Postoji li duša?

[guest]

A, jel misliš da virus ima svijest?

[Penis]

svjest je principijelno najstariji moguci entitet, mozak je prilichno frishak. ne postoji apsolutno nikakva mogucnost da mozak prethodi svjesti, cak i da je kompletno pokazana determiniranost svjesti o mozgu, uvjek je sve to svjesnost.

[Pandora10]

Kao što sam već rekla...pametan neki penis

pazte vamo drugovi i drugarice...omladinci i omladinke..pioniri i pionirke...
sad će pandorica održat jedan kratki partijski sastanak i dat će vam glavne smjernice za razmišljanje...
1.Oni koji misle da je svijest locirana u mozgu moraju odgovorit na ono pitanje od početka..gdje je smješten mozak..pa gdje je smješten prostor i tako do SAMOG KRAJA....if ju nou vot aj min...
2.U istom slučaju treba odgovoriti na pitanje kako svijest "izlazi" iz mozga pa čak slobodno i bez carine prelazi preko granica tijela
i tako boravi bez boravišne takse u celom bre prostoru i sobom obuhvaća ceo bre svet pa i šire...
a ja još nisam čula da je pa i najbolji software sam izašao iz računala.
3.Ako je svijest locirana u tijelu kako je ondak moguće da tijelo sa među i pored raznih drugih stvari..starih lonaca madraca i špahera.. bude jednako locirano u istoj toj svijesti.


Aj..ko šta neko kaže budite precizni i temeljiti..

[hotnix]

Sta bi ostalo od ljudske (samo)svijesti bez jezika ??

Ja osobno vidim evoluciju svijesti u kulturi.

[ashibad]

guest kaže:
A, jel misliš da virus ima svijest?

Ne, mislim da virus nema svijest.

Gledaj, ovako. Ono što svi vi radite je da odvajate svijest od mozga kao da su oni potpuno nezavisni jedno od drugog. I onda se čudite kako je to svijest odjednom ušla u mozak. Imam osječaj da ćeš me sada pitat za bakterije, pa jednostanične organizme, pa primitivne višestanične organizme preko onih manje primitivnih pa sve do čovjeka. Sigurno će te zanimat gdje se to "odjednom" pojavila svijest. Pa ti je sad čudno kako se to mogla svijest samo odjednom pojaviti.

E pa vidiš, ja drugačije gledam na to. Svjest je neraskidivo povezana sa mozgom (tijelom, materijom, kako hoćeš). Stvar je samo kako gledamo na mozak. Kao na materijalnu stvar gdje se sastavni dijelovi mozga upravljaju čistio mehanički prirodnim zakonima ili kao na duhovnu stvar, naš subjektivni osječaj.

Razlog tvog nerazumijevanje i čuđenja je upravo taj što si utuvio u glavu da su mozak i svijest nezavisni. Kao da je materijalni svijet potpuno nezavisan od nematerijalnog. Meni je prihvatljivija misao da je svijet JEDINSTVEN - jedan jedini. Stvar je samo kako gledamo na njega.

[ashibad]

Penis kaže:
svjest je principijelno najstariji moguci entitet, mozak je prilichno frishak. ne postoji apsolutno nikakva mogucnost da mozak prethodi svjesti, cak i da je kompletno pokazana determiniranost svjesti o mozgu, uvjek je sve to svjesnost.

Isto kao i gore. Odvjajaš svijest od mozga kao da su potpuno nezavisni. Pa se pitaš ko kome prethodi! Nepotrebno!

Svjest i mozak su samo naši različiti pogledi na istu stvar.

Pitanje: na temelju čega odvajaš svijest od mozga?

[Pandora10]

ashibad kaže:
Ne, mislim da virus nema svijest.

Meni je prihvatljivija misao da je svijet JEDINSTVEN - jedan jedini. Stvar je samo kako gledamo na njega.

"Svijet" ma što god bio uistinu jest jedinstven(cjelovit)...
ali ne za đabe.
Jedinstvo svijeta ima svoju cijenu...a ta je da je u tom slučaju i virus svijest...da je sve svijest..da je materija svijest.Prema tome jedinstvo svijeta ISKLJUČUJE lokaciju bilo čega u bilo čemu jerbo je sve to jedno-te-isto.

[ashibad]

Pandora10 kaže:
1.Oni koji misle da je svijest locirana u mozgu moraju odgovorit na ono pitanje od početka..gdje je smješten mozak..pa gdje je smješten prostor i tako do SAMOG KRAJA....if ju nou vot aj min...

Mozak je smješten u lubanji.
Prostor se ne može smjestiti.

I dont nou vat ju min.

Pandora10 kaže:
2.U istom slučaju treba odgovoriti na pitanje kako svijest "izlazi" iz mozga pa čak slobodno i bez carine prelazi preko granica tijela
i tako boravi bez boravišne takse u celom bre prostoru i sobom obuhvaća ceo bre svet pa i šire...
a ja još nisam čula da je pa i najbolji software sam izašao iz računala.

Svjest se ne može smjestit u prostor, nije potrebno da prelazi nikakve granice, boravišna pristojba joj također ne treba. Sve je ovo besmisleno.

Pandora10 kaže:
3.Ako je svijest locirana u tijelu kako je ondak moguće da tijelo sa među i pored raznih drugih stvari..starih lonaca madraca i špahera.. bude jednako locirano u istoj toj svijesti.

trla baba lan da joj prođe dan. Moj savjet ti je da ne ne opterećuješ previše sa lociranjem svijesti i postavljanjem nesuvislih pitanja.

[ashibad]

Pandora10 kaže:
"Svijet" ma što god bio uistinu jest jedinstven(cjelovit)...
ali ne za đabe.
Jedinstvo svijeta ima svoju cijenu...a ta je da je u tom slučaju i virus svijest...da je sve svijest..da je materija svijest.Prema tome jedinstvo svijeta ISKLJUČUJE lokaciju bilo čega u bilo čemu jerbo je sve to jedno-te-isto.

BRAVO!!! Upravo o tome govorim. Besmisleno je locirati svijest.

[Penis]

digresija:

ja ga nisam bash iscrpno chitao, ali nishta zato mogu dati preporuku - john r. searle (ili po srpski dzon serl), chuveni profesor analitichke filozofije (berkeley california) se zadnjih godina intenzivno bavi fenomenom duha/dushe i nudi niz ostroumnih uvida. misli jasno i logichno, dakle chita se techno. kazu da je jako agresivan kada se duh izjednachuje sa softwareom. izvolte
ga.

[ashibad]

Penis kaže:
digresija:

ja ga nisam bash iscrpno chitao, ali nishta zato mogu dati preporuku - john r. searle (ili po srpski dzon serl), chuveni profesor analitichke filozofije (berkeley california) se zadnjih godina intenzivno bavi fenomenom duha/dushe i nudi niz ostroumnih uvida. misli jasno i logichno, dakle chita se techno. kazu da je jako agresivan kada se duh izjednachuje sa softwareom. izvolte
ga.

On hoće reći da mozak nije kao računalo pa nalazi razlike između mozga i računala. Ako postoje razlike (a naravno da postoje) onda to ne znaći da nema sličnosti.

No reći da mozak ne obrađuje informacije, kao što on kaže, je apsurd.

[Truman]

Zna li neko gde se nalazi solarni plexus i sta je to? Negde sam procitao da se tu nalazi dusa.

[Kris79]

Truman kaže:
Zna li neko gde se nalazi solarni plexus i sta je to? Negde sam procitao da se tu nalazi dusa.

solarni pleksus je jedna od čakri a ne nikakva čarobna kutijica pa da unutra utrpaš dušu i čuvaš ju...

[nitko i ništa]

ashibad kaže:
Pokušat ću još jednom pojasniti svoje misli. Recimo da kažem: voda se nalazi u čaši. Ovdje mislim na prostor. Smjestio sam vodu u fizički prostor. Vodu mogu locirati u prostoru jer je materijalna. Kad kažem duša (ili svijest) "se nalazi" u mozgu onda ovo treba protumačiti drugačije jer duša nije materijalna. Ona kao takva ne zauzima prostor. Zauzima prostor POSREDNO preko tijela jer je vezana uz tijelo a tijelo zauzima prostor. Ja sam zapis duše locirao prostor a ne dušu samu.

Uzimaš prostor kao apsolutan, neovisan o svijesti/subjektu. Kao što je jasno nakon Kanta, prostor i vrijeme su uvjeti mogućnosti iskustva. To znači da mi (subjekt) ne možemo iskusiti (a možda niti zamisliti) nešto izvan prostora (i ti očito imaš problema s tim 'izvanprostornim' 'informacijama'). A to znači da prostor nije nešto što nalazimo na objektu, nego nešto što je već oduvijek u subjektu (ili, kako kasnije Heidegger naglašava, subjekt, svijest, naime 'mi', naše 'biti tu', uvijek jest u već prostoru). Zamišljati da prostor postoji neovisno o 'nama' je naivno.

[ashibad]

nitko i ništa kaže:
Uzimaš prostor kao apsolutan, neovisan o svijesti/subjektu. Kao što je jasno nakon Kanta, prostor i vrijeme su uvjeti mogućnosti iskustva. To znači da mi (subjekt) ne možemo iskusiti (a možda niti zamisliti) nešto izvan prostora (i ti očito imaš problema s tim 'izvanprostornim' 'informacijama'). A to znači da prostor nije nešto što nalazimo na objektu, nego nešto što je već oduvijek u subjektu (ili, kako kasnije Heidegger naglašava, subjekt, svijest, naime 'mi', naše 'biti tu', uvijek jest u već prostoru). Zamišljati da prostor postoji neovisno o 'nama' je naivno.

Mislim da si krivo protumačio ono što sam rekao. Uopće ne smatram da prostor postoji neovisno o nama. Naš mozak je materijalan i dio je prostora. Kad razmišljam o duši koja postoji zahvaljujući mozgu (ovdje se vidi zavisnost nas od prostora) ja promatram mozak sa jedne druge strane - nematerijalne. S te strane promatranja nema smisla govoriti o prostoru. Dušu ne mogu smjestiti u prostor na način na koji to mogu sa materijalnim pojmovima.

Možda je jasnije ovako: pojmovi duša i mozak su apstrakcija jedne te iste stvari. Kad govorim o duši, tj. mojim osječajima, mislima itd. uopće me ne zanima gdje se u prostoru nalaze. Sadržaj mojih misli će pak ovisiti o tome gdje se nalazim. Ali samu misao je apsudno locirati.

[nitko i ništa]

Kantova 'ideja duše'. Cijeli Talangin tekst nalazi se ovdje.

Najprije je važno razumjeti Kantovo razlikovanje uma i razuma, i u vezi s tim što on misli pod 'ideja'.

Um povezuje u zaključke sudove koje dobiva od razuma. Što to znači? Očito je kako se time postiže sve veće jedinstvo u našim spoznajama. Kao što razum spaja mnogolikost zrenja/opažanja u pojmove, tako um hoće u mnogolikost pojmova unijeti svekoliku povezanost.

Dakle, razum povezuje mnoštvenost zorova u pojmove, um mnoštvenost pojmova u više jedinstvo, u ideje. To 'više' jedinstvo je ujedno i 'najviše' jedinstvo, naime ono što je bezuvjetno.

Razum otkriva uzročnu svezu među pojavama i njegova se uloga svodi na uspostavljanje te sveze, pa i ako bi se ta sveza bezgranično nastavljala. Međutim, um će po svojoj naravi i ovdje unositi jedinstvo u mnogoličje uvjeta. To znači da će ovdje težiti bezuvjetnom koje omogućuje da se beskonačan red uvjeta obuhvati kao jedinstvo. Taj umski pojam bezuvjetnoga jest ideja. Ideja potječe od čiste, apriorne djelatnosti uma.

Ideja duše:
Um dolazi do ideje nečega što je u osnovi svih naših mogućih predodžbi, dakle ideje bezuvjetnog jedinstva mislećega subjekta odnosno ideje duše.

Što bismo mogli znati o duši?
1. Budući da smo u različnim dijelovima vremena uvijek svjesni brojčanog identiteta našega mislećeg subjekta, dakle naše duše, prema tomu zaključujemo kako je duša jedinstvo s obzirom na kvantitetu. Taj nas zaključak vodi do načela: duša nije mnoštvo, nego je jedinstvo.
2. Budući da se djelovanje duše ne smatra i ne može smatrati pukim sudjelovanjem više djelatnih dijelova u čovjeku, iz toga se zaključuje da duša nije sastavljena odnosno da je s obzirom na kvalitetu jednostavna. Kako se jednostavna stvar nikada ne može razoriti - jer razaranje uvijek znači rastavljanje na dijelove, pa se tako odnosi samo na sastavljene stvari - iz toga slijedi načelo: duša je nerazoriva, neprolazna.
3. Budući da svaku predodžbu, unatoč svim promjenama, uvijek prati svijest izražena riječju 'mislim', dakle ideja duše, zaključujemo da je duša po svojoj relaciji supstancija. Time dolazimo do sljedećega načela: duša je supstancija, i to misleća supstancija. Kao što je poznato iz transcendentalnih načela supstancija niti nastaje niti nestaje, pa je duša zato vječna.
4. Ako se pitamo što je duša prema modalitetu, onda tražimo odgovor na pitanje u kakvu je odnosu duša spram drugih naših spoznaja. Dok se sve druge predodžbe odnose na stvari izvan nas, duša se uvijek odnosi na određeno jedinstvo u prostoru, a to jedinstvo u sebi obuhvaća sve druge stvari kao svoje predodžbe. Na osnovi toga izvodimo zaključak o bitnoj razlici između materijalnih stvari i naše duše. Iz toga proizlazi ovo načelo: duša je nematerijalna, tj. duhovna.

Dakle duša je:
1. prema kvantiteti: jedinstvo odnosno osoba
2. prema kvaliteti: jednostavna
3. prema relaciji: supstancija
4. prema modalitetu: nematerijalna

Metafizika dolazi do tih načela uz pomoć spomenutih umskih zaključaka. Čini se kao da su ta načela neizbježivi zaključci našeg uma. No Kant pomno analizira njihovu valjanost i dolazi do rezultata da je riječ o pogrešnim zaključcima.

Kada bismo na ideju duše mogli primijeniti kategorije našega razuma, bili bi umski zaključci glede duše ispravni. Naime, sve kategorije su samo radi iskustva, dakle mogu se primjenjivati samo na moguće predmete našeg iskustva, tj. na zorove.

Međutim, ideja duše nije predmet; ona je samo čisti umski pojam, predodžba bezuvjetnog jedinstva mislećega subjekta. Takvo bezuvjetno jedinstvo ne može biti dano iskustvom jer u iskustvu je sve samo uvjetno.
Ako kategorije razuma primijenimo na puku ideju duše, pobrkat ćemo time jednu čisto misaonu stvar (dakle ideju duše) sa zrenjem/opažanjem. Kada bi duša mogla biti predmet prostornoga i vremenskoga zora, bile bi navedene tvrdnje o duši ispravne i nepobitne. Budući da je ideja duše samo misaona stvar koju stvara sam um, jasno je kako razum ne može ništa o njoj spoznati. Sve spomenute tvrdnje o duši pogrešni su zaključci. No ti su zaključci duboko vezani za naš um i mogu se izbjeći samo kritikom uma.
Rezultat je te kritike: ako se ne može dokazati valjanost spomenutih tvrdnji o duši, ne može se ni pobiti. O pukim misaonim stvarima ne zna se ništa pozitivno, ali i ništa negativno. Da li je naša duša jedinstvo, jednostavna, supstancija i nematerijalna, nije stvar znanja, nego je to stvar vjerovanja.

[crazy child]

da.
gdje je duša smještena?
smještena je po cijelom tijelu, jer se mi poistovjećujemo s njim.
al ne mora biti.
ona je tamo gdje je naša svijest odvede.
mislim da je duša =energija + svijest.

pitanje mozga i svijesti-
mozak je ogledalo svijesti i iskustva. ono je pomoćni organ i proizvod svijesti.
i bez mozga postoji svijest, baš kao i bez ostatka tijela.
dakle, naša svijest se služi mozgom jer je naviklo da ima neke pomoćne organe kojima bi ostvarivalo nešto, iako nam zapravo tijelo kao takvo nije potrebno.
mi možemo percipirati sve- sliku, zvuk, misao... i kretati se snagom naše duše/svijesti bez ijednog tijelesnog organa.

[Narcoleptic]

ne postoji.post-organska svijest je izmišljotina

[ashibad]

crazy child kaže:
da.
gdje je duša smještena?
smještena je po cijelom tijelu, jer se mi poistovjećujemo s njim.
al ne mora biti.
ona je tamo gdje je naša svijest odvede.
mislim da je duša =energija + svijest.

pitanje mozga i svijesti-
mozak je ogledalo svijesti i iskustva. ono je pomoćni organ i proizvod svijesti.
i bez mozga postoji svijest, baš kao i bez ostatka tijela.
dakle, naša svijest se služi mozgom jer je naviklo da ima neke pomoćne organe kojima bi ostvarivalo nešto, iako nam zapravo tijelo kao takvo nije potrebno.
mi možemo percipirati sve- sliku, zvuk, misao... i kretati se snagom naše duše/svijesti bez ijednog tijelesnog organa.

Na čemu temeljiš tvrdnju da bez mozga postoji svijest? Te kako mi to percipiramo i kako se krećemo bez ijednog tijelesnog organa? Što je onda uloga mozga? Kako on to pomaže našoj svijesti?

[Druid]

nitko i ništa kaže:
Uzimaš prostor kao apsolutan, neovisan o svijesti/subjektu. Kao što je jasno nakon Kanta, prostor i vrijeme su uvjeti mogućnosti iskustva. To znači da mi (subjekt) ne možemo iskusiti (a možda niti zamisliti) nešto izvan prostora (i ti očito imaš problema s tim 'izvanprostornim' 'informacijama'). A to znači da prostor nije nešto što nalazimo na objektu, nego nešto što je već oduvijek u subjektu (ili, kako kasnije Heidegger naglašava, subjekt, svijest, naime 'mi', naše 'biti tu', uvijek jest u već prostoru). Zamišljati da prostor postoji neovisno o 'nama' je naivno.

A nije li naivnije razmišljati da smo mi "gospodari prirode" pa ići tako daleko da kažemo da stvari ne postoje neovisno o nama. Ne postoje takve kakvima ih mi doživljavamo, to je činjenica, jer koliko je ljudi, toliko je različitih percepcija, ali ići tako daleko i reći da "da nema nas, ne bi bilo recimo Majke Zemlje" je nadasve apsurdno .

Iako možda nisi htio reći baš to.