Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.07.2015., 11:42   #1
Altruizam, humanitarnost

Pozdravljeni,
imao bi pitanje.

Zanima me dal neko zna literarna djela ili atorje, koje govore o važnosti brige za siromašne, ranljive , marginalizirane družbene socialne sukpine, kot so npr. brezdomci.

Zanima me ali kdo bozna kakšna (pomembnejša) literarna dela ali avtorje, ki govorijo o pomembnosti pri skrbi za revne, ranljive, marginalizirane društvene socialne grupe , koji so npr. brezkučnici.

Znači nešto u vezi sa humantarnostjo, solidarnoščo, altruizmom...u odnosu do tih grupa.

Hvala
elat is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2015., 16:21   #2
Evo zgodan naslov: "Volonterstvo mladih kao bijeg u stvarnost"
https://webknjizara.hr/index.php?pag...mart&Itemid=28

Ima puno volonterskih centara, proguglaj i nađi tamo nešto...
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2015., 00:02   #3
Quote:
planinar kaže: Pogledaj post
Evo zgodan naslov: "Volonterstvo mladih kao bijeg u stvarnost"
Ovo je baš super naslov.

Bijeg u stvarnost
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2015., 00:23   #4
Znaš, planinar, što sam zaključila: Sve postaje potpuno drugačije kada se suočiš. Kada se čovjeka suoči, bilo posredstvom nekih uličnih performansa aktivista ili inicijativa, bilo lično - gdje se nađeš licem u lice neke situacije, tada čovjek stane i tek tada vidi.
Svi pusti govori malo vrijede - ništa ne može zamijeniti suočavanje.
A kada se suočiš, to te mora bar malo promijeniti, mobilizirati savjest, utjecati na svjesnost.
Mnogo zla bilo bi manje kada bi bili više - na pravi način - suočeni s nemogućim a ipak mogućim oblicima, vrstama, dimenzijama patnje...
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2015., 19:12   #5
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Mnogo zla bilo bi manje kada bi bili više - na pravi način - suočeni s nemogućim a ipak mogućim oblicima, vrstama, dimenzijama patnje...
Volonterstvo gledam još šire kao aktivizam; kao oblik pobune protiv pravila, ugovora, sporazuma s međusobnim čvrstim unaprijed dogovorenim pravima i obvezama, tj. kao suprotnost i kapitalizmu, liberalnom ili etatističkom, pa i socijalizmu i komunizmu (koji je ipak otišao najdalje kroz "Primam u skladu s potrebama, a dajem u skladu s mogućnostima)), znači više od altruističnosti i humanitarnosti. Dati novac od svog viška ili dati robu iznad svojih potreba također je altruističko i humanitarno, ali volontirati znači dati svoje vrijeme, tj. dio svog života, snagu i mladost, pa i ljubav za čovjeka, biljku, životinju, zdrav okoliš....
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2015., 23:36   #6
Quote:
planinar kaže: Pogledaj post
Volonterstvo
znači više od altruističnosti i humanitarnosti. Dati novac od svog viška ili dati robu iznad svojih potreba također je altruističko i humanitarno, ali volontirati znači dati svoje vrijeme, tj. dio svog života, snagu i mladost, pa i ljubav za čovjeka, biljku, životinju, zdrav okoliš....
Točno.

znači više od altruističnosti i humanitarnosti

Znači, zalagati se aktivno.
Ali ti si ovo sve kao razlikovanje već odlično napisao.
Znači, bilo bi mnogo manje zla kada bi bilo više volontera....

Misliš li, pak, da bi suočavanje (na licu mjesta) igralo ulogu u smanjivanju zla utoliko što bi djelovalo na svijest, osvještavanje ljudi.... mijenjalo dotadašnji način razmišljanja, poljuljalo dotadašnje uvjerenosti ili ravnodušnost, davalo misliti...
a u krajnjem, poticalo i volonterstvo

Znači, približiti iskustveno
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2015., 23:59   #7
iako pitanja nisu upucena meni nemogu odoljeti da ne odgovorim odnosno napisem svoje misljenje

Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Misliš li, pak, da bi suočavanje (na licu mjesta) igralo ulogu u smanjivanju zla utoliko što bi djelovalo na svijest, osvještavanje ljudi.... mijenjalo dotadašnji način razmišljanja, poljuljalo dotadašnje uvjerenosti ili ravnodušnost, davalo misliti...
siguran sam

Quote:
Znači, približiti iskustveno
uvijek iskustvo iskustvo i uvijek iskustvo! .. sve su drugo suplje price
F.A.Q is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2015., 00:07   #8
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Misliš li, pak, da bi suočavanje (na licu mjesta) igralo ulogu u smanjivanju zla utoliko što bi djelovalo na svijest, osvještavanje ljudi.... mijenjalo dotadašnji način razmišljanja, poljuljalo dotadašnje uvjerenosti ili ravnodušnost, davalo misliti...
a u krajnjem, poticalo i volonterstvo

Znači, približiti iskustveno
U ovom kontekstu, zlo je pasivnost, ravnodušnost, malodušnost, samodostatnost, defetizam, beznađe, strah - a ovaj zdravi aktivizam sve to razgoni...
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2015., 04:27   #9
Quote:
planinar kaže: Pogledaj post
U ovom kontekstu, zlo je pasivnost, ravnodušnost, malodušnost, samodostatnost, defetizam, beznađe, strah - a ovaj zdravi aktivizam sve to razgoni...
.. i jos netko dobro zaradi onako usput na "tjeranju tog zla iz konteksta" .. nevjerojatno me podsjeca na neke slicne metode "tjeranja zla" + zarada .. al valjda je "opravdana" zarada ako je "za dobro"
F.A.Q is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2015., 14:58   #10
Quote:
F.A.Q kaže: Pogledaj post
.. i jos netko dobro zaradi onako usput na "tjeranju tog zla iz konteksta" .. nevjerojatno me podsjeca na neke slicne metode "tjeranja zla" + zarada .. al valjda je "opravdana" zarada ako je "za dobro"
Rekao bih da je stav volontera po tom pitanju nad-naivan; svjesni su da ih drugi, nazovimo ih "realnima", ili sistemski prilagođenima, zato što rade "besplatno" smatraju naivnima i sklonima prijevari (i samoprijevari), ali unatoč tome volontiraju.

Vrijedilo bi istražiti tu njihovu nad-naivnost....Mislim da se iza nje nalazi "proračunatost" ili logičnost.
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2015., 23:04   #11
Quote:
planinar kaže: Pogledaj post
Vrijedilo bi istražiti tu njihovu nad-naivnost....Mislim da se iza nje nalazi "proračunatost" ili logičnost.
mislim d anema potrebe .. razlika je samo u valuti a ne u principu .. sigurno rade za svoju korist.. pitanje dali je ta korist na kraju isplativa

podrazumijeva se nda ne pricam o novcu kao jedinom valuti .. nekim aje sreca .. zdravlje .. zivot .. puno vrijedniji od novca tako da ..

ma meni se cini apsurdnim da se apsurd potencira upravo izbjegavanjem apsurda ..

odnosno bogastvo koje "pomaze" siromastvu zapravo stvara samim svojim postojanjem jos vise siromastva odnosno bogastva te jos vise pomaze .. cemu .. uzaludno utrosena energija u nekakvom sustavu besmisla u kojem ntko nije sretan ni zadovoljan

ovi koji nemaju su tuzni jer imaju malo ovi koji imaju vise su tuzni jer nemaju vis e.. ono cemu?! .. masovni mazohizam? nesto ko religija .. i slicni fenomeni/pojave koje sam ja sve skup iako izbjegavam generalizaciju nazvao masovnom shizofrenijom
F.A.Q is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.07.2015., 01:03   #12
Quote:
planinar kaže: Pogledaj post
U ovom kontekstu, zlo je pasivnost, ravnodušnost, malodušnost, samodostatnost, defetizam, beznađe, strah - a ovaj zdravi aktivizam sve to razgoni...
Misliš da se ljudi ovakvih osobina/ stanja uključuju u aktivizam?
Mislim da su potrebne svemu ovome upravo suprotne osobine da bi se aktivistički djelovalo...
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.07.2015., 01:21   #13
Imamo domaćih barunica Castelli na bacanje. Radi se o novoj religiji gdje se sistematično porobljavanje ljudi pokušava opravdati samilosnim osjećajima nekolicine s tobože lijepim srcima. Puka sentimentalnost. Da se ne radi o sentimentalnosti, ti ljudi bi tražili sistematično rješenje, a ne puki osjećajni moment zbog toga što su u Gloriji, Storyju ili Jutarnjem vidjeli neku domaću starletu da posvaje pse ili donira siromašnima i volontira.
__________________
Somewhere in the gray wood by the river is the huntsman and in the brooming corn and in the castellated press of cities. His work lies all wheres and his hounds tire not. I have seen them in a dream, slaverous and wild and their eyes crazed with ravening for souls in this world. Fly them.
Davor000 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2015., 01:32   #14
Znala sam da mi je zadnja bila s viška. )
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2015., 17:24   #15
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Znala sam da mi je zadnja bila s viška. )
Ne, radi se o manjku - moje pažnje, propustio sam vidjeti tvoj odgovor...

Ne bih uopće zanemario mogućnost da netko pasivan, ali suočen s nekom patnjom, ili podučen, ili pak usmjeren (da uopće opaža), ili pak promijenjen (zbog neke traume ili događaja kao što je nesreća, rat i sl.) aktivira se u vidu pomaganja susjedima, rođacima, nepoznatima, biljkama, životinjama...

Na sve nas jače ili slabije utječu porivi za preispitivanjem vlastitog stava u vezi s djelovanjem ili nedjelovanjem za opću korist, volontiranjem, a četiri su osnovna tipa, nazvao bih ga, osobnog odgovora:

- prvi je neko prirodno nagnuće za altruističkim djelovanjem, bez potrebe za nekim dubljim osobnim preispitivanjem, bez posebne analize i kalkuliranja odnosa osobnih koristi i šteta koje proizlaze iz tih aktivnosti,

- drugi je nezadovoljstvo s položajem i stanjem onih/onog kojima/čemu treba pomoći i suočenje, nezadovoljstvo s vlastitom pasivnošću, zbog čega se čovjek aktivira, uključi na ovaj ili onaj način, o ovoj ili onoj mjeri,

- treći je opažanje problema, nezadovoljstvo i frustracija, ali nedovoljna da rezultira djelovanjem,

- četvrti je prirodno nepostojanje osjećaja i potrebe da se pomaže na ovaj način.


Bez nekog izvora istraživanje, ugrubo po svom osjećaju, statistički gledano, rekao bih da je najveći broj ljudi u drugoj i trećoj grupi općenito, a da je u prvoj i drugoj grupi najviše mladih, te da je ukupno više žena nego muškaraca među volonterima.


Važan je i odnos društva prema volontiranju, a s tim u vezi i funkcionirajući ekonomsko-politički sustav – u situaciji kakav je bio sistem u bivšoj YU, zbog utjecaja postojanja tzv. društvenog vlasništva, ljudi su bili više relaksirani i prijemčivi za rad za zajednicu, pa je bilo moguće organizirati npr. radne akcije na kojima su „akcijaši“ poklanjali društvu svoj fizički rad (među njima sam bio i ja, pa govorim iz prve ruke). S druge strane i u zapadnim kapitalističkim zemljama volontiranje je razvijeno, ali često je kod mladih usmjereno na učenje i za dobivanjem budućeg posla, a bogate zemlje kao npr. skandinavske imaju takav socijalni program koji uvelike smanjuje potrebu za takvim osobnim djelovanjem, koja se onda više samousmjeruje i ostvaruje u rješavanju globalnih problema (ekologija, zaštita ugroženih životinja i sl.).
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.07.2015., 01:31   #16
Mislim da treba razlikovati dobrovoljni (volontiranje) rad za zajednicu i rad namjesto zajednice (kao oblika društvenog uređenja).
Tako rad za zajednicu unapređuje i doprinosi njenom razvoju, dok rad namjesto zajednice samo sanira štetu koja nastaje ondje gdje zajednica kao takva zakazuje.
Pomaganje potrebitima je altruistično i humano, neophodno ondje gdje sustav zakazuje, ali to nije rad za zajednicu u onom smislu koji će unaprijediti njene funkcije da do takvih štetnih posljedica i ne dolazi.
U krajnjem, potreba za takvim humanitarnim radom indikator je potrebe za aktivizmom i radom usmjerenim na pozitivne promjene ondje gdje postoji "kvar" u društvenom sustavu.

Dakle, volontirati za siromašne, ranjive, marginalizirane.... divno je i humano, onima kojima je pomoć potrebna i lokalni izvor jedinog spasa i nade, ali s druge strane to ne vodi promjeni na širem planu da siromašnih, ranjivih, marginaliziranih ne bude...

Ja se pitam, kad si spomenuo "radne akcije", zašto one nisu moguće u današnjem formalno demokratskom društvenom uređenju? I nalazim da nisu moguće zbog ogromnog otuđenja između nositelja vlasti (funkcionirajući ekonomsko-politički sustav) i naroda.
To ogromno otuđenje ne može posredovati ideju solidarnosti koja bi funkcionirala na relaciji (od naroda izabrana) vlast - narod. Takvih ideja i nema od strane nositelja funkcija na vlasti a nema ih upravo zbog njihove otuđenosti.
Demokracija na djelu zapravo je "opijum za narod" od kojeg što ga više piješ sve si trijezniji.
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.07.2015., 17:43   #17
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Mislim da treba razlikovati dobrovoljni (volontiranje) rad za zajednicu i rad namjesto zajednice (kao oblika društvenog uređenja).

Da, treba. Hrvatska je donijela Zakon o volontiranju
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/298299.html , kao i BiH http://www.centar.ba/upload/document...ranju_FBiH.pdf, a tako čine i druge države (društva).
Temeljem zakona daje se okvir međusobnih prava i obveza kroz ugovor o volontiranju, npr. http://www.volontiram.info/vazno/osn...o-volontiranju.

To znači da zajednica kroz svoje političko tijelo i državni pravni akt definira okvire dobrovoljnog rada za zajednicu.

Zajednica time na određen način implicitno priznaje da politikom, kroz državni proračun i resorna ministarstva ne može ni prepoznati niti pokriti sve potrebe članova zajednice izazvane siromaštvom, nebrigom, bolestima, nepravdom, nesrećom, kriminalom, neprepoznatim prilikama, itd., nego je potreban i neformalni angažman, ali i štiti taj institut angažmana i osobe koje su u to uključene, jer je to njena obveza.

U sređenim i naprednim demokracijama također se nudi mogućnost volontiranja, ali su potrebe manje tamo gdje je manje društvene nepravde i nejednakosti u pravima, a više društvene svijesti i osobne savjesti.



Quote:
volver kaže:
Tako rad za zajednicu unapređuje i doprinosi njenom razvoju, dok rad namjesto zajednice samo sanira štetu koja nastaje ondje gdje zajednica kao takva zakazuje.
Pomaganje potrebitima je altruistično i humano, neophodno ondje gdje sustav zakazuje, ali to nije rad za zajednicu u onom smislu koji će unaprijediti njene funkcije da do takvih štetnih posljedica i ne dolazi.
U krajnjem, potreba za takvim humanitarnim radom indikator je potrebe za aktivizmom i radom usmjerenim na pozitivne promjene ondje gdje postoji "kvar" u društvenom sustavu.

Dakle, volontirati za siromašne, ranjive, marginalizirane.... divno je i humano, onima kojima je pomoć potrebna i lokalni izvor jedinog spasa i nade, ali s druge strane to ne vodi promjeni na širem planu da siromašnih, ranjivih, marginaliziranih ne bude...
Zajednica (kao aparat, automat) uvijek više ili manje zakazuje. Volontiranje je način da se ukaže gdje zajednica zakazuje i da je se natjera da to prepozna i da se u tome promijeni i prilagodi. Ali, s druge strane, zajednicu čine i volonteri, pa zajednica upravo i na taj način ispravlja greške koje se čine ugroženima.

Što bi bilo kad bi se pasivnošću ukazivalo da zajednica griješi – ništa, zajednica se pasivnošću ne može ispravljati. Ta aktivnost svakako jedino i dovodi do promjene, jer je to pritisak na svijest svih nas koji činimo zajednicu, pa time, složenim i nepreciznim, nezgrapnim nesavršenim mehanizmima političkog sistema do političke volje i političkog odlučivanja.

Također, ne treba zaboraviti da državni aparat (kao predstavnik zajednice) nije empatičan nego samo interesan, ali da ljudi (i druga živa bića) pate, te da je empatija važan motiv altruizma i humanosti. Time se ispravlja i ova datost sutava, njegova bezosjećajnost.

Misliti da uskraćivanjem pomoći i okretanjem glave zapravo više pomažemo (da se nešto promijeni) je pila okrenuta naopako i najsličnije je razmišljanju one treće grupacije ljudi….

Quote:
volver kaže:
Ja se pitam, kad si spomenuo "radne akcije", zašto one nisu moguće u današnjem formalno demokratskom društvenom uređenju? I nalazim da nisu moguće zbog ogromnog otuđenja između nositelja vlasti (funkcionirajući ekonomsko-politički sustav) i naroda.
To ogromno otuđenje ne može posredovati ideju solidarnosti koja bi funkcionirala na relaciji (od naroda izabrana) vlast - narod. Takvih ideja i nema od strane nositelja funkcija na vlasti a nema ih upravo zbog njihove otuđenosti.
Demokracija na djelu zapravo je "opijum za narod" od kojeg što ga više piješ sve si trijezniji.
Mislim da je razlog prozaičan i „glup“; naime, nema nikog tko bi to potaknuo i organizirao. Radne akcije su i prije bile nametnute „odozgor“, kao politika, način građenja socijalističke omladine, a nestankom socijalističkog sistema, kao i drugi elementi koji su takvom društvenom sistemu bili imanentni, proglašeni su propalim elementima jednako propalom sistemu. Pretpostavljam da bi netko makar i dobronamjeran koji bi organizirao takvu stvar bio proglašen zagovarateljem „povratka na staro“, pa se u tako nešto nitko i ne upušta.

Drugi razlog bi mogao biti promjena perspektive u onu u kojoj egzistira poznata kapitalističkotržišna krilatica kako „nema besplatnog ručka“. Iz te perspektive nemoralno je očekivati da bi netko radio besplatno, a i onaj koji bi htio besplatno raditi (govorim u ovom slučaju o ponekad i teškom fizičkom radu) bio bi okarakteriziran kao lud ili glup.
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2015., 02:14   #18
malo teoretiziranja (pilanja) :)

Quote:
planinar kaže: Pogledaj post
Zajednica (kao aparat, automat) uvijek više ili manje zakazuje. Volontiranje je način da se ukaže gdje zajednica zakazuje i da je se natjera da to prepozna i da se u tome promijeni i prilagodi. Ali, s druge strane, zajednicu čine i volonteri, pa zajednica upravo i na taj način ispravlja greške koje se čine ugroženima.
Točno. Ali ispravljanje greški na taj način uglavnom su privremena rješenja – privremeno donose olakšanje, s tendencijom da ostanu i trajno takvog privremenog/ povremenog karaktera.
Ispravljati greške nužno je potrebno jer život ne čeka, ali za to vrijeme istodobno treba djelovati i pritiscima na zajednicu kao aparat da bi se pokrenule promjene i prilagodbe ondje gdje na to ukazuje upravo volonterski angažman (kako si i rekao). Hoću reći, zajednica se na taj način ne bi smjela komodno distancirati od potrebe iznalaženja sustavnih rješenja omogućavajući rješavati uzroke koji i dovode do ugroženosti.

Quote:
Također, ne treba zaboraviti da državni aparat (kao predstavnik zajednice) nije empatičan nego samo interesan, ali da ljudi (i druga živa bića) pate, te da je empatija važan motiv altruizma i humanosti. Time se ispravlja i ova datost sustava, njegova bezosjećajnost.
Ispravlja se, rekla bih, ne bezosjećajnost sustava već nedostatak dobre uprave i posljedice tog nedostatka ("dobra uprava" predstavlja noviju upravnu doktrinu ali je već i sam pojam, za sebe, dovoljno rječit).
Razmišljam, u kojem smislu bi imalo lagano negativnu konotaciju ovo da je državni aparat "samo interesan" (na koji način; ka čemu?) a što me odvodi do upotrebe riječi "interes" u dva različita značenja, smisla.
U jednom smislu "interes" nosi tu jednu lagano negativno obojenu konotaciju koja upućuje na egocentričnost, zatvorenost u interesnu sferu kroz čiju optiku se sve promatra i mjeri i koja po svom automatizmu prepoznaje što joj je probitačno odgovarajuće a što ne, svodeći sve na mjeru svog interesa.
U drugom smislu "interes" predstavlja potrebu - u širokom rasponu potreba bića - gdje je u interesu (kvalitete života) bića da njihove potrebe budu zadovoljene. U odnosu na smisao ovog značenja riječi interes, otvorenost za potrebe drugog kojemu smo spremni i možemo pomoći, altruističan je odnos prema onome što je u interesu potrebitog (čime je motiviran i naš interes, kao sudionika).

Ono što bih željela naglasiti je, da su za spremnost i otvorenost pomagati drugima (altruizam i humanost) osim empatije i (su)osjećajnosti važni motivi i moral, osjećaj dužnosti, savjest...
Pa ako sustav (državotvorno tijelo) ne može biti (empatijom) altruističan po istom osnovu ne može biti ni egocentričan.

Uzimajući u obzir ovo što sam napisala, bezosjećajnost sustava kao datost je irelevantna jer je načelo odgovornosti jedno od temeljnih za sustav.

Ako pogledam sad u ono da je državni aparat samo interesan, nalazim da bi to zapravo bilo dovoljno. Ali samo u onom smislu gdje bi to na relaciji zajednica - njeni predstavnici, značilo "biti u (našem) interesu", jer i na sve sučinitelje zajednice treba gledati kao interesne.
U prakticiranju demokracije, ipak, ako se državni aparat pokazuje kao tijelo interesno otuđeno od zajednice koju predstavlja, tada je demokracija samo forma a sadržaj joj "prefarban svim farbama".

Quote:
Misliti da uskraćivanjem pomoći i okretanjem glave zapravo više pomažemo (da se nešto promijeni) je pila okrenuta naopako i najsličnije je razmišljanju one treće grupacije ljudi….
Ne smije se uskraćivati pomoć i okretati glavu (ne bi se smjelo), to je najmanje što jedni za druge možemo - koliko možemo, ali treba biti svjestan da to nije rješenje za kronični problem koji se time ne razrješuje. Aktivizam bi prirodno, po nekoj svojoj logici, trebao voditi dalje i tražiti rješenja unutar formi sustava tražeći mogućnosti za pravo, korjenito (jer se problem korijeni u uzročnosti što ga održava) rješavanje problema. Ali tada se nailazi na problem..... a izgledi za uspjeh ovise o onima koji direktno odlučuju.

Pročitala sam tekstove pod linkovima (ne u potpunosti jer ima toga puno), ali moglo bi se uspostaviti i još jedno razlikovanje:
Volontiranje namjesto zajednice u vidu doprinosa poboljšanju kvalitete života u dijelu gdje zajednica zakazuje.
Volontiranje za zajednicu u vidu doprinosa u dijelu i u okviru programa gdje zajednica već djeluje.

U prvom slučaju aktivizmom bi se trebalo uključiti u kreiranje novih tokova ili ih inicirati.
U drugom, radi se o uključivanju u već postojeće tokove.
Volver is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2015., 06:15   #19
U 21. stoljeću sa svim razvojem znanosti i nakon Darwina govoriti o altruizmu kao bezinteresnom je zapravo obmanjivanje. Je li obmanjivanje i laganje altruistično i humano? Prema humanistima i altruistima izgleda da jest.
__________________
Somewhere in the gray wood by the river is the huntsman and in the brooming corn and in the castellated press of cities. His work lies all wheres and his hounds tire not. I have seen them in a dream, slaverous and wild and their eyes crazed with ravening for souls in this world. Fly them.
Davor000 is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2015., 17:33   #20
Quote:
volver kaže: Pogledaj post
Točno. Ali ispravljanje greški na taj način uglavnom su privremena rješenja – privremeno donose olakšanje, s tendencijom da ostanu i trajno takvog privremenog/ povremenog karaktera.
Ispravljati greške nužno je potrebno jer život ne čeka, ali za to vrijeme istodobno treba djelovati i pritiscima na zajednicu kao aparat da bi se pokrenule promjene i prilagodbe ondje gdje na to ukazuje upravo volonterski angažman (kako si i rekao). Hoću reći, zajednica se na taj način ne bi smjela komodno distancirati od potrebe iznalaženja sustavnih rješenja omogućavajući rješavati uzroke koji i dovode do ugroženosti.
Volonteri predstavljaju „savjesno susjedstvo“, to su članovi zajednice koji ne čekaju da profunkcionira demokratski obrazac upravljanja potrebama i problemima zajednice, upravo i zato što može biti prekasno da se takav tromi mehanizam pokrene i djeluje u trenutku aktualnosti problema.

Dakle, ono što se vidi i što ti ovdje vidiš kao mogućnost i potrebu je da okolina u kojoj djeluju volonteri (onaj pasivni dio u smislu volontiranja, ali teoretski aktivni kao biračko tijelo) podupre one političke snage kojima je stalo do ciljeva i zadataka na koje svojim djelovanjem ukazuju volonteri.
Zatim,da te političke snage, onda kada dobiju mandat biračkog tijela, politički djeluju na birokratski aparat, koji onda na određeni politički način raspoređuje sredstva, aktivira službe, pronalazi prostore, otvara natječaje, predlaže i planira budžete…..

To je tako teoretski, no, što ako ljudima, tom biračkom tijelu, nije previše stalo baviti se rješavanjem općih problema zajednice kad imaju dovoljno osobnih, a to jest slučaj u praksi? Zatim, u okruženju velikih problema, pa i onih medijski nametnutih i tako umetno „povećanih“, tko će imati volje za rješavanjem mnoštva malih i javnosti skrivenih?

Da bi se pokrenuo ovaj demokratski mehanizam upravljanja problemima, potrebno je informirati, educirati, pridobiti i pokrenuti, osvijestiti - zapravo natjerati neaktivni i nezainteresirani, nesvjesni dio javnosti na akciju, što se može jedino vlastitim primjerom djelovanja. Zamisli da to potiče netko tko i sam nikako ne djeluje, otkud mu onda legitimnost?


Neki dan sam gledao reportažu o volonterima koji u svojim stanovima, kućama, dvorištima, skupljaju i hrane mačke koje su ostavljene od vlasnika koji su negdje na godišnjim odmorima. Dakle, jasno je da ovdje treba podići stanje svijesti vlasnika na odgovorniju razinu, da treba kontrolirati broj mačaka steriliziranjem za što trebaju vlasnici ili zajednica osigurati novac, da ih je potrebno njegovati, hraniti i kontrolirati im zdravlje. No, dok se to ne dogodi, potrebno je rješavati problem u ovom trenutku i senzibilizirati javnost za takav problem.

Quote:
volver kaže:
Ono što bih željela naglasiti je, da su za spremnost i otvorenost pomagati drugima (altruizam i humanost) osim empatije i (su)osjećajnosti važni motivi i moral, osjećaj dužnosti, savjest...
Pa ako sustav (državotvorno tijelo) ne može biti (empatijom) altruističan po istom osnovu ne može biti ni egocentričan.

Uzimajući u obzir ovo što sam napisala, bezosjećajnost sustava kao datost je irelevantna jer je načelo odgovornosti jedno od temeljnih za sustav.
Birokratski aparat jest odgovoran, ali ne prema potrebama zajednice direktno i ponaosob, ad hoc ili incidentno, nego tek indirektno i općenito, politično, kroz ostvarivanje planiranih zadataka iz svoje nadležnosti i unaprijed zacrtanih financijskih budžeta, a direktno su odgovorni jedino svom nalogodavcu – izvršnoj vlasti i ministarstvima.

Izvršna vlast je pak odgovorna u primjenjivanju zakona i ustava zakonodavnoj vlasti – parlamentu.

To npr., znači da da će službenik koji radi u ministarstvu zdravlja ili zavodu za zdravstveno osiguranje odbiti odobriti potreban lijek pacijentu kojem je takav lijek nužan, jer se taj lijek ne nalazi na listi odobrenih lijekova koje pokriva ministarstvo zdravlja ili zdravstveno osiguranje. I upravo to znači odgovorno ponašanje (službenika) u okviru birokratskog aparata. Ili, ako bi taj službenik odobrio lijek pacijentu iako taj lijek nije na listi odobrenih lijekova zato jer je altruističan i human i sažalio se ( jer je pacijent samohrana majka s petero djece ), on bi bio neodgovoran…. Zbio se stvarno nedavno sličan slučaj, pa je jedna takva pacijentica uz pomoć prijatelja kao inicijatora i šire zajednice povezane preko FB-a i interneta organizirala mrežu financijske pomoći, pa su za nju privatno nabavljali potreban skupi lijek, a nakon nekog vremena se zavrtio i birokratski aparat, te je kasnije takav lijek odobren ovoj pacijentici.

Znači, ne kažem da birokratski aparat ne treba biti empatičan, nego on to po definiciji nije (empatičan može biti tek čovjek osobno), on je interesan u smislu primjenjivanja pravila, poštivanja i provedbe propisa i zakona, itd...
planinar is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 06:52.