Mislioci plaćenici

[Davor000]

Nego, ovdje su svi moralno-etički i filozofski osviješteni pa me zanima što mislite o sljedećoj stvari koja je meni pomalo skandalozna. Naime, događa se da u Hrvatsku dolaze ljudi koji su primili na primjer nekoć u životu Soroševu stipendiju (ili nešto analogno tomu) i onda prigovaraju Hrvatima za korupciju i niske moralne standarde te istovremeno zagovaraju neoliberalnu zapadnu ideologiju koja ih financira.
Možemo se složiti da ima svakakvih korumpiranih Hrvata, ali ima li pravo netko tko je primio novac izvana propagirati ideologiju ljudi koji ga plaćaju i istovremeno tvrditi da je pošteni i moralno nadprosječan intelektualac.

Evo jedan sličan primjer. Znanstvenik tvrdi da cigarete nisu štetne i poziva se na svoj znanstveni kredibilitet. No otkrije se da je primao novac od strane duhanske industrije. To bi bio skandal svugdje u svijetu neovisno o njegovom znanstvenom kredibilitetu (koji bi s tim otkrićem, naravno, iščeznuo). Iz nekog razloga liberali kod nas kritiziraju niske moralne standarde i korupciju, a istovremeno su nekoć u životu primali novac od strane ljudi čije interese danas zagovaraju.

To dakako ne bi bio problem da se ne predstavljaju kao neovisni intelektualci i da ne prigovaraju za niske moralne standarde i korupciju, a sami sudjeluju u njoj. Već je skandal po sebi to da se ti ljudi predstavljaju kao filozofi, znanstvenici i sl. i na tome grade reputaciju, a primali su novac. Mnogi ugledni pisci i intelektualci su u životu odbijali novčane nagrade i sl. da bi zadržali pravo javnog govora. No kod nas se uzima kao nešto sasvim normalno da je netko nekoć primao nečiji novac i da se predstavlja kao "intelektualac".

[Šabović Adis]

Davor000 kaže:

Nego, ovdje su svi moralno-etički i filozofski osviješteni pa me zanima što mislite o sljedećoj stvari koja je meni pomalo skandalozna. Naime, događa se da u Hrvatsku dolaze ljudi koji su primili na primjer nekoć u životu Soroševu stipendiju (ili nešto analogno tomu) i onda prigovaraju Hrvatima za korupciju i niske moralne standarde te istovremeno zagovaraju neoliberalnu zapadnu ideologiju koja ih financira.
Možemo se složiti da ima svakakvih korumpiranih Hrvata, ali ima li pravo netko tko je primio novac izvana propagirati ideologiju ljudi koji ga plaćaju i istovremeno tvrditi da je pošteni i moralno nadprosječan intelektualac.

Evo jedan sličan primjer. Znanstvenik tvrdi da cigarete nisu štetne i poziva se na svoj znanstveni kredibilitet. No otkrije se da je primao novac od strane duhanske industrije. To bi bio skandal svugdje u svijetu neovisno o njegovom znanstvenom kredibilitetu (koji bi s tim otkrićem, naravno, iščeznuo). Iz nekog razloga liberali kod nas kritiziraju niske moralne standarde i korupciju, a istovremeno su nekoć u životu primali novac od strane ljudi čije interese danas zagovaraju.

To dakako ne bi bio problem da se ne predstavljaju kao neovisni intelektualci i da ne prigovaraju za niske moralne standarde i korupciju, a sami sudjeluju u njoj. Već je skandal po sebi to da se ti ljudi predstavljaju kao filozofi, znanstvenici i sl. i na tome grade reputaciju, a primali su novac. Mnogi ugledni pisci i intelektualci su u životu odbijali novčane nagrade i sl. da bi zadržali pravo javnog govora. No kod nas se uzima kao nešto sasvim normalno da je netko nekoć primao nečiji novac i da se predstavlja kao "intelektualac".

Pravo?!
Pravo nikad nije sporno. Pravo je opšta stvar, svi ga imaju, nije otuđivo tj. ne može da se nema. Ono što je upitno je, zapravo, dužnost, a nju je dotični primio u momentu primanja novca. Taj vrši svoju dužnost soleći pamet lijevo i desno.

[Davor000]

Šabović Adis kaže:

Pravo?!
Pravo nikad nije sporno. Pravo je opšta stvar, svi ga imaju, nije otuđivo tj. ne može da se nema. Ono što je upitno je, zapravo, dužnost, a nju je dotični primio u momentu primanja novca. Taj vrši svoju dužnost soleći pamet lijevo i desno.

Ne mislim na pravo u legalističkom smislu ili u smislu ljudskih prava, nego u smislu opravdanja. U tom smislu nemaju svi pravo, tj. nemaju svi opravdanje za nešto. Naime griješe.

[Endekaideka1-11]

Pitanje je da li netko prima novac za ono što je inače htio raditi, pa se njegov interes i interes stranog sponzora poklopio, ili naprosto prima novac i radi bilo što, ovisno o tome što gazda traži. Na primjeru Ferala može se reći da su ti ljudi htjeli stvarno nešto raditi, ali su morali s druge strane popustiti i gazdi da bi bili financirani. U jednoj mjeri su prodali intelektualno poštenje, ali valjda drugačije i ne ide ako ne želiš biti gladni umjetnik. Nigdar ni tak bilo. Lako se može zaključiti o stvarnoj motivaciji po tome koliko je netko spreman volontirati ili snositi oportunitetni trošak (da ne radi nešto što bi mu donijelo veću lovu). Većina ekipe nije spremna volontirati niti na fejsbuku ili forumu, osim ako ne smatraju da im je to nekakav marketing. Entuzijasti koji pišu na forumu očigledno nisu oni koji se grebu oko stranih financijera, jer takvima je to čisti gubitak vremena. Ali i oni moraju od nečega živjeti. Jučer slušam o nekakvoj Crowdfunding (ruljofinanciranje? krdofinanciranje?) akademiji, naravno tu su Cvetojević, Prpić i ta ekipa. Booksa si je tako izfinancirala nekakve troškove, ako se netko sjeća nedavno je bila ta akcija. I podozriv sam prema tome, jer da bi te financirali moraš ili biti već poznat i tražen ili moraš u startu već jako puno uložiti i to ne samo rad, nego i novac. Obična raja je glupa, financira one koji već imaju novaca, a banke su lukave i također financiraju samo one koji imaju novaca. Strani financijeri financiraju one koji imaju veze i mogu negdje progurati njihove interese. 3F financiraju ostale (family, friends, fools) Tko financira one bez para i veza, bez društvenog utjecaja, bez obitelji, prijatelja i slučajnih budala? Nitko. Kradu vrećice šećera po kafićima jer su besplatne, i to kad ih konobar ne vidi. Usput se operu u wc-u ako nema ključ. Dakle, pravi intelektualac je gladan, krade i zato je pošten, jer ga nitko ne financira?

[Davor000]

Endekaideka1-11 kaže:

Pitanje je da...

Feralovci nisu bili neoliberali. To jest, nisu zagovarali ideologiju koja ih je financirala. Ja govorim o ljudima koji ili imaju posao u akademiji, medijima ili su u politici i sl. a istovremeno ovdje prigovaraju ljudima za korupciju dok su sami u životu primali novac od strane ljudi čije interese ovdje zagovaraju.
Što se tiče beskućnika i ljudi koji su egzistencijalno ugroženi, to nije bio skup ljudi na koji se moj post odnosio. Iako, rekoh, mnogi su i u takvim situacijama odbili novac jer su znali što to implicira.
Da, iz nekog razloga su raznorazni babići, cvjetojevići i prpići impresionirali novu mladost. Najčešće se radi o nižeobrazovanim posjetiteljima index.hr-a, ali i studentima Verna i pseudourbanom soju zagrebačke malograđanštine.
Svatko tko ne pripada tom soju zna da nije mala stvar da netko prima novac i pretendira na poziciju "liberalnog intelektualca" ili na bilo kakav odnos s intelektom. Ljudi kada vide novac se fiziološki i psihički promijene, a to je kod nas specifično. Posebno se to odnosi na tzv. intelektulace liberalnog svjetonazora. Čovjek mora imati obraza da takvo što čini.
No možda to nije skandalozno kod nas upravo zbog razine korupcije u Hrvatskoj. Naime, liberalni intelektualci nisu skandalozni upravo zato što je većina Hrvata spremna činiti to što oni čine za novac pa su ti ljudi samo odraz žalosnog općeg stanja duha.

[Davor000]

Endekaideka1-11 kaže:

U jednoj mjeri su prodali intelektualno poštenje, ali valjda drugačije i ne ide ako ne želiš biti gladni umjetnik. Nigdar ni tak bilo.

Radi se isključivo o ljudima koji nisu egzistencijalno ugroženi i koji nisu u opasnosti da postanu "gladni umjetnici". Što se tiče psiholoških osobina, uglavnom se radi o običnoj pohlepi ili narcisoidnosti. U prvom slučaju su obični prasci dok se drugi dio odnosi na ljude koji su odrasli u zagrebačkoj obitelji gdje su ih uvjerili da su nekakvi prinčevi, društvena krema i sl. Na kraju ovi drugi u svojoj samozaljubljenosti završe tako da pišu u Jutranjem ili se pojavljuju u Gloriji i Storyju ne shvaćajući da su u širem povijesnom kontekstu zapravo predmet šale vlastite sudbine.

[Druid]

Dalo bi se puno toga reći na tu temu, ali većina je odavno rečena i zapravo stvar i nije nešto bogznašto interesantna zapravo. Pa onda čisto na lokalnoj (podforumskoj) razini mi je možda više simpatičnije što se možda u jednoj fundamentalnoj poziciji preklapamo: da smo obojica svojevrsni moralni realisti. No, ni to me zapravo naročito ne čudi, više bi me čudilo možda da Apemant eksplicitno piše nešto takvog, mada bi to značilo da se odvažio na "borbu" (duhovnu, ne statističku, zato navodnici, iako je to i važnije možda, barem za obraz samog pojedinca (pred samim sobom prije svega pa onda tek dalje) i njegova duha, jasno).

Pa onda radije malo cijepanja dlake i sofizma (?):

1. Soros nije neoliberal nego kejnzijanac (to spada u "cijepanje dlake" - koje to zapravo nije u potpunosti).
2. Sad ide ovaj "sofistički" dio":
pa zar ne bi bili manje "moralni" da ne rade to jer ipak rade za onog tko ih plaća i šire njegovu ideologiju? Inače su kao "lenjinisti" (Srećko Horvat je jedan od najpoznatijih lokalnih "lenjinista") i tu idu one spike s užetom i kapitalistom i bla bla bla, a zapravo sve skupa je to dosta sve tako tako, bezveznjikavo, da kažem. Mislim sve to, i "liberalni intelektualci" i "lenjinisti" i ovi i oni, sve je to efemerno i nevažno, sa stajališta svemira pogotovo.

Mislim, neš ti čudesa, "liberalni intelektualac" prodaje "neoliberalnu ideologiju". Ne znam što je neobično, zaista... Ne zove li se to konzistencija, ako već nema neke naročite riječi o moralu?

[Druid]

Što se tiče ostalog, ono u čemu se razlikujemo (valjda) je da si ti sklon o ovakvoj vrsti moraliziranja (čitaj: svođenja stvari na moral) kakvu i sam sprovodiš govoriti u pejorativnom kontekstu, dok se ja ne zgražam nad riječju "moral". Naravno, ne treba nam ovdje neka pubertetska ograda u stilu "ali tu riječ su mnogi kroz povijest koristili da bi ovo i ono", to bi bilo presmiješno i zaista previše adolescentski. Kao kad mala djeca (i svi oni koji se tako osjećaju) "kritiziraju" religiju jer su se "u ime Boga" vodili ratovi, radile inkvizicije ( ) i tome slično. Pa sad kao nijedan drugi mogući pogled na religiju nije moguć, religija je nešto što je po definiciji "puj puj". Naravno da stvar teško da može biti više djetinjasta od toga. To da moral postoji, to je jasno kao dan. To da postoje moralne i nemoralne stvari, to je jasno kao dan. Problem je što nezreli duhovi, djetinjasti bijednici i njima slični, misle da je "nemoralno" automatski neka zabrana za njihov infantilni pogled na seksualnost. Jer su ih učili da je masturbirati grijeh pa su se morali/morale moliti nakon što su masturibrali/e kao tinejdžeri. Dok se nisu odlučili pobuniti protiv toga!!!

Ne znam, na pamet mi pada više ljudi, naravno, ima ih previše, ali Pavle Močilac mi je dobar primjer toga, neke žešće identitarne sjebanosti. Tip je bio ministrant u crkvi u Sremskoj Mitrovici; sad je kemičar militantni ateist čiji su intelektualni dosezi po tim pitanjima na razini 13-godišnjeg punkera. Jedina je razlika da će 13-godišnji punker odrasti i naučiti puno drugih stvari po tim pitanjima, da će mu se mozak još i pojačano razvijati baš intenzivno još barem 13 godina (a onda polako dalje ovisno koliko će ga koristiti, kako, na koji način, itd.) i tako to. I da 13-godišnji punker prolazi kroz normalnu ontogenetsku razvojnu fazu. Ali s 36-7 godina docirati rektoru kao neka retardirana 15-godišnja "metalka" kada rektor u polupopulističkoj maniri kaže "moramo se vratiti biblijskim vrijednostima" , to je stvarno smijurija.

Onda se pišu ready-made članci s istaknutim mjestima u Bibliji gdje su zločeste neliberalne stvari, naravno potpuno ahistorijski i lišeno ikakvog konteksta i veze.

Mislim, sve je to "zabavno" na neki način.

Cijelo društvo je zapravo gomila morona.
Ali nije ni za osuđivati sve ljude. Npr. "obične" ljude koji se boje svega što odskače od njihovih šablona (kakve god one bile). To je sve valjda neka glupa ljudska "psihologija"... Dosta je smiješno to sve skupa. Ima par ljudi koji se mogu poprilično uzdići iznad tog "in groupa", ali nema ih puno, jasno, po samoj prirodi stvari. Zapravo svugdje gdje se okreneš su neke "sekte". Onda unutar većih ili nešto inteligentnijih "sekata" imaš razne frakcije, ali uvijek je to nekako tako, čini se. Ljudi su smiješni u svojoj samodopadnosti i ekskluziji drugih, pogotovo kada se pozivaju na transpersonalne mehanizme da bi ostvarili nešto što je baš tipično vulgarno-biološki personalno. Ima baš tih odvratnih predstavnika "građanske avangarde"; to je zapravo često baš leglo zadnje truleži koja se na taj način samoafirmira i neke svoje najprimitivnije životinjske afekte kao što su osobna antipatija prema nekome, neosvještena narcisoidnost itd. ispoljava na onima koji nisu dio "klike", i ne mare dovoljno za njihov "sustav vrijednosti" da bi se uopće i pobunili previše... Zato što nemaju nikakve veze s njime, nego se puštaju i rade svojevrsne "eksperimente" da samo puštaju da se stvari odvijaju, da se ovi pokažu u svjetlu u kakvom jesu. Osobno nikad nisam bio član nečeg takvog nego bih htio ne htio naletio na takve ljude, pa bih samo znao gledati i misliti si nešto tipa "smiješne životinje". Naravno, ne tako jednostavno, ali ono, na to se svodi. Ne znam, svejedno mi je.

[Druid]

Transpersonalni mehanizmi su npr. "statuti klubova", osobito popularna zloupotreba istih je kod djece koja tek ulaze u "svijet odraslih" pa tu zna biti svega. Drugi mogući primjeri su "pravila na fejsbuk grupama", a kada se uopće ne radi o "kršenju pravila" nego nekoga upozoriš na elementarnu grešku u koracima i onda taj u svojoj narcisoidnosti to ne može podnijeti da ga je pred 5000 (ili tako nešto) drugih članova, njega admina, ispravio neki "outsider". Onda te banira i kaže da si "kršio pravila grupe" ili tako nešto.

I ovo potonje je baš bio neki Amerikanac, tako da nemoj gajiti iluzije da su stupidni amerikanci nešto inteligentniji ili nedajbože pametniji od Hrvata. Ili manje narcisoidni, nema šanse. To je baš narod čiji su pojedinci vjerojatno najviše narcisoidni na svijetu. Zapravo sva ova glupa narcisoidna današnja mladež je uglavnom "amerikanizirana"...

Ne znam, smiješna ekipa... Mada nema tu pravila po nacijama toliko, to baš ovisi o ustroju pojedine ličnosti. Razlikuju se samo neke geopolitičke specifičosti. U tom smislu "Amerika" je previše velika da bih tako pojednostavljivao, ali čini mi se da je vrlo jasno što se misli pod "amerikanizacijom".

[Druid]

Rawls je bio recimo principijelan čovjek, koliko mi je poznato. On jest bio liberal, ali s današnje perspektive ono što bi se više smatralo socijalnim liberalom. On je to bio baš i duhom, o tome je pisao, u to je vjerovao. On je recimo odbio neku pozamašnu svotu (mislim da oko milijun dolara ili tako nešto, što je tada vrijedilo više nego danas) od japanskog cara; lijepo se zahvalio i rekao da je lijepo od njega, ali da on ne može primiti takav novac od monarha s obzirom na to da monarhiju ne smatra hvalevrijednim političkim sustavom, da bi to bilo protiv njegovih načela. I sad bi netko mogao reći - je, ali lako je Rawlsu odbiti milijun dolara, on nije bio kruha gladan, ali to bi bilo promašivanje poante. Mnogi nisu kruha gladni pa i više od toga, imaju sasvim dovoljno (pa i više od toga), ali bi uzeli to i ako bi trebali prekršiti neki princip onoga za što se deklarativno zalažu. E to već jest problem neimanja obraza.

Tvoj omiljeni Popper recimo vjerojatno nije bio toliko principijelan tu, kad je primio titulu "sir". Ima ih mnogih koji su je odbijali, David Bowie primjerice. Bilo je dosta filozofa i umjetnika koji su je odbili. "Hvala vam lijepa gospođo, ali ja vam nemam nikakovih kraljica te vrste".

Inače Popper je na svojim predavanjima o "otvorenom društvu" izlagao što je "otvoreno društvo" i kad bi se javio neki student da nešto doda, navodno bi ga Popper prekinuo pomalo i uvrijeđeno i rekao "Ne, to nije otvoreno društvo. Već sam rekao što je otvoreno društvo." To su ti paradoksi neki. Ovo gore mi nije teško za vjerovati jer sam čuo od pouzdanih ljudi, a i u Horganovoj Kraj znanosti se dobiva može dobiti taj dojam o njemu (Popperu, jel), u smislu da je bio više sebeljubiv nego što je to inače zdravo (u svemu treba neka granica, jebiga)... Jer ga je Horgan išao intervjuirati u Popperovom prebivalištu za novine za koje je pisao pa mu je Popper telefonski rekao nešto tipa "recite samo kod sira Poppera tu i tu, svaki taksist zna tko sam ja", nešto tog tipa.

I onda Horgan piše "taksist nije imao pojma", naravno...
Sprda se iz Poppera, ne iz taksista, jasno.

[Druid]

Ovo u vezi Rawlsa, konkretno je bila riječ o Kyoto prize, iznosila je pola milijuna dolara (sad sam pogledao o kojoj točno nagradi i kojem iznosu se radilo i u kojem kontekstu), a uvjet da ju primi je bila da večera s japanskim carem ili tako nešto. Pa se tu morao ljubazno zahvaliti i odbiti. Ne znam jesu li i Taylora i Habermasa "tjerali" da idu na večeru s japanskim carem, ali oni nisu imali problema s time da je prime.

[Davor000]

Druid kaže:

Mislim, neš ti čudesa, "liberalni intelektualac" prodaje "neoliberalnu ideologiju". Ne znam što je neobično, zaista... Ne zove li se to konzistencija, ako već nema neke naročite riječi o moralu?

Napisao sam da je problem u tome što ne odgovaraju biti intelekta ili u tome što pretendiraju na intelekt, a radi se zapravo o nečemu drugome. Nisam spominjao moralni problem. Malo sam lagao da je to skandalozno jer je to zapravo uobičajeno kod nas. Mislim da Despot kaže da je u tom smislu jedino Spinoza pravi intelektualac.
No kada bi pisao povijest i opisivao te ljude, mislim da bi bilo pogrešno reći da su to intelektualci. Istina je da ograda "liberalni intelektualci" djeluje primjereno, ali dublje je gledano i to problematičan izraz. Ja ga koristim sarkastično za nekoga tko u stvari nije intelektualac, nego apologet liberalizma. Tako za nekoga tko je liberal volim reći da je "liberalni intelektualac" kada pametuje ili misli da piše ili govori nešto pametno jer bi vjerojatno šutnja ili trčanje za profitom odgovarali njegovom opredjeljenju, ali iz nekog razloga ti ljudi vole brbljati pa su "intelektualci".
Što se tiče primjera prasca iz te skupine. Tu bi očigledno bio primjer Ive Banca.

1. Soros nije neoliberal nego kejnzijanac

Na temelju čega to zaključuješ? Negdje se deklarirao kao kejnzijanac? Isključuje li njegovo shvaćanje neoliberalizam? Je li u praksi neoliberal, a u medijima drvi da je plemeniti socijalno osviješteni kapitalist jer bi bilo nepopularno reći da je nešto drugo?

[Davor000]

Druid kaže:

2. Sad ide ovaj "sofistički" dio":
pa zar ne bi bili manje "moralni" da ne rade to jer ipak rade za onog tko ih plaća i šire njegovu ideologiju? Inače su kao "lenjinisti" (Srećko Horvat je jedan od najpoznatijih lokalnih "lenjinista") i tu idu one spike s užetom i kapitalistom i bla bla bla, a zapravo sve skupa je to dosta sve tako tako, bezveznjikavo, da kažem.

Vezano za ovaj dio, razumijem što hoćeš reći. Ali mislim da se mogu razlikovati slučajevi kada je netko iskoristio liberala kapitalista i slučajevi kada je kapitalist iskoristio nekog drugog. Ne djeluje mi to kao kvantna fizika premda mogu postojati složeniji slučajevi.
No ovdje se radi o nečemu drugome. Postoji jedna vrsta akademske prostitucije koja je učestala među liberalima. Poznati je primjer kolaboracije upravo poperovske institucije poput LSE-a i pokojnog Gadafija: http://en.wikipedia.org/wiki/London_..._Gaddafi_links
Ovdje se radilo o programu "obrazovanja" nove libijske elite prije popularnog svrgnuća Gadafija. No to je uobičajeni modus operandi liberalnih institucija. Postoje i kod nas ljudi koji su dobivali raznorazne stipendije (to jest, novce) i sl. i danas buče po medijima ili regrutiraju nove mlade snage.

Ili drugi primjer također vezan za Libiju i liberalne intelektualce:

The Monitor Group, which has 30 offices around the world, has become the focal point of a billowing controversy over the engagement of western individuals and institutions with the discredited Gaddafi regime.

Between 2006 and 2008, the firm entered into a contract with the regime that was worth at least $3m (£1.8m), according to confidential documents obtained by the Libyan opposition.

An undisclosed portion of that money was passed on by Monitor to leading academics and policymakers in the US in the form of honorariums, consultancy fees and travel expenses.

Experts were encouraged to travel to Tripoli to meet a range of senior regime figures, including Gaddafi himself and his son Saif al-Islam, both of whom are now on the UN's sanctions list designed to prevent Gaddafi's assault on his own people.

The individuals who were engaged in the Monitor project included Francis Fukuyama, author of The End of History; Richard Perle, a prominent neocon who advised President George W Bush in the buildup to the Iraq invasion; and American academics such as Benjamin Barber, Joseph Nye and Robert Putnam.

Monitor promised the Libyan regime that it would secure a "regular flow of high quality visitors" to Tripoli who would be selected for the appeal of their ideas and for "the strength of their influence in guiding US foreign policy".
(http://www.theguardian.com/world/201...-libya-gaddafi )

[Davor000]

Druid kaže:

Inače Popper je na svojim predavanjima o "otvorenom društvu" izlagao što je "otvoreno društvo" i kad bi se javio neki student da nešto doda, navodno bi ga Popper prekinuo pomalo i uvrijeđeno i rekao "Ne, to nije otvoreno društvo. Već sam rekao što je otvoreno društvo." To su ti paradoksi neki. Ovo gore mi nije teško za vjerovati jer sam čuo od pouzdanih ljudi, a i u Horganovoj Kraj znanosti se dobiva može dobiti taj dojam o njemu (Popperu, jel), u smislu da je bio više sebeljubiv nego što je to inače zdravo (u svemu treba neka granica, jebiga)... Jer ga je Horgan išao intervjuirati u Popperovom prebivalištu za novine za koje je pisao pa mu je Popper telefonski rekao nešto tipa "recite samo kod sira Poppera tu i tu, svaki taksist zna tko sam ja", nešto tog tipa.

I onda Horgan piše "taksist nije imao pojma", naravno...
Sprda se iz Poppera, ne iz taksista, jasno.

Ova me je diskusija navela na to da ponovo prolistam Popperovo "Otvoreno društvo" i poglavlje o Hegelu. Pretpostavljam da je njegov način borbe protiv vještica historicizma bio izmišljanje povijesti. I to je jedan način borbe protiv povijesti, dakako.
No čovjek bi očekivao argumente i istraživanja. Nekoliko sam liberala i, iz nekog razloga, sociologa čuo da veličaju tu knjigu koja vrvi izmišljotinama o Hegelu. Taj je čovjek pisao za neobrazovane grubijane iz provincije znajući da oni ne posvećuju vremena činjenicama i provjeri iznesenih tvrdnji, nego se kao čimpanze pale na polemički ton Popperovih pisanja. Mnoge bi ljude bilo sram spomenuti tu knjigu u bilo kojem kontekstu, ali liberali nemaju srama i naprosto nemaju srama, što nije neobično, pa mogu primati i Gadafijev novac, a istovremeno se zgražavati nad terorizmom.
Isto tako mogu veličati SAD i "ne vidjeti" da podupire saudijske prinčeve koji financiraju terorizam, a onda kada nastupi neki teroristički napad počnu govoriti o civilizaciji i kako je ugrožena implicirajući valjda da su malo drukčiji od onih veseljaka koji štemaju zidine u Nimrudu i da tobože pripadaju civilizaciji, a radi se o istom soju ljudi.

Već kada spominjem terorizam, čitao sam u zadnje vrijeme neke stvari o tome i interesantno je da su uoči napada na WTC mnogi stručnjaci za terorizam bili šokirani neodgovornošću "policy makera" po pitanju Bin Ladena. Kada mislim na stručnjake, mislim na pripadnike američkih tajnih agencija i specijalnih jedinica za pronalazak Bin Ladena. Tvrde da nisu imali gotovo nikakvu podršku od strane vladajućih za pronalazak Bin Ladena i da se Clinton u svom mandatu više bavio svojom vanbračnom aferom i pitanjem kako će to predstaviti u javnosti. Clintona spominjem jer je prvi napad na WTC od strane Osaminih suradnika bio u njegovom mandatu. On je na bombardiranja u Keniji i Tanzaniji odgovorio bombardiranjem tvornice lijekova u Sudanu koja nije imala veze s terorizmom, nego je služila za stvaranje dojma da se nešto čini. To bi naravno bio čin terorizma koji proizvodi civilizacija pa prema tome u očima ovih gadafijevaca iz LSE-a ne bi bio terorizam. Terorizam je samo onda kada se mogu kao curice zgražavati nad ISIS-ovim rušenjem civilizacije dok je curice, pretpostavljam, stvaraju.
No dao bih vezu s liberalima. Naime, čuo sam jednog liberala da se zgražavao nad Gadafijevim sudjelovanjem u bombardiranju u Lockerbiju, a kada sam spomenuo da načelno liberali nemaju ništa protiv Gadafija jer školuju novu gadafijevsku elitu, rekao je da se čelnik LSE-a ipak ispričao... nakon što je uhvaćen. Toliko o preuzimanju moralne odgovornosti od strane tih vrlih moralizatora.

[Sigmund]

Davor000 kaže:

Ova me je diskusija navela na to da ponovo prolistam Popperovo "Otvoreno društvo" i poglavlje o Hegelu. Pretpostavljam da je njegov način borbe protiv vještica historicizma bio izmišljanje povijesti. I to je jedan način borbe protiv povijesti, dakako.
No čovjek bi očekivao argumente i istraživanja. Nekoliko sam liberala i, iz nekog razloga, sociologa čuo da veličaju tu knjigu koja vrvi izmišljotinama o Hegelu.

Popper je kreten. Popperova glavna funkcija je bila da u kontekstu hladnog rata diskreditira marksizam, pa je to radio i hineći da kritizira Hegela. Hineći kažem, zato što je poznato da Popper nikada nije čitao Hegela, nego je napabirčio ponešto iz druge ruke. Onda je kasnije zadobio nezasluženi utjecaj još i time što su mu se okrenuli socijaldemokrati koji su odbacili marksizam, pa su onako zbunjeni očajnički tražili novi teorijski okvir za svoju politiku. Istu smo komediju gledali u ovoj našoj hrvatskoj provinciji sa SDP-om u glavnoj ulozi, samo što su oni to radili neosvješteno. Baš slično onome što je Marx rekao: da se povijest ponavlja tako da se prvi put događa kao tragedija, a drugi put kao komedija (misleći na Napoleona I i Napoleona III).

Kaufmann je temeljito analizirao Popperovo besramno prtljanje s Hegelom ovdje:
http://www.hegel.net/en/kaufmann1959.htm

A evo i par ulomaka:

-Popper has relied largely on Scribner’s Hegel Selections, a little anthology for students that contains not a single complete work.

-Popper also appears to be unaware of crucial passages, if not entire works, that are not included in these Selections; for example, the passage on war in Hegel’s first book, which shows that his later conception of war, which is far more moderate, was not adopted to accommodate the king of Prussia, as Popper maintains.

-Popper writes like a district attorney who wants to persuade his audience that Hegel was against God, freedom, and equality — and uses quilt quotations to convince us.

-he speaks of “the Hegelian Bergson” (p. 256 and n. 66) and assumes, without giving any evidence whatever, that Bergson, Smuts, Alexander, and Whitehead were all interested in Hegel, simply because they were “evolutionists” (p. 225 and n. 6).

-Popper uses quotation after quotation from Kolnai to point out supposed similarities with Hegel, but never stops to ask whether the men he cites had read Hegel, what they thought of him, or where, in fact, they did, get their ideas. Thus we are told that the idea of “fame is revived by Hegel” (p. 266 ), for Hegel spoke of fame as a “reward” of the men whose deeds are recorded in our history books — which would seem a trite enough idea that could also be ascribed to scores of sincere democrats — but Popper goes on: “and Stapel, a propagator of the new paganized Christianity, promptly [i.e., one hundred years later] repeats [sic]: ‘All great deeds were done for the sake of fame or glory.'” This is surely quite a different idea and not trite but false. Popper himself admits that Stapel “is even more radical than Hegel.” Surely, one must question the relevance of the whole section dealing with Stapel and other recent writers; this is not history of ideas but an attempt to establish guilt by association on the same page — in the hope, it seems, that semper aliquid haeret.

[Druid]

Davor000 kaže:

Napisao sam da je problem u tome što ne odgovaraju biti intelekta ili u tome što pretendiraju na intelekt, a radi se zapravo o nečemu drugome.

"Bit intelekta" mi u ovom kontekstu zvuči previše maglovito i previše metafizički za nešto takvog tipa.

S druge strane, nemoj zanemariti ulogu inercije medijskih radnika koji sudjeluju u konstrukciji tih slika. Umjesto da malo kreativnije nekad pristupe nekoj temi i ne zovu stalno iste ljude za pitanja koja spadaju u "tu i tu skupinu pitanja", oni stalno zovu iste da im daju izjavu. To je špranca. Žižek je rekao nešto u Zeitu o Hrvatima. Brzo, brzo, idemo stvoriti privid intelektualne teme. Jutarnji ima na speed-dial Gregorića, Lenharda i onog astrofizičara što se bori protiv pseudoznanosti (zaboravio sam mu ime koliko je bezvezan, mada bih se možda mogao sjetiti, a guglati mi se definitivno ne da, iz principa ). Večernji nazove Leticu. Letica izvali par apsolutnih gluposti, a nije ni čitao tekst (kao da je to važno) pa im onda preporuči da bi bilo dobro da možda Banca pitaju na tu temu. Nazovu Banca i kažu "Letica je rek'o da biste vi mogli znati nešto " i onda ovaj, iako ne zna, ipak kaže puno toga i još veće gluposti nego Letica i to ode u novine. Evo, ponovo čitam članak, Žižek je "militantni agnostik", WTF, odakle je to spuknuo i s čime se taj puca, ne znam.

Davor000 kaže:

Nisam spominjao moralni problem. Malo sam lagao da je to skandalozno jer je to zapravo uobičajeno kod nas. Mislim da Despot kaže da je u tom smislu jedino Spinoza pravi intelektualac.

Misliš da toga nema u SAD-u? Ili u Ukrajini? Ili u Švedskoj?
U SAD-u se to niti ne primjećuje jer je "duhovna klima" takva da čak nema ni pojedinaca kojima bi to bilo čudno kao što je to tebi čudno. Tamo valjda najveći "radikali" uopće ne vide sporno nešto u tome. Kad se neki "američki marksist" brine oko toga hoće li netko kršiti njegov copyright ako stavi knjigu da se besplatno skida na netu negdje, umjesto da budala bude sretan što netko uopće čita njegove knjige. Na primjer, jel.

Davor000 kaže:

No kada bi pisao povijest i opisivao te ljude, mislim da bi bilo pogrešno reći da su to intelektualci. Istina je da ograda "liberalni intelektualci" djeluje primjereno, ali dublje je gledano i to problematičan izraz. Ja ga koristim sarkastično za nekoga tko u stvari nije intelektualac, nego apologet liberalizma.

Isključuješ li time mogućnost postojanja nekoga tko je u isto vrijeme liberal i intelektualac?

Može li postojati npr. kršćanski intelektualac, po tebi?

Davor000 kaže:

Na temelju čega to zaključuješ?

Na temelju knjiga koje piše i stvari koje govori. Jasna mi je priča o "filantrokapitalizmu" (što je kao "drveno željezo"), bez brige (ali ako već treba zbog drugih čitatelja), ali je činjenica da Soros vidi da kapitalizam ima problema i da iako priznaje da je u ovoj zadnjoj belosvetskoj ekonomskoj krizi on osobno zaradio super i da mu ide bolje, dok većina tone, vidi da ako se ovako nastavi da neće više ni to puno značiti ljudima poput njega jer će negdje puknuti. U tom smislu on je za opstanak kapitalizma, zadržavanja statusa quo, da se stvari više reguliraju, zagovara i ekonomskog "svjetskog policajca" itd., a to je sve samo ne neoliberalni ekonomski pogled. Evo, to su samo osnovne crtice na temelju čega to zaključujem. Nije to neka tajna. Osim toga on i otvoreno piše (još kod nas objavljeno u prijevodu 2000. u biblioteci Ferala, BTW) da je sudjelovao u rušenju SSSR-a. Tu nema čak ni tajni više.

Kao ove spike s društvom nadzora. Kad je bila afera "Watergate", Nixon je po tome zapamćen i ušao u povijest. Čovjek je morao dati ostavku s mjesta predsjednika SAD-a. I pitat ćeš bilo koga za igru asocijacija - "Nixon", većina će reći "Watergate". Ili obratno. Usporedi to danas s onim što su javno iznijeli neki ljudi poput Snowdena, s razmjerima i posljedicama koje nose određeni čelni ljudi. Nema naročitih političkih posljedica po te ljude. Je li to "duh vremena"? Valjda jest.

[Druid]

Davor000 kaže:

Vezano za ovaj dio, razumijem što hoćeš reći. Ali mislim da se mogu razlikovati slučajevi kada je netko iskoristio liberala kapitalista i slučajevi kada je kapitalist iskoristio nekog drugog.

Pa to je najčešće najobičnija simbioza, tako da se slažem da tu nema kvantne fizike.

Davor000 kaže:

Postoji jedna vrsta akademske prostitucije koja je učestala među liberalima. Poznati je primjer kolaboracije upravo poperovske institucije poput LSE-a i pokojnog Gadafija: http://en.wikipedia.org/wiki/London_..._Gaddafi_links
Ovdje se radilo o programu "obrazovanja" nove libijske elite prije popularnog svrgnuća Gadafija. No to je uobičajeni modus operandi liberalnih institucija.

Jasno da, odavno isprobani recept. Vrlo slična stvar s Čileom i tzv. "Chicago boys" koji su zapravo bili čileanski studenti koji su otišli na obrazovanje u Chicago da bi bili "nova intelektualna elita" nakon što Pinochet napravi u dogovoru sa SAD-om sve ono što je napravio. Duga priča, ali vrlo sličan model, u suštini.

Davor000 kaže:

Postoje i kod nas ljudi koji su dobivali raznorazne stipendije (to jest, novce) i sl. i danas buče po medijima ili regrutiraju nove mlade snage.

E dobro, sad, tu moraš biti precizniji. Regrutiraju nove mlade snage za što točno? I na koje razdoblje konkretno ciljaš? Meni bi bilo interesantnije da se tu specificiraju stvari. Npr. bilo bi zanimljivo gledati tko se obrazovao i odgajao baš s ciljem za to da postane dio "nove intelektualne snage" nakon rušenja i urušavanja Jugoslavije. Postoje "usual suspects", ali sve to mi u krajnjoj liniji i nije tako jako interesantno jer mi je puno zanimljiviji sam taj model, dakle nešto apstraktnija razina s dovoljnom dozom specifičnosti da vidimo možemo li govoriti o istom modelu i je li to baš bilo za iste te svrhe kao u Libiji, Čileu i mnogim drugim "zemljama u razvoju" ( ). Ono što je zanimljivo je da ti ljudi nisu počinili ništa "protuzakonito", pa ti ostaje samo pozivanje na moral. Pa makar u najširem smislu. Zašto izbjegavaš reći da se neke stvari mogu svesti (ali ne i iscrpiti u njemu) na pitanje morala?

[Druid]

Konkretna razina koja me zanima je na koje konkretno razdoblje misliš i na koji cilj misliš... Ovdje za Hrvatsku i zemlje bivše Jugoslavije.

[Aphex]

Davor000 kaže:

Ova me je diskusija navela na to da ponovo prolistam Popperovo "Otvoreno društvo" i poglavlje o Hegelu.

Imaš i What is Dialectic od Poppera: http://www.vordenker.de/ggphilosophy...-dialectic.pdf

Inače, je li Hegelovo primanje priznanja za službu pruskoj državi slično primanju novca i nagrada kod 'liberalnih intelektualaca' o kojima govoriš?

[Davor000]

Druid kaže:

"Bit intelekta" mi u ovom kontekstu zvuči previše maglovito i previše metafizički za nešto takvog tipa.

Ne vidim ništa maglovito u tom konceptu i nemam ništa a priori protiv metafizike. Intelekt ima svoju bit u istinitosti. To je ona poznata definicija istine kao adequatio intellectus ad rem. Ovdje se radi o ljudima kojima je istina sekundarna stvar, a na prvom su mjestu osobni obračuni ili obračuni za društveni položaj.

S druge strane, nemoj zanemariti ulogu inercije medijskih radnika koji sudjeluju u konstrukciji tih slika. Umjesto da malo kreativnije nekad pristupe nekoj temi i ne zovu stalno iste ljude za pitanja koja spadaju u "tu i tu skupinu pitanja", oni stalno zovu iste da im daju izjavu. To je špranca. Žižek je rekao nešto u Zeitu o Hrvatima. Brzo, brzo, idemo stvoriti privid intelektualne teme. Jutarnji ima na speed-dial Gregorića, Lenharda i onog astrofizičara što se bori protiv pseudoznanosti (zaboravio sam mu ime koliko je bezvezan, mada bih se možda mogao sjetiti, a guglati mi se definitivno ne da, iz principa ). Večernji nazove Leticu. Letica izvali par apsolutnih gluposti, a nije ni čitao tekst (kao da je to važno) pa im onda preporuči da bi bilo dobro da možda Banca pitaju na tu temu. Nazovu Banca i kažu "Letica je rek'o da biste vi mogli znati nešto " i onda ovaj, iako ne zna, ipak kaže puno toga i još veće gluposti nego Letica i to ode u novine. Evo, ponovo čitam članak, Žižek je "militantni agnostik", WTF, odakle je to spuknuo i s čime se taj puca, ne znam.

Teško bi se mediji i liberalni intelektualci povezali da ne postoji zajednička ideološka pozadina. Radi se u tom smislu o širem problemu gdje su ovi gregorići i banci samo korisne budale iako, naravno, postoji i određena psihološka predispozicija za biti taj soj budale. Inače su to jako neugodni i narcisoidni ljudi. Vrlo vjerojatno se radi o narcisoidnom poremećaju ličnosti u tim konkretnim slučajevima. Žrtve su dakle sustava i svojih psiholoških i/ili genetskih predispozicija što je pomalo tragično iz osobne perspektive, ali je irelevantno u širem kontekstu.

Misliš da toga nema u SAD-u? Ili u Ukrajini? Ili u Švedskoj?
U SAD-u se to niti ne primjećuje jer je "duhovna klima" takva da čak nema ni pojedinaca kojima bi to bilo čudno kao što je to tebi čudno. Tamo valjda najveći "radikali" uopće ne vide sporno nešto u tome. Kad se neki "američki marksist" brine oko toga hoće li netko kršiti njegov copyright ako stavi knjigu da se besplatno skida na netu negdje, umjesto da budala bude sretan što netko uopće čita njegove knjige. Na primjer, jel.

Ne tvrdim da toga nema tamo.

Isključuješ li time mogućnost postojanja nekoga tko je u isto vrijeme liberal i intelektualac?

Može li postojati npr. kršćanski intelektualac, po tebi?

Teško. Prava bi definicija bila ona filozofska vezana za pitanje intelekta. Ovo ostalo su degradacije pojma za široku upotrebu. Može postojati kršćanin intelektualac ili liberal intelektualac, ali kršćanski ili liberalni intelektualci su problematični.