Yugoslavia and Greece, and Mussolini had suspended all payments to Tirana. An Italian attempt to intimidate the Albanians by sending a fleet of warships to Albania failed because the Albanians only allowed the forces to land unarmed. Mussolini then attempted to buy off the Albanians. In 1935 he presented the Albanian government 3 million gold francs as a gift.[

Uvijek postoji izbor.

rustaveli kaže:

Turke je spasila grčka megalomanija i savezništvo sa Sovjetima.

I smrt grčkog kralja?

Talijani (a i Srbi) su ovdje isto bili megalomani.

rustaveli kaže:

A koje je karte imala Država SHS?

Italija ju ne bi štitila.
Sovjetski Savez je daleko.

DSHS je vukla na Willsona.
Problem je bio što joj se vojska urušila.
Zato i tolika količina neravnoteže prilikom ujedinjenja.

rustaveli kaže:

Srbi u Novom Sadu su sami izglasali prisajedinjenje Srbiji. Za njima bi to učinili i u Sarajevu, a onda i ostali prečanski Srbi. Bilo je i Hrvata, kao u Dalmaciji, kojima je dogorjelo do noktiju i prijetili su da će i oni to napraviti.

Ništa od ovog nije sporno.

Stvar je samo menadžmenta.
Da je dSHS sačuvala vojsku, bila bi u poziciji "južne ČSFR".

Vladajući su se ionako željeli ujediniti sa Srbima (na vlasti je bila HS koalicija), samo je pitanje uvjeta ujedinjenja.
Oko toga su maltene i pregovarali skoro cijeli ww1.
Da se zaustavilo Talijane, pozicije bi bile bolje.
A da se poradilo na drugim stvarima, ne bi bilo ni potrebno.

rustaveli kaže:

Osim toga, što ako bi i Slovenci zatražili ujedinjenje? U tom slučaju bi otpala i linija KKV jer bi ostatak Velike Srbije trebao kopneni spoj a njima.

Slovenci su imali priču da će ići svi skupa pod Italiju ako ne uspiju SHS ideje.

A hrvatsko-srpska koalicija na vlasti bi blokirala ujedinjenje?

VKK nije bio linija, Srbi su pričali o Ilovi-Uni-Krki.
Imaš kasnije priče o amputiranoj Hrvatskoj na nekoj od tih linija.
S time da je Pašić u nekim pričama htio i sve južno od Kupe (što bi bila onda poveznica sa Slovenijom).
No u većini priča Slovenija tu ovisi o Zagrebu.

rustaveli kaže:

Nama se ovdje kao nekakvo super rješenje nudi takva Hrvatska koja bi obuhvaćala kojih 10% hrvatskog ozemlja i populacije. Što, onda bi se iz Zagreba idućih 100 godina vodili ratovi za oslobođenje i ujedinjenje jednokrvne braće? I to je moguće organizirati, ali po cijenu totalne militarizacije društvenog i političkog života - baš kao u Srbiji do 1914. To je uzor kojeg smo trebali slijediti?

Ne bi se nikad palo ni na VKK, ni na ovu Ilova-Una liniju.
Srbija je manje-više bila zainteresirana za ovo;
https://upload.wikimedia.org/wikiped...Serbia1918.png
Dakle do ušća Bosuta u Savu i na sjeveru oko Vukovara, s time da granica ide +/-
Ako pogledaš ovu kartu;
https://upload.wikimedia.org/wikiped...ia%2C_1919.png
Očito je da su Srbiji bili potrebni bunjevački Hrvati za ambicije oko Subotice (zanimljivo je pogledati i granice prema Albaniji, kao i aspiracije na sjeveru Grčke).
No međutim, kako je vodstvo dSHSa bilo nesposobno, tako je i pozvalo srbijansku vojsku u pomoć, radi održavanja vlasti.

Dalmaciji su prijetili Talijani, a u BiH su (relativnu) većinu imali Srbi, to stoji.

Pogledaj ČSFR.
Oni su imali tri nacije (hoćemo Slovence usporediti s Potkarpatskom Ukrajinom?), s time da su ovdje Srbi pučanstvo (osim u Vojvodini) koje nije gradsko, koje nema izdefiniran teritorij (BiH nije srpska, iako su si tepali da je njihov Alsace-Lorraine), nema nešto tipa Slovačka, a u samoj Češkoj imaš trećinu Nijemaca, što je puno više od šačice Talijana po Dalmaciji (ili Srba po nekim brdskim selima u Trojedinici).
I što su oni napravili?
Ili Poljska, koja je nastala kao vazalna država Središnjih sila.

PS. A talijanska iredenta je imala problema sa skoro svim susjedima; https://en.wikipedia.org/wiki/Corfu_incident

[rustaveli]

Državu SHS nijenpriznao - nitko. Čak jeni Kraljevina dugo kuburila s međunarodnim priznanjemđć zbog Italije. Jest, bilamje Ženevska deklaracija koja je obećala ravnopravno ujedinjenje i dualizam između Države SHS i Srbije, ali ju je Pašić anulirao.

Albanija... Lijevo-liberalnu vladu episkopa Fana Nolija oborila je jugoslavenska intervencija izvana. Novouapostavljeni režim kralja Zoga je vrlo brzo otišao u talijansku orbitu.

Nego, jel Maček bio glup što je onda odbio amputaciju 1928.?

[Wikiceha]

rustaveli kaže:

Državu SHS nijenpriznao - nitko. Čak jeni Kraljevina dugo kuburila s međunarodnim priznanjemđć zbog Italije. Jest, bilamje Ženevska deklaracija koja je obećala ravnopravno ujedinjenje i dualizam između Države SHS i Srbije, ali ju je Pašić anulirao.

KS je priznala njena traženja i ovlasti (prema drugima) u Versaillesu.

rustaveli kaže:

Albanija... Lijevo-liberalnu vladu episkopa Fana Nolija oborila je jugoslavenska intervencija izvana. Novouapostavljeni režim kralja Zoga je vrlo brzo otišao u talijansku orbitu.

Riješili su se Talijana iz Vlore, bili su možda pod tuđim utjecajima, ali...

rustaveli kaže:

Nego, jel Maček bio glup što je onda odbio amputaciju 1928.?

1928. je nuđeno manje nego što se moglo izvući prije.

Mačeku je pred uspostavu banovine opet nuđena amputacija (ali u boljim granicama), čovjek je popričao s talijanskim ministrom, rekao mu da postoji mogućnost personalne unije, ali ako pregovori propadnu.
Potrudio se da ne propadnu.

Maček je u neku ruku bio sposobniji od ekipe 1918., ali je i on zakazao 1941.

Da smo dobili neovisnost 1918. trebao bi nam vanjski sponzor/i, a i bilo bi dosta ratova, bez obzira na njihove ishode.

U teoriji, moguće je da bi imali stanje kao na Baltiku, Slovenija, Hrvatska i Srbija (s CG i Makedonijom), s time da bi granicu između nas i Srba bilo potrebno riješiti.
I tu ne bi bio problem pounje, nego Podunavlje, BiH (većinom bi Srbima otišla)
Maček 1918., takvo biračko tijelo i slično bi vjerojatno iskamčilo državu i to ne onu "koja se da vidjeti s vrhova zg katedrale".

[Sherman25]

Wikiceha kaže:

Mačeku je pred uspostavu banovine opet nuđena amputacija (ali u boljim granicama), čovjek je popričao s talijanskim ministrom, rekao mu da postoji mogućnost personalne unije, ali ako pregovori propadnu.
Potrudio se da ne propadnu.

To nisam znaom, znači da ideja o personalnoj uniji sa Italiji, nije Pavelićeva ideja, nego je već Maček o tome razgovarao.

[rustaveli]

Wikiceha kaže:

KS je priznala njena traženja i ovlasti (prema drugima) u Versaillesu.



Riješili su se Talijana iz Vlore, bili su možda pod tuđim utjecajima, ali...



1928. je nuđeno manje nego što se moglo izvući prije.



Mačeku je pred uspostavu banovine opet nuđena amputacija (ali u boljim granicama), čovjek je popričao s talijanskim ministrom, rekao mu da postoji mogućnost personalne unije, ali ako pregovori propadnu.

Potrudio se da ne propadnu.



Maček je u neku ruku bio sposobniji od ekipe 1918., ali je i on zakazao 1941.



Da smo dobili neovisnost 1918. trebao bi nam vanjski sponzor/i, a i bilo bi dosta ratova, bez obzira na njihove ishode.



U teoriji, moguće je da bi imali stanje kao na Baltiku, Slovenija, Hrvatska i Srbija (s CG i Makedonijom), s time da bi granicu između nas i Srba bilo potrebno riješiti.

I tu ne bi bio problem pounje, nego Podunavlje, BiH (većinom bi Srbima otišla)

Maček 1918., takvo biračko tijelo i slično bi vjerojatno iskamčilo državu i to ne onu "koja se da vidjeti s vrhova zg katedrale".

Nije Maček popričao, nego grof Bombelles koji se Cianu predstavljao kao Mačekov izaslanik (inače je bio dvostruki agent ustaša i jugoslavenske policije, zbog čega je zaglavio u Jasenovcu) Tu priču je davno rasvjetlio Ljubo Boban. U priču kako je Maček pregovarao s Cianom vjeruju samo velikosrbi u skladu s njihovom dogmom kako su svi predratni hrvatski političari u biti isto što i ustaše.

Btw, jedan od prijedloga amputacije iz 1928. (Vidi Hrvatska na mučilištu) je išao ovako: od Vukovara na Vinkovce, uzvodno uz Savu do ušća Vrbasa, pa uz Vrbas i Neretvu do mora.

Ala su Maček i Pribićević bili glupi

[Wikiceha]

Sherman25 kaže:

To nisam znaom, znači da ideja o personalnoj uniji sa Italiji, nije Pavelićeva ideja, nego je već Maček o tome razgovarao.

Da.

Ma sve te ideje su starije, ovo su manje državice, svima je bilo očito da će raspadom AU morati naći nekog drugog sponzora, stupiti u veće paktove.

Pavelić je "samo" naslijedio Banovinu i sva područja gdje je trebao biti referendum, gdje je granica Banovine bila sporna (minus onih koje su aneksirali ili okupirali Mađari), a onda je (s obzirom na dugove Talijanima) prepustio pola države istima.
Maček ne bi trebao prepuštati ništa, imao bi "status" Albanije.
Istu priču je moglo odguliti i vodstvo dSHS da je bilo sposobno, u Hrvatskoj, minus zapadna obala Istre, koja je bila miješana, nije bilo nešto Talijana.

[Wikiceha]

rustaveli kaže:

Nije Maček popričao, nego grof Bombelles koji se Cianu predstavljao kao Mačekov izaslanik (inače je bio dvostruki agent ustaša i jugoslavenske policije, zbog čega je zaglavio u Jasenovcu) Tu priču je davno rasvjetlio Ljubo Boban. U priču kako je Maček pregovarao s Cianom vjeruju samo velikosrbi u skladu s njihovom dogmom kako su svi predratni hrvatski političari u biti isto što i ustaše.

Baš sam išao gledati.

Slovenci su imali tu priču (iako u njihovom slučaju to sigurno ne bi bila samo personalna unija).

Maček je Berlinu ponudio stvaranje „hrvatske neovisne države“ koja bi bila spremna surađivati s Njemačkom i pristupiti silama Osovine (Boban 1965: 106).
Međutim, njemački su stavovi bili rezervirani prema hrvatskom pitanju uopće jer im je odgovaralo postojeće stanje u Jugoslaviji i jer nisu htjeli izazvati talijansko negodovanje, koji su smatrali Jadran i Sredozemno more svojom interesnom zonom (Boban 1965: 108). Dapače, Berlin je dao garancije Rimu da će se njemačka politika u Sredozemlju provoditi u skladu s talijanskim interesima, stoga da se neće miješati u jugoslavensku politiku.
Kako je Berlin rezervirano odgovorio, Maček se obratio Rimu. U tim je razgovorima također predložio stvaranje neovisne hrvatske države koja bi zatim stupila u tješnje veze s Italijom, ali jedino ako se hrvatsko pitanje ne bi moglo riješiti unutar granica Jugoslavije (Boban 1965: 108). No, talijanski je odgovor bio jednako suzdržan kao njemački.

https://hrcak.srce.hr/file/396095

rustaveli kaže:

Btw, jedan od prijedloga amputacije iz 1928. (Vidi Hrvatska na mučilištu) je išao ovako: od Vukovara na Vinkovce, uzvodno uz Savu do ušća Vrbasa, pa uz Vrbas i Neretvu do mora.

Imao si svega u to doba.

Negdje sam pročitao da je jedan hrvatski dužnosnik, prvo solio pamet Srbima oko Makedonije, a nakon toga predložio "zamjenu stanovništva", odnosno seobu Hercegovaca i južnoDalmatinaca (granica bi bila nešto južnije od Cetine i TGa) za područje oko Banja Luke

U konkretnom primjeru je problem što se Dubrovnik daje Srbima.

Pa "granica" Stojadinović-Pavelić (po Stojadinoviću, Pavelić ju nikada nije javno prihvatio) je istočnije obuhvaća današnju srbijansko-hrvatsku granicu, ali se nakon nje spušta na Bosnu (ne na Vrbas) i Neretvu, pa opet ima isti problem i kritiku radi Dubrovnika.

Bilo je nuđenja od strane SR BiH i zamjene teritorija (ali se nudio samo Bihać, ne i BL) za Dubrovnik nakon rata, pa su naši naravno odbili.
Negdje je bila usporedba Dubrovnika koji vrijedi preko pola BiH

rustaveli kaže:

Ala su Maček i Pribićević bili glupi :ro fl:

Maček je u nekim stvarima bio u boljoj poziciji nego "ekipa" iz 1918.
Jer prošlo je petnaestak godina, Srbi su radili svakakve gluposti i postali radi toga ozoglašeni po svijetu.
No opet, problemi su bili slični.

Prilikom utvrđivanja razgraničenja između Banovine i ostatka Yu su dogovoreni referendumi u ostatku BiH i Srijema (ne znam kakvo je stanje s Vojvodinom, jer su i u dobrom dijelu Bačke postojale HSSove aspiracije, pa bi rekao i tamo, no nisam siguran).
Međutim, Boka je isključena iz priče, da Srbi ne izgube izlaz na more.

Kada se, prije rata, Pavelić isto bavio granicama, pokušao je priču o ustupcima Italiji isto svesti na Boku, barem javno.
Iako je gradić Kotor imao hr. većinu do 1971., a Tivat 1991. (ako se ne varam, uključujući i te godine).

Ne treba zaboraviti da je Maček bio "engleski čovjek" i da su priču s Banovinom forsirali Englezi i to dobrim djelom radi predvečeri ww2.
Takva klima nije bila 1918.

[rustaveli]

Wikiceha kaže:

Baš sam išao gledati.

Slovenci su imali tu priču (iako u njihovom slučaju to sigurno ne bi bila samo personalna unija).



https://hrcak.srce.hr/file/396095

Imao si svega u to doba.

Negdje sam pročitao da je jedan hrvatski dužnosnik, prvo solio pamet Srbima oko Makedonije, a nakon toga predložio "zamjenu stanovništva", odnosno seobu Hercegovaca i južnoDalmatinaca (granica bi bila nešto južnije od Cetine i TGa) za područje oko Banja Luke

U konkretnom primjeru je problem što se Dubrovnik daje Srbima.

Pa "granica" Stojadinović-Pavelić (po Stojadinoviću, Pavelić ju nikada nije javno prihvatio) je istočnije obuhvaća današnju srbijansko-hrvatsku granicu, ali se nakon nje spušta na Bosnu (ne na Vrbas) i Neretvu, pa opet ima isti problem i kritiku radi Dubrovnika.

Bilo je nuđenja od strane SR BiH i zamjene teritorija (ali se nudio samo Bihać, ne i BL) za Dubrovnik nakon rata, pa su naši naravno odbili.
Negdje je bila usporedba Dubrovnika koji vrijedi preko pola BiH


Maček je u nekim stvarima bio u boljoj poziciji nego "ekipa" iz 1918.
Jer prošlo je petnaestak godina, Srbi su radili svakakve gluposti i postali radi toga ozoglašeni po svijetu.
No opet, problemi su bili slični.

Prilikom utvrđivanja razgraničenja između Banovine i ostatka Yu su dogovoreni referendumi u ostatku BiH i Srijema (ne znam kakvo je stanje s Vojvodinom, jer su i u dobrom dijelu Bačke postojale HSSove aspiracije, pa bi rekao i tamo, no nisam siguran).
Međutim, Boka je isključena iz priče, da Srbi ne izgube izlaz na more.

Kada se, prije rata, Pavelić isto bavio granicama, pokušao je priču o ustupcima Italiji isto svesti na Boku, barem javno.
Iako je gradić Kotor imao hr. većinu do 1971., a Tivat 1991. (ako se ne varam, uključujući i te godine).

Ne treba zaboraviti da je Maček bio "engleski čovjek" i da su priču s Banovinom forsirali Englezi i to dobrim djelom radi predvečeri ww2.
Takva klima nije bila 1918.

1) Maček je imao kontakte i s Londonom i Parizom, ne samo Berlinom i Rimom. Sporazum su podržali i Britanci jer im je u interesu bila stabilna Jugoslavija.
2) Što se tiče doticaja s Berlinom, von Heeren je bio spreman podržati Mačeka, ali njemački službeni faktori ne, jer im je do 27.3.1941. politika bila očuvanje Jugoslavije, a uostalom Hrvatsku su priznavali kao Mussolinijevu interesnu sferu.
3) Što se tiče kontakata s Rimom, Cianov dnevnik:

Naime, bilježeći informacije koje je dobio o tome da Maček odbija potpisati spomenuti zapisnik od 26. V, Ciano je naveo što mu je o tome poručio Carneluttl. Ciano je zapisao: »Tako stoje stvari prema Carneluttijevom kazivanju. Prema Bombellesu, odbijanje je mnogo odlučnije, pošto je Maček preuzeo druge obveze (ali s kime?) i jer je on demokrat i izbjegava svaki dublji sporazum s fašizmom.«

Zanimljivo, ova rečenica se može pročitati u talijanskom originalu i u engleskom prijevodu, ali ne i u naškom izdanju, koje je bilo zgodno prekrojeno da prikaže Mačeka kao rasturača Jugoslavije i profašista. Ustašu.

https://hrcak.srce.hr/215372

Isti članak imaš u Bobanovim Kontrovezama.

Natrag na amputaciju. Maček (!) je odbio amputaciju jer je izričito vidio rješenje hrvatskog pitanja unutar Jugoslavije, a ne izvan nje. Pribićević još i manje, on je u tom trenutku još uvijek bio centralist i unitarist.

Ne postoji način na koji bi Boka kotorska završila u Hrvatskoj. Povijesno pravo Hrvatske na Dubrovnik i Boku kotorsku postoji, ali je vrlo labavo. Ludovik Anžuvinac je 1358. te krajeve mogao dobiti kao kralj Hrvatske i Dalmacije. U slučaju Dubrovnika ono je ojačano prirodnim pravom hrvatske narodne većine, no u Boki to nije slučaj, većina su bili Srbi s Crnogorcima. Budva i Herceg Novi su njihovi, Kotor je 50-50 (sam grad ima hrvatsku većinu, okolna naselja su srpska ili crnogorska), manja mjesta su li-la, nekad naša nekad njihova.

[Wikiceha]

rustaveli kaže:

1) Maček je imao kontakte i s Londonom i Oarizom, ne samo Berlinom i Rimom. Sporazum su podržali i Britanci jer im je u interesu bila stabilna Jugoslavija.
2) Što se tiče doticaja s Berlinom, von Heeren je bio spreman podržati Mačeka, ali njemački službeni faktori ne, jer im je do 27.3.1941. politika bila očuvanje Jugoslavije, a uostalom Hrvatsku su priznavali kao Mussolinijevu interesnu sferu.
3) Što se tiče kontakata s Rimom, Cianov dnevnik:

Naime, bilježeći informacije koje je dobio o tome da Maček odbija potpisati spomenuti zapisnik od 26. V, Ciano je naveo što mu je o tome poručio Carneluttl. Ciano je zapisao: »Tako stoje stvari prema Carneluttijevom kazivanju. Prema Bombellesu, odbijanje je mnogo odlučnije, pošto je Maček preuzeo druge obveze (ali s kime?) i jer je on demokrat i izbjegava svaki dublji sporazum s fašizmom.«

Zanimljivo, ova rečenica se može pročitati u talijanskom originalu i u engleskom prijevodu, ali ne i u naškom izdanju, koje je bilo zgodno prekrojeno da prikaže Mačeka kao rasturača Jugoslavije i profašista. Ustašu.

https://hrcak.srce.hr/215372

Isti članak imaš u Bobanovim Kontrovezama.

Zanimljivo.

rustaveli kaže:

Natrag na amputaciju. Maček (!) je odbio amputaciju jer je izričito vidio rješenje hrvatskog pitanja unutar Jugoslavije, a ne izvan nje. Pribićević još i manje, on je u tom trenutku još uvijek bio centralist i unitarist.

Rijetko tko bi na njegovom mjestu išao pod fašističku Italiju.
Pa pogledaj Pavelićev izbor.

rustaveli kaže:

Ne postoji način na koji bi Boka kotorska završila u Hrvatskoj. Povijesno pravo Hrvatske na Dubrovnik i Boku kotorsku postoji, ali je vrlo labavo. Ludovik Anžuvinac je 1358. te krajeve mogao dobiti kao kralj Hrvatske i Dalmacije. U slučaju Dubrovnika ono je ojačano prirodnim pravom hrvatske narodne većine, no u Boki to nije slučaj, većina su bili Srbi s Crnogorcima. Budva i Herceg Novi su njihovi, Kotor je 50-50 (sam grad ima hrvatsku većinu, okolna naselja su srpska ili crnogorska), manja mjesta su li-la, nekad naša nekad njihova.

Boka je dio Dalmacije, barem bila do 1918.
To što postoje neka srpska sela i to što je u 20ak godina postojanja kSHS/kJ promjenjena većina u Herceg Novom i Budvi, ne govori ništa previše.
Razgraničenje u Budvi je tu slično razgraničenju u srednjem Srijemu, etnički miješanom području.

[rustaveli]

Za Boku citiram austrijski popis iz 1900., nikakvu Eshaeziju.

[Wikiceha]

rustaveli kaže:

Za Boku citiram austrijski popis iz 1900., nikakvu Eshaeziju.

Pa u Budvi i Hercegnovom su katolici trebali biti većina po tom popisu?

Tako su 1900. godine Srbi/Crnogorci u nekadašnjemu osmanskom dijelu Boke predstavljali
85,4%, a Hrvati u nekadašnjemu mletačkom dijelu 61,6% stanovništva. Pritom se i taj mletački dio sastojao od dvije više ili manje homogene etničke
zone. Unutar većinski hrvatske bilo je 74,3% Hrvata (Vrmac, dio podlovćenskog primorja, Perast, Strp-Lipci, Kostanjica, Đurići i Krašići), a unutar većinski srpske/crnogorske 94,4% Srba/Crnogoraca (Luštica bez Krašića, Krtole i
Lješevići). Posebno zanimljivu cjelinu predstavljao je istočni Spič, u kojem je
bilo 84% Hrvata. N

https://hrcak.srce.hr/file/345818

U istočnoj Boki, nekoć i u Budvi, zatim u istočnom Spiču i susjednom
naselju Zupci pored Bara bili su većina, no posrijedi su bile enklave koje
su graničile s brojnijim, pravoslavnim življem, odnosno u slučaju Bara i
muslimanskim. Svejedno, do 1918. najvećim su dijelom živjeli, uvjetno
rečeno, pod katoličkom vlašću te u tvorevini koja je imala njihove nacionalne značajke, tj. u Kraljevini Dalmaciji.

https://hrcak.srce.hr/file/383186

Ovo bi trebala biti karta iz 1900.
https://i.ibb.co/YbsLbZ7/boka.jpg

Ovo su Srijem;
https://img.photobucket.com/albums/h...olicicrven.png
I Vojvodina;
https://img.photobucket.com/albums/h...ina1910cn5.png
istog tipa.

A ovo je slika Boke;
https://i0.wp.com/www.cnak.ba/wp-con...size=620%2C422