Nemogucnost kontrole, nervoza, nista ne pomaze.

[salevart]

zeleni mentol kaže:

Osim ovoga, lijepo ti je rekla Vitalina, pronađi posao. Ti imaš previše slobodnog vremena i to već godinama kad si do svoje 32. radio jedva 3 godine, dakle cca 10 godina nisi radio ništa (pretpostavljam da nisi išao na faks). Stari moj ne kužim kako ti to nije dopizdilo, ja imam 24 godine, završio sam faks, sad 6 mjeseci nemam posla i već mi je pun kurac tog čekanja jer nemam kud sa sobom po cijele dane. Ono ujutro se probudim, ne moram u školu, ne moram na faks, ne moram učit za ispite, ne moram pisat seminar, ne moram na posao... Normalno da me to deprimira jer se osjećam beskorisno i samo jedem i spavam. Da mi sad netko kaže da ću sljedećih 9.5 godina živjet na taj način, ne znam jel bi prije ubio njega ili sebe.

Osim toga, lijepo si ti omastio brk sa tom ušteđevinom, pala ti je sjekira u med pa si ti sad sebi na osnovu toga "kupio" još 5 godina nerada i trošenja tuđih novaca. I kaj ćeš onda nakon tih 5 godina? Spizditi novce, imati 37 godina, u tih 37 godina 3 godine staža, i tko će te onda zaposliti? Ma ustvari nećeš ti ni tražiti posao jer ti se tek onda neće dat raditi. Hoćeš i tada još jedan novi antidepresiv i reći djeci da ćeš ih dati u dom?

A nije ti možda palo na pamet da od te ušteđevine kupiš recimo 2 stana pa da riješiš djeci stambeno pitanje kad odrastu? Možda da kupiš garsonijeru u Zagrebu jer će ti djeca vjerojatno studirati, pa da im riješiš smještaj? Ne samo njima, nego i sebi, jer će taj trošak ići iz tvog džepa. Nije ti palo na pamet da bi, dok djeca ne odrastu, te stanove mogao iznajmljivati i svaki mjesec imati nekakav prihod od toga?
Ma imaš pravo, kaj bi ti razmišljao o takvim glupostima, ljepše se brže bolje uhvatiti kalkulatora i izračunati da bi od tih novaca mogao svoju guzicu poštedjeti svih vrsta napora sljedećih 5 godina. A kaj će biti kad prođe tih 5 godina? Ah, kako Krleža kaže: nigdar ni bilo da ni nekak bilo. Pa već bude nekako bilo, nebum ja o tome razmišljao, uvijek postoji alternativa dati djecu u dom.

Daj odrasti više i pobrini se za djecu jer samo tebe imaju, nemoj biti kukavica kao ta glupača koja ih je ostavila.

Koji je tvoj problem? Nebih rekao da je samo nezaposlenost.

Pises napamet. Odakle ti znas do koliko sam ja godina isao u skolu? Isao sam do 22 i nemam 3 vec 6 godina staza. Dakle proveo sam kod kuce 4 godine, od toga sad vec godinu i pol sa djecom.

Jos jedna stvara, odakle ti znas cime se ja bavim u slobodno vrijeme?
Novac mi nije pao sa neba. Stekao sam ga vlastitom sposobnoscu i to nakon sta sam 2013 dobio otkaz na poslu nakon 2 godine i 11 mjeseci neprekinutog rada. Trebao mi je mjesec dana da dobijem stalni radni odnos, medjutim eto dali mi otkaz. I normalno da sam bio frustriran takvim odnosom prema radniku na kojeg se nitko nikad nije zalio.

Svjestan sam ja svega da meni treba posao da prestanem analizirati sve i kukati, zaradjivati novac za djecu, da im ostane za buducnost, ali situacija nije jednostavna i ja trenutno nemam volje da idem raditi sezonski posao za 2500kn.
Imam ja itekako planove da se zaposlim kroz neko vrijeme, ali kao prvo trebam se ustabiliti mentalno, a drugo da i djeca jos malo porastu i budu samostalnija, da mogu ostati sami kod kuce bez nadzora.

Evo, to vam je za vas sve odgovor koji ste ocito zavidni na novcu. Treba imati sposobnosti da ga se stekne

[Orlandia]

Salevart, zašto svaku dobronamjernu kritiku shvaćaš kao osobni napad na sebe? Ljudi se ovdje zbilja trude da ti pomognu.
Što se tiče antidepresiva, od nekih se loše spava. Možda upravo zbog AD-a ne možeš spavati?
Neobično je da ti je psihijatrica povećala dozu, trebala ti je promijeniti AD ako ovaj ne djeluje. Idi k njoj i razgovarajte o tome. Počni od nekud, neka ti cilj bude da se stabiliziraš za početak. Jer takvog te nitko neće zaposliti, misliš da poslodavac ne vidi tvoje mahnitanje?
Jako mi je žao tvoje djece. Ne znam koja bi veća trauma mogla biti za njih od toga što ih je napustila majka? Baka im je depresivna, ti si u klincu. Trebalo bi pronaći pametno rješenje za djecu. Ja sam za to da ih se da u dobru, kvalitetnu udomiteljsku obitelj dok se ne središ jer od tebe sad nemaju koristi već samo dodatne traume.

[ray of light]

salevart kaže:

Predajem djecu u socijalnu skrb i idem lezat u bolnicu.
Bas nista mi ne pomaze i to apsolutno nista. Vicem na djecu bezveze, gubim strpljenje, nemam volje vise za apsolutno nista. Ne gledam niti televiziju vise. Imam psihozu valjda, granicni, bipolarni, izbjegavajuci i tko zna sta sve ne.
Nista neznam raditi. Sve sta sam radio je bilo 5 godina u jednoj firmi i kad sam trebao dobiti za stalno nakon sta sam bio 2g. I 11mj dobio sam otkaz, a falio mi je mjesec dana da ne ostanem za stalno. To mi je ubilo volju za radom i vise uopce nemam volje za raditi. Zivim od ustedjevine koju sam dobio prije 2 god. Radi se o dosta novaca, pa nemam financijskih problema, ali nigdje vise ne vidim smisao. Djeca me ne inspiriraju za zivot dalje. Totalno sam psihicki rastrojen.

nemoj si lijepiti dijagnoze, ti si se raspao zbog katastrofalne obiteljske/bračne situacije i apsolutno trebaš pomoć. i još posao, sve se skupilo, a znaš kak se veli, vrag sere uvijek na istu hrpu.
jel šrinka šalje na bolničko liječenje ili je to tvoja odluka? nebitno, glavno da potražiš pomoć. sretno!

[ray of light]

Kymatica kaže:

da, već sam ti par puta htjela nešto o tome ali vidim da ti je preteško trenutno a nemaš nikakav support u životu, pa mi nije ugodno ti pisati ništa dok se ne stabiliziraš.
mislim da me uopće nije iznenadilo kad si za suprugu izabrao nestabilnu ženu, jer nisi shvatio kako te kao osobu, izgradio, odnos sa majkom, koja je depresivna. imaš jako puno toga za razgrnuti, a imaš i djecu koju moraš odgojiti, ne radiš, u manjoj si sredini, rodielji su ti koliko sam shvatila i jedan veliki dio odgovorni za to kako ti trenutno život izgleda. a nemaš snage početi to sve rasčišćavati.
to što nemaš prijatelje i ljubav je totalno nebitno, ti bi sve ovo gore nabrojano umjesto da raščišćavaš (što izbjegavaš cijeli život, pretpostavljam da je brak bio jedan od tih pokušaja, da izbjegneš ovo gore) ti bi sve to opet preskočio tako da uletiš u novu ljubav, uz koju će sve ovo gore nestati i život će biti lijep. to je nemoguće. odabrati češ opet sjebanu osobu, po mogućnosti nekog tko će te iznevjeriti, jer nisi ništa shvatio. zašto biraš osobe kakve biraš, što time zadovoljavaš, kakav obrazac iz odnosa sa neadekvatnim otrovnim (ipak) roditeljem ponavljaš.
a uz sve ovo gore moraš raditi na odgoju djece.
prvo se ustabili,pa kreni u raščišćavanje svog života.
plati si taj support u obliku pt, kako god znaš.

sad kad sam pročitala više postova i ja mislim da bi ti, sal, bilo najbolje krenuti privatno na psihoterapiju, to je teži put, ali će se stvari početi riješavati na dulje staze. nemoj se zaletavati s djecom, posavjetuj se sa stručnom osobom. pokušaj se maknuti iz sredine, makar 5 kuća dalje da izbjegneš majčin otrov. i apsolutno ti treba drugi lijek. ako nema privatnika gdje živiš, potegni za zg, prije se raspitaj za šrinkove.

[Azz]

Sale je odlučio potražiti stručnu pomoć, a ujedno je zamolio zatvaranje ove teme. JFTR, teme se ne zatvaraju na zahtjev, ali ovo je ipak Kauč gdje i najkruća pravila posrću pred izraženom empatijom modovlja

pitaj boga što se još kruto omlohavi u istim/sličnim uvjetima...al eto, to je ta Sajkokaučna karma. živili vi meni 100 godina.