Strah od doktora

[Contrast]

Evo, otvaram novu temu u nadi da će se naći ljudi koji imaju slična iskustva te oni koji su uspjeli prebroditi strahove.

Dakle, iako je tema strah od doktora, u mom slučaju radi se o strahu od ginekologa. Imam 23 godine i od svoje 16 redovito se kontroliram svake godine. Kako ne biste pomislili da imam iskustva samo s jednim ginekologom, tu se radi o dvije osobe, jedna ženska i jedna muška osoba.

Ja imam anksiozni poremećaj i pijem Eglonyl i Zoloft svaki dan otprilike već dva mjeseca. Ne znam koliko je to bitno za priču.

Približavala mi se godina dana otkad sam zadnji put bila na pregledu te me je mama uspjela nagovoriti da se idemo naručiti. Čim sam ušla u tu zgradu dobila sam palpitacije, oznojila sam se i imala osjećaj da ću se srušiti.
Tu se ne radi o strahu jer se bojim da će dijagnoza biti loša.
Tu se radi o strahu jer znam da će me boljeti.

Prvi put sam stupila u seksualne odnose s 16 godina. Probali smo nekoliko puta, ali nije moglo do kraja. Tada sam bila kod ženske ginekologice koja mi je probila himen do kraja.
Ono što hoću reći je to da mene ginekološki pregled strašno boli, od 1 do 10 bol je definitivno 10. Dva od tri puta kod novog, muškog ginekologa sam vrisnula.
Ne boli mene samo ginekološki pregled (mada se ta bol nema s čime usporediti po jačini), nego i početak seksualnog odnosa. Imala sam četiri seksualna partnera i sa svima me boli, tako da se ne radi o specifičnoj osobi.
Oba ginekologa su mi rekli da ne postoji ništa zbog čega bi me tako boljelo i jednostavno mi ne vjeruju. Često su mi znali reći 'kako ćeš ti roditi'. Ne znam, ne mogu niti zamisliti kako tek porod boli.
Naručena sam za dva tjedna i mislim da ću se nakljukati Misarima prije pregleda koliko se bojim.
Kako da se nosim s tim strahom, znam da ću se opet paralizirati kad dođem na stol.

[8472]

Obično pregled/odnos boli zbog gljivične infekcije.
Kada je unutra crveno i iziritirano, boli na sam dodir.

Ako nema neke fizičke opstrukcije, a vjerojatno nema jer bi ti već ustanovili nakon svih tih pregleda, može biti da samo imaš blažu iritaciju ili gljivičnu inf. koja zna JAAAAko bolit kada se to iritirano mjesto dodiruje.

Fino ti pitaj da li imaš ikakvu gljivičnu inf. i neka te ne ignoriraju. Budi dosadna, maximalno. Doktori su mentalno cijepljeni i ne žele ništa pričati. Ne daj im da te pregledaju dole bez prvog tvog verbalnog izlaganja, gledaj ih u oči i odlučno reci boli me dole na dodir, otkrijte o čemu se radi. Ne odustaj ako kažu da je možda ovo-ono-proćiće. Traži da ti daju nešto što ublažava bol smjesta.


Obično dobiješ vaginalete i kremu te nakon jedne kure gljivice odu. Ako ne, ponavlja se dok ne ode.

Sreno.

[ladybug24]

a jesi li o tome razgovarala s tim tko ti je prepisao lijekove za anksioznost?

to s infekcijom bi primijetila u toliko godina, a imala sam je i ja, pa me nije bolio pregled.
a situacije kad me odnos bolio na početku, bile su onda kad dugo nisam bila s nikim, tipa godinu-dvije. inače, ako je bio redovit, ne.

ovo ti je 99% psihičke prirode.

[Contrast]

Imala sam par puta blaže gljivične infekcije, ali s vaginaletama i kremom bi se povuklo dosta brzo.
Nisam još pričala s psihijatrom o tome, svega sam tri puta bila kod njega do sad, a fokusirali smo se više na stvari koje me ometaju da normalno živim (a koje su aktualne sada). Ali spomenuti ću mu to sljedeći put, samo što on nije baš od savjeta (iskreno, meni to i odgovara... popričamo o onome što me muči, ali mi ne soli pamet)

Edit, oduvijek me boli sve što ulazi unutra stoga smatram da nisu gljivice jer bi to značilo da ih vučem već 7 godina, a prošli put na pregledu je rekao da je sve ok. Dok put prije toga mi je dao vaginalete. Znam da je to problem psihe, ali stvarno ne znam kako da se nosim s tim.

[8472]

Contrast kaže:

Edit, oduvijek me boli sve što ulazi unutra stoga smatram da nisu gljivice jer bi to značilo da ih vučem već 7 godina, a prošli put na pregledu je rekao da je sve ok. Dok put prije toga mi je dao vaginalete. Znam da je to problem psihe, ali stvarno ne znam kako da se nosim s tim.

Gljivice su sastavni dio flore i ima ih UVIJEK, oscilira samo količina, pa ih ima više i tvore iritaciju ili ih ima manje.


Uvlačit se u film da se bojiš doktora (ginića) jer te boli samo dole je isto kao bojat se otorinca jer te boli nos dok ti pregledava nos.

Ili se bojiš boli dole, što je vjerojatnije.
A da li je ta bol fizička ili psihička, to se isto može istražit i liječit.

Samo mi nije jasno ovo "ufilmavanje". Stvaranje paranoje oko toga je možda veći "problem".

[Contrast]

Ma svjesna sam i ja toga svega, ne znam kako da si pomognem.
Bojim se ići i zubaru, ali ne ovoliko... Kod zubara se sva zgrčim, stisnem svom snagom onaj naslon i zažmirim, a kod ginekologa to ne pomaže.
Kad moram ići naručiti se ili nedajbože na pregled ja sam u stanju srušit se od straha. Ali mene stvarno boli taj pregled. Mislim da se promijenio ginekolog u ordinaciji gdje idem pa ću mu pri pregledu morati objasniti svoj strah, nadam se samo da neće iskomentirati 'mala daj ne glumi' kao ovaj prije.

[8472]

Contrast kaže:

Ma svjesna sam i ja toga svega, ne znam kako da si pomognem.
Bojim se ići i zubaru, ali ne ovoliko... Kod zubara se sva zgrčim, stisnem svom snagom onaj naslon i zažmirim, a kod ginekologa to ne pomaže.
Kad moram ići naručiti se ili nedajbože na pregled ja sam u stanju srušit se od straha. Ali mene stvarno boli taj pregled. Mislim da se promijenio ginekolog u ordinaciji gdje idem pa ću mu pri pregledu morati objasniti svoj strah, nadam se samo da neće iskomentirati 'mala daj ne glumi' kao ovaj prije.

Ako se bojiš generalno "svih" doktora, odnosno odlazaka na preglede, bolio pregled ili ne (bolan pregled samo produbljuje strah), a ne samo ginekologa, onda stvarno ne bi bilo loše popričati sa svojim terapeutom, jer tu se radi o svojevrsnoj fobiji.

A da pregledi/tretmani bole, pa neki bole, to je normalno.
Ali kada te strah sprečava u obavljanju nekih stvari, ona se sa tim strahom ozbiljno treba uhvatiti u koštac.

[radical change]

Contrast kaže:

Ma svjesna sam i ja toga svega, ne znam kako da si pomognem.
Bojim se ići i zubaru, ali ne ovoliko... Kod zubara se sva zgrčim, stisnem svom snagom onaj naslon i zažmirim, a kod ginekologa to ne pomaže.
Kad moram ići naručiti se ili nedajbože na pregled ja sam u stanju srušit se od straha. Ali mene stvarno boli taj pregled. Mislim da se promijenio ginekolog u ordinaciji gdje idem pa ću mu pri pregledu morati objasniti svoj strah, nadam se samo da neće iskomentirati 'mala daj ne glumi' kao ovaj prije.

Imaš jako izražen strah od boli, zbog toga se ukočiš kod zubara, ginekologa i tijekom sexualnog odnosa. Taj strah je potrebno riješiti, nećeš umrijeti od malo boli, trebaš se nastojati opustiti bar za početak da uzmeš tablete da se malo psihički smiriš prije pregleda. Kod stomatologa obavezno uzmi anesteziju da te ne boli. Ja tako uvijek radim i budem relativno opušten na stolici...
Ljudi jako teško podnose iznenadnu i neočekivanu bol, recimo kada točno znaš kada i koliko će te boljeti nije se problem pripremiti, no kada nam druga osoba nanosi bol a ne znamo kada i koliko jako će to biti osjećamo se ugroženima i prirodno je da se u nama javi strah. Treba naučiti taj strah obuzdati.

U sexualnom odnosu ti imaš jako velikih problema jer si naučila (nažalost) da penetracija makar i prstima uzrokuje neugodnost i bol. To je iz razloga jer su zbog straha mišići vagine jako zategnuti pa svaka penetracija uzrokuje nasilno prodiranje koje je naravno neugodno.
Ljek za to bi bio da se sa partnerom pokušaš opustiti, misli skreneš dalje od penetracije već uživaš u nježnostima, prisnosti, poljupcima, dodirima, postepeno si povećavaš uzbuđenje kada ćeš i sama poželjeti kontakt sa spolnim organima. To za početak može biti samo lagano nježno maženje prstima, pokušaj ulaska njegovih ili tvojih prstiju u vaginu ali točno onoliko da ti to ne izaziva neugodu već užitak. Nikako ne pokušati forsirati odnos, partner treba biti svjestan da je tvoj užitak prioritet i da se ništa ne radi na silu već onda kada budeš spremna, makar to bio 25 put tebi jednostavno treba toliko vremena. Pri odnosu izaberi onu pozu koja ti uzrokuje najmanje neugodnosti, u kojoj si najviše opuštena i u kojoj možeš imati kontrolu nad dubinom ulaska partnera u tebe. S vremenom i upornošću sex bi ti trebao biti asocijacija na vrlo ugodno iskustvo i trebala bi biti dovoljno opuštena da uživaš. Ne očekuj previše od sebe, za to je potrebno vrijeme i trud partnera.
Većina žena je jako uska ukoliko sexualni odnosi nisu redoviti, sex često na početku zna biti neugodan i bolan. Ista stvar se događa ako žena nije dovoljno uzbuđena, ne želi sex i forsira...
Sex treba biti potpuno ugodno iskustvo kako bi u njemu uživali, toga trebaš biti svjesna, ako te nešto dekoncentrira i neugodno ti je automatska reakcija će biti smanjenje vlaženja i stiskanje mišića vagine...

[descender]

Po pričama iz više izvora, svjedočenja.. kao poprilično malo, najčešće mirno dijete.. odlazak ili vođenje me na injekcije kod doktora, mojim dragim roditeljima je bila vjerojatno jedna od top 5 zadaća koju bi da su mogli, radije zamijenili sa.... Nije moj otpor bio toliko poveden strahom od injekcije/a, koliko do nekoga, nikome prisutnome jasnog : "e neš, boga mi.. moga". Kada bi me doktorica i sestra uspjeli "otkočiti iz spazma" i okrenuti na leđa.. nisu me uspjeli zadržati u istome položaju potrebnom za injektiranje. Nužna je bila intervencija doktorice i sestre iz susjedne ordinacije.
Kada bi se sve tri, plus prisutni otac/majka.. uprle na mene, držeći me pritom za vrat, kukove, ruke, noge.. od grčenja, četvrta.. doktorica.. nije uspjela zabiti iglu u zgrčeno debelo meso. Kada je i uspjela, bez obzira na pritisak svih njih zajedno; mali "otporko" se uspio trznuti do razine da je pukla igla.... Da bi (pincetom uhvatila) izvadila iglu, doktorici je bila nužna kooperativnost pacijenta, mirnoća.. umjesto koje ju je po ("nespretnosti", puknuću..) pokušaju.. na temelju očevidaca.. mali "demonko", skoro pa "anti-anatomski" u stranu nakošene, iskrivljene glave pogleda prema vlastitoj zadnjici.. nekim ne baš ili nikako više dječjim, koliko emitirajućim sotonskim očima/pogledom.. ispunjenim nekom nadnaravnom mržnjom, pikirao direktno u oči i onakav, sav zgrčen; uz pratnju nekog nesuvislog glasanja.. vidljivom namjerom ugasio sisteme overload-iranjem se.. prestao disati, poplavio, poljubičastio, po vratu, glavi, ispresijecao se žilicama i žilama koje se ne viđaju baš u malog djeteta.. sve dok nije pao u nesvijest....
U nesvjestici su izvadili iglu, osvijestili me.. a ja, na svima sveopće čuđenje; po.. odnosno nakon.. dolaska svijesti; izgledao sam, ponašao se.... blago, mirno. staloženo.. kao da se ništa nije dogodilo; kao da sam prvi puta kod doktora od kojeg nikada, po ničemu prije, niti nakon (osim identično, no nešto neznatno manjeg intenziteta, prilikom samog procesa pokušaja "primanja/davanja" narednih injekcija), nisam izražavao niti fragment doze "straha".. ili nečega, navedenog sličnog.

U adolescenciji, kao poprilično blesavo, samoživo, pitam-se-pitam bez diskriminacije bilo koje vrste i intenziteta iskustva biće.. morao sam iz više navrata isprobati kako je to kada te netko pogodi u nos, pa nakon istog u wc-u 10 minuta na usta i nos, ispuhuješ poprilične količine skoro pa "crne" krvi, žila, žilica, neidentificirane mase mesa....
Kako je to kad padneš na bradu (štopaš glavom, paziš da ti ruka ne pukne) i naletiš drito na razbijenu bocu, koja ti se kroz bradu zapikne skoro pa do grkljana.. kada po dolasku doma sa komadinom "skoro sam se (samo)zaklao" veličine stakla u bradi.. isto bude izvađeno, kada po percepciji svi prisutni skoro popadaju istovremeno u nesvijest.. kada se gledaš ispred ogledala u čijem odrazu vidiš neku malu budalu koja si, dizanjam i spuštanjem glave proučava zjevanje rupetine; okvirno kroz "rupicu" mjeri dužinu od brade do grkljana....
Kako je to kad trčiš po stepenicama haustora prema gore, preskačeš po xyz komada, potiskujući se što je više moguće, nogama od prethodne.. i kad te pritom, pri jednom od "potiskivanja".. na odmorištu, umjesto očekivanog zrakopraza, dočeka poprečno ostavljen otvoren prozor iz kojeg na dnu viri 1-2cm šiljka za zatvaranje.... Kako je to kad ti na glavi razbijena boca razjapi/raskoli kožu za 5 šavova....
Kako je to kad škarama pokušavaš odrezati komad xyz materijala tvrde pločice za.... te se po iznenadnom puknuću iste, po inerciji pritiska potrebnog za rezanje.. iste te škare zapiknu.. kad si zapikneš.. škare u nogu.. odgegaš se s istima u istoj do kupaone, sjedneš u kadu, izvučeš ih i gledaš kako se u ritmu krv poprilično daleko izbacuje, te sada iz vana, osjetljivo toplo, slijeva niz nogu....
Kako je to kad unutar jedne "ha-ha pošalice" oko zadnjeg komada ("vrati.. jer ću te (u protivnom) piknut´") sendviča, glupavog "o´š-ma znam da ne´š" testiranja "volje, sposobnosti".. netko ramenom naleti na ("neočekivano" ispruženu ruku) kontraritam.. doktorski, apsolutno-krajnje-oštar skalpel koji je osim u toj prilici, (taj dan novo otpakirana oštrica) služio za rezbarenje drveta.. kada isti kroz mišić, tetive.. u fragmentu sekunde prođe kao kroz putar do kosti, te nakon izvlačenja ("ups".. "o´š-o sam..") istog, preko, majce, debele veste.. od krutog, debelog platna jakna dotičnog, stane opasno brzo širiti, topiti sve većom mrljetinom krvi.. kada isti u tremoru, ne k´o krpa već k´o leš bljedilu, šoku.. uz moju pomoć skine jaknu, vestu, majcu..........................
Stvarno raznoliki oblici "ne"zgoda s određenom, počesto popriličnom količinom krvi.. također počesto uzrokovani/naneseni nekim relativno ili krajnje oštrim predmetom.
Nikakvih sjećanja i/ili negativnih asocijacija na navedenu "dječju "epizodu" injektiranja".

Pro forme radi, u nazovim"o" je tako.. odrasloj dobi.. gledanje tuđeg pirsanja, koje je proteklo u sekundi; bez kapljice krvi.. percepcije same igle kako nakon svakakvih "hrđavih iskustava" djeluje možda i previše sterilno.. prolazi kroz tuđi komad(ić) kože.... Po svjedočenju, a i relativnom sjećanju.. ja sam se u doslovno u trenu orosio sa gzilijun kapljetina znoja; morsku rak boju, na očigled mimikrirao u bjelinu leša, sve do neke nijanse neprirodno, bez kapljice krvi u licu, lica prepunog žilama i žilicama, mrtvo-pepeljasto-sive......
Drugom prilikom, tuđa porezotina.. ako je porezotina, kada ti skoro pa doslovno, visi pola prsta, a kost se unutar istog vidljivo "he-he" smije.. ista stvar, sa evolucijom u "svijestopraz".
Treći put, vađenje krvi u kojem te nešto/netko (pitam se tko) mora.. ali baš mora.. natjerati da gledaš ubod i curenje crvenog ulja iz sebe.... u čekaoni, čekanje na "hitne nalaze".. "buđenje" sa hematomčinom na glavi s pogledom na donju stranu plastičnih stolaca naslonjenih na zid....
Četvrti put; moja porezotina do kosti na čašu.. miris bakra i osjet brzo cureće topline.. svjesnost znanog; vrlo mogućeg slijeda.. pokušaj kontrole. Bez misli o ičemu zapravo, pokušajem izostanka, blokiranja bilo kojeg/kakvog vizualiziranja, bilo čega vezanog za informacije iz proteklih istovjetnih modela.... osjetilno čujan roj dalekih, nepristupačnih misli negdje ispod margine svjesnosti.. množenje roja, "pred očima" pojava malih bijelih i crnih, statičnih točkica.. u početku na desetine.. u daljnjem intenzitetu ritmičkog rojenja i dalje "nevidljivih" misli.. na tisuće.. sve pokretljivijih u nekom pravilnom geometrijskom gibanju i konačnom spajanju se u maglu transformacije iz "ove orbite postojanja" u onu "neku tamo, alter"... Neuspješan pokušaj. Svijestopraz.
Sljedeće vađenje krvi.. moguće potaknuto samo idejom (dosadom) o : "ajmo se testirat´.. na alter.. ili testirat volju/sposobnost za kontra-alter". Izostavljanja hematoma radi, ovaj put ću se sjest kada izađem van. Ili možda baš; bez obzira na to što bi isto bilo normalna, logička, racionalna radnja.. neću. Da ne promijenim pattern, da bude autentično. Prozivanje, lijeva ruka naprijed, stisnite šaku.. bez straha, bez očekivanja (unutar percepcije modela relativnosti), bez kontempliranja o modelu pokušaja kontrole prilikom izlaska.... skvrčene ruke koja drži vaticu.. čekam nešto.. da pokušam ne kontrolirati navalu istog.. čekam.. čekam.. ništa.. čekam.. come on.. ništa.. čekam.. čekam.. Ništa.
Sljedeće; periodom dosta odvojeno od proteklog vađenje. Ista metoda pokušaja ničega; izuzeća od ovog ili onog pokušavanja/pokušaja.
Rezultat, ništa.

Ima sve ovo neku poantu?
"Poanta bi bila" u mojem (retoričkom) pitanju (nekome drugome barem zabave propitkivanja (se)..), da je nekoga za isto kompetentnog; pitati isto.
Da li je moguće kontrolirano iz nekog bizarnog ili krajnje upitnog razloga, načina.. mentalnim procesima nametati si tjelesne promjene.
Da li je moguće bez nekih "zen tehnika disanja, otpuštanja nepoznatog za otpustiti, opuštanja, brojanja do, power animala....".. zapravo obrnuto od bilo koje tehnike pokušaja.. "tehnikom ne-pokušavanja kontrole".. spriječiti tjelesne promjene ("panik atak"), koje su ako ne baš očigledno, onda samo moguće.. prirode neke prijašnje, no ne od uvijek postojeće, "podsvjesne" zacrtanosti, krajnje upitnog obrasca, "potrebe, smislenosti.."..?
Da li je moguće da se "fenomen" ili uzrok "fenomena"; bez ikakve svjesne konstrukcije koja bi se ikako odnosila na manifestaciju istog.. upitno pojavi i isto tako upitno nestane.. te da sam pokušaj kontrole i ne-kontrole nema nikakve veze ili učinka na pojavu ili odsutnost istog?

Da li je moguće da autorica neku svoju podsvjesnu (podrijetlo upitno), "fantomsku" bol, bez obzira na fizičku odsutnost potrebitih preduvjeta za "realnu bol".. "svojevoljno", premda i svjesno, krajnje neželjeno, pojačava, manifestira.. u određenom, od nje navedenom obrascu (ginekologija, stomatologija..)?

"Preporuka" ovim moguće potrebito slikovitim postom je.. (svakome ponaosob možda moguć ili krajnje nemoguć način) "pokušaj ne-pokušavanja kontrole". Svi na svoju korist ili štetu; simuliramo ponešto ili moguće "posvašta/poštošta", a da istog uopće "nismo" (posebno ako je metoda "maskiranja, negiranja vlastitog načina edit-a", primarno usađena, implantirana..) "svjesni".
Autorice, fingers crossed.

[missymaya]

Ginekoloski pregled zna boliti uistinu ako je radi osoba kojoj to nikad nije sjelo. Bila sam do sada kod 5 ili 6 razlicitih ginekologa, a tijekom trudnoce me pregledalo bar jos toliko njih i samo jedan je bio uistinu njezan i pazljiv, nisam ni osjetila kad je bilo sve gotovo. Ako si u zagrebu javim ti njegovu adresu, naravno da je privatnik no uistinu se isplati.
S druge strane, sto ce ti misar prije boli? Bol sprijeci analgetikom, a ne anksiolitikom. Popij brufen, ketonal ili sl prije pregleda, to ja radim prije zubara. I pomaze ��
A sto se pak seksa tice, jesi li probala lubrikante? Ako nisi, isprobaj. Moguce je da se zbog straha ne navlazis dovoljno a to onda boli. Boli jako. Imas ih i u DM za kupiti, vjeruj mi, isplativa investicija. ��

[radical change]

Ti si imao tako sretno djetinjstvo, zar ne...
I vidim strašno te fasciniraju prirodne pojave, krv, bol, porezotina, okus, miris, boja..?
A imaš dara i za pisanje, samo da si ukloniš to u zagradama, da te se prati bez odvlačenja pažnje...
Nego moguće je naravno, podsvjesno si u glavi skrojimo i povežemo različite priče koje sa konkretnom nemaju neke veze. Prodor u vaginu može povlačiti asocijacije na bilo koju traumu iz djetinjstva, na film strave koju je je kao djete opsjedao, na majčinu poruku kako se muškarci žele dočepati njezine vagine samo kako bi ju iskoristili, asocijacija na penetraciju kao nešto prljavo, grešno, kao izgubljena karta u obliku djevičanstva na putu u raj..
Nitko ne zna kakve se misli šire kroz naše neurone, a često ponajmanje mi sami.
Za takve stvari treba jedna dublja psihička analiza, i sati provedeni na psihoterapiji gdje će opet morati proći kroz isti tretman, da shvati da se u sexu i kod ginekologa nema čega bojati, da je sex ugodno iskustvo, da se reba opustiti, prepustiti i uživati onako kako njoj najbolje odgovara...

[Contrast]

Nikad mi roditelji nisu govorili da je seks grešan. Traume iz djetinjstva se ne sjećam da je bilo koje.
Misar ću popiti da se psihički smirim, a popit ću i tabletu za bol i nadam se da će djelovati!

Stvar je u tom seksu, da mene ne boli tokom cijelog odnosa. Isključivo na početku kada mu spolni organ ulazi u moj. Radimo to polako, boli i dalje, no puno manje.
Ali mislim da je Radical pogodio kad je rekao da sam imala negativna iskustva s penetracijom. To je istina, moj prvi dečko je navaljivao da to MORAMO, on je imao 24, a ja 16 godina i ne znam zašto sam se uopće upustila u to. Nisam baš bila pametna tada.
Moj partner definitivno posveti svoje vrijeme meni i shvaća da se bojim te shodno tome je maksimalno nježan. No taj osjećaj ulaska njegovog penisa u moju vaginu je neugodan i potraje dok ne uđe cijeli te me tada prestaje boljeti tako da nije da ja ne uživam u seksu.

[radical change]

Contrast kaže:

Nikad mi roditelji nisu govorili da je seks grešan. Traume iz djetinjstva se ne sjećam da je bilo koje.
Misar ću popiti da se psihički smirim, a popit ću i tabletu za bol i nadam se da će djelovati!

Stvar je u tom seksu, da mene ne boli tokom cijelog odnosa. Isključivo na početku kada mu spolni organ ulazi u moj. Radimo to polako, boli i dalje, no puno manje.
Ali mislim da je Radical pogodio kad je rekao da sam imala negativna iskustva s penetracijom. To je istina, moj prvi dečko je navaljivao da to MORAMO, on je imao 24, a ja 16 godina i ne znam zašto sam se uopće upustila u to. Nisam baš bila pametna tada.
Moj partner definitivno posveti svoje vrijeme meni i shvaća da se bojim te shodno tome je maksimalno nježan. No taj osjećaj ulaska njegovog penisa u moju vaginu je neugodan i potraje dok ne uđe cijeli te me tada prestaje boljeti tako da nije da ja ne uživam u seksu.

Pa onda nema problema, većini žena je trenutak ulaska neugodan i boli, još ako je dečko obdaren...
Taj bivši te je sjebao, zbog njega imaš podsvjesni strah i traume...
Dakle maksimalno se opusti, najbolje bi bilo da se pomognete dodatno sa lubrikantom, neka ti bude maksimalno ugodno, taj period prođe i kasnije lijepo uživate...

[8472]

descender kaže:

Da li je moguće kontrolirano iz nekog bizarnog ili krajnje upitnog razloga, načina.. mentalnim procesima nametati si tjelesne promjene.

Da. Sugestijom. Tuđom, ili vlastitom (autosugestijom).

Znači dovoljno je samo 100% vjerovati u to što radiš, ponašati se sukladno tome, živjeti tako.
Ali 100%.

Bez ustupaka.
Bez skrivenih misli, bez dvoumljenja, sumnji i sl.

[8472]

Contrast kaže:

osjećaj ulaska njegovog penisa u moju vaginu je neugodan i potraje

I dalje tvrdim da su za ovakve bolne osjećaje krive gljivice i infekcije, a ne psiha.

A možda je i suhoća u pitanju.
Postoje lubrikanti, ako nemate, dovoljno je i bilo kakvo ulje, za tijelo, maslinovo, po želji
Bitno da se podmaže.
Što se patiš ženo, nasaftaj i uživaj

[radical change]

8472 kaže:

I dalje tvrdim da su za ovakve bolne osjećaje krive gljivice i infekcije, a ne psiha.

A možda je i suhoća u pitanju.
Postoje lubrikanti, ako nemate, dovoljno je i bilo kakvo ulje, za tijelo, maslinovo, po želji
Bitno da se podmaže.
Što se patiš ženo, nasaftaj i uživaj

Ma ja mislim da nije ona blesava, zna kako glatko ide kada se dobro navlaži... nju jednostavno boli pri ulasku dok se malo ne opusti...
Nešto slično kao i kod analnog, ako nisi opuštena nema šanse...

[HypnoticLady]

Prvo da razjasnimo zašto te boli. Vagina je cjevasti mišić, što znači da se može raširiti podosta. Pa kako bi inače bebina glava k'o lopta izašla van?!
Kad si u strahu, kad nisi opuštena, sfinkteri (okrugli mišići) anusa, vagine, uretre se stisnu. Kad si opuštena oni su također opušteni. Prvi ginekološki pregled je i meni bio bolan jer sam bila glupa i nisam slušala ginekologa kad je govorio "opusti se, opusti se". Instrument je bio hladan, ja uplašena, vagina stisnuta i naravno da me boljelo. Radi Kegelove vježbe (nađi na internetu) i potrudi se da znaš opustiti vaginu kad ti to želiš. Bolje će ti biti s obzirom na anksioznost i kad budeš kod ginekologa i uživati ćeš u seksualnom odnosu. I ja sam bila anksiozna i vjeruj znam o čemu pričam 😆 sretno!!!

Poslano sa mog GT-I9301I koristeći Tapatalk