Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 21.10.2008., 01:55   #1
Moralni princip – iskustva

Ljudi nisu savršeni i niti jedan princip se ne može prakticirati savršeno - griješimo, ljudi smo. Ali, smatram da je poanta prema čemu težimo. Zanima me pričica, ako je takve bilo u vašem životu, koja opisuje sljedeću situaciju. Bili ste suočeni sa situacijom gdje su vam 'značajni drugi' (prijatelj, član obitelji, vjerski vođa...) govorili da izaberete nešto drugo od toga što ste vi smatrali ispravnim. Vi ste im se u tom slučaju suprotstavili (ne nužno njima osobno, već njihovom mišljenju) i donjeli vlastiti zaključak i donjeli vlastiti izbor, ili ste prihvatili njihov sud. Radilo se o nečemu što ste jako željeli, baš vi. Za sebe. Npr. željela si svirati klavir a mama je htjela da postaneš doktorica, ili tata je htio da nasljediš firmu a ti si htio svirati gitaru u bendu...

Ako takva pričica postoji, molim da ju podjelite. Nakon toga bilo bi ljepo ako bi analizirali koje ste zaključke donjeli kao posljedice odluke, što vas je motiviralo da ih donesete, i što mislite kako je to utjecalo na vas tj formiranje vaše osobnosti kakvom je danas - i sve ostalo što smatrate važnim u ovom kontekstu.
__________________
Radim najbolje što mogu.

Zadnje uređivanje Krvnik : 31.10.2008. at 22:19.
kresho2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.10.2008., 10:18   #2
Teško je biti tata

Subota poslijepodne. Nervozan. Nepušim već mjesec i pol dana, tamo neki adriatic mi prebacio temu sa filozofije na religiju, došla "struja". Starija kćer izleće iz sobe pogledavši me onim pogledom koji sve vidi i zna i za koga nema nikakve tajne na ovome svijetu.

"Tata idem vani. Imaš li mi "posuditi" dvadeset kuna?"

"Nemam" - odbrusih živčano, razmišljajući o sasvim desetoj stvari. Krenuh prema dnevnom boravku (kao negdje mi se žuri i moram nešto raditi), zastadoh, stavih ruku u džep, prebrojah u mislima koliko imam love (onako židovski), okrenuh se - i taman da ću joj dati novac - malo bolje pogledam svoju kćer koja je bila već spremna za izlazak.

Na nogama "marte". Takve čizmetine nisam nosio ni u bivšoj JNA, negdje tamo početkom osamdesetih godina. Crne debele čarape, crna minica i......na minici sedamnaest milijardi ziherica. Sve se sjaji. Crni korzet, crna kožna jaketa. Sto kila šminke. Tu negdje se ljulja neka limena mrtvačka glava.Predpostavljam da Vam nemoram reći da je moja kćer izrazito crna i da ima više kose nego pola njenog razreda. Prava "adamsica".

"Kako si se to obukla?" - progovorih povišenim glasom s natruhom oholosti. "Imaš devetnaest godine, i bio bi red da se počneš normalno oblačiti i ponašati". Izgovorih to u jednom dahu. "Vani je dvadeset i pet stupnjeva, a ti obula čizme kao da ideš na sjeverni pol".

Odjednom, naglo napuštajući pomirenost da večeras neće dobiti "love" za izlazak, pogledala me je guliverovski, prezirno, na takav način da sam se osjećao kao laboratorijski miš koga su raščerečili pripadačama, pa ga sada seciraju i mikroskopiraju.

"...Oho, večeras smo malo primitivni" izletilo je iz blago podignute donje usne. "Ti, mama, škola i ovaj mali grad ograničavate moju slobodu; Nemoj mi samo reći da si za Europu".

Zbunjen, neshvaćajući što Europa ima sa "martama", naglo me napustila želja za nekim daljnjim moraliziranjem; - "posudio" sam lovu mojoj kćeri, shvaćajući da sam pomalo "izgubljen u prijevodu" i da moj moral trenutno nije i njen moral.
servantes is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2008., 02:53   #3
Vratit ću se prilično u prošlost, u školske klupe.Tada nije svaki razred imao TV, kao što je to danas, barem u školi koju pohađa moja kćer.
U moj je razred podvornik instalirao prijemnik da bismo zajedno s učenicima iz još dva razreda zajedno pratili neku emisiju za koju su nastavnici smatrali da je trebamo gledati.Ti učenici iz drugih razreda su sa sobom donijeli svoje stolice da se ne guramo, i sve je trebalo proći u redu.
No, jedan momak, na glasu kao najjači frajer u školi, usput i prilično opasnog izgleda odlučio je ne sjesti u zadnji red samo zato što je zadnji došao.Puno mu se više svidjela ideja sjesti negdje u sredini, na neku klupu.Točno tako da moja razredna kolegica umjesto da vidi emisiju, vidi njegova leđa.
Kako mu se nitko ne usuđuje prigovoriti zbog nagle i grube naravi, izgleda da će moja kolegica ostati uskraćena za sliku emisije, iako ga je zamolila da se malo pomakne, na što joj on bezobzirno odgovara da zašuti.
Tada nastupam ja.
„Čuo si što ti je cura rekla.Makni se!“
„Hoćeš me ti maknuti?!“
„Hoću!“
Ustao je sa stola, okrenuo se prema meni i cerekajući se stavio ruke na bokove.
„Hajde makni me!“
Najradije bih da sam ranije kao i svi drugi šutio, no sad, što je tu je.Prišao sam mu.On je i dalje potpuno siguran u svoj renome držao ruke na bokovima.Prije nego što sam i razmislio o tome što da napravim, moja ruka mu je sama od sebe opalila takvu šamarčinu da nisu mogli vjerovati da se to dogodilo, niti 70-tak prisutnih učenika, niti on, a bogme niti ja.
U taj su čas u razred ušli učitelji.
Svi smo sjeli na svoja mjesta.On tako da moja kolegica vidi TV.
Završila je emisija, i razrednici su poveli svoje učenike u svoje razrede.Stigao mi je dobaciti:“Sutra te čekam ispred škole.Mrtav si!“
Ekipa iz razreda me tješila i savjetovala da sutra čim me udari padnem i pravim se da sam u nesvijesti.
Jedva da sam spavao.Kao profesor Baltazar sam mislio, mislio i smislio.
„Mama jako me boli glava.“
„Ostani kući.“
Bio je petak.
U ponedjeljak sam došao u školu sav u strahu od susreta s tipom.
Nije me čekao ispred škole.
Za velikim odmorom prišli su mi neki dečki iz njegovog razreda i rekli da nije u školi, a da nije bio niti u petak.
Od tada sam ja bio na glasu kao najjači u školi.

Sreo sam ga prije par godina u nekom kafiću.Čim me spazio, brzim korakom je krenuo prema meni pružajući mi ruku i naručujući piće za moje društvo i mene.Nisam znao što bih pričao s njim, a niti on što bi sa mnom.Pozvao se na to da je sa ekipom, i uz još jedan stisak ruke smo se razišli.

Meni se na tren vratio film u onaj četvrtak, i onaj petak kada obojica nismo došli u školu.
Vjerujem da je i njemu.

Prijatelj samnom za stolom me pitao otkuda znam tog čovjeka.Dodao je:“Priča se da je bio bezobzirni gad dok ga neki šonjo nije prizemljio pred hrpom ljudi."

Nije mi bilo drago čuti to da ga je prizemljio šonjo, ali mi je bila draga pomisao na to da iako situacija kaže da si sigurni gubitnik, i kolika god da si kukavica, ako reagiraš u pravom smijeru u pravo vrijeme, usprkos svojim kočnicama sve može ispasti i dobro.

A ne bi bilo nemoralno niti da sam onda u četvrtak šutio.
monsignor is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2008., 14:31   #4
Quote:
monsignor kaže: Pogledaj post
Ekipa iz razreda me tješila i savjetovala da sutra čim me udari padnem i pravim se da sam u nesvijesti.

Genijalac si ma što ti mislio o sebi. Post ti je super i mislim da nesmjemo dozvoliti da ova tema (naš mali literarni kutić) tako lako propadne.
Probat ću smisliti nešto bolje od ovoga tvoga. Zasada ti vodiš 1 : 0
servantes is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2008., 18:17   #5
He he, baš ste mi satirični kad vas čitam u liter. duhovnom kutiću...
žacko1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2008., 20:26   #6
Quote:
žacko1 kaže: Pogledaj post
He he, baš ste mi satirični kad vas čitam u liter. duhovnom kutiću...
Drago mi je što te obveseljujemo.
Da uljetiš? Pa uljeti sine, pa i ti opiši neko svoje moralno iskustvo.
U povjerenju. Primamo nove članove.
servantes is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2008., 21:08   #7
Prije mnogo godina.
Predavanje iz pedijatrije u dječjoj bolnici u Klaičevoj.
Oko pola 9 ujutro. Predavaona još nije bila dovoljno zagrijana te mi je bilo izuzetno hladno, bez obzira što sam bila vrlo toplo obučena i što nisam skinula svoj dobro podfutrani kožni mantil. (da ne bi bilo zabune, svi studenti su ostali obučeni tj. nije bilo hladno samo meni )

Doktorica predavač je u jednom momentu nazvala sestru i rekla istoj da joj dovede neko dijete na kojem bi nam mogla pokazati stanovite deformacije koje smo taj sat obrađivali.
Kako je sestra ušla s djetetom, doktorica joj je rekla da dijete skine do gola. U prvi mah nisam mogla vjerovati da se to događa, no pomislila sam kako će dijete biti golo možda 10 do 20 sekundi, no tome nije bilo tako.
U roku od minutu (koja se je činila kao vječnost) prozborila sam:"Molim vas obucite dijete, pa užasno je hladno!", na što mi je doktorica odgovorila:"Ne brinite, djeca su otpornija no što mislite".
Užasnuo me je njezin odgovor te sam se ustala i glasno rekla:"Ovo nije normalno i molim studente da napuste predavanje, a ja ću se iz ovih stopa spustiti u pravnu službu i prijaviti slučaj.".
Na žalost, samo je jedan student uz mene napustio predavanje.

Pravna služba me je otkantala, slučaj skidanja djece u nezagrijanoj prostoriji radi demonstracije ovih ili onih oboljenja se je ponavljao iz godine u godinu, a ja sam položila pedijatriju tek na komisiji (valjda je jasno zašto).

Ovo je samo jedan primjer kako naše zdravstvo funkcionira. Kroz moje školovanje, praksu i rad, nagledala sam se nebrojeno mnogo nepravdi te reagirala buntovnički u svakom slučaju, međutim rijetko kada mi je uspjelo ishodovati pravdu.

Uvidjevši kako postupanje konto moralnih principa, a bez političkih veza i ogromne količine novaca za "podmazivanje" ne rodi plodom, u želji da sačuvam vlastito zdravlje, bacila sam 10 godina školovanja u vodu, pokušala zaboraviti (još uvijek pokušavam) kako naše zdravstvo funkcionira, prestala raditi kao psihoanalitičar i odlučila promijeniti profesiju.

Pitam vas sada, što je dobrog donijelo ravnanje po moralnim principima, kad sam na kraju ipak pobjegla s "mjesta zločina"?
enky is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2008., 12:40   #8
Quote:
servantes kaže: Pogledaj post
Primamo nove članove.
Heh, Servantes, izgleda da imamo sličan podmladak, ono, marte, lanci, samosvojnost.... mrak- mrakača!

Imam dosta iskustava o kojima govorite i ne znam koje bih prvo podjelila s vama. Možda jedno s posla. Radila sam u općim poslovima jedne tvornice, između ostalog i kao novinarka tvorničkog lista. U doba godišnjih odmora znala sam zamjenjivati direktorovu sekretaricu, a taj puta su me odredili za trotjednu zamjenu šefice ekonomata, koja je vodila računa o čistačicama, nabavi radnih sredstava i svega što uz to ide.
Prije nego je otišla pokazala mi je ekonomat, rekla da si uzmem što god mi treba ( bilo je čarapa, borosana, čižmi, rukavica, sredstava za čišćenje, metli, uredskog pribora itd. itd.), te dala ključeve uz napomenu da ništa ne djelim čistačicama, i da budem " oštra prema šljakerima".
U ponedjeljak ujutro prvo sam otišla na sastanak sa čistačima. Dočekalo me desetak smrknutih lica s podozrivim pogledima i rukama prekriženim na prsima. Predstavila sam se, rekla da mijenjam njihovu šeficu koja je na godišnjem odmoru, te obzirom da ne poznam njihov sistem rada, zamolila da samo nastave s uobičajenim poslom kako ne bi bilo nečijih zamjerki, te da mi se obrate ukoliko bude nekih problema. Već slijedeći dan pozvali su me i pokazali istrošene metle kojima metu dvorište, pohabane borosane koje nose, te žuljeve onih koji lopataju bez rukavica. Na pitanje koliko borosana godišnje dobivaju, žene su rekle da dobiju jedne, iako u pravilniku stoji 2- 3 para, a zaista sam vidla da na nogama imaju uglavnom raspadnute radne cipele. Podjelila sam svima nove borosane, vrtlarima čižme i rukavice, dala nove metle, sve to popisala i do kraja zamjene nisam imala nikakvih problema. Ljudi su normalno obavljali svoje poslove i činilo se da sve štima.
Prvih tjedan dana dolazili su mi ljudi i iz drugih sektora, tražeći cipele, sredstva za čišćenje, čarape, koševe za smeće, što nisam izdavala jerbo nisu imali nikakve pismene zahtjevnice, a i nisam znala što će npr. dišinoj sekretarici dva para radnih borosana, kad je i tako stalno u visokim petama.

Kada se šefica koju sam mijenjala vratila s godišnjeg, poludila je od bijesa. Rekla je da sam potrošila godišnju kvotu materijala i radnih sredstava za koje je zadužena, da su joj se žalili ljudi kojima nisam dala što su tražili, zar sam zaista toliko naivna da nisam znala da se to ne dijeli radnicima već se time trži, te da će me prijaviti direktoru na raport!
Normalno da sam znala da trži sredstvima za rad, pa to su mi njeni ljudi i rekli, i normalno da ja to nisam htijela podržati jer mi se činilo izuzetno nemoralnim davati borosane službenicama a ne čistačicama, i normalno da mi diša nije ništa rekao kad sam mu objasnila o čemu se radi.
Iz svega je proizašlo samo to da su me čistači pozdravljali sa smješkom, da šefica nije samnom razgovarala i da više nisam slana na zamjene.
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2008., 14:01   #9
Arna super si. Položila si prijemni za članstvo i to bez ikakve veze.
Inače, nakon profesorstva u srednjoj školi, i ja sam jedno vrijeme, između ostalog, radio kao glavni i odgovorni urednik tvorničkih novina firme koja je tada brojala preko dvije tisuće ljudi. To me natjeralo da naučim kucati na mašinu, a znam nešto i stenografije.
Znaš ono:
"Plamene zore bude me iz sna, čelična jutra, dim iz dimnjaka"
Kakava god bila, vremena su bila lijepa, jer to su vremena moje mladosti.
Ako sam ja svoga nazvao "Teško je biti tata", ti svoga nazovi "Dobrodošli u svijet stručnih referenata za higijenu" Blaženi Šuvar.
servantes is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2008., 15:36   #10
Lijepo je biti "ćato"

Davna, kako kome, 1983. godina. Scena; - niska podrumska prostorija kasarne u jednom lijepom vojvođanskom gradu; - ljeto, vrućina, prozori zatvoreni da ne uđu komarci s Begeja. Mirisi drnča i patine za čizme - jutro - poslije postrojavanja.
Već sam dvadeset dana u vojsci, i već su mi uvalili predavanja iz svih mogućih društvenih predmeta. Raketaš. Maljutka 9 K11.
Gledam svoje "drugove". Mladi. Ja i jedan Samoborac smo najstariji. Isti uopće nepriča sa mnom jer sam Hrvat i još iz Zadra, što je za njega dokaz da sam tipičan "ustaša".
Počnem predavanje. Teze o Feuerbachu. Marx, revolucija.... Svi su ozbiljni, pišu, glave spuštene nad "beležnice" po kojoj s UVO (univerzalnom vojničkom olovkom) "beleže" moje riječi.
Šetam između njih, povremeno pogledavajući spuštene glave i rukopise. Naravno Samoborac nepiše. Samo se cinično "smeje".
- "Akimovski !" - dreknem iz sveg glasa. "Što to radiš?".
- "Pišem"
- "Kako pišeš? - Samo radiš valovite crte u bilježnicu".
- "Neznam pisati" - pokunjeno će mladi vojnik kojem su tek počele rasti dlačice na bradi.
Okrenem se, usputno zanemarujući cinični samoborčev osmjeh, polako postajući svjestan nivoa publike kojoj predajem, nevjerujući gdje sam. "Tko još nezna pisati - neka digne ruku" - izgovorih u jednom dahu. Dignu se četiri ruke.
"Pa zar i ti Hasane?" - kažem kršnom puškomitraljescu porjeklom iz nekog sela kod Foče. "I ja" - zabrunda isti, lomeći UVO u ruci. "Neznam ni pisati ni čitati - babo reko da mi to netreba"
Ponesen adrenalinskim naletom altruizma, odmah poslije predavanja, ponudim se da ću iste naučiti čitati i pisati u roku od mjesec dana, ako mi daju samo sat vremena prije večere. Kapetan Krstić, koji je izgleda po kazni došao iz neke niške kasarne, se na to samo nasmije govoreći da on zna odakle sam ja i da na takve mora posebno paziti. Dalje je nastavio pomirljivijim tonom, u stilu, da je on svjestan da bi oni trebali naučiti čitati i pisati, da je vrlo pohvalna želja s moje strane da ih naučim tome, ali da je obuka teška i da on jednostavno nije u mogućnosti izdovjiti 6 vojnika i skratiti im obuku sat vremena dnevno.
Nakon razgovora, a pri kraju obuke, vratih se pokunjeno u spavaonu. Nisam uspio. Sjedoh na krevet i taman počeh izuvati čizme kad se javi "samoborac" sa svog kreveta u kutu. "Što je dalmatinac? Neda kapetan Krstić. Ima i pravo, tko može ove "zelenbaće" naučiti čitati i pisati u roku od mjesec dana".
Trgoh se, iznenađeno. "Kako znaš da sam bio kod kapetana Krstića?" - progovorih bijesno. Samoborac je pocrvenio, počeo gledati prema plafonu i najzad promrsi - "Razgovarao sam sa kapetanom - ja sam Vaš budući ćato".
Slijedećih petnastak dana ništa se nije događalo, a tada sam napravio nešto za pukovnika koji je bio zapovjednik cijele kasarne, a usput sam ga zamolio da mi dopusti da petoricu vojnika iz moje baterije naučim čitati i pisati. Pukovnik je bio oduševljen i javno je to objavio na jutarnjem postrojavanju.
Usput sam mu napomenuo da mi je kapetan Krstić bio velika podrška.
Nakon mjesec dana naučio sam svoje kolege čitati i pisati, dok je na moju veliku "žalost" samoborac prestao biti ćato. Nikada nisam mogao shvatiti zašto.
servantes is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2008., 17:04   #11
Vrlo zanimljiva iskustva ste napisali, svaka čast
Nego Servantes, što znači to 'ćato'?

Nego, ja sam u pravoj moralnoj dilemi.
Meni vrlo bliska osoba našla se u problemima, svojom krivicom i
neodgovornim ponašanjem, za koje ona nalazi opravdanje.. naravno, nije li uvijek tako. Moja pomoć toj osobi može meni naštetiti, ako me ta osoba zezne i ne poštuje dogovor. I što sad napraviti? S jedne strane želim se nekako izvući iz toga, zaobići pružanje pomoći zbog vlastitih ciljeva koje onda dovodim u pitanje.
S druge strane, osjećam da mi je dužnost pomoći, ako mogu, bez obzira na
posljedice. Može sve ispasti super, a i ne mora. Budućnost ne mogu predvidjeti a još manje kontrolirati.
Ne pomognem li, biram sebe. Pomognem li, biram neizvjesnost (za sebe), dok olakšavam drugom.
Biti sebična (oprezna) ili velikodušna(altruistična), što sad?
U biti, već sam odabrala, samo to još moram probaviti.
__________________
Ja uopće ne tražim sreću, samo neki sklad isprekidan ekstazama. (FB)
Bruna is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2008., 17:53   #12
Quote:
Bruna kaže: Pogledaj post
Nego Servantes, što znači to 'ćato'?
To na turskom znači "pisar". Za običnog vojnika vrlo poželjna dužnost. Radiš činovničke poslove i uglavnom si oslobođen obuke, marševa i drugih "lijepota" vojničkog života.

Tom prijatelju ćeš najviše pomoći ako ga naučiš da sam rješava svoje probleme. To mu i reci. Ako je pravi prijatelj, neće ti zamjeriti.
Tvoj problem me podsjeća na onu Ničeovu:
"Prijetelj čija nadanja nismo u stanju da ispunimo, želimo rađe za neprijatelja".

Dobrodošla u klub Bruna.
servantes is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2008., 14:45   #13
Quote:
Bruna kaže: Pogledaj post
U biti, već sam odabrala, samo to još moram probaviti.
Grdo je kad pomažeš sirotu na svoju sramotu.

Muž je pomogao zaposliti bratića koji se pokazao kao poslušan ali ne motiviran radnik. Ubrzo je promijenio posao, jerbo se ondje nije pronašao. OK.
Nakon nekoliko godina, ponovno je kukao za pomoć, jerbo novi gazda malo plaća malo ne plaća, pa je zamolio muža da priupita onog starog gazdu, bi li se mogao tamo vratiti. Malo bedasta situacija, ali dobro. Taj nam je čovjek i kućni prijatelj, pa smo ga nagovorili da pronađe bratiću neki pomoćni posao. Razgovarali smo sredinom tjedna, a bratić se trebao pojaviti na poslu slijedećeg ponedjeljka. Bio je sretan i zahvaljivao nam do neba.
No, za tjedan dana zove naš prijatelj i pita gdje je bratić?
Pazi, nije se pojavio na poslu, ali ni nama nije ništa javio! Kad sam ga pozvala, rekao je da se predomislio i da- dobro, trebao se javiti, ali jebiga...
E pa bilo mi je neugodno, a bratića bez grižnje savjesti mičem s liste onih kojima bi ev. mogla pomoći pri zapošljavanju.


p.s.
Jedino što odbijam u startu, pa da se pojavi i god himself, je biti nečiji jamac!
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2008., 17:26   #14
Quote:
servantes kaže: Pogledaj post
Tom prijatelju ćeš najviše pomoći ako ga naučiš da sam rješava svoje probleme. To mu i reci. Ako je pravi prijatelj, neće ti zamjeriti.
Stvar nije tako jednostavna, i radi se o osobi koja je bliža od prijatelja. Sva moja duhovnost i vrijednosti koje sam usvojila došle bi u pitanje, ako bih odbila pomoći. Biram rizik, a sve ostalo stavljam na savjest te osobe.
Ako i izgubim, snaći ću se..
__________________
Ja uopće ne tražim sreću, samo neki sklad isprekidan ekstazama. (FB)
Bruna is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2008., 17:29   #15
Quote:
arna kaže: Pogledaj post
p.s.
Jedino što odbijam u startu, pa da se pojavi i god himself, je biti nečiji jamac!
Tko još danas pristaje biti jamac? Osim meni, naravno
__________________
Ja uopće ne tražim sreću, samo neki sklad isprekidan ekstazama. (FB)
Bruna is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2008., 19:09   #16
Čini mi se da smo monsinore i ja nekako vršnjaci
Imam dosta priča o moralnim dilemama iz tog doba, ali da ne budim duhove prošlosti, ispričat ću vam jednu iz skorijeg doba.....Dakle, bila sam desna ruka direktoru koji je u našu firmu došao (nakon mene) političkim putem. Ja sam bila isključivo profesionalno vezano za njega (točnije, on za mene jer sam ga upoznala sa ustrojstvom rada i sl.) Moram napomenuti da se politički nikad nisam izjašnjavala (bar ne glasno i ne na radnom mjestu), ali sam bila (srcem i dušom ) orjentirana suprotno njegovom političkom opredjeljenju, kao uostalom i opredjeljenju Grada koji ga je postavio za direktora.Dakle, surađivali smo korektno i uz obostrano uvažavanje.Nikada nisam bila nagrađena za prekovremeni rad i sl., ali osjećala sam da me cijeni.Da ne duljim.....događa se situacija u kojoj mu ti isti Gradski oci, koji su ga postavili, žele smijeniti i smještaju mu "patku". Kako sam i ja surađivala sa istima, traže od mene podršku koja bi bila mali utežić na vagi koja bi značila njegov kraj.Ni trenutka nisam razmišljala kada sam ih odbila.U tom trenutku nisam znala da je moje radno mjesto klimavije nego njegovo jer sam bila obični "ćato". Već sutradan mi je javlja "Poglavica" koji mi poručuje da ću, ukoliko im ne dostavim papire koje traže (iako napominjem da je moj direktor bio prav i čist kao suza) da ću ja ostati bez posla.Tada sam se zaista uplašila. To mi je bila jedina firma u kojoj sam radila 20 godina, samohrana majka koja odgaja sama svoju kći, situacija u gradu takva da ne bi našla posla u 3 naredna života i tak dalje.....truć-bla.....Ipak, nisam popustila.U međuvremenu se događa hitna i brzinska smjena vlasti u Gradu i naručioci padaju s vlasti, a moj direktor ostaje u toj fotelji.Odahnula sam.Možda i radi njega, ali iskreno i radi sebe i svog djeteta.Ipak, bila sam ponosna na sebe. Moj direktor za cijelu tu priču nikada nije saznao, a par godina poslije toga smjenjen je kako to već i biva......U ovoj priči saznajete da se Svemir pobrine za red, kada je pravda u pitanju....No, ima puno, puno više situacija kada (našom ili krivnjom svemira) ipak ne ispadne baš tako......
Btw, sada sam i ja nezaposlena))
gunsandroses is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2008., 19:37   #17
Quote:
kresho2 kaže: Pogledaj post
Ljudi nisu savršeni i niti jedan princip se ne može prakticirati savršeno - griješimo, ljudi smo.
Tko kaže da mi nismo savršeni? Tko određuje što je savršeno, a što nije i zašto bi ti prihvatio da nisi savršen?

Dok god radiš stvari koje ne želiš, a radiš ih zbog drugih, osjećaš da nisi sretan. Jednom kad se oslobodiš mentalnih okova i počneš raditi što zaista želiš kročio si u raj. Tako je jednostavno.
tnw is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2008., 11:03   #18
Quote:
tnw kaže: Pogledaj post
Tko kaže da mi nismo savršeni? Tko određuje što je savršeno, a što nije i zašto bi ti prihvatio da nisi savršen?

Dok god radiš stvari koje ne želiš, a radiš ih zbog drugih, osjećaš da nisi sretan. Jednom kad se oslobodiš mentalnih okova i počneš raditi što zaista želiš kročio si u raj. Tako je jednostavno.
Je, jednostavno je. I ja se često zapitam zašto su ljudi toliko skloni komplicirati si život. Možda tradicionalna uvjerenja u kojima smo odgajani utječu na naš stav prema sebi samima. Ono, u samom startu nas se opterećuje grijehom i nesavršenošću, pa je teško očekivati da tako što s lakoćom prevladamo i kvalitetno proživimo življenje koje, zapravo, sami osmišljavamo i realiziramo- u hodu.
Čudi me zašto ljudi bježe od ljubavi. Ne vole sami sebe, jer su opterećeni grijehom i nesavršenošću, a tko bi volio nekoga takvog?, a ako ipak primjete da ih netko voli, preispituju razloge i pretpostavljaju da taj mora da nešto od njih zauzvrat očekuje. I tako se rađe odričemo ljubavi, živimo po ustaljenim i već "provjerenim" životnim odredbama, pa se žalimo na lošu sreću, i u nekom imaginarnom budućem vremenu očekujemo da se netko drugi pobrine da je ev. i dočekamo.
I uz sve to, od sebe očekujemo moralnost u odnosu prema drugima, dok smo istovremeno, uglavnom, nemoćni biti moralni prema sebi samima.
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2008., 11:24   #19
Da bi mogao voljeti druge, moraš najprije voljeti sebe. Rečenica koja nije niti orginalna niti moja, ali mi se čini kao lijep komentar arninog posta.
servantes is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2008., 15:22   #20

Tako je...jer bi trebalo poći prvenstveno od sebe.Kako u dobru ,tako i u zlu...I kad uspoređuješ,kompariraš,hvališ il kritiziraš. E,zato ima kineska posl.(mislim,da je..) "Pometi prvo ispred svojih vrata"-ta mi je naj. za one zlurade svekolike, susjedne babe tračare,kaj čitavo poslijepodne grintajuć ogovaraju uz svoju prvu kaficu:

Ako,ne voliš sebe,ma kakav jesi da jesi,..niti bližnjega ne možeš prihvatiti niti mu se adekvatno približiti,a da bi sebe zavolio (e,ja sam tu dugo,predugo lutao.,.) trebal bi se valjda znati objektivno sagledati,prihvatiti sa svim svojim manama i vrlinama kako bi se mogao zavoljeti...

Pozdrav!
žacko1 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:45.