Meni se čini i da je pričao o nekoj zgodi sa skijanja kao devetnaestogodišnjak...
Meni se svidjelo kako su prikazani odnosi djece u grupi. Često se zaboravi kako djeca znaju biti okrutna prema nekome koga uhvate na pik. Balavce poput Lubanje bih baš s guštom zašamarala. Iznenadio me Micheleov najbolji prijatelj, prodao je njegovu tajnu za jednu vožnju automobila. Prvo sam pomislila, koliko klinci u toj dobi mogu znati što je dobro, a što zlo, čini mi se da su tad već izašli iz egocentrične faze...S jedne strane imamo Michelea koji shvaća da je to što njegovi roditelji čine loše, koji hoće pomoći, ne želi iznevjeriti prijatelja, a odgojili su ga isti ti ljudi koji su dijete strpali u rupu. S druge strane je ostatak ekipe koji gleda samo na to kako će opstati u grupi. A odrasli... u početku nisam mislila da su baš svi upleteni u otmicu. Očekivala sam bar od Micheleove mame da će suosjećati s otetim dječakom. Ne mogu opravdati njihove postupke nikakvim siromaštvom. Po meni, oni su zli.
Opise prirode nisam doživjela kao idilu, već kao najavu katastrofe. Kad sunce toliko dugo i nesmiljeno prži, mora neko nevrijeme doć na kraju.
I da, knjiga mi se jako svidjela!