Ljudi koje nitko ne sluša dok pričaju

[Tox]

The Maystor kaže:

Koji je smisao da neki profesori svjesno favoriziraju neke ucenike?

Nema tu smisla. Ako profesor favorizira (doduše, što znači favorizirati učenika?), to je zbog toga što prepoznaje u njemu potencijal i želi ga potaknuti da taj potencijal razvije.
Bolje bi bitanje bilo: Koji je razlog da neki profesori svjesno favoriziraju neke ucenike?

Traženje smisla u svakoj sitnici ne vodi nikamo .. štoviše može vodit jedino u gubitak dodira sa stvarnošću ...

[The Maystor]

Dobro, takve stvari nisu bas sitnice, ali eto, u zivotu sam inace naviknut biti sklon trazenju smisla za ono sto smatram bitnim. Ipak, vidim da nekad i odlutam previse u misaonim procesima, a tu su jos i osjecaji pa onda to i zna dovesti do previse nesigurnih odluka, onda i odgadjanja.

Apropo ovih primjera s profesorima i omiljenim ucenicima, takav stil nije u redu jer profesor je jednako placen i za onog koji ima peticu, i onaj koji ima dvicu ili je blizu popravnog.

Logicno je da je komunikacija dvosmjerni proces, stoga je korektno potruditi se u njoj. No, ipak, moderne tehnike {i precesta koristenost u sto kritiziram i sebe} moze utjecati na komunikaciju uzivojer se stjece dojam povremene zasicenosti.

[black fairy]

The Maystor kaže:

Slazem se Black fery i Lupko, takva ponasanja otvorenog bezrazloznog ignoriranja su stvarno pokazatelj visokog bezobrazluka. Tako rade oni koji su umisljeni, a nazalost takvi misle da su fora.

A nek uzivaju u svojim svjetovima.

Ja osovno mogu o svacemu pricati s velikim brojem ljudi, a da li me slusaju, to je na njima. Ja i ak nesto ne kuzim, pitam za opsirnije, stalo mi je da razgovori budu smisleni.

Užasno je ako si inače sramežljivija osoba pa se svejedno potrudiš, a naletiš na takve koji te ignoriraju. Baš nepristojno. I ja ću dati svakome šansu. Ne govorim o tome da se npr. nepozvana trpam u nečije društvo već o tome da ako se nađemo negdje silom prilika i moramo provoditi vrijeme zajedno da je bolje razgovarati nego blejati u plafon.

lupko1994 kaže:

Da, neki profesori su skloni favoriziranju drugih učenika, tome sam i ja svjedok. Mene je u osnovnoj školi znala ignorirati jedna profesorica kad god bih ja digla ruku i nešto htjela reći (a da ne spominjem da me je ta profesorica 4 godine maltretirala...).

The Maystor kaže:

Koji je smisao da neki profesori svjesno favoriziraju neke ucenike?

Pa, vjerojatno jer osjecaju neku slicnost sebi samima u tim danima. Ipak, to nije fer prema drugim sudionicima nastave, i zato bi takav stil profesori trebali izbjeci.

Prevelika i opsirna vracanja u proslost nisu bas smislena, ali da ostavljaju traga.

Ja se sjećam jednoga koji se znao pridružiti ismijavanju učenika, baš se vidjelo da je sklon tome, sigurno bio bully u prošlosti. Prof. bi trebali biti nepristrani i imati želju upoznati se sa svakim učenikom više, a ne izdvojiti neke koje favoriziraš.

Tox kaže:

Nema tu smisla. Ako profesor favorizira (doduše, što znači favorizirati učenika?), to je zbog toga što prepoznaje u njemu potencijal i želi ga potaknuti da taj potencijal razvije.
Bolje bi bitanje bilo: Koji je razlog da neki profesori svjesno favoriziraju neke ucenike?

Traženje smisla u svakoj sitnici ne vodi nikamo .. štoviše može vodit jedino u gubitak dodira sa stvarnošću ...

Haha, potencijal, pa ne bih baš rekla, možda jedino kako se što prije udati i roditi, jedna je prof. favorizirala učenicu koja je često markirala, a njom se uvijek upuštala u neke osobnije rasprave i razgovore i u svemu joj popuštala, a s druge strane je znala nekim učenicima dati da ponavljaju testove ako bi dobro napisali. Bila je trudna u zadnjem srednje, velikog mi potencijala.

[Tox]

The Maystor kaže:

Dobro, takve stvari nisu bas sitnice, ali eto, u zivotu sam inace naviknut biti sklon trazenju smisla za ono sto smatram bitnim. Ipak, vidim da nekad i odlutam previse u misaonim procesima, a tu su jos i osjecaji pa onda to i zna dovesti do previse nesigurnih odluka, onda i odgadjanja.

Jer tražis smisao u svakoj sitnici ....
Što se odgađanja tiče, jako često ti se taj pojam javlja u postovima. Postoji tema o prokrastinaciji. Iznesi jasno tamo problem, komuniciraj s ljudima i vidi kako oni postupno smanjuju to kod sebe. Možda i nečija metoda bude uspiješna kod tebe.
Alternativno, ako misliš da imaš jedinstven problem, otvori temu, jasno, nedvosmisleno i konkretno iznesi što te muči, ako si spreman u ovom toliko se otvoriti forumskom narodu. Na kraju krajeva, imamo internet na kojem se lako pročitaju informacije o prokrastinaciji. Istražuj, pronađi uzroke toga kod sebe (lako moguće da uzroci leže u ranijim danima života), poveži prošlost i sadašnje ponašanje. Nakon što si ustvrdio jasnu vezu, možeš raditi na poboljšanju nekih stvari kod sebe. Ali prošlost ne diraš više nakon što shvatiš zašto prokrastiniraš.

The Maystor kaže:

Apropo ovih primjera s profesorima i omiljenim ucenicima, takav stil nije u redu jer profesor je jednako placen i za onog koji ima peticu, i onaj koji ima dvicu ili je blizu popravnog.

Definirajmo prvo pojam favoriziranje učenika.

The Maystor kaže:

Logicno je da je komunikacija dvosmjerni proces, stoga je korektno potruditi se u njoj. No, ipak, moderne tehnike {i precesta koristenost u sto kritiziram i sebe} moze utjecati na komunikaciju uzivojer se stjece dojam povremene zasicenosti.

Zasićenosti čime?

[Tox]

black fairy kaže:

Haha, potencijal, pa ne bih baš rekla, možda jedino kako se što prije udati i roditi, jedna je prof. favorizirala učenicu koja je često markirala, a njom se uvijek upuštala u neke osobnije rasprave i razgovore i u svemu joj popuštala, a s druge strane je znala nekim učenicima dati da ponavljaju testove ako bi dobro napisali. Bila je trudna u zadnjem srednje, velikog mi potencijala.

Zato i kažem, ajmo probati naći zajedničku i što nepristraniju definiciju favoriziranja učenika. Jer nekad se radi čisto o nekoj pristranosti od strane profesora iz psiholoških razloga ili je mala/mali kćer/sin od susjeda.

[metalrose]

...Što se tiče samog upadanja u riječ drugim ljudima, to je pokazatelj društvene nesigurnosti, željom za dominacijom u razgovoru a prije svega nedostatkom kulture i bontona. Što se tiče tvoga načina govora, moraš ljudima dati do znanja da im želiš reći nešto zanimljivo, što ćeš ih zaista interesirati, nemoj govoriti samo jer ti je dosadno jer to ljude odbija, i kad se obraćaš drugim ljudima gledaj ih u oči (osim ako se obraćaš više osoba) i nek ti govor bude u imperativu i dominantan. Pazi na držanje...Budi dobar govornik, jer samo takve svi slušaju, bez obzira na temu razgovora. Ugledaj se na naše političare i diplomate ;-)

[The Maystor]

@ Black Fairy

A, tako bio sam prije i sramezljiviji, i da, dogadjalo mi se da neki ljudi nisu bas dozivjeli moju prisutnost, no poslije bih vecinom uspjevao bolje sudjelovati u razgovorima, tako da sada bolje funkcioniram, nekad uspijem i biti duhovit. Ah da, oni koji su nepristojni, a oni vjerojatno vuku neke prijezire i komplekse od prije, s vremenom ce i neki od njih skuziti pa ce se ponesto mijenjati ili nece skuziti pa ce jos vise sebe isticati.

Svakako je bolje razgovarati nego blejati u plafon, pa makar se pricalo i o nekim za mene nezanimljivim temama, jer ako se sugovornici trude i to simpaticno opisuju, vec nekako i u toku razgovora ce doci i teme koje me prilicno zanimaju. Ako nista drugo, i kroz razgovore se moze lakse doci do barem privremene motivacije, tako da kroz vecinu razgovora u kojima sudjelujem nastojim biti opusteniji.

Profesori koji otvoreno ismijavaju ucenike? Uh, znalo je i toga biti, vecinom rjedje, ali ipak upecatljivo. A ono, neke navike se teze mijenjaju, tako da je moguce da su neki profesori i sami bili skloni provociranju drugih, a opet ponekad je i tanka crta izmedju provokacije i zezancije. No, da, sala je kad je svima smijesno, a ne kad netko ipak pati zbog necega sto se prezentira kao sala. A tako je to u zivotu, ponekad se neke stvari skuze tek godinama nakon sto su se dogadjale.

@ Tox

Smisao u svakoj sitnici? Uh, kada bih tako trazio, onda bih vjerojatno svako jelo koje jedem zapisao u biljeznicu ili vec nesto u tom stilu. No, priznajem da nekad previse uocavam detalje koji su zapravo logicni, ali mi u nekim raspolozenjima bivaju nejasnijima i samim time nekako se javljaju zelje za analizama.

Uh, na temi prokrastinacije sam prije dosta pisao, no ipak bile su rjedje opsirnije rasprave s drugim forumasima sto se tice bas te teme.
Neke stvari su se u medjuvremenu izmjenile, premda su principi ostali veoma slicni.

Hm, jedinstveni problem? Uh, pomalo, vec sam se naotvarao razlicitih tema, a i neke stvari jos ne bih rekao u eter {tj. napisao na forum}.

A tako, proslost, to i jest teret, neke brige i jesu nepotrebne tako da u tom smislu nastojim raditi na sebi i ono sto mi je bitno zadrzati u boljem fokusu.

Favoriziranje ucenika? Kao i bilo koje drugo favoriziranje, sportskim rjecnikom navijanje, znaci preferiranje pojedinca ili vise njih u odnosu na druge pojedince, a ako profesor to cini svjesno, tada i utjece na neravnopravnu pa i negativnu atmosferu

Zasicenost u komunikaciji, kada se cini da je puno tema u slicnim stilovima, samim time i spontanost biva rjedje prisutna jer razgovori nekad ipak idu iz navika, a navike nekako i smanjuju spontanost.

@Metalrose

Pa, vecina politicara i jesu dobri poznavatelji psihologije. Neki od njih i prilicno prokrastiniraju, no i to ima smisla ako se radi za dobrobit.

[Muškica]

[QUOTE=lupko1994;57017808]

Ja sam u osnovnoj školi doživljavala ignoriranje svojih školskih kolega kad god bih ja nešto htjela reći, a doživljavala sam to i od strane nekih profesora. Znali su mi upadati u riječ, ponekad me uopće ne bi slušali što bih govorila, a ponekad bi mi čak i dali do znanja da sam im dosadna (kolutajući očima ili odmahivanjem ruku).

Ček..svaki put kad bi ti htjela nešto reći kolege bi te ignorirale? To je za mene zlostavljanje.
Ovo upadanje u riječ i okretanje očiju bila bi nekultura. Često i sama upadnem nekome u riječ.

Radi ovakvih stvari sam znala biti jako tužna i često sam samu sebe znala pitati: “Zašto se mene nikad ne sluša kad pričam, a kad netko drugi priča njega se mora pozorno slušati? Da li sam zbilja tako dosadna ljudima kad pričam? Jel nešto ne valja s mojim glasom?“ Godinama kasnije sam shvatila kako me skoro nitko u tom razredu nije volio, i naravno, kad nekog ne voliš, zašto bi mu uopće dopustio da priča, zar ne? (roll eyes)

Grozno. Grozne kolege.

Želite li znati zašto me je ignorirala? Jer je, zamislite, bila prezauzeta slušajući kako jednu curu iz susjednog razreda profesorica na sintisajzeru upjevava da vidi u koji glas će je staviti

.

Znači ti si odmah skužila da je žena trenutno "zaslušana" curom koja svira.
Čemu takva ljutnja? Upravo zbog ignoriranja školskih kolega.

Pa mislim, ako joj je bilo toliko važno čuti kakav glas cura ima, mogla mi je pristojno reći da ne može sad pričati sa mnom jer ju želi čuti. Ali ne! Ja sam morala ispasti dosadna i naporna radi nje! A htjela sam joj dati samo jedan JEBENI KOMPLIMENT!

Mogla je biti pristojnija.
Mogla si i ti skužiti da žena sluša i strpiti se malo.

Eto, to je samo jedna od puno situacija koje su mi se znale dogoditi zbog ljudi kojima je očito prenaporno slušati kad ja s njima želim pričati. Ok, možda neki ljudi imaju slabiju koncentraciju kad moraju slušati druge ili im misli brže odlutaju nego kod drugih ljudi, ali JEBEMU MATER! Zar je tako teško poslušati kad ti netko želi reći JEDNU JEBENU REČENICU?! Zašto se ja uvijek trudim slušati što drugi pričaju, a mene se MORA ignorirati?!

Naravno da si ljuta...i imaš pravo biti.
No...ti se radi toga nećeš osjećati bolje.

Ne znam, ja sam tip ljudi koji nije napadan i trudim se slušati svakoga i ne upadati u tuđu riječ i ne mislim za sebe da sam dosadna kad pričam jer pričam isljučivo s ljudima koje poznajem (nikad ne bih prišla nepoznatoj osobi i započela razgovor).Ljudi često za mene kažu da sam jako sramežljiva i povučena,te da mi treba dosta vremena da se opustim i započnem razgovor s osobom koju sam tek upoznala.
Koliko god se trudim, ne mogu razumjeti ljude koji ne slušaju druge dok pričaju. Ja mislim da je to čisti bezobrazluk i neodgoj pa sad prosudite sami.

Bome je.

[lupko1994]

[QUOTE=Miškica;57041865][QUOTE=lupko1994;57017808]


Ček..svaki put kad bi ti htjela nešto reći kolege bi te ignorirale? To je za mene zlostavljanje.

Točno tako, to je bio oblik zlostavljanja koji sam ja svakodnevno doživljavala u razredu. Osim kolutanja očiju i odmahivanjem ruku, nekad bi me čak znali spriječiti u razgovoru i reći: "Dobro dobro, ne zanima nas!" Zbilja je grozan osjećaj kad s takvim osobama ideš u razred.

[Muškica]

lupko1994 kaže:

Točno tako, to je bio oblik zlostavljanja koji sam ja svakodnevno doživljavala u razredu. Osim kolutanja očiju i odmahivanjem ruku, nekad bi me čak znali spriječiti u razgovoru i reći: "Dobro dobro, ne zanima nas!" Zbilja je grozan osjećaj kad s takvim osobama ideš u razred.

E draga moja. Hvala bogu pa više ne moraš biti sa takvim kolegama.
To nisu kolege. Kolege to ne rade.
Neće se drugi ljudi previše brinuti o tvojim osjećajima.
Naravno da čovjeka to frustrira.
Nije do tebe lupko. Ne moraš se pokušavati uklopiti sa ljudima koji te očigledno ne kuže. Nema svrhe. Svrha je maknuti se od takvih. Nisi to mogla u školi ali sada možeš.
Ne možeš na silu ljudima pokazati da vrijediš! Jel me kužiš?
Taj osjećaj treba biti u tebi. I taj osjećaj jest u tebi....ali nema potvrde iz vana. I to fali. Mi smo društvena bića.
Iskustva koje imaš...pa i ona neugodna....itekako će ti dobro doći.
Uvidjet ćeš da ima smisla što te svojevremeno nisu doživljavali.

[lupko1994]

Miškica kaže:

E draga moja. Hvala bogu pa više ne moraš biti sa takvim kolegama.
To nisu kolege. Kolege to ne rade.
Neće se drugi ljudi previše brinuti o tvojim osjećajima.
Naravno da čovjeka to frustrira.
Nije do tebe lupko. Ne moraš se pokušavati uklopiti sa ljudima koji te očigledno ne kuže. Nema svrhe. Svrha je maknuti se od takvih. Nisi to mogla u školi ali sada možeš.
Ne možeš na silu ljudima pokazati da vrijediš! Jel me kužiš?
Taj osjećaj treba biti u tebi. I taj osjećaj jest u tebi....ali nema potvrde iz vana. I to fali. Mi smo društvena bića.
Iskustva koje imaš...pa i ona neugodna....itekako će ti dobro doći.
Uvidjet ćeš da ima smisla što te svojevremeno nisu doživljavali.

Hvala ti na lijepim riječima Miškice, puno mi znače.
Mene je život naučio da jednostavno ima ljudi koji te vole i ljudi koji te ne vole (meni se znalo dogoditi da me mrze ljudi koje NI NE POZNAJEM i kojima nikad nisam ništa učinila ), i da je najbolje ne obazirati se na ljude koji te ne vole i ne cijene.

[Tox]

The Maystor kaže:

@ Tox

Smisao u svakoj sitnici? Uh, kada bih tako trazio, onda bih vjerojatno svako jelo koje jedem zapisao u biljeznicu ili vec nesto u tom stilu. No, priznajem da nekad previse uocavam detalje koji su zapravo logicni, ali mi u nekim raspolozenjima bivaju nejasnijima i samim time nekako se javljaju zelje za analizama.

Dobronamjerno kažem, na tom si putu da zapisuješ i analiziraš banalne sitnice, a to vodi samo u nepotreban trošak vremena.
Analize - čemu služe, ima li koristi od njih ili su tu samo kao razonoda.

The Maystor kaže:

Hm, jedinstveni problem? Uh, pomalo, vec sam se naotvarao razlicitih tema, a i neke stvari jos ne bih rekao u eter {tj. napisao na forum}.

Štima! Otvaranje je proces koji nipošto ne treba požurivati i forsirati. Naročino ne na npr. psihoterapijama jer je kontraproduktivno.

The Maystor kaže:

A tako, proslost, to i jest teret, neke brige i jesu nepotrebne tako da u tom smislu nastojim raditi na sebi i ono sto mi je bitno zadrzati u boljem fokusu.

Prošlost je teret koji se može rasteretiti, a ostatak nosiš sa sobom. Stajanje na mjestu i gledanje u tu torbetinu tereta prošlosti te konstantno analiziranje njezinog sadržaja bez akcija kojima se vade zaista nepotrebne stvari ne vodi nikamo - osoba stoji na mjestu. Status quo ...

The Maystor kaže:

Favoriziranje ucenika? Kao i bilo koje drugo favoriziranje, sportskim rjecnikom navijanje, znaci preferiranje pojedinca ili vise njih u odnosu na druge pojedince, a ako profesor to cini svjesno, tada i utjece na neravnopravnu pa i negativnu atmosferu.

Ako se je osoba potrudila postići uspjeh, pokazuje interes i talent, onda se poticanje toga talenta (ili navijanje u neku ruku) za takve učenike ne može nazvati favoriziranjem. Štoviše, posao je profesora da takvim pojedincima pomogne da se istaknu i postignu uspijeh u skladu sa svojim mogućnostima. Naravno, kao što sam rekao, ako postoje preferencije na nekoj drugoj osobnoj razini (mali/mala je kćer susjede), onda je pristranost u igri.

The Maystor kaže:

Zasicenost u komunikaciji, kada se cini da je puno tema u slicnim stilovima, samim time i spontanost biva rjedje prisutna jer razgovori nekad ipak idu iz navika, a navike nekako i smanjuju spontanost.

Ono što mene uvijek u ljudskoj komunikaciji fascinira i oduševljava, stavi troje ili više ljudi za isti stol i uvijek će se pokrenuti razne teme, i prisutna je fluidnost tema, kontinuirani, glatki i nepredvidljivi prelazak iz jednog područja u drugo: sport - glazba - politika - zbivanja u stranim zemljama - znanost - linearni akceleratori čestica - vicevi - Ivo Sanader ... itd. Uvijek ima prostora ....

[brendonlee]

Osjetljiva si. To te čini podložnim tuđem utjecaju. To što si počela raditi je super i ustraj u tome imaš pravo na to! Budi svjesna svojih emocija jer to si ti. U društvenim normama ima puno toga dobroga. Ako te NETKO prekine jednostavno ga upozori na to.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[salevart]

brendonlee kaže:

Osjetljiva si. To te čini podložnim tuđem utjecaju. To što si počela raditi je super i ustraj u tome imaš pravo na to! Budi svjesna svojih emocija jer to si ti. U društvenim normama ima puno toga dobroga. Ako te NETKO prekine jednostavno ga upozori na to.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Tema je stara vise od 2 godine, autorica ti to sigurno vise ne cita, al bez uvrede samo sam to primjetio, inace komentar ti je na mjestu i slazem se sa time

[babarogac]

Yuna kaže:

Ja sam jedna od tih. Čim otvorim usta da ispričam nešto duže od par riječi netko mi upada u riječ, nadglašava me i slično, UVIJEK, u skoro svim društvima u kojima sam se ikad nalazila u životu.

Fascinira me kad neki ljudi počnu pričat neki događaj i svi istu sekundu ušute i pažljivo ga slušaju, čak i kad ta osoba priča nešto užasno dosadno i glupo. Svjedočila sam tome valjda milijun puta.
A ja kaj god pričam, čak i kad je nešto super zanimljivo i zabavno, jako rijetko me netko uopće sluša, pogotovo duže od par sekundi, a face im izgledaju ko da jedva čekaju da završim i svako malo pogledavaju druge samo da ne moraju mene slušat.

Očito je problem u meni, tj. mom načinu govora. Možda je dosadan, možda imam ružan glas, možda nisam dovoljno glasna, možda nešto deseto.

Ima još koga s istim problemom?

Počela sam namjerno upadat u riječ onima koji meni to rade, smijat se nečem desetom, ignorirat ih i slično dok pričaju da vide kak je to. Al džabe mi kad sam jedina, svi ostali ih pažljivo slušaju

to ti ima veze sa samopouzdanjem, držanjem tijela, izrazom lica, osmjehom

i sl. A prethodno navedeno ima veze s nećeš vjerovati seksom...

ili nekim drugim vidom opuštanja.


Mislim reć kad se ti dobro isprazniš i boli te k.ta za sve i sve ti je ravno, onda

si veseo i privlačiš ljude ko magnet.

Mi ljudi smo životinje i još uvijek podložni instiktima, koji i nisu opisani

u nekakvim knjigama ili portalima(7 savjeta za ...) ili npr. novinama.

Ukratko njušimo oono kao psi i slično, samo malo finije...

[sunčani cvijet]

a sta je s onima koji ne pricaju? ili jos bolje sa onima koji pricaju dok ih ovi drugi koji sute ne cuju..khmm

[babarogac]

sunčani cvijet kaže:

a sta je s onima koji ne pricaju? ili jos bolje sa onima koji pricaju dok ih ovi drugi koji sute ne cuju..khmm

oni pišu na forumhr

[sunčani cvijet]

babarogac kaže:

oni pišu na forumhr

Cekaj tko je sada tu kokos??
Znaci nasli smo rijesenje...nista forum mi ne gine.barem dok ne pocnem pricati. ili slusati. mozda postignem i oboje

[The Maystor]

Meni ćak i nije bitno dal me ljudi {pozorno} sluśaju, puno mi bitnije da ne upadaju u rijeć {jer upadanje u rijeć ako je ćeśće, ćovjeka moźe previśe psihički iscrpiti}

[babarogac]

kad ja pripremam govor za mase, obavezno prije : -a)zovem tajnicu

-b) ako nema tajnice, moram sam uzet stvar u ruke.

U svakom slučaju me svi pozorno slušaju,

samo nakon b) pripreme budem nadr..., pa se dreveljim bez veze