Quote:
Defensor Pacis kaže:
Probat ću razložiti tvoj odgovor na nekoliko dijelova bez da učinim neko nasilje nad njime.
|
Samo razlaži, to je neminovno u forumskoj diksusiji.
Quote:
Defensor Pacis kaže:
1. Tvrdiš da je moguće prihvatiti da su prirodni procesi uzročno određeni no da to ne mora nužno značiti da smo i mi kao ljudi uzročno određeni
|
Moguće je uzeti tu pretpostavku i ukomponirati je u svoj svjetonazor, no ne mora nužno značiti da je stvarnost uistinu deterministička. Klasična mehanika je deterministička više u teoriji nego u praksi, s ostalim područjima fizike determinizam ima i više problema. Stvarnost u cijelom svome obimu nam je nedohvatna pa slažemo mozaik od informacija koje dobijemo proučavanjem prirode i postojećih iskustava ali ljudi imaju tendenciju vidjeti smisleni slijed svugdje pa čak i tamo gdje ga očigledno nema (pareidolia). Meni je jednostavnije promatrati fizički svijet oko sebe vođen u većoj mjeri principima kauzalnosti nego nekakve nasumičnosti.
Quote:
Defensor Pacis kaže:
već je nama proces evolucije nekako razvio slobodnu volju.
Ovo, čini mi se, nužno implicira neku vrstu dualizma, što je već problem filozofije uma; jer ako je fizički svijet uređen na uzročno-posljedičnoj bazi onda ono što nije uređeno na istom principu nije dio fizičkog svijeta, a to smo u ovom slučaju mi koji odlučujemo.
|
Ponekad mi se čini kako je dihotomija um-materija neizbježna. Jedan je filozof, mislim da je Strawson, rekao da se dualizam krije i iza eliminativnih materijalista jer smatrajući da ništa drugo osim fizičkog ne postoji prisiljeni su proglasiti svijest iluzijom, eliminirati je iz jednadžbe zajedno sa svim nemjerljivim fenomenima vezanim uz nju čime pokazuju da negdje duboko u sebi i sami vjeruju da nije dio fizičkog svijeta. Često se u problematici um-materija vuku usporedbe i sa kompjuterskim hardverom i softverom ali i to je dihotomija. No, ne mislim da je dualizam supstancije (onaj kartezijanski) nužan za postojanje slobodne volje. Uostalom možda su svijest i materija samo dvije strane istog novčića u materijalnom svemiru (dualizam svojstava, panpsihizam). A svemir se ne ponaša u skladu s istim zakonitostima na svim razinama (primjer makro svijeta i onog sićušnog kvantnog), možda i svijest pleše po nekim nama još nerazjašnjenim zakonitostima.
Spomenuo sam proces evolucije da napravim distinkciju između ranog, instinktima i nagonima tjeranog čovjeka s današnjim čovjekom koji nije rob nagona, dapače može djelovati kontra nekih imperativa kojima se rani čovjek nije mogao oduprijeti (pada mi na pamet primjer celibata, namjernog gladovanja, bacanja pred metak što rade tjelesni čuvari itd.), nije li se mogućnost izbora povećala evolucijom mozga? Sama činjenica da čovjek razmišlja o različitim mogućnostima naspram puke automatske tjeranosti nagonima govori koliki je pomak učinjen. Nadalje, kauzalno povezivanje misli u sistematizirane cjeline može nam samo pomoći u trenucima izbora da odaberemo onaj bolji po nas što biće vođeno isključivo nagonima ne može. To je osobito korisno u opasnim situacijama gdje možemo racionalno izvagati više opcija i djelovati u skladu s onom koja nam može pomoći dok nagonsko biće u strahu reagira isključivo automatski i izgubi život. Ono nema mogućnost vaganja opcija i najboljeg izbora po sebe. U tom pogledu ja shvaćam slobodnu volju, kao mogućnost promišljanja i izbora solucija prije donošenja akcije koje manje razvijeni organizmi na svijetu nemaju. Dakle na neki način smo slobodniji. Ako nije tako onda evolucija nije pridonijela ničemu doli dodatnom trošenju energije pri nepotrebnom zamaranju u osmišljavanju jalovih solucija prije bilo kakvog djelovanja.
Quote:
Defensor Pacis kaže:
2. Drugi argument je postojanje epifenomena slobodne volje kao dokaza za stvarnu slobodnu volju pri donošenju nekakvih odluka. Mislim da ovaj argument nema nikakvu snagu jer epifenomeni ne moraju odražavati stvarne procese. Uzmimo primjer sna ! S druge stranje spomenuo si i nekakvu osvještenost, tj. refleksiju; no i sama refleksija može biti dio uzročno-posljedičnog lanca.
|
To je točno ali čak i da je slobodna volja iluzorna nama je svejedno jer je ukomponirana u naš okvir razmišljanja, vjerujemo da su naši izbori slobodni, drugačije ne možemo. Ako misliš da možemo zamisli svijet u kojem odjednom svi prihvate da su automati na traci sudbine bez ikakve mogućnosti izbora i dobit ćeš masu deprimiranih dronova. Mogu se neki filozofi u žaru polemika kleti da je čovjek automat ali pitanje koliko je to kontriranja radi i kako zaista misle.
Refleksija, misli kao dio kauzalnosti, zašto stati samo na tome, možemo otići dublje i pripisati kauzalnost sklopu i kombinacijama raznih neuronskih procesa mozga ali mislim da su ti procesi puno kompleksniji od pukog kreiranja da-ne odgovora i tko zna zapravo kakvi uopće prirodni zakoni vladaju na toj mikrorazini, djeluju li i ti procesi po uzročno-posljedičnom principu te koji su uopće odnosi takvog mikro i našeg makro svijeta tj. utječu li ikako jedan na drugi te ako da kako.
Quote:
Defensor Pacis kaže:
3. Treći dio posta govori o intuitivnome i neintuitivome; ovo je irelevnatan argument jer intuicija zasigurno ne mora odgovarati stvarnosti i to je zaključak koji je istinit i intuitivan  |
Slažem se naravno, iznio sam taj primjer jer sam znao naletiti i na takve argumente kod poznatih filozofa.
Quote:
Defensor Pacis kaže:
Da se razumijemo, ja nisam determinist, ali upravo točka jedan i implikacija dualizma čini se kao ogroman problem za slobodnu volju !
|
Možeš li obrazložiti kako ti ramišljaš o ovoj problematici, ako nisi determinist, a niti kompatibilist koje argumente vučeš u korist slobodne volje i kako zapravo definiraš taj pojam (koji mi se čini toliko širok da se pitam razmišljaju li uopće ljudi o istom kad o tome raspravljaju).
Linearni mod
