FILOZOFIJA - znanost - religija ....

[adriatic]

Ovo je do sada, očito, bilo preozbiljno pa, da to začinimo Balogovom duhovitošću:

Postoji li ništa, ono je sasvim izvjesno oduvijek. Obzirom da za ništa nije potrebna baš nikakvav građa tada otpada pitanje njegove uzročnosti.

Ništa je samo svoj uzrok i svoja posljedica.

SVE (kao JEDNO) ne može se razlikovati od NIŠTA.
Razlikovanje već pretpostavlja trojstvo ili pravu množinu.

Dakle možemo reći: SVE=JEDNO=NIŠTA

(dakako, ovo apsolutno Ništa ne valja brkati s relativnim ništa,
u smislu "ni jedno posebno biće")

No ostaje nerješeno (nerješivo?) pitanje kako iz JEDNOG nastaje mnoštvo.

Z. Balog kaže:

Tako je i s bitkom. Da se slučajno ne bi dobila bitka s bitkom, raspoređen je na različita mjesta, u razne prostorne i vremenske stupice. Postoji bitak i bitak. Pa bitak tu-itak. Pa se-bitak.
Izim interijernog postoji i eksterijerni svjetski bitak; ovdje-bitak, tamo-bitak, ondje-bitak, za-bitak, je-bitak. Ali ostoji i vansvjetski bitak pred ili prije-bitak, ne-bitak, ne-bitak ne-bitka. pa poslije-bitak. Pa ne-bitak kao bit biti u-bitka. Pa pokraj-bitak, što ne valja brkati s uz-bitkom. Njihova bit je da su temporalni a vanvremeni.

Ako nemate pametnijeg posla i želite se baviti bitkom kao ekvivalentom pravog života, preporučujem vam Heideggerov turistički vodič kroz bitak Sein und Zeit.

Unaprijed znam da to neće za vas biti do-bitak, već čisti zgu-bitak. Jer čovjek je preplitak da bi mogao doznati što je bitak.

[adriatic]

Filozofija ima mnogo kćeri (znanosti) i sve su one punoljetne.
Neke imaju i vlastito potomstvo. I većina tih kćeri i unuka "zna"
da je jaje pametnije od kokoši.

No stara dama ima kamen mudraca (vječita mladost) i nadživjet će
sve svoje potomke, jer njihova je misija ograničena.

Danas su jako moćni jer iz (nekih) znanosti se pravi dobar profit,
a iz filozofije još nitko nije uspio izvući profit.

“A fundamentally different science result when
we see nature as a lover rather than a slave.”

Linda Jean Shepard

Peter Medawar: "Science is the art of the soluble"

Znanost je umjetnost rješivog, kaže dr. PM, a autor članka komentira:
"Scientists addres only those matter they are at any time equipped to solve."

Dakle znanost se bavi samo onom što je sposobna rješiti.
Analogno ovoj tezi, filozofija bi bila umjetnost nerješivog ?

Možemo li reći da je filozofija umjetnost (pokušaj) rješavanja nerješivih problema
(pitanja na koja ne postoje konačni odgovori), tj postavljanja pravih (bitnih)
pitanja da bi se tragalo na pravom putu, a ne išlo stranputicama ?

[adriatic]

FILOZOFIJA i što je razlikuje od znanosti i religije

I filozofija i znanost imaju izvor u spekulacijama starih Grka o naravi svemira. Stoljećima se nije ni pokušavalo razlikovati znanost od filozofije. Čak su i Galileja, Newtona i Keplera nazivali filozofima prirode. Moramo imati na umu da je do tada filozofija bila ANCILLA THEOLOGIE.

Ipak s vremenom zasnovale su se posebne znanosti sa odvojenim zadaćama i postupcima. Porijeklo svemira (kao problem) spalo je u domenu fizikalnih znanosti, a mnogi epistemološki problemi istražuju se u psihologiji.
Zasnivanjem mnogih društvenih (humanih) znanosti izgleda da je filozofija izgubila većinu svojih područja rada i postala samo ishodište («majka») novih znanstvenih grana, odnosno da ima ulogu PROTOZNANOSTI.

Zato neki pomišljaju da je vrijeme filozofije prošlo i da ona postaje nepotrebna.
Ništa nije dalje od istine! Filozofija i dalje ostaje jedina sposobna za sintezu svih znanstvenih dostignuća i jedina je u punom smislu GLOBALNA.
TZV. globalne znanosti, ipak se bave samo pojedinim motrištima cjeline,
a samo se filozifija bavi cjelinom kao takvom, bez ograničenja.
Njena sposobnost (i obveza) da stavlja u pitanje i najtemeljnije pretpostavke svake spoznaje, razlikuje je od svake znanosti, kao i od religije.

Kada se bavi religijom i krajnjim pitanjima ona kritički propituje
odnošajne okvire koje religija uzima kao zajamčene istine.
Filozofija ne pretendira na apsolutnu istinu jer su
polazne pretpostavke spoznaje načelno nedokazive.
Najviše što (dobra) filozofija može postići jest da bude (u sebi)
dosljedna, tj. da nema unutrašnjih proturječnosti.

Središnja je značajka filozofije korjenito kritičko preispitivanje
temeljnih pretpostavki svake spoznaje, uključujući i filozofijsku.

Po tome je filozofija univerzalno primjenljiva na svaku ljudsku djelatnost.
Njen radikalizam nema ograničenja, tj ona propituje i "najsvetije
istine" i "činjenice" koje su u datoj kulturi neupitne.
Uvijek je potencijalno pogubna za STATUS QUO.

I za začin, evo još malo Baloga

Tako je i s bitkom. Da se slučajno ne bi dobila bitka s bitkom, raspoređen
je na različita mjesta, u razne prostorne i vremenske stupice. Postoji bitak
i bitak. Pa bitak tu-itak. Pa se-bitak. Izim interijernog postoji i eksterijerni
svjetski bitak; ovdje-bitak, tamo-bitak, ondje-bitak, za-bitak, je-bitak.
Ali ostoji i vansvjetski bitak pred ili prije-bitak, ne-bitak, ne-bitak ne-bitka,
pa poslije-bitak. Pa ne-bitak kao bit biti u-bitka. Pa pokraj-bitak, što ne
valja brkati s uz-bitkom. Njihova bit je da su temporalni a vanvremeni.

Ako nemate pametnijeg posla i želite se baviti bitkom kao ekvivalentom pravog života,
preporučujem vam Heideggerov turistički vodič kroz bitak Sein und Zeit.

Unaprijed znam da to neće za vas biti do-bitak, već čisti zgu-bitak.
Jer čovjek je preplitak da bi mogao doznati što je bitak.

[Davor000]

adriatic kaže:

FILOZOFIJA i što je razlikuje od znanosti i religije

I filozofija i znanost imaju izvor u spekulacijama starih Grka o naravi svemira. Stoljećima se nije ni pokušavalo razlikovati znanost od filozofije. Čak su i Galileja, Newtona i Keplera nazivali filozofima prirode. Moramo imati na umu da je do tada filozofija bila ANCILLA THEOLOGIE.

Ipak s vremenom zasnovale su se posebne znanosti sa odvojenim zadaćama i postupcima. Porijeklo svemira (kao problem) spalo je u domenu fizikalnih znanosti, a mnogi epistemološki problemi istražuju se u psihologiji.
Zasnivanjem mnogih društvenih (humanih) znanosti izgleda da je filozofija izgubila većinu svojih područja rada i postala samo ishodište («majka») novih znanstvenih grana, odnosno da ima ulogu PROTOZNANOSTI.

Ne, to znači da filozofija više ne može biti bez znanosti tj. znanost ne može biti bez filozofije. Dakle, riječ je o uskoj povezanosti znanosti i filozofije, a ne o prevlasti znanosti nad filozofijom. Jedino bi možda radikalni pozitivisti (kao recimo Apemant ovdje na forumu) mogli smatrati da samo znanstvenici mogu izbjeći filozofske zablude.

Njena sposobnost (i obveza) da stavlja u pitanje i najtemeljnije pretpostavke svake spoznaje, razlikuje je od svake znanosti, kao i od religije.

Ne bih se složio s time da se znanost ne preispituje. Dapače, to je temelj znanosti.

[nitko drugi]

Davor000 kaže:

Ne bih se složio s time da se znanost ne preispituje. Dapače, to je temelj znanosti.

Kuhn s pravom razlikuje ''normalnu znanost'' od znanosti u trenutcima krize.

Prva svoje temelje ne propituje radikalno, odnosno, može funkcionirati i bez da ih propituje. Dapače, ako netko propituje te temelje, ne bi se trebao nadati dalekosežnim učincima svojih ispitivanja. Sve dok...

... dotična znanost zbog ovog ili onog razloga ne dođe u krizu, naime u situaciju da dotadašnje metode ne uspijevaju dati rješenje. Tek tada preistipitavanje temelja postaje nešto što ima šanse postati znanstveno relevantnim (naime, prihvaćenim od znanstvene zajednice). Na primjer, Einsteinova promišljanja prostora i vremena, ili Bohrova i Heisenbergova promišljanja ograničenja mjerljivosti bi malo koga zanimala - bez kriza nastalih pokusima Michaelson -Morley, odnosno neuspješnim pokušajima da se valnom teorijom objasni zračenje crnog tijela i fotoelektrični učinak.

Dakle, znanstvenici filosofiraju (naime, preispituju temelje) u trenutcima kriza. Za ostalo vrijeme, pod ''normalno'' se u znanosti podrazumijeva slavna ''Shut up and calculate!''

[Volver]

adriatic kaže:

Znanost je umjetnost rješivog, kaže dr. PM, a autor članka komentira:
"Scientists addres only those matter they are at any time equipped to solve."

Dakle znanost se bavi samo onom što je sposobna rješiti.
Analogno ovoj tezi, filozofija bi bila umjetnost nerješivog ?
Možemo li reći da je filozofija umjetnost (pokušaj) rješavanja nerješivih problema
(pitanja na koja ne postoje konačni odgovori), tj postavljanja pravih (bitnih)
pitanja da bi se tragalo na pravom putu, a ne išlo stranputicama ?

Filozofija bi bila umjetnost mišljenja, a misao shvaćena kao mogućnost.
U odnosu na znanost i promjene koje ona donosi u vidu novih saznanja, i filozofskom mišljenju se otvara prilika za jednu novu optiku kroz koju će promatrati i promišljati svijet i na jedan novi način postavljati pitanja u vezi s njim.
Meni se jako sviđa misao da nikada ne treba žuriti sa rješenjem, nego da treba produbiti i odrediti poteškoću - obrusiti je poput dijamanta - učiniti je blistavom i čistom.

Tako da... kada je u pitanju filozofija i njena zadaća, možda bi se moglo reći kako bi ona u prvom redu trebala moći postavljati i precizirati probleme, bez pokušaja da ih riješi.

[žacko1]

Bravo volver!

Sviđa mi se post,koncizan,stilski ,skladno popunjen i elaboriran te mi nema druge, nego ti se složiti s mišljenjem

[augustin]

volver kaže:

Filozofija bi bila umjetnost mišljenja, a misao shvaćena kao mogućnost.
U odnosu na znanost i promjene koje ona donosi u vidu novih saznanja, i filozofskom mišljenju se otvara prilika za jednu novu optiku kroz koju će promatrati i promišljati svijet i na jedan novi način postavljati pitanja u vezi s njim.
Meni se jako sviđa misao da nikada ne treba žuriti sa rješenjem, nego da treba produbiti i odrediti poteškoću - obrusiti je poput dijamanta - učiniti je blistavom i čistom.

Tako da... kada je u pitanju filozofija i njena zadaća, možda bi se moglo reći kako bi ona u prvom redu trebala moći postavljati i precizirati probleme, bez pokušaja da ih riješi.

Jedan lijepi post kako bih reaktivirao staru temu ako se netko želi uključiti i obnoviti raspravu.

Samo bih dodao - zašto ih ne bi pokušala riješiti? Naravno, sva njena rješenja nalazit će se isključivo u filozofskoj domeni kao što se znanstvena znanja nalaze u znanstvenoj. ALi to je dovoljno. Nemoguće je znanstveno dokazati da je, primjerice, "vrijeme samo forma našeg unutarnjeg opažanja" ali to mi doista izgleda kao ponuđeno rješenje o kojem se nadalje može misliti u najboljoj filozofskoj maniri.

Što se tiče religije, za mene ona predstavlja neposredan put do stvarnosti za razliku od filozofije i znanosti. Religija kao čisti osjećaj stvarnosti, ono kad zaklopimo ovaj laptop i suočimo se sa stvarnim životom. Dakle, sve tri, i religija i filozofija i znanost nude nam neke vlastite puteve do stvarnosti. Problem uvijek nastaje kad se jedna od njih drzne i želi se ustoličiti kao jedini ispravni put kao što je to danas slučaj sa znanošću. Time ne umanjujem dosege znanosti, ali bi trebala postati svjesna svoje prave prirode. Napose svi veliki znanstvenici su toga itekako bili svjesni te su u svoj znanstveni način razmišljanja i pristupa stvarnosti redovito uključivali i religiozni i filozofski (dakle, u ovom smislu religiozni pristup stvarnosti nema nikakve veze s vjerovanjem u jednog svevišnjeg tvorca).

[Nea--]

Prije nego priložim članak u kojemu se trenutno stanje svijeta (kovid, pandemija.. ) usko povezuje sa krizom filozofije, probrala sam meni najdraže i najznačajnije iz ove teme kako bih poštedila moje filozofske vršnjake (jer znam da su lijeni kao ja) čitanja svih šest stranica
(To sam uradila prilično slobodno: ispravila sam gramatičke greške u svakom citatu, naglasila ono što se meni činilo da treba, itd; valjda se nitko od citiranih neće pojaviti )

adriatic kaže:

.....
Zato neki pomišljaju da je vrijeme filozofije prošlo i da ona postaje nepotrebna.
Ništa nije dalje od istine!
Filozofija i dalje ostaje jedina sposobna za sintezu svih znanstvenih dostignuća i jedina je u punom smislu GLOBALNA.
Tzv. globalne znanosti ipak se bave samo pojedinim motrištima cjeline, a samo se filozifija bavi cjelinom kao takvom, bez ograničenja.
Njena sposobnost (i obveza) da stavlja u pitanje i najtemeljnije pretpostavke svake spoznaje, razlikuje je od svake znanosti, kao i od religije.

Radikalizam filozofije nema ograničenja, tj. ona propituje i «najsvetije istine» i «činjenice» koje su u datoj kulturi neupitne.
Uvijek je potencijalno pogubna za STATUS QUO

Uranus kaže:

Zasto (mislis da) je nemoguce dokazati sto slijedi sa nasom svijesti nakon smrti?
Samo zato sto to sada (tebi) izgleda nedokazivo?
Zar mislis da ne postoje znanstvenici koji to pokusavaju dokazati?
Ili su oni za tebe samo filozofi i nemaju nikakve veze sa znanoscu?

Mi smo izgubili znanje. Smatram da se nekad(ne mislim u srednjem vijeku), mnogo vise nego danas znalo i o Marsu i o nasoj svijesti. I smijesno je sto cesto mislimo da smo najpametniji od svih civilizacija koje su ikad postojale na zemlji i te civilizacije smatramo primitivnim samo zato jer ih ne razumijemo.

adriatic kaže:

Bez (ovakve) znanosti mogli bismo živjeti.
Bez filozofije ne bismo bili ljudi

Pandora10 kaže:

(adriaticu)
... podsjetit ću te na tvoje pisanje na temi "osobnost Boga" gdje kažeš da je osobnost = odjeljenost od cjeline...
slijedom tog tvog zaključka osobnost je ona koja nas spriječava da istinu živimo...a samo zbog toga što se ne možemo (srce) odijeliti od ja-mene-moje(srce) ....

adriatic kaže:

Filozof je svaki čovjek koji se pita i duboko promišlja suštinska pitanja ljudskog života.
Po tome smo ljudi (Homo Sapiens Sapiens), a ne po tome što smo "dvonošci bez perja".

Pandora10 kaže:

Uostalom sasvim je moguće da je plemenski čovjek bio razvijenijeg duha od današnjeg čovjeka iako nije imao ni dezodorans ni vlažne maramice za intimnu njegu. Pogledaj samo na forum znanosti...tamo neki ni ne znaju da nešto tako kao duh uopće postoji i bore se i rukama i nogama da nas uvjere da ništa slično duhu nije znanstveno dokazano,prema tome i ne postoji....

Znanost i znanstvenici rade uglavnom na tehnološkom napretku i zanemaruju i obezvrjeđuju duh i duhovne vrijednosti i samog čovjeka, a u korist sulude trke koja melje i mrvi ljudske živote i pretvara ih u masu i roblje.
Kolikom je broju ljudi znanstveni napredak OLAKŠAO život i obogatio DUH?Kladim se u sve što nemam da je danas uz sav napredak život prosječnog čovjeka desetorostruko teži, a uz to i duhovno bjedniji i prazniji nego je ikad bio.

adriatic kaže:

.... smatram da je scientizam (znanstvenički redukcionizam i obožavanje znanosti i tehnike) najpogubnija moderna religija

Mljacko kaže:

Običaj cinika i kirenjana je bio ići u koje svetište i zajebavati svećenike
(to im je valjda jedino bilo zajedničko)

Aristotel i Platon puno spominju Boga, ali u ontološkom smislu, ne u religioznom

adriatic kaže:

Svakako, političari su ti koji javno manipuliraju i prodaju nam maglu, ali uz pomoć "znanstvenika" tj. stručnjaka iz te branše kojima ljudi vjeruju, jer političarima nitko ne vjeruje.

Golema većina ljudi vjeruje "znanstvenicima" i daje se od njih stalno iznova prevariti.

Marketing je znanost pretvorio u čudesnu panaceu i spasitelja (griješnog) čovječanstva, pa je samo pitanje trenutka kada će ustanoviti obavezna liturgija i katekizam

slavko kaže:

Opća sreća se može dostići samo mistikom.
Političari su dobro shvatili da u realnom svijetu, za puk nema ništa mističnije od znanosti. Za baviti se njome ipak je potrebno znanje o kojem većina može samo sanjati.

E pa, ta želja većine da im netko drugi osvijetljava put ispunjava se pričom o znanosti.

Zar se zbog toga trebamo ljutiti, mi koji nosimo vlastite svjetiljke?

geza kaže:

...
Već danas se s lakoćom može dokazati da sva četvorica (teolog, umjetnik, filozof i znanstvenik ) kažiprstom dodiruju istu stvar:
Ishodište postojanja, svemira, života, čovjeka.
Filozofija Ishodišta je već napisana, samo hologramski još nije poznata.

Pandora10 kaže:

"Svađa između idealista i realista jest svađa oko shvaćanja spoznaje:
Sastoji li se ona u stvaranju ili dohvaćanju predmeta? ...
Cjelokupna ljudska spoznaja mora se razumjeti ili kao dohvaćanje ili kao stvaranje (stvari).

Ili se mora reći da uopće ne postoji izvanjski svijet i da naš duh sve stvara ili pak suprotno, da on ništa ne stvara osim kombinacije sadržaja i da sve što mi spoznajemo mora postojati nekako izvan duha."

adriatic kaže:

Moderna znanost nastaje nakon renesanse u Evropi i svako pozivanje na njene milenijske korijene je posve proizvoljno.
Ona se bitno temelji na «kršćanskom», tj «abrahamskom» (tri monoteističke religije) svjetonazoru po kojem je priroda neprijatelj (vrag) kojeg treba pobijediti (pokoriti) ili uništiti. Čak se i vrag (anti-bog) prikazuje u liku boga Pana koji personificira prirodu.
Kroz modernu znanost se sve to «racionalizira» (ideologizira u novom obliku), ali «pokoravanje prirode» ostaje trajna zadaća. I, valjda, kada čovjek potpuno pokori ("spozna") prirodu, živjet ćemo u zemaljskom raju.

Podsjećam da (takova) znanost nipošto nije mogla nastati u Kini (taoizam) ili Indiji, iako su oni «znanstveno» bili daleko napredniji od Evrope. Nedostajalo im je ono bitno: rat s prirodom kroz kapitalizam (zakon rasta profita) i njegovu služavku – modernu znanost.

Moderna znanost prvenstveno služi proizvodnji sve strašnijih vrsta oružja i druge vojne opreme i tu ima fantastične uspjehe.Nijedan ljudski problem ne rješava ni približno tako uspješno.
Smrtonosne bolesti (i stalno nove) još haraju našim planetom, istrijebljene su mnoge benigne biljne i životinjske vrste, ali ni jedna «štetočina», ništa pouzdano (znanstveno) ne znamo o psihičkim moćima čovjeka (sve što znanost ne može objasniti proglašava se nevažnim ili nepostojećim), čovjek postaje sve ovisniji o tehnologiji i sve nesposobniji da živi u prirodi, pa se to naziva uspjehom i progresom.
Ovakva znanost ne samo da nije jedina moguća, već sasvim izvjesno nije ni najbolja.

“A fundamentally different science results when we see nature as a lover rather than a slave.”
- Linda Jean Shepard

geza kaže:

Ja sam sklon mišljenju da MI ulazimo u potpuno novi fazu razvitka (i problema) koje se mogu razumjeti i rješavati samo ako se sve stavi u jedan metafizički kontekst u kojemu čovjek i sve što on naslijeđuje dobiva drugačiju ulogu, smisao, svrhu…… a sam čovjek se mora redefinirati.

Flemming kaže:

Osnova pojavnog nije neka substancija koju možemo izmjeriti, već naša ontološka svijest. Takvo znanje ne možemo stjeći. Tužno je, no izvan Dasein-a nema ničeg! I ako se sekiramo zbog manjka dokaza o bitku, srozali smo se do razine divljaka koji se divi boci coca-cole...
No, obujmo kamašne, privježimo leptir mašnu, stavimo cilindar, pa pođimo u virtuelnom društvu Heideggera i Derride na večeru, a zatim u salon na filozofiranje.
Jer mi jesmo, dok se otvaramo prema vlastitoj egzistenciji.

adriatic kaže:

Ako nemate pametnijeg posla i želite se baviti bitkom kao ekvivalentom pravog života, preporučujem vam Heideggerov turistički vodič kroz bitak Sein und Zeit.
Unaprijed znam da to neće za vas biti do-bitak, već čisti zgu-bitak.
Jer čovjek je preplitak da bi mogao doznati što je bitak

Volver kaže:

Filozofija bi bila umjetnost mišljenja, a misao shvaćena kao mogućnost.

Meni se jako sviđa misao da nikada ne treba žuriti sa rješenjem, nego da treba produbiti i odrediti poteškoću - obrusiti je poput dijamanta - učiniti je blistavom i čistom.

Tako da... kada je u pitanju filozofija i njena zadaća, možda bi se moglo reći kako bi ona u prvom redu trebala moći postavljati i precizirati probleme, bez pokušaja da ih riješi.

[Volver]

Nea, svaka čast!!

Iznenadila si me, i bilo je posebno (zadovoljstvo) čitati opet dijelove koje si quotala

Bilo bi posebno i kad bi se pojavio (još) netko od citiranih, sem geze, on ne može
.. ali riječi nas nadživljuju, tu su

Članak koji si najavila, očekujemo.

)

[Nea--]

Hvala, hvala
Meni je, kao nekome kome je filozofija hobi (treće dobi) bilo zadovoljstvo čitati sve ove filozofske upise tj ono što ja zovem pravim filozofiranjem...
(žao mi je zbog geze )

Nadovezala bih se na sve što je na temi napisano sa dijelom jednog zanimljivog komentara kojega sam pronašla na netu, nepoznatog autora:

".... koje su to institucije društva zakazale, kad je bilo moguće nešto promjeniti?
Da li je već bilo kasno, kad je Husserl vrištao o krizi znanosti i razapinjanju filozofije?
Da bi uopće došli do ovako nezavidne situacije, bilo je potrebno mnogo ranije izorati polje i posijati sjeme jednog novog uređenja čovječanstva. Oranje je podrazumijevalo i čišćenje oranice od svih smetnji. Filozofija je bila jedan takav suvišan korov. Ona je ili morala nestati ili joj se morao oduzeti primat u strukturi inteligencije društva i sistema donošenja odluka. Prostor za debate i sukob dva različita mišljenja, koji nam danas toliko posvuda nedostaje, nestao je još davno prije. ......

"Filozofija u krizi evropskog čovječanstva" je serija spisa nastalih na osnovu predavanja, koje je Husserl održao 1935. u Beču na poziv bečkog kulturnog kruga. Prvi put su štampani u Beogradu 1936. godine u prvom broju časopisa Filozofija. Umjesto sjedinjenja znanosti i filozofije, kako je to predlagao Husserl, došlo je do uništenja filozofije i „kultivizacije" znanosti, koja je postala temelj novog svjetskog poretka. Znanost je pod svaku cijenu morala postati jedini neprikosnoveni vladar društvene svijesti. Individualnost, promatrač ili transcendentalni subjekt je sistematski prognan ne samo iz znanstvenih debata, već i iz znanstvenog narativa uopće. Stvorena je atmosfera straha, pod prijetnjom automatske diskvalifikacije iz znanstvenih krugova pri samoj pomisli na zabranjeni tabu. Ni eksperimenti kvantne fizike nisu uspjeli ništa promjeniti u tom nametnutom globalističkom mind-set-u.

Istovremeno je iz znanosti izbačen i pojma etera, koji je do tada bio prisutan i uvriježen kod mnogih znanstvenika, među njima i Tesle. Čistka je imala za cilj stvaranje mentalne osnove za stvaranje jedne nove rigidne znanosti, bazirane na strogom protokolu. Stvorena je globalna umjetna inteligencija autoritativnog i dogmatskog karaktera, koja je trebala postati osnova nove civilizacije, bazirane na hladnom umu, znanosti i racionalizmu. Time je trebalo dokrajčiti vladavinu one prethodne umjetne inteligencije, koja je vladala prethodna dva milenija: religija.Tako je stvoren temelj za novi svjetski poredak, o kojem se danas toliko govori, ali samo u ekonomsko-političkom smislu. Pritom se zboravlja da je za stvaranje jedne nove civilizacije potrebno prvo napraviti i stabilizirati novi mind-set ili strukturu uma, okvir ili formu dozvoljenog razmišljanja.

Jedna od žrtava tog procesa je filozofija, koja je izgubila svu moć i poziciju u društvu, čak više i od samih religijskih institucija. Filozofija je naravno bila prva na udaru, jer od nje uvijek postoji opasnost od raskrinkavanja prijevare. Husserl je jasno vidio kamo vodi trend postavljenja znanosti na vrh vidljive društvene piramide vrijednosti. Vakuum koji je nastao istjerivanjem filozofa sa društvene scene, nadoknađen je gotovo religioznim obožavanjem teoretske znanosti. Teoretičari fizike su preko noći postali i filozofi i biskupi i pop zvijezde. Oni su postali vladari i kontrolori onih portala u svemiru, koji spajaju čovjeka i boga.

Dok su ideolozi NWO-a ili čarobnjaci romantike javnosti prodavali besmislene narkotike teoretske znanosti, istovremeno su tajno dalje razmišljali poput Husserla i razvijali praktičnu znanost i ostavštinu Tesle. Smeće je samo za mase, poput ove aktualne medicinske ideologije. Nakon sto godina ispiranja mozga i kontrole uma, prosječni pojedinac ne samo da ne moze kritički razmišljati, nego nema ni osnovu za to, fokusiranu pažnju. Krađom pažnje je ukradena inteligencija i čovječanstvo je pretvoreno u gomilu poslušnih fantoma. Naši preci bi rekli, ukrali su nam dušu! .....

Ono što se danas događa cijelom svijetu, a ne samo Evropi, je posljedica uništenja jedne civilizacijske osnove, koja se zove filozofija, a koja se bazira na inteligenciji promatranja transcendentalnog subjekta.
Samo jednom takvom smišljenom strategijom sistematske devastacije individualne infeligencije i njeno guranje u ilegalu, naspram jedne nove kolektivno-umjetne inteligencije, bilo je moguće stvoriti ono što imamo danas: potpuna globalna prevara i mirni ulazak u jednu novu, potpuno automatiziranu fašističku diktaturu znanosti, bez subjekta i bez svijesti.
Ako nekome danas i padne na pamet da se usprotivi, ponukan nekim čudnim osjećajem iz dubine njegovog bića, često ostaje zbunjen, jer mu zapravo nije ni jasno protiv koga mora protestirati. Protiv vlasti ili protiv svog susjeda ili protiv oboje? Najčešće se taj revolt na kraju izlije prema unutra i pojedinac uništi samog sebe, uništavajući time ono najvrijednije, svoje analogno biće i svoju prirodnu, samostalnu inteligenciju."

Husserl je pred kraj svoga života osjetio opasnosti lijevog i desnog totalitarizma koji je vodio čovječanstvo najprije u Drugi svjetski rat, a onda u dugi Hladni rat između Istoka i Zapada, da bi danas globalistički razvitak zaprijetio “samouništenjem čovječanstva”, kojemu H. suprotstavlja samoosvješćenje filozofije i Europe iz njihova zajedničkog starogrčkog izvora.
U svom djelu se zalagao "za obnovu filozofije kao stroge znanosti" i za izgradnju suvremenih znanosti pomoću transcendentalne fenomenologije kao filozofije ....
H. svoje bečko predavanje “Filozofija i kriza europskog ljudstva” završava mišlju da kriza europskog opstanka ima samo dva izlaza:
“raspad u duhovno neprijateljstvo i barbarstvo”
ili “ponovno rađanje Europe iz duha filozofije”
( http://www.bioetika.hr/wp-content/up...h-znanosti.pdf )


Vidimo danas da su Husserlova ideja i nastojanje ostali nerealizirani; scijentizam, kao pogrešan smjer razvoja znanosti koji se nastavio tijekom 20.st., po mišljenju mnogih je doveo čovječanstvo do situacije tehno- diktature, odnosno do predviđenog "raspada u duhovno neprijateljstvo i barbarstvo"; upravo se napuštaju posljednja uporišta duha i racionalnosti u korist potpunog prevladavanja crno-bijelog pogleda na svijet i prateće digitalizacije koja se uvodi u sve sfere ljudskog života ....

Da li je to ovo istina ili pretjerivanje...?
Gdje se nalazi filozofija danas, u odnosu na svoje grčke praizvore... ?
Da li je kršćanstvo svojom dekadencijom rodilo materijalističku znanost kao vlastitu suprotnost ali i jedinstvo (pogotovo u dogmatizmu kao zajedničkom nazivniku) ?
Ako jest, koliko ono samo danas može pomoći u eventualnoj promjeni smjera, u situaciji skoro potpunog izgona duha/razuma iz javnog prostora u 21. st?
Da li se filozofija tj duh mogu vratiti ljudima kao njihovo kulturno naslijeđe, ili je za to prekasno?

[bornagain]

adriatic kaže:

«Science is not a new kind of knowledge; …» YES; IT IS !

Moderna znanost nastaje nakon Renesanse u Evropi i svako pozivanje na njene milenijske korijene je posve proizvoljno. Ona se bitno temelji na «kršćanskom», tj «Abrahamskom» (tri monoteističke religije) svjetonazoru po kojem je priroda neprijatelj (vrag) kojeg treba pobijediti (pokoriti) ili uništiti. Čak se i vrag (anti-bog) prikazuje u liku boga Pana koji personificira prirodu.
Kroz modernu znanost se sve to «racionalizira» (ideologizira u novom obliku), ali «pokoravanje prirode» ostaje trajna zadaća. I, valjda, kada čovjek potpuno pokori ("spozna") prirodu, živjet ćemo u zemaljskom raju.
Podsjećam da (takova ) znanost nipošto nije mogla nastati u Kini (taoizam) ili Indiji, iako su oni «znanstveno» bili daleko napredniji od Evrope. Nedostajalo im je ono bitno: rat s prirodom kroz kapitalizam (zakon rasta profita) i njegovu služavku – modernu znanost.
Možemo govoriti i o «drugom rođenju» znanosti kada je nakon Descartesa i Newtona definitivno pobijedio mehanicistički svjetonazor, koji je danas na dijabolički način opsjeo umove većine ljudi, tako da se čak govori o «mehanizmima» mišljenja, zaključivanja i odlučivanja.
Tendencija je moderne znanosti da se čovjek pretvori u stroj – robota koji će funkcionirati točno onako kako ga programiraju i biti savršeni, radnik, potrošač i vojnik. Olako se zaboravlja da moderna znanost prvenstveno služi vojnoindustrijskom kompleksu, koji bitno odlučuje (kroz financiranje) što će se i kako istraživati i time usmjerava cjelokupni razvoj znanosti.

Krivo. Moderna znanost se ne temelji na "Abrahamskom" svjetonazoru, ma kakav on bio. Sve su civilizacije pokušavale pokoriti ili ukrotiti prirodu.

S obzirom da ni društvene znanosti nisu nizanje asocijacija, pa što na kraju ispadne da ispadne, ovakvo zaključivanje nije validno.

Uz sve ovo, znanost se nije razvila direktno iz filozofije, pa je rješenja potrebno potražiti drugdje, na samom izvoru.

[bornagain]

Nea-- kaže:

Hvala, hvala
Meni je, kao nekome kome je filozofija hobi (treće dobi) bilo zadovoljstvo čitati sve ove filozofske upise tj ono što ja zovem pravim filozofiranjem...
(žao mi je zbog geze )

Nadovezala bih se na sve što je na temi napisano sa dijelom jednog zanimljivog komentara kojega sam pronašla na netu, nepoznatog autora:



Husserl je pred kraj svoga života osjetio opasnosti lijevog i desnog totalitarizma koji je vodio čovječanstvo najprije u Drugi svjetski rat, a onda u dugi Hladni rat između Istoka i Zapada, da bi danas globalistički razvitak zaprijetio “samouništenjem čovječanstva”, kojemu H. suprotstavlja samoosvješćenje filozofije i Europe iz njihova zajedničkog starogrčkog izvora.
U svom djelu se zalagao "za obnovu filozofije kao stroge znanosti" i za izgradnju suvremenih znanosti pomoću transcendentalne fenomenologije kao filozofije ....
H. svoje bečko predavanje “Filozofija i kriza europskog ljudstva” završava mišlju da kriza europskog opstanka ima samo dva izlaza:
“raspad u duhovno neprijateljstvo i barbarstvo”
ili “ponovno rađanje Europe iz duha filozofije”
( http://www.bioetika.hr/wp-content/up...h-znanosti.pdf )


Vidimo danas da su Husserlova ideja i nastojanje ostali nerealizirani; scijentizam, kao pogrešan smjer razvoja znanosti koji se nastavio tijekom 20.st., po mišljenju mnogih je doveo čovječanstvo do situacije tehno- diktature, odnosno do predviđenog "raspada u duhovno neprijateljstvo i barbarstvo"; upravo se napuštaju posljednja uporišta duha i racionalnosti u korist potpunog prevladavanja crno-bijelog pogleda na svijet i prateće digitalizacije koja se uvodi u sve sfere ljudskog života ....

Da li je to ovo istina ili pretjerivanje...?
Gdje se nalazi filozofija danas, u odnosu na svoje grčke praizvore... ?
Da li je kršćanstvo svojom dekadencijom rodilo materijalističku znanost kao vlastitu suprotnost ali i jedinstvo (pogotovo u dogmatizmu kao zajedničkom nazivniku) ?
Ako jest, koliko ono samo danas može pomoći u eventualnoj promjeni smjera, u situaciji skoro potpunog izgona duha/razuma iz javnog prostora u 21. st?
Da li se filozofija tj duh mogu vratiti ljudima kao njihovo kulturno naslijeđe, ili je za to prekasno?

Nije kršćanstvo svojom dekadencijom rodilo materijalističku znanost kao svoju suprotnost ili jedinstvo.

Reformacija i protureformacija su potpomogle rađanje znanosti cenzurom slike kao fantazmičkog alata, čime je funkcija čovjeka kao involvirane strane u procesu imaginacije izgubila na značenju, pa je ostala čista metoda. No, toj metodi nije izvor u filozofiji, a nije ni u religiji. Ni filozofija ni religija nisu koristile postupke, koji su prethodili znanstvenoj metodi, a niti su u vrijeme renesanse zauzimale područje koje danas pripada znanosti. I tada su ljudi radili ljekove i tada su gledali u zvijezde i tumačili mehanizme društvenih i prirodnih pojava, ali ne pomoću religije ili filozofije.

[nitko drugi]

... koje su to institucije društva zakazale, kad je bilo moguće nešto promjeniti?
Da li je već bilo kasno, kad je Husserl vrištao o krizi znanosti i razapinjanju filozofije?
Da bi uopće došli do ovako nezavidne situacije, bilo je potrebno mnogo ranije izorati polje i posijati sjeme jednog novog uređenja čovječanstva. Oranje je podrazumijevalo i čišćenje oranice od svih smetnji. Filozofija je bila jedan takav suvišan korov. Ona je ili morala nestati ili joj se morao oduzeti primat u strukturi inteligencije društva i sistema donošenja odluka. Prostor za debate i sukob dva različita mišljenja, koji nam danas toliko posvuda nedostaje, nestao je još davno prije. ...

Ono što se danas događa cijelom svijetu, a ne samo Evropi, je posljedica uništenja jedne civilizacijske osnove, koja se zove filozofija, a koja se bazira na inteligenciji promatranja transcendentalnog subjekta.

Samo jednom takvom smišljenom strategijom sistematske devastacije individualne infeligencije i njeno guranje u ilegalu, naspram jedne nove kolektivno-umjetne inteligencije, bilo je moguće stvoriti ono što imamo danas: potpuna globalna prevara i mirni ulazak u jednu novu, potpuno automatiziranu fašističku diktaturu znanosti, bez subjekta i bez svijesti.

Pravo rečeno, ako se s obzirom na "transcendentalni subjekt" pogleda recimo britanska filosofija, onda i nije bilo baš čega za devastirati. A ako je pitanje kad i kako je devastirana srednjoeuropska filosofija i kultura iz koje je izrastala (uključujući i npr. fiziku koju se gore također spominje - dovoljno je uzeti neku knjigu Heisenberga, Schrödingera, Bohra, Paulija itd., i usporediti s današnjim angloameričkim perjanicama fizike da se vidi dubina te razlike), onda je odgovor jasan: u tridesetogodišnjem europskom građanskom ratu 1914.-45. nakon kojega je Europa podijeljena između Amerike i Rusije, i nakon kojega i tijekom kojega duhovno-kulturno propada (u odnosu na prethodnih par stoljeća).

[medonaodmoru]

nitko drugi kaže:

Pravo rečeno, ako se s obzirom na "transcendentalni subjekt" pogleda recimo britanska filosofija, onda i nije bilo baš čega za devastirati.

Devastirano je samo ono što i nije bilo za drugo nego da bude devastirano (odjeća koju je dijete preraslo). Sa današnjom filozofijom je sve u redu i ne vidim razloga za kuknjavu.

[Jednostavko]

medonaodmoru kaže:

Sa današnjom filozofijom je sve u redu i ne vidim razloga za kuknjavu.

Kojom današnjom filozofijom? Zar postoji današnja filozofija?

[medonaodmoru]

Jednostavko kaže:

Kojom današnjom filozofijom? Zar postoji današnja filozofija?

Dakako da postoji. Živućih filozofa ima više nego "bivših" u svim prohujalim stoljećima zajedno. Produkcija je enormna. No s filozofima je valjda kao i s pjesnicima. Dok ne umru, nisu kurentna roba. Hoću reći... još pišu, mogu se i predomisliti pa je nezgodno ugurati ih u neku povijest filozofije.

[Jednostavko]

medonaodmoru kaže:

Živućih filozofa ima više nego "bivših" u svim prohujalim stoljećima zajedno. Produkcija je enormna.

Pa dobro, kad je danas produkcija tako enormna onda ćeš vjerojatno znati navesti barem jednu značajnu filozofsku spoznaju koja je proizašla iz te produkcije, a da nije bila poznata u prošlosti.

[Nea--]

bornagain kaže:

Krivo. Moderna znanost se ne temelji na "Abrahamskom" svjetonazoru, ma kakav on bio. Sve su civilizacije pokušavale pokoriti ili ukrotiti prirodu.

S obzirom da ni društvene znanosti nisu nizanje asocijacija, pa što na kraju ispadne da ispadne, ovakvo zaključivanje nije validno.

Uz sve ovo, znanost se nije razvila direktno iz filozofije, pa je rješenja potrebno potražiti drugdje, na samom izvoru.

Meni se čini da nitko nije ni tvrdio da se "znanost temelji" na abrahamskom svjetonazoru. Nego samo to da je znanost kao metoda pokoravanja tuđeg prirodnog (za zadovoljenje svog vlastitog... ) istovjetna abrahamskim religijama koje Prirodu i materiju smatraju zlom, sotonskom, nečim što je uvijek izazov kojega treba pobijediti jer odvraća od Boga i tome sl. (sada ne ulazim u to koliko je to istinito)
Odnosno, Priroda kao takva nije baš doživljena pozitivno niti posebno cijenjena kako u abrahamskim religijama tako ni u znanosti...

Također, znamo da se "znanost nije razvila direktno iz filozofije", niti bi itko to tvrdio, a za izvor (filozofije?... ) nisam sigurna na što točno misliš. Na Grke?

[Nea--]

bornagain kaže:

Nije kršćanstvo svojom dekadencijom rodilo materijalističku znanost kao svoju suprotnost ili jedinstvo.

Reformacija i protureformacija su potpomogle rađanje znanosti cenzurom slike kao fantazmičkog alata, čime je funkcija čovjeka kao involvirane strane u procesu imaginacije izgubila na značenju, pa je ostala čista metoda. No, toj metodi nije izvor u filozofiji, a nije ni u religiji. Ni filozofija ni religija nisu koristile postupke, koji su prethodili znanstvenoj metodi, a niti su u vrijeme renesanse zauzimale područje koje danas pripada znanosti. I tada su ljudi radili ljekove i tada su gledali u zvijezde i tumačili mehanizme društvenih i prirodnih pojava, ali ne pomoću religije ili filozofije.

Pa, reformacija tj protestantizam jest kršćanstvo.
Kršćanstvo je onda prema tome barem omogućilo, potvrdilo - pogotovo kada je reformacijom spojilo crkveni i i svjetovni vrh blagosiljajući i promovirajući radnu etiku kapitalizma - znanost i njenu čuvenu metodu?

Ne razumijem ovo da su "ljudi radili lijekove i gledali u zvijezde, ali ne pomoću religije ili filozofije" - osim ako ne želiš opet naglasiti da je znanost postojala unutar religije, kao dio nje, jednako kao filozofija - jednako, uostalom, kao bilo što značajno i vrijedno pažnje - tijekom cijelog srednjeg vijeka .... ?

Da li ti pada na pamet da bi Znanost mogla za nekakvo novo tehnološko doba (koje je Varoufakis već nazvao tehno-feudalizmom, u svom članku Sedam tajni 2020.godine) biti isto što je Religija bila za srednji vijek... ?
(tako bi postojala još jedna paralela između njih ... )