uf, koji dobar film
likovi surovi, al opet fer: stric malu uvati za facu i potare je u pičku materinu, a već u sljedećem momentu se smiluje i dade joj džeparac i džoint. to je to, ljudi od krvi i mesa
volim i kad negativci pokažu zrnce humanosti, to ih čini uvjerljivima ali nekako još i strašnijima...
ne znam kako bih opisao atmosferu... melankolična? cijeli film je umjerena drama, nema tu nekih skokova, nešto naročito napetih scena ili maštovitih twistova. radnja te jednostavno usiše svojom realnošću, svojom vlastito stvorenom realnošću (jer je ta ˝stvarnost˝ prilično bizarna). sve je prljavo i kriminalizirano, iščašeno, od policije do rođaka. i protagonistica shvaća da je to tako i ne gaji sad tu neku ljutnju i krvnu osvetu, ˝samo˝ se želi preživjeti i sačuvati kuću. no hard feelings.