Iscjeljitelj u Bosni

[cb3000]

Nešto slično sam vidio u Samoboru na duhovnim obnovama gdje pater Linić također liječi , obnavlja vjeru ili šta već ljudi vrište , plaču , pjevaju , bacaju se po podu . Meni osobno je to bilo strašno jer sam jedini ostao stajati i nisam znao dali da se i ja počnem hitati po podu . ima li ko kakva iskustva iz samobora ?

[Beljki]

Ali Linic je barem umjereniji i normalniji lik u odnosu na vecinu drugih karizmatika

[cb3000]

Pa da znaš da i je meni je dao dosta savjeta i pojasnio mi je što god mi nije bilo jasno .

[bia333]

Je l vi to ozbiljno?
Ne mogu da vjerujem da bi to crkva dopustila da neki hohstapler izvodi trikove nad ljudima i da to tako prolazi. To je skandalozno

[Beljki]

Ne mora ih on izvoditi svjesno, makar kod Pavica sumnjam da ima i toga. Dosta preuzimaju od pentekostalaca, oni pak vec nerjetko rade svjesno buduci znaju koristiti i usluge profesionalaca u osmisljavanju programa. Sve za vise dobro, da se dodje do dusa

[bia333]

Ja samo znam da me je dotakao i kad nisam pala. Pitam se sta je uradio. Nije me pogledao u oci, nista mi nije rekao, to je trajalo sekund bukvalno.
Svasta

[Beljki]

bia333 kaže:

Ja samo znam da me je dotakao i kad nisam pala. Pitam se sta je uradio. Nije me pogledao u oci, nista mi nije rekao, to je trajalo sekund bukvalno.
Svasta

Kod rusenja ima vise mehanizama. Postoje cisto fizicki gdje se dovodi covjeka u odredjeni stav gdje je lako narusiti ravnotezu, no vaznija je sugestija. Ne mora ti netko reci direktno da se srusis, naravno, puno je sugestije indirektno, tako je i efikasnije. Recimo sama cinjenica da ima ljude da te zadrze kad padnes je indirektna sugestja da ces past. Zatm kad se vidi druge kojima se desilo isto prije tebe (zato se nekad kod prvih par vise koristi mehanika, kasnije cak ne treba fizicki kontakt), cijela fama i prica oko toga.

Sam seminar je koncipiran tako da dize sugestibilnost pa su ljudi u trenutku kada se krece sa takvim stvarima vec priprljemljeni.

No uza sve to postoji kao i svaka druga stvar odredjeni nesrazmej u sugestbilnosti kod razlicitih pojedinaca, nisu svi u istim startnim pozicijama (vjere, zivotnih situacija itd) pa se onda te stvari i razlicito ocituju i ne funkcioniraju uvijek na svakome jednako.

[zucker]

Problem je što se krivo tumače ozdravljenja i oslobođenja. Ne ozdravlja nitko osim dragoga Boga, a fra Ivo Pavić je samo prijenosni "kanal" Božje milosti i pomoći. Samo Bog ozdravlja, to je i sam fra Ivo Pavić rekao i molimo se direktno Bogu i njemu zahvaljujemo, a ne nikome drugome. Sam autor teme je krivo nazvao temu, jer nije Ivo Pavić iscjeljitelj, već Bog ili Isus (sin Božiji), a fra Ivo samo moli Boga da pomogne uz molitvu ozdraviti ili pomoći osobi koja treba pomoć. Duhovne obnove su u mjestu Šurkovac i tu nema ništa loše, dapače čuo sam dosta dobrih iskustava. Živimo u materijalističkom svijetu i zaista nam je potrebna Duhovna obnova poput one u Šurkovcu ..(http://www.zupa-surkovac.com/ )

[segregator]

Mislim da meni ne treba

[BlameMyADHD]

Svi misle da im duhovna obnova ne treba.

Krenimo od mene - odgajana u katoličkoj obitelji, već u pubertetu se izgubila.
Smatrala sam se agnostikom do prije mjesec dana - 26.4.2014.

Godinama sam osjećala neku prazninu u sebi (ono kad ti nešto nedostaje, a ti zaista ne znaš što i tražiš način za ispunjavanje praznine u raznoraznim porocima).

Otišla sam u Šurkovac, rodnu župu fra Ive Pavića i na misi ozdravljenja i oslobođena - obratila sam se.
U tom jednom jedinom trenutku osjetila sam struju u svom tijelu i shvatila gdje sam griješila sve ove godine (6,7 godina je u pitanju, još uvijek sam jako mlada).
Mali korak za nekoga, ogroman za mene.
Još uvijek ne idem redovito na mise, još uvijek ne molim doma, ali pronašla sam Boga.
Svako iskušenje doživim s osmijehom na licu i nema više onog stresa kojim se pitaš: kako će sve završiti?

Išla sam na duhovne obnove 10-ak puta tijekom par godina, uvijek na nagovor. Nisam se smatrala vjernikom, ali nisam osuđivala nikad.
Vidjela sam razna oslobođenja (padanje, vrištanje, smijanje - većinom sve kod pokojnog patera Z.Linića) ali uvijek vidiš taj nevjerojatan osmijeh na ljudima koji to prožive i znaš da ne može biti loše.
Međutim, opustiti se? Nije išlo.

U Šurkovcu sam se u trenutku oslobađanja od straha, nesigurnosti, tjeskobe i loših sjećanja rasplakala. Nemojte krivo shvatiti - to nije plač koji sam uzrokuješ, to čak nije način na koji inače plačeš - to je jecanje na sav glas koje ne možeš kontrolirati i ne razumiješ što se događa.
Samo sekundu prije nego je on izgovorio te riječi, nisam ni pomislila da sam u pitanju ja.
A strah i užasna tjeskoba koče me već duže vremena, ponukani jednim događajem o kojem još uvijek nemam snage pričati.
Nisam se ni ispovjedala sve ove godine, na misu eventualno odlutala za Uskrs, smatrala sam da je ispovijed glupost, točnije "zašto bi ja nekom nepoznatom čovjeku govorila svoje osobne stvari?"
Nakon plakanja, bila sam zbunjena.
Došao je red na blagoslov, tj. polaganje ruku.
Još večer prije toga bila sam ustrajna da neću ići na polaganje, ujutro kad sam se probudila (večer prije bila u gradu do kasno) pitala sam se što je meni to trebalo.
Ali ipak sam osjetila da je to mjesto na koje bi trebala otići, iz nekog nepoznatog razloga.
Otišla sam na polaganje, zatvorila oči, prvi put se opustila i pala.
Ležala sam par minuta i osjećala se prekrasno, a kad sam ustala, mislila sam da će mi se glava raspasti.
Nisam se lupila ili tako nešto (ni jedna osoba koja padne, makar i naglo, nikad se nije ozlijedila na duhovnoj obnovi. slučajnost? ne. )nego još otkad sam bila klinka patim od izrazito jakih glavobolja.
10 minuta nisam znala što ću od jake migrene, spremala sam se popiti tabletu i u jednom sekundi glavobolja je samo nestala.
Od tad, ovih mjesec dana, glava me niti jednom nije zaboljela.
Nekom i dalje nema smisla - svi koje pate razni bolovi znaju koliko užasno zna biti.
A zamislite osjećaj kad negdje u sebi shvatite; mene određeni dio tijela nikad više neće boljeti.

Znate koliko žena je svjedočilo da 10,12 godina nije moglo imati djece, doktori su rekli da nikad neće moći, nakon duhovne obnove - zanijele su?
Nepokretni su ustajali iz kolica.
Osobe sa štakama prohodale su bez njih.
Bolesno srce postalo je zdravo.
Na sve to, odgovori doktora bili su: Ovo je čudo.

Nikad nemojte osuđivati ono što ne razumijete.
Ne shvaćam zašto ljudi prvo jednom ne odu, da vide što je to zapravo i onda pričaju okolo da je to ovakvo ili onakvo - tek ako ne osjete ogromnu toplinu.
Ja je nisam osjetila ni prvih par puta, ali vidjela sam što su ostali proživljavali i priželjkivala si to.
Ako nešto niste vidjeli (ne nužno doživjeli, samo vidjeli svojim očima), nema smisla govoriti da su vjernici osobe koje ne razmišljaju za sebe.

Ako je mene Bog prihvatio u zagrljaj, nakon svega što sam mislila o vjeri, svakoga će.
Sve je prolazno, međuljudski odnosi su površni, ljudi dolaze i odlaze - samo Jedan ostaje.

Pozz svima

[dr mladjo]

Nešto ovako?

[segregator]

dr mladjo kaže:

Nešto ovako?

Ili ovako?

https://www.youtube.com/watch?v=EprQGmZ3Imw

[BlameMyADHD]

dr mladjo kaže:

Nešto ovako?

segregator kaže:

Ili ovako?

https://www.youtube.com/watch?v=EprQGmZ3Imw

Ni približno, odite pa se uvjerite.

Nije problem nositi se s ruganjem osoba koje ne vjeruju i ne zamjeram im ništa, imamo drukčiji cilj i način gledanja na život - to je sve. Vjernike i one koji to nisu ne svrstava se u isti koš kao cjelinu, svaka osoba je jedinka različitog karaktera. Nekome je bitno biti u pravu i tvrditi da Bog ne postoji, dok sam ja sigurna u ono što znam, ali ne širim okolo ništa osim svog doživljaja. Naravno da ne podržavam Crkvu kao ustanovu, imam svoj način gledanja na sve, baš kao i vi. Ako on nije isti, čak ni sličan, ne vidim problem u tome. Ne osuđujmo ono što ne razumijemo.

Edit: naša vjerovanja, kakva god bila, ne čine nas boljim osobama. naša djela to čine.

[segregator]

Jako puno ljudi je podložno kojekakvim sugestijama i autosugestijama, zato se stalno i pojavljuju Izbavitelji (pogotovo na ovim prostorima)

"Štakor, to lukavo i mračno biće, može prevladati ljudskim umom. On vlada tajnama podzemlja gdje se krije. Posjeduje moć mijenjanja vlastitog izgleda. Sa rukama i nogama, nose odijela, imaju lica, oči, kretnje tako da se ni u čemu nerazlikuju od ljudi. Pogoduju im epidemije, glad, ratovi, najezde. Tada se štakori skupljaju tajanstveno preobraženi radeći kao ljudi. Ti ćeš govoriti sa njima, neznajući tko su. Oni kradu i prodaju sa dobitkom neshvatljivim za poštena čovjeka. Obmanjuju sjajem svojih odijela i mekoćom govora. Ubijaju, pale, varaju i uhode. Okruženi su raskoši, jedu i piju dosta a iznad svega vole vlast. U kriznim vremenima među njih stiže "Izbavitelj", veliki Gvinejski štakor. On im daje moć neshvatljivu za ljudska poimanja."

[dr mladjo]

BlameMyADHD kaže:

Ni približno, odite pa se uvjerite.

Nije problem nositi se s ruganjem osoba koje ne vjeruju i ne zamjeram im ništa, imamo drukčiji cilj i način gledanja na život - to je sve. Vjernike i one koji to nisu ne svrstava se u isti koš kao cjelinu, svaka osoba je jedinka različitog karaktera. Nekome je bitno biti u pravu i tvrditi da Bog ne postoji, dok sam ja sigurna u ono što znam, ali ne širim okolo ništa osim svog doživljaja. Naravno da ne podržavam Crkvu kao ustanovu, imam svoj način gledanja na sve, baš kao i vi. Ako on nije isti, čak ni sličan, ne vidim problem u tome. Ne osuđujmo ono što ne razumijemo.

Edit: naša vjerovanja, kakva god bila, ne čine nas boljim osobama. naša djela to čine.

naprotiv.smatraš li ti da osobe koje su također ostale izliječene od te gore iste osobe(pogledaj po yt njegova izliječenja) varalice ili su stvarno izliječeni?

[BlameMyADHD]

segregator kaže:

Jako puno ljudi je podložno kojekakvim sugestijama i autosugestijama, zato se stalno i pojavljuju Izbavitelji (pogotovo na ovim prostorima)

"Štakor, to lukavo i mračno biće, može prevladati ljudskim umom. On vlada tajnama podzemlja gdje se krije. Posjeduje moć mijenjanja vlastitog izgleda. Sa rukama i nogama, nose odijela, imaju lica, oči, kretnje tako da se ni u čemu nerazlikuju od ljudi. Pogoduju im epidemije, glad, ratovi, najezde. Tada se štakori skupljaju tajanstveno preobraženi radeći kao ljudi. Ti ćeš govoriti sa njima, neznajući tko su. Oni kradu i prodaju sa dobitkom neshvatljivim za poštena čovjeka. Obmanjuju sjajem svojih odijela i mekoćom govora. Ubijaju, pale, varaju i uhode. Okruženi su raskoši, jedu i piju dosta a iznad svega vole vlast. U kriznim vremenima među njih stiže "Izbavitelj", veliki Gvinejski štakor. On im daje moć neshvatljivu za ljudska poimanja."

dr mladjo kaže:

naprotiv.smatraš li ti da osobe koje su također ostale izliječene od te gore iste osobe(pogledaj po yt njegova izliječenja) varalice ili su stvarno izliječeni?

Meni fra Ivo ne znači ništa više od običnog svećenika u bilo kojoj župi, svi su oni posrednici.
Mislite da se ovdje radi o osobi, ili?
Guglala sam o njemu čisto da vidim par intervjua jer me se dojmio svojom jednostavnošću i obrazovanošću, tako sam naišla na ovu temu na forumu i željela iznijeti svoj doživljaj upravo ovdje.
Možda malo promašena tema, ali bitno mi je ispričati to ljudima.
Otkad se dogodio preokret u razmišljanju, ja vjerujem u Boga.
Ne u jednog iscjelitelja - svi su oni osobe od krvi i mesa kao mi.
Pogrešno je idolizirati bilo koga, možda sam se krivo izrazila negdje u svojoj priči.

S jedne strane razumijem vas, jer do nedavno smatrala sam se osobom daleko inteligentnijom od padanja pod utjecaj neke vjere, dapače - nisam vjerovala u Boga. Uopće.
Zato se smatram prigodnom osobom za podijeliti ovakvo nešto bez srama, jer i dalje sam to ista ja - nisam idelna, svijesna sam da su velika očekivanja katoličke vjere i Biblije, npr. piercing, tetovaža i rock glazba smatraju se lošima, jer u Bibliji je tako navedeno.
Slušam svakakve žanrove glazbe (osim narodnjaka i tome sličnog) od kojih je rock vjerojatno na prvom mjestu, tetovažu i piercing imam.
Ne mislim da je to pogrešno.
Čistoća se očekuje prije braka, naravno da ni to ne prakticiram, imam svoje fizičke potrebe i to mi uopće nije tema vrijedna rasprave.

Ali s druge strane, doživjela sam ono što nisam nikad prije - sve besmisleno postalo je smisleno.
Naravno da pola tzv. "bliskih" osoba sad blijedo gleda u mene, jer znaju kakav stav sam imala, ali više me ne vrijeđaju tuđa mišljenja i takve osobe smatram samo prolaznim figurama u mom životu.
Ne zamjeram im, iskreno, znam da im nisam nitko vrijedan zadržavanja ako me ne mogu prihvatiti.
Kao i sve u životu, vrijeme proleti dok se ni ne okrenemo.
Zato sam fascinirana Njim, koji zaista postoji, bilo dokaza za/ protiv - ja to osjetim.
Ne zove se vjera uzalud vjera.
Vrijedi mi se žrtvovati, tj. doživjeti odbacivanje pojedinih osoba koje ne razumiju novu mene, jer znam da će mi se to isplatiti.
Prvi put sam sigurna u nešto i to je činjenica koji ništa ne može poljuljati.
Najbitnije - sretna sam i ispunjena, kao nikad do sad.
Mislim da je to ono što vrijedi u životu svakog čovjeka, a ja sam svoju sreću pronašla u vjeri.
Ovo je mali korak, možda mi s vremenom neke stvari o kojima sad pričam da nemaju smisla (gore navedene) postanu smislene, zasad nisu, a ako se to dogodi - opet sam otvorena i um više ne graničim.

Eto nadam se da sam bila dovoljno detaljna, ako vas zanima mišljenje (AKO) jedne vjernice, ja sam otvorena za iznošenje stavova u vezi toga i volim popričati (o ovom slučaju tipkati) s drukčijim ljudima, jer ništa ne bi bilo zanimljivo da smo svi isti!

[segregator]

Ja da sam siguran u nešto, onda bi koristio izraz "znam" a ne "vjerujem"

[BlameMyADHD]

segregator kaže:

Ja da sam siguran u nešto, onda bi koristio izraz "znam" a ne "vjerujem"

svakome njegovo.

[missm21]

Slažem se sa Zuckerom. Ne ozdravlja nitko osim dragoga Boga, a fra Ivo Pavić je samo prijenosni "kanal" Božje milosti i pomoći. Svakako svima preporučujem odlazak na duhovne obnove.

[vannia]

Što se događa ne događa nemam pojma, psihološki efekt, svjesna, nesvjesna hipnoza, Duh sveti ?
Promišljajući o tim pitanjima i događanjima i svjedočenjima sa karizmatskih susreta, osobito kod fra Ive Pavića, baš jedan bliski kolega prijatelj kaže. Znaš bio sam nedavno kod fra Ive Pavića. Nismo o tome nikad pričali niti je on znao za moja promišljanja. Vjernik je ali osoba na "zemlji", otišao je tamo na nagovor kao pratnja jednoj osobi. Pri polasku se u šali skoro okladio sa svojim prijateljima u vezi padanja, u smislu nema šanse da me sruši. Kaže da ga nije posebno dojmilo, ono ok, ali mu je smetalo na neki način ta naglašena euforija, svi u nekakvom "transu". Nije bio baš pod nekim posebnim dojmom. Kad je došlo vrijeme polaganja ruku, išao je uvjeren da ga neće srušiti niti mu je to što predstavljalo osim znatiželje. Kaže, stao sam nije me ni dotakao srušio sam se ko kruška... Zašto, što nemam pojma, nikakav poseban osjećaj, ushićenje. Jednostavno se srušio. Da li je postao jači u vjeri, drugačiji ili je to ostavilo neki dojam, jeste u smislu nekog vremena kao neki utisak, ali inače ne. Uglavnom zaključak nam je bio što god to bilo... uistinu ne znamo što se događa.