Nemogucnost kontrole, nervoza, nista ne pomaze.

[salevart]

Predajem djecu u socijalnu skrb i idem lezat u bolnicu.
Bas nista mi ne pomaze i to apsolutno nista. Vicem na djecu bezveze, gubim strpljenje, nemam volje vise za apsolutno nista. Ne gledam niti televiziju vise. Imam psihozu valjda, granicni, bipolarni, izbjegavajuci i tko zna sta sve ne.
Nista neznam raditi. Sve sta sam radio je bilo 5 godina u jednoj firmi i kad sam trebao dobiti za stalno nakon sta sam bio 2g. I 11mj dobio sam otkaz, a falio mi je mjesec dana da ne ostanem za stalno. To mi je ubilo volju za radom i vise uopce nemam volje za raditi. Zivim od ustedjevine koju sam dobio prije 2 god. Radi se o dosta novaca, pa nemam financijskih problema, ali nigdje vise ne vidim smisao. Djeca me ne inspiriraju za zivot dalje. Totalno sam psihicki rastrojen.

[radical change]

salevart kaže:

Totalno sam psihicki rastrojen.

Da li se liječiš, uzimaš li terapiju..?

[salevart]

radical change kaže:

Da li se liječiš, uzimaš li terapiju..?

Uzimam i ad i anksiolitik vec mjesec i pol. Ne djeluje apsolutno nista. Spavanje nikakvo. Uzasno sam nervozan. Dosad nisam, ali sutra idem odma ulozit tuzbu za neplacanje alimentacije od bivse zene. Nece ona zvijeti high life.

[Panga]

Čudno, na onoj temi gdje si pisao kako te žena ostavila si djelovao baš skuliran i priseban. Od kad imaš te probleme?

[salevart]

Od pocetka, samo sta ih vise nemogu drzat u sebi.

[radical change]

salevart kaže:

Uzimam i ad i anksiolitik vec mjesec i pol. Ne djeluje apsolutno nista. Spavanje nikakvo. Uzasno sam nervozan. Dosad nisam, ali sutra idem odma ulozit tuzbu za neplacanje alimentacije od bivse zene. Nece ona zvijeti high life.

AD bi već polagano trebao djelovati. Ne znam koliko je prošlo do razvoda ali mi se nekako čini da ti je tek sad to sve došlo na naplatu. Bijes i ljutnja su odraz nemoći, kao i anksioznost (strah). Kod muškaraca često zna doći do zakašnjele reakcije zbog potiskivanja emocija.

Savjet, razgovor sa psihijatrom, angažiraj nekog dobrog privatnika obzirom da imaš novaca. Opusti se, sve će biti u redu. Trenutno zbog anksioznosti imaš osjećaj da ćeš puknuti ali to je samo nagomilani strah i očaj, ništa više.
Para imaš, djecu pokušaj odbesti malo baki, djedu da predahneš, pokušaj se opustiti malo tipa tople kupke, masaže, čajevi, tiha muzika, samoća, meditacija.. bar će djelomično pomoći..
Zatim sllijedi rad na sebi sa psihijatrom. Imaš vremena, imaš novaca, smiri se, budi strpljiv i ne dopusti da ti žena upravlja životom. Ratsva je prošlost, ostavi ju iza sebe i pokušaj se skulirati i smiriti za svoje dobro..jer je sve dobro vjeruj mi, ništa ti ne nedostaje, imaš djecu, novce, vrijeme, ostalo će doći polako na svoje..

[bijelatama]

salevart kaže:

Uzimam i ad i anksiolitik vec mjesec i pol. Ne djeluje apsolutno nista. Spavanje nikakvo. Uzasno sam nervozan. Dosad nisam, ali sutra idem odma ulozit tuzbu za neplacanje alimentacije od bivse zene. Nece ona zvijeti high life.

Moras se naspavati, pitaj lijecnika da ti da nesto dobro za spavanje, ovo ti dodatno otezava stanje i cini te jos vise razdrazljivim.

[radical change]

salevart kaže:

Od pocetka, samo sta ih vise nemogu drzat u sebi.

Eto vidiš, znaš i sam da je sve to što osjećaš sve ono što te čitavo vrijeme jako tištilo ali nisi mogao ili dopuštao da izađe van. I to sad mora kontrolirano van i izać će polako. Zato ti i treba terapija, podrška i razumjevanje a ne sukob sa ženom što je prošla priča i tu više ništa ne možeš promjeniti zar ne..

Gle, razvod je užasna stvar za svakog čovjeka, suočavaš se sa gubitkom, samoćom, osudom, povećanim obvezama i troškovima, odgovornošću, a zapravo sve što te boli i što ti je godinama smetalo i što si potiskivao nemaš sa kime podjeliti. Imaj malo i razumjevanja za sebe, utješi se, zagrli se, zaplači ako treba..

[Leteća]

salevart kaže:

Predajem djecu u socijalnu skrb i idem lezat u bolnicu.
Bas nista mi ne pomaze i to apsolutno nista. Vicem na djecu bezveze, gubim strpljenje, nemam volje vise za apsolutno nista. Ne gledam niti televiziju vise. Imam psihozu valjda, granicni, bipolarni, izbjegavajuci i tko zna sta sve ne.
Nista neznam raditi. Sve sta sam radio je bilo 5 godina u jednoj firmi i kad sam trebao dobiti za stalno nakon sta sam bio 2g. I 11mj dobio sam otkaz, a falio mi je mjesec dana da ne ostanem za stalno. To mi je ubilo volju za radom i vise uopce nemam volje za raditi. Zivim od ustedjevine koju sam dobio prije 2 god. Radi se o dosta novaca, pa nemam financijskih problema, ali nigdje vise ne vidim smisao. Djeca me ne inspiriraju za zivot dalje. Totalno sam psihicki rastrojen.

Nemaš ništa od toga. Samo se inatiš bivšoj kako bi joj dokazao da možeš biti luđi od nje. Ne bulazni o nekakvoj socijalnoj skrbi - djedovi i bake mogu se brinuti za djecu dok je tata "na službenom putu".

[salevart]

radical change kaže:

AD bi već polagano trebao djelovati. Ne znam koliko je prošlo do razvoda ali mi se nekako čini da ti je tek sad to sve došlo na naplatu. Bijes i ljutnja su odraz nemoći, kao i anksioznost (strah). Kod muškaraca često zna doći do zakašnjele reakcije zbog potiskivanja emocija.

Savjet, razgovor sa psihijatrom, angažiraj nekog dobrog privatnika obzirom da imaš novaca. Opusti se, sve će biti u redu. Trenutno zbog anksioznosti imaš osjećaj da ćeš puknuti ali to je samo nagomilani strah i očaj, ništa više.
Para imaš, djecu pokušaj odbesti malo baki, djedu da predahneš, pokušaj se opustiti malo tipa tople kupke, masaže, čajevi, tiha muzika, samoća, meditacija.. bar će djelomično pomoći..
Zatim sllijedi rad na sebi sa psihijatrom. Imaš vremena, imaš novaca, smiri se, budi strpljiv i ne dopusti da ti žena upravlja životom. Ratsva je prošlost, ostavi ju iza sebe i pokušaj se skulirati i smiriti za svoje dobro..jer je sve dobro vjeruj mi, ništa ti ne nedostaje, imaš djecu, novce, vrijeme, ostalo će doći polako na svoje..

Ma nisam bio toliko ljut, jer je bilo financija i mislio sam da ce se doticna udostojiti javiti, ali evo sad je vec 14 mjeseci proslo i nista. Idem na tuzbu pa neku ju traze i nek placa.

bijelatama kaže:

Moras se naspavati, pitaj lijecnika da ti da nesto dobro za spavanje, ovo ti dodatno otezava stanje i cini te jos vise razdrazljivim.

Imam ja lijekove za spavanje, sanval, ali od njega niti sam uspio zaspati i jos me trbuh bolio, tako da cu za tjedan dana na kontroli to reci da mi da nesto drugo, a i drugi ad takodjer i raspitat cu se za psihoterapiju, dal ona uopce postoji u sklopu bolnice, jer neda mi se ici u zg na to, imam 100km

[salevart]

Leteća kaže:

Nemaš ništa od toga. Samo se inatiš bivšoj kako bi joj dokazao da možeš biti luđi od nje. Ne bulazni o nekakvoj socijalnoj skrbi - djedovi i bake mogu se brinuti za djecu dok je tata "na službenom putu".

Ne zanimaju me tvoji odgovori jer se nikad ne slazem sa tobom. Mozes na drugu temu...

[radical change]

salevart kaže:

Ma nisam bio toliko ljut, jer je bilo financija i mislio sam da ce se doticna udostojiti javiti, ali evo sad je vec 14 mjeseci proslo i nista. Idem na tuzbu pa neku ju traze i nek placa.



Imam ja lijekove za spavanje, sanval, ali od njega niti sam uspio zaspati i jos me trbuh bolio, tako da cu za tjedan dana na kontroli to reci da mi da nesto drugo, a i drugi ad takodjer i raspitat cu se za psihoterapiju, dal ona uopce postoji u sklopu bolnice, jer neda mi se ici u zg na to, imam 100km

Pravno ćeš odraditi što trebaš i što možeš, otom potom. Nema smisla da se u takvom stanju koncentriraš na osvetu i zadovoljštinu, niti će to biti cilj terapije. Cilj će biti da prihvatiš realnost situacije, središ se i nastaviš živjeti.
Na HZZO zaboravi jer ti psihijatri osim prepisivanja recepta ne rade ništa korisno. Eventualno nekakva klinika koja radi seanse sa pacijentima. Zato sam spomenuo privatno jer u 45 minuta razgovora možeš dobiti kvalitetniji osvrt i dobar savjet. Najbolje bi bila grupna psihoterapija ali mislim da to imaš samo u ZG. Ja znam ljude koji bi sjeli u auto i svaki tjedan potegnuli 150km za terapiju.

[Leteća]

salevart kaže:

Ne zanimaju me tvoji odgovori jer se nikad ne slazem sa tobom. Mozes na drugu temu...

Ne bi išlo.

Kad postaviš pitanje na forumu postavio si ga svima - i onima s kojima se slažeš i onima s kojima se ne slažeš. Znam da bi ti sad da te svi glade po glavici i kukaju nad tvojom pretužnom sudbinom, ali ne ide ti to tako. Napravio si djecu i sad se izvoli brinuti za njih. Tvoje emocionalne boli ovdje su sporedne.

[Azz]

Leteća kaže:

Tvoje emocionalne boli ovdje su sporedne.

ma nije baš da su sporedne, jer ako sebe ne može držati na okupu, a koga će onda? a i ne može čovjek zanemariti svoju bol. zapravo, čini mi se da to sale i radi (počevši od teme na žud-u, pa do cijelog opusa kojeg je u međuvremen izgradio na Sajko).

gle, sale...znaš što je razvod i koliko "teži" u psihološkom smislu? to je nakon smrti bližnjih najveća bol. to i je samo po sebi jedna smrt - smrt života kojeg smo gradili do tada. e pa kad su već pametniji od nas došli do takvih zaključaka, kao laici ih ne bi trebali odbacivati, već im makar dati priliku i razmotriti.

i ti si dragi moj uzeo lijekove (a sam bog zna koliko se nas ovdje s njima, da me prostiš, sjebalo i da smo prošli torture dok nismo našli pravu pilulu). ali tablete ne rješavaju stvar. već ti dovode glavu do faze u kojoj si koliko-toliko sposoban i spreman raditi na svom pravom problemu.

stigosmo do nje (što ti ljudi tu po forumu mjesecima pišu) - psihoterapije. košta, mora se pronaći prava osoba, trebaju se poklopiti zvijezde i tako dalje. ali to je posao koji se ne može preskočiti. mislim, da može. ali onda ne očekuj da ćeš doći do pozitivnih i ispunjavajućih ishoda.

bauljaš. i po forumu i u životu. mijenjaš naglo raspoloženja i kao da si u nekom limbu.

ne-me-re! nemere tako salevartu!

i ovo što ti Leteća kaže (volio ti nju ili ne) - mrdaj se. ne samo zbog djece, već prvenstveno zbog sebe. od ove čahure ti nema ništa.
ne moraš ti do sutra, prekosutra, za mjesec dana doživjeti prosvjetljenje i preporod. ali kreni od onog što imaš i što konkretno možeš.

djeca su teška. i kad si najnormalniji sa sobom i svojom glavom, djeca su maheri kako ti sjebati cijeli koncept i pokidati živce. a di neće kad nisi ok.

i čovječe...jesi li uopće odžalovao smrt svog braka? si prošao faze tugovanja (nema varanja! ide se faza po faza). jesi li dao sebi dovoljno prilike da bi isplakao i pustio tugu kakva je da je?

nitko nikome od nas neće doći, uzeti nas za ruku i izvaditi iz govana. nema pravih odgovora, nema savršenog života, ali zato ima mnogo žongliranja. sad je samo pitanje kako će tko od nas žonglirati. a znaš tko dobro žonglira? onaj tko mnogo vježba

[Vordas]

Azzura kaže:

ma nije baš da su sporedne, jer ako sebe ne može držati na okupu, a koga će onda? a i ne može čovjek zanemariti svoju bol. zapravo, čini mi se da to sale i radi (počevši od teme na žud-u, pa do cijelog opusa kojeg je u međuvremen izgradio na Sajko).

gle, sale...znaš što je razvod i koliko "teži" u psihološkom smislu? to je nakon smrti bližnjih najveća bol. to i je samo po sebi jedna smrt - smrt života kojeg smo gradili do tada. e pa kad su već pametniji od nas došli do takvih zaključaka, kao laici ih ne bi trebali odbacivati, već im makar dati priliku i razmotriti.

i ti si dragi moj uzeo lijekove (a sam bog zna koliko se nas ovdje s njima, da me prostiš, sjebalo i da smo prošli torture dok nismo našli pravu pilulu). ali tablete ne rješavaju stvar. već ti dovode glavu do faze u kojoj si koliko-toliko sposoban i spreman raditi na svom pravom problemu.

stigosmo do nje (što ti ljudi tu po forumu mjesecima pišu) - psihoterapije. košta, mora se pronaći prava osoba, trebaju se poklopiti zvijezde i tako dalje. ali to je posao koji se ne može preskočiti. mislim, da može. ali onda ne očekuj da ćeš doći do pozitivnih i ispunjavajućih ishoda.

bauljaš. i po forumu i u životu. mijenjaš naglo raspoloženja i kao da si u nekom limbu.

ne-me-re! nemere tako salevartu!

i ovo što ti Leteća kaže (volio ti nju ili ne) - mrdaj se. ne samo zbog djece, već prvenstveno zbog sebe. od ove čahure ti nema ništa.
ne moraš ti do sutra, prekosutra, za mjesec dana doživjeti prosvjetljenje i preporod. ali kreni od onog što imaš i što konkretno možeš.

djeca su teška. i kad si najnormalniji sa sobom i svojom glavom, djeca su maheri kako ti sjebati cijeli koncept i pokidati živce. a di neće kad nisi ok.

i čovječe...jesi li uopće odžalovao smrt svog braka? si prošao faze tugovanja (nema varanja! ide se faza po faza). jesi li dao sebi dovoljno prilike da bi isplakao i pustio tugu kakva je da je?

nitko nikome od nas neće doći, uzeti nas za ruku i izvaditi iz govana. nema pravih odgovora, nema savršenog života, ali zato ima mnogo žongliranja. sad je samo pitanje kako će tko od nas žonglirati. a znaš tko dobro žonglira? onaj tko mnogo vježba

Ovo je tužno. Ovakav svijet ne bi trebao postojat, ali nažalost postoji i mi smo realnost u njemu. Tužno da nemože bit tužnije.

Nije ni čudo što ima toliko siromaha i gladnih ljudi. Pa do ljudi koji se nisu "našli". Nesupjeh u poslu, karijeri. Muž doma, ona doma. Nije ni čudo a sami smo ga sprojecirali. U jednu ruku što smo željeli to smo i dobili.

[tina789]

Definitvno trebaš psihijatra s kojim možeš popričati ne samo trpat te lijekove....ako već imaš novaca to i iskoristi...

[radical change]

Leteća kaže:

Ne bi išlo.

Kad postaviš pitanje na forumu postavio si ga svima - i onima s kojima se slažeš i onima s kojima se ne slažeš. Znam da bi ti sad da te svi glade po glavici i kukaju nad tvojom pretužnom sudbinom, ali ne ide ti to tako. Napravio si djecu i sad se izvoli brinuti za njih. Tvoje emocionalne boli ovdje su sporedne.

Nije postavio pitanje kako bi ga drugi razapinjali na križ i umanjivali veličinu njegove patnje. Oprosti to ovdje nikome od nas nije zadatak. I možeš čovjeku napraviti mrvicu usluge pa se suzdržati od negativnih komentara jer čovjek očito nije u fazi da se brine ni o sebi ni o djeci na adekvatan način. Čovjek sa psihičkom problemima treba razumjevanje i podršku a ne osudu i iživljavanje okoline.

[radical change]

Vordas kaže:

Ovo je tužno. Ovakav svijet ne bi trebao postojat, ali nažalost postoji i mi smo realnost u njemu. Tužno da nemože bit tužnije.

Nije ni čudo što ima toliko siromaha i gladnih ljudi. Pa do ljudi koji se nisu "našli". Nesupjeh u poslu, karijeri. Muž doma, ona doma. Nije ni čudo a sami smo ga sprojecirali. U jednu ruku što smo željeli to smo i dobili.

Svijet je đubre a život je kurva, baza je u tome da stim navikneš živjeti...uvijek glavu gore jer to nitko neće napraviti za tebe.
Blago onima koje život pomazi...

[Leteća]

radical change kaže:

Nije postavio pitanje kako bi ga drugi razapinjali na križ i umanjivali veličinu njegove patnje. Oprosti to ovdje nikome od nas nije zadatak. I možeš čovjeku napraviti mrvicu usluge pa se suzdržati od negativnih komentara jer čovjek očito nije u fazi da se brine ni o sebi ni o djeci na adekvatan način. Čovjek sa psihičkom problemima treba razumjevanje i podršku a ne osudu i iživljavanje okoline.

Tko je od nas ovdje ikad dobio razumijevanje i podršku okoline? (Govorim o RL-u, ne o ovom zbornom kukanju na forumu.) Dok sam sebe ne šutneš u guzicu, napretka nema.

[8472]

salevart kaže:

Predajem djecu u socijalnu skrb i idem lezat u bolnicu.

Ti si drama queen. I fali ti pažnje. I to je normalno.
I napravićeš sranje samo da bi bio primjećen na neki način.

Čiju pozornost tražiš?

- Bivše žene?
- Rodbine?
- Forumaša?

Vidi kome hoćeš "pokazati" i očitati tu lekciju ovim gore napisanim aktom.
Kad razlučiš s kim imaš "posla", onda s tim i riješi te probleme.

Ovako samo gutajući kipiš u sebi i izgledaš kao dijete od dvije godine koje se valja po podu vrišti i viče NEEEEEĆU!!!.

A to je privlačenje pažnje.
Koja ti je potrebna, tu nema premca, da pažnja ti treba, treba ti neko tko će te zagrliti utješiti i reći "sve bude dobro".
Isto tako trebaš i pomoć u razriješavanju čvorova u koje si se upetljao.
A upetljao si se jer nisi u mogućnosti sam sebi reći "sve bude dobro" i "zašamarati" ostale oko sebe i staviti ih tamo gdje spadaju, pa na kraju gutaš i izjedaš sam sebe iz svim mogućih razloga koji ti padaju na pamet.