Što ste sanjali sinoć?

[coma black]

Da sam s prijateljicom u nekom inozemnom super lunaparku. Sjedim u vlakiću koji ima vožnje po vrhu nekog nebodera, sve je divno i krasno i jedva čekam da krene. Ona sjedi negdje dalje iza mene, ne vidim je no možemo se dovikivati. Nakon dva kruga vlakić se spusti s nebodera u nekakvu lokvu. Kužim da nešto nije u redu jer sam ja već sva mokra, vičem njoj, ona nema pojma o čemu pričam. Nakon toga iznad nas se počinje vrtiti veliki propeler. Svaki put lopatica me lagano lupne po oku, i kako se počinje vrti sve brže i brže skužim da me uskoro više neće biti pa se probudim.

[forzaMILAN]

da sam se dopisivala s bivsim

[zagrebačka cura]

sanjala sam seks, puno seksa, sa plišanim medvjedićem

[Jobi]

Oho.! E sad cu ti ja to protumacit strucno dakle seks znaci uzitak, a medvjedic je simbol djecje nevinosti. znaci uzivas u nevinim stvarima. To ti je tako.

[forzaMILAN]

zagrebačka cura kaže:

sanjala sam seks, puno seksa, sa plišanim medvjedićem

[Jobi]

Sanjao sam da imam sise.

Ogromne, okrugle sise. Bio je ručak, ja sam se pred svima skinuo i iz svojih sisa prstao mlijeko na tjesteninu kojoj je falilo vrhnja. Gosti su mi rekli kako je umak od mlijeka iz sisa vrlo podatan uz to.

To je u snu bilo nesto sasvim normalno.

Vjerojatno moj najbolesniji san do sada.

[nellie may]

da se otvorio mac u splitu i da sam isla na otvaranje sa prijateljicom

[elf_dalmatae]

jobbrecht kaže:

Sanjao sam da imam sise.

Ogromne, okrugle sise. Bio je ručak, ja sam se pred svima skinuo i iz svojih sisa prstao mlijeko na tjesteninu kojoj je falilo vrhnja. Gosti su mi rekli kako je umak od mlijeka iz sisa vrlo podatan uz to.

To je u snu bilo nesto sasvim normalno.

Vjerojatno moj najbolesniji san do sada.

O fuck...za tebe je david lynch mala beba... :S

OT: Negdje sam u Aziji, tipa juzna koreja
i pozvan sam na neku studentsku veceru u neciji stan.

Puno nas je i svi su tako hip fensi smensi preserans
u cemu prednjaci domacica veceri koja je inace iz Kazahstana, ali
eto doslo dijete malo na studij jer joj se moze i hoce a starci ne znaju sta bi s parama.

U biti, kao, prvo je u Pragu studirala reziju i film, ali joj je to dodijalo pa se prebacila ovdje...


I tako sve nesto.

E da, jos jedan detalj; kao sto sam rekao u Juznoj Koreji sam, ali u biti sve izgleda kao Metkovic i mjesta u delti Neretve....kuce, rijeka, sve.

Eto.

[elf_dalmatae]

Da se otimam s nekim random strancem za tuna steak. :/

[forzaMILAN]

da odrađujem handjob nekom tipu kojeg znam na bokbok

[altheasun]

Neke jebene zmije, puno zmija u dnevnom boravku

[KillerQuilt]

Bivšeg prijatelja, i razgovarao sam s njim u snu.

[forzaMILAN]

bivšeg

[babunovich]

U zagrebačkoj sam "Areni" , dan je i gledam četvrt finale davis cupa, match Hrvatska- Španjolska (arena liči na modificirani dom sportova , ali sa prozorima iza zadnjeg reda tribina ) Na dnu je zeleni tepih teren , Dodig igra sam, bez protivnika, nabija servis onako, ne vidi se ni mrežica
Pri samom sam vrhu polupraznih tribina , s moje lijeve strane sjedi prijatelj iz mladosti , šuti i ne miče se , okolo niže mogu se pohvatati pokoji kvazi hr celebritiji , a s desne strane skužim da mi sjedi ni manje ni više nego - Silvester Stalone, onako sa šeširom kao u Rockiju , http://cdn.inquisitr.com/wp-content/...ky-470x700.jpg ,
ali u sadašnjim godinama
Oduševljen počinjem spiku na engleskom , pitam ga odakle on tu , veli da je došao pogledati potencijalnog protivnika italije u polufinalu , nastavljam kako smo već igrali jednom s italijom u splitu 1988 (op.p sad vidim da je ipak bilo u beogradu) kakva je to jaka italija bila, počinjem nabrajati prezimena igrača (mada se ne sjećam nijednog ) nešto u stilu Casanoti, Palerto , Stalone mi potvrđuje i ponavlja još jednom te Casanotije i Palerte
Spomenem mu kako smo plakali od sreće kad smo ušli u polufinale 1988, a sad nam to više ništa ne znači jer smo navikli osvajati i sam Davis cup . Tu odlazim na neku pauzu van dvorane, pojedem nešto u mamutici (burek neki ) i krenem prema nazad
Pošto planiran ostati do kasno navečer , moram se javiti svojima da ne brinu. U ruci držim bežični fiksni telefon s kojeg moram poslati broj telefonske govornice na koju će me nazvati da se čujemo.
Ali tu počinju problemi , obilazim cijeli novi zagreb ali nikako da nađem negu govornicu . Lutam i nervozan sam jer želim što prije nazad još malo pospikati sa Staloneom , govornice idalje niotkud. Na kraju završavam u nekom trgovačkom centru , gledam vijesti na tvu i čekam da bar čujem trenutni teniski rezultat.
tu se budim

[milencica]

Od cijeloga sna sam upamtila da me netko zazvao imenom

[plavi-safir]

Nekakav divlji sex ex:

Poslano sa mog Lenovo A2010-a koristeći Tapatalk

[forzaMILAN]

da sam na balaševićevom koncertu

[Alčak]

sjecam se samo da sam bio u Splitu

[elf_dalmatae]

babunovich kaže:

U zagrebačkoj sam "Areni" , dan je i gledam četvrt finale davis cupa, match Hrvatska- Španjolska (arena liči na modificirani dom sportova , ali sa prozorima iza zadnjeg reda tribina ) Na dnu je zeleni tepih teren , Dodig igra sam, bez protivnika, nabija servis onako, ne vidi se ni mrežica
Pri samom sam vrhu polupraznih tribina , s moje lijeve strane sjedi prijatelj iz mladosti , šuti i ne miče se , okolo niže mogu se pohvatati pokoji kvazi hr celebritiji , a s desne strane skužim da mi sjedi ni manje ni više nego - Silvester Stalone, onako sa šeširom kao u Rockiju , http://cdn.inquisitr.com/wp-content/...ky-470x700.jpg ,
ali u sadašnjim godinama
Oduševljen počinjem spiku na engleskom , pitam ga odakle on tu , veli da je došao pogledati potencijalnog protivnika italije u polufinalu , nastavljam kako smo već igrali jednom s italijom u splitu 1988 (op.p sad vidim da je ipak bilo u beogradu) kakva je to jaka italija bila, počinjem nabrajati prezimena igrača (mada se ne sjećam nijednog ) nešto u stilu Casanoti, Palerto , Stalone mi potvrđuje i ponavlja još jednom te Casanotije i Palerte
Spomenem mu kako smo plakali od sreće kad smo ušli u polufinale 1988, a sad nam to više ništa ne znači jer smo navikli osvajati i sam Davis cup . Tu odlazim na neku pauzu van dvorane, pojedem nešto u mamutici (burek neki ) i krenem prema nazad
Pošto planiran ostati do kasno navečer , moram se javiti svojima da ne brinu. U ruci držim bežični fiksni telefon s kojeg moram poslati broj telefonske govornice na koju će me nazvati da se čujemo.
Ali tu počinju problemi , obilazim cijeli novi zagreb ali nikako da nađem negu govornicu . Lutam i nervozan sam jer želim što prije nazad još malo pospikati sa Staloneom , govornice idalje niotkud. Na kraju završavam u nekom trgovačkom centru , gledam vijesti na tvu i čekam da bar čujem trenutni teniski rezultat.
tu se budim

Dakle kolega, vrh

OT: Sanjao sam da kraljevska saudijska (bin Saud) obitelj ljetuje u mojoj vikendici i
da moram bjezat noktom u ledinu nakon neuspjelog atentata na jednog od njihovih clanova

[AngerMan]

Jedan jezivi pomalo šupendarski san. Ujedno i jedan od mojih najdužih tekstova, pa se izvinjavam na pravopisnim greškama i silovanju sintakse. Ja i pismenost smo na vi.
Sanjah da sam se našao s bivšom, radnja vjerojatno Zg. Bar su tramvaji i arhitektura tako izgledali. Tramvaji obično imaju trasu dugačku ko Transsibirska pruga u mojim snovima. Uglavnom, vrijeme je bilo podost cmoljavo. I žurimo negdje daleko zbog čega moramo presjedati po nekoliko puta. Iz tramvaja u tramvaj, a ja bih svaki put odložio nešto od mojih stvari il njenih torbi, te ulazivši i izlazivši iz tramvaja polako ostajah bez svojih stvari. Na jednom presjedanju bez kišobrana, na drugom bez nekakvog svojeg cekera (točnije platnenog Reka cekera kupljenog na koncertću u Močvari, al nevažno), jer trebalo se je stalno žuriti na tramvaje koji bi bili taman pred zatvaranjem vratiju. I već polako raste frustracija, gledam nju, gledam sebe, okolo i skužim.
-"Ovo se ne dešava." Polako se počne paliti lampica. 💡 Što je u snu još uvijek nepotvrđena teza dok ne dokažeš nekako. Jer sve je dosad bilo poprilično takoreći realno. Ona me počinje već zabrinuto gledati uz: "O čemu ti to?"
-"Ovo je san!" Dovoljno glasno da sad i ljudi oko nas prekinu štogod su radili dotad, polako podignu il okrenu se prema meni i dotad prazne izraze jednako polako pretvore u jezive osmijehe... 😳
-"Nemoguće da smo se ti i ja našli, ne nakon stvari koje su se dogodile nedavno." Ona me i dalje zbunjeno gleda.
-"Gle dokazat ću ti." Pokušam joj primit dlan da dokažem. Na što ona automatski ustukne (dost vjerodostojna reakcija). Te polako počnem zatvarati svoje dlanove, kao kad mađioničar izvodi trik s ružom koja se čudesno 'materijalizira' u njima. I mislim si: 'ako je ovo ono što mislim da jeste, trebalo bi se nešto takvoga stvoriti.'
Otkrivam polako dlan i u njemu kuglica sa sjećanjem. Nešto kao u Inside Out. Moram priznati da sam bio jednako iznenađen kao i ona. Ali teza potvrđena, ovo je san. Izraz joj se mijenja u njen 'išuše' osmijeh dok polako uzima kuglicu u ruke. Te tu polako ulazimo u drugi san, unutar kuglice. Što je trebalo biti dan kad smo se prvi put poljubili. Makar naravno da lokacija nije bila ista, a niti radnja. A i to mi je bio znak da se moram ustati. Kao da osmijesi putnika nisu bili dovoljan razlog.
U realnom svijetu je bilo pol 5 ujutro. Razmišljao sam dal da si odem napraviti čaj ili se još izležavati. Izležavanje je prevagnulo.