Djevojčica koja je previše voljela šibice - komentari

[srceko25]

Nica kaže:

Ja nisam, teško mi je bilo pronaći ispriku za njega. Shvaćam koja su potencijalna opravdanja, ali ništa od toga mi nije dovoljno dobro da bih imala sućuti za njega.

S ovime se skroz slažem. Toliko dugotrajna i mukotrpna kazna za nešto što je napravilo dijete dok još nije bilo svjesno ničega je čisti sadizam. I onda to još nazove PRAVEDNA Kazna! Da su njega, nakon svega toga što je on toj djeci priuštio, na taj način kaznili, to bi eventualno moglo biti pravedno.

[bktr]

Ni ja ga nikako ne bih mogla pravdati, jedino u slučaju da je teški psihički bolesnik, u neku ruku i je, ali opet, on je normalno funkcionirao u vanjskom svijetu (selu), komunicirao s ljudima, nabavljao hranu... znači samo je doma izigravao luđaka.
U koje se doba odvija radnja? Ne sjećam se... ali kako to da nitko od vlasti nije reagirao znajući da on ima djecu, mislim na školovanje i slično?
Ili je radnja u pripizdini prije 500 godina?

[srceko25]

bktr kaže:

U koje se doba odvija radnja? Ne sjećam se... ali kako to da nitko od vlasti nije reagirao znajući da on ima djecu, mislim na školovanje i slično?
Ili je radnja u pripizdini prije 500 godina?

Radnja je mislim 1990-te godine (1992. ili 1998. nisam sigurna)......

[haralampije]

bktr kaže:

Ni ja ga nikako ne bih mogla pravdati, jedino u slučaju da je teški psihički bolesnik, u neku ruku i je, ali opet, on je normalno funkcionirao u vanjskom svijetu (selu), komunicirao s ljudima, nabavljao hranu... znači samo je doma izigravao luđaka.
U koje se doba odvija radnja? Ne sjećam se... ali kako to da nitko od vlasti nije reagirao znajući da on ima djecu, mislim na školovanje i slično?
Ili je radnja u pripizdini prije 500 godina?

Mnogo je psihički nestabilnih ljudi, pa i pravih luđaka koji na van djeluju sasvim normalno, eventualno malo čudno, ali ako je netko čudak, ne mora biti bolesno lud. Oca su u selu smatrali ekscentričnim čudakom, a kako je on tamo bio najmoćniji čovjek, vlasnik rudnika, nikome nije padalo na pamet da nepozvan upada na njegov posjed i provjerava kakva je situacija u njegovom domu, gdje su i što rade žena i djeca. Naposlijetku, da je s njim bilo sve u redu i da je slao djecu u školu, sigurno ih ne bi slao u seosku školu nego u neku skupu privatnu školu, najvjerojatnije internat, kako to već bogataši rade.

Da je i bio nekakav jadni farmer, teško da bi se na vlasti moglo računati, pogotovo u pripizdini. Prvo bi im trebao netko javiti da susjed zapušta djecu, pa neki socijalni radnik dignuti guzicu i procijeniti kakvo je stanje. A obično susjedi zakažu, pa kad i primijete da se u stanu do događa nešto čudno, radije okrenu glavu na drugu stranu i poglasne televiziju nego da se pačaju u tuđa posla i naprte si na na vrat ludog susjeda, čak i ako je taj susjed samo lokalni pijanac, a ne moćni vlasnik rudnika.

Mislim da je dosta nevažno kad se radnja događa. Slične, manje ili više mostruozne obiteljske drame su se događale i događat će se, mada mi je teško zamisliti situaciju goru od ove iz knjige. Sjetite se samo onog luđaka Frirzela koji je godinama držao u podrumu vlastitu kćer zajedno sa silnom djecom koju joj je napravio, ženi pod nogama, u mirnom i ljupkom susjedstvu, a ne na nekoj udaljenoj farmi. A gdje su još svi oni brojni slučajevi kad susjedi iz crne kronike doznaju da je njihov mirni i dobri susjed zapravo zlostavljač u svojoj obitelji.

[haralampije]

Nica kaže:

Ja nisam, teško mi je bilo pronaći ispriku za njega. Shvaćam koja su potencijalna opravdanja, ali ništa od toga mi nije dovoljno dobro da bih imala sućuti za njega.



Zapravo nisam posve uvjerena u to, upravo zbog očevog karaktera. Bili su relativno normalna obitelj, ali on je sigurno bio podjednako autoritativan i onda, s tom razlikom što je obitelj bila funkcionalna.

On je očito bio čovjek od autoriteta i imao kontrolu nad svime, što ne mora biti nužno loše ako je osoba normalna i zato mislim da ga je tim gore pogodila situacija koju nije predvidio i nad kojom nije imao kontrolu, a koja je dovela do strašne tragedije. Svatko bi se s takvom tragedijom teško nosio i pomirio, racionalno postupao nakon nje i sam se izvukao bez većih psihićkih posljedica. Njemu je bila potrebna psihološka pomoć i hrpa lijekova, a nije bilo nikoga da ga uputi u pravom smjeru. Sređivao je stvari i dovodio ih u red onako kako mu je nalagala njegova tragedijom poremećena psiha, kako je mislio da je najbolje i da time štiti svoju djecu. Moguće da je u njemu spavala klica ludila, možda ona postoji u svakom od nas i samo je pitanje što je okidač koji će je aktivirati i kako će se to manifestirati.

[haralampije]

srceko25 kaže:

S ovime se skroz slažem. Toliko dugotrajna i mukotrpna kazna za nešto što je napravilo dijete dok još nije bilo svjesno ničega je čisti sadizam. I onda to još nazove PRAVEDNA Kazna! Da su njega, nakon svega toga što je on toj djeci priuštio, na taj način kaznili, to bi eventualno moglo biti pravedno.

Sadist uživa nanoseći bol i patnju drugome, on nije uživao u onome što je napravio Pravednoj kazni. On je plakao nad njom, brinuo se za nju sa svojevrsnom nježnošću i vrlo je vjerojatno da je svojim postupkom prema njoj više kažnjavao sebe nego nju. U svojoj poremećenoj glavi, on je nju na neki način i štitio od nje same, kao i drugo dvoje djece.

Kažnjavati malop dijete, pogotovo na ovakav način, nije samo monstruozno već i besmisleno, no on je, ne svojom krvnjom, izgubio svaki pojam o smislenosti.

[bktr]

haralampije kaže:

Sadist uživa nanoseći bol i patnju drugome, on nije uživao u onome što je napravio Pravednoj kazni. On je plakao nad njom, brinuo se za nju sa svojevrsnom nježnošću i vrlo je vjerojatno da je svojim postupkom prema njoj više kažnjavao sebe nego nju. U svojoj poremećenoj glavi, on je nju na neki način i štitio od nje same, kao i drugo dvoje djece.

Kažnjavati malop dijete, pogotovo na ovakav način, nije samo monstruozno već i besmisleno, no on je, ne svojom krvnjom, izgubio svaki pojam o smislenosti.

Točno to, bio je poremećen i očito drugačije nije znao.

[xibalba]

Ne znam, meni se knjiga uopće nije svidjela.

Čitala sam je u izvrsnom engleskom prijevodu Sheile Fischman i to je jedino što me se dojmilo. Žena je napravila odličan posao.

Što se tiče same knjige, ona me se uopće nije dojmila. Kao da sam čitala scenarij za novi film M. Night Shyamalana. Po osjećaju koji mi je nakon nje ostao podsjetila me na priču o Nataschi Kampus. Jednom kad prođe onaj prvobitni šok i nevjerica, svako daljnje “čačkanje” po detaljima čini mi se kao ono kad ljudi stoje oko mjesta nesreće i zaviruju pod tramvaj da vide je li nesretnik baš samljeven ili je još koliko-toliko u komadu.

Zaplet mi je tanak, likovi plitki, a neki gotovo iskarikirani, njihovi motivi isklišeizirani. Sve je previše crno-bijelo. Kao da je jedini cilj priče da čovjeka šokira, da mu izazove gađenje, zgražanje ili neku drugu negativnu reakciju.

Što je autor uopće time htio postići? Da se zapitamo je li moguće osjetiti samilost prema ocu koji na takav način uništi vlastitu djecu, je li moguće naći nekakvo opravdanje za to u njegovoj duševnoj boli?
Alice i njezin brat podjednako su mi odbojni, čak antipatični. Je li autoru namjera da me navede da se zapitam zašto ne suosjećam s njima, premda znam da su žrtve?

Čak je i druga blizanka praktički svedena na stvar i teško mi je bilo i doživjeti je kao ljudsko biće. (Usput, u engleskom je se prijevodu naziva Fair Punishment, što je usput i odlična igra riječi, budući da je Alice u nekoliko navrata zove samo Fair, a "fair" na engleskom - pogotovo na arhaičnom - znači i "lijepa".)

Uglavnom, kao jeftin horror ne B nego C produkcije.

[bktr]

xibalba kaže:

Što je autor uopće time htio postići?

Možda da se zapitamo da li je knjga bolesni produkt bolesnog mozga ha ha...

[srceko25]

bktr kaže:

Možda da se zapitamo da li je knjga bolesni produkt bolesnog mozga ha ha...

Normalan mozak to u svakom slucaju ne bi bio sposoban smisliti......