Ne mogu vise....... nikako

[luiz]

Mark kaže:

Kako ljudi neće i ne mogu shvatiti da ništa nije vrijedno nas.
I kako neznaju da ima ljudi koji su proživjeli i veća sranja od njih i da su preživjeli?
Ne, oni se srame, njima se to ne može dogoditi, ustvari nije se trebalo dogoditi, kako baš njima, zašto, njima nitko ne može pomoći, oni su izrod i čudna sorta, jao što će sad drugi misliti o njima, oni imaju najveće probleme...
Već sam imao primjera gdje želiš čovjeku pomoći, ali ne on/ona jednostavno ne želi olakšati dušu i ispričati.
Jer mogao bi mu/joj se smijati ili šta ja znam.
Ili te u krajnju ruku odjebu...kao što ti znaš o tome??

najcesce se poremecaj toliko ukorijeni, da se osoba ne moze ponasati drugacije. ne mora to kod osoba biti sram ili strah, vec mozda nemogucnost da se suoci sa poremecajem. jer se to toliko ustalilo da im mozda ponekad ne smeta, jer kako-tako funkcioniraju prilicno normalno.

kod poremecaja licnosti osobe tesko sklapaju nova poznanstva, a tesko zadrzavaju stare veze, jer na svoj subjektivan nacin dozivljavaju druge.
za nju mi se bas cini da je doslo do poremecaja licnosti. ocito je prisutan nedostatak paznje, a i iskazuje izrazitu emocionalnost. vjerojatno su te emocije vrlo plitke, neiskrene, brzo se mijenjaju...sluze joj kao obrambeni mehanizam..
dobro je to sto se ipak zeli obratiti doktoru, koji ce tocnije moc odredit..nije na nama da tu dijelimo dijagnoze.

[Mark]

Čovjek je sam sebi najbolji soulmate.

Psihić isto jarca zna ako nije proživio što slično.On može trubit i jamačno da zna više, ali ako nije bio u toj ili sličnoj životnoj poziciji mislim da je to opet "dijagnoza" čisto sa te strane.

Ja mislim čisto na jadanje, i prijateljsko razmišljanje, a ne na dijeljenje dijagnoza.

Već sam pokušao doprijeti do tako nekih ljudi, ali oni jesu jednostavno u nekom svom filmu i nedaju nikom da priđe.
E pa brate kako će te itko ohrabriti ili ti nešto kas'ti ako nemere do tebe...?

Prema tome, ako hoće - hoće, ako neće - neće, neću ja navaljivati...imam i druge zanimacije i previše...

[-bulldog-]

Bulgakova kaže:

Izbaci to vanka. Ako ne možeš bliskim ljudima onda profesionalcu, psiholog će bit ok. Potom tehnike opuštanja, autogeni trening, meditacija. Želim ti sve najnajnaj

p.s. http://www.youtube.com/watch?v=i35WR...eature=related
Imaš nekog ko te voli, i koga ti voliš, zar ne ? Znaš li koliko je to već puno ?

Točno to!

Trebaš sama sebi uzeti činjenicu i ući u srž nje - pogledaj prema van u neko pristojno vrijeme. Bilo gdje, samo da ima ljudi. Pogledaj one koji ti se čine najpametniji. Pogledaj one koji ti se čine najljepši. Svatko je u nečemu dobar. Ti si čovjek baš onoliko kao svatko od njih. Baš si TI ta koja zaslužuje živjeti, i biti na Zemlji kao svatko drvo i kao svaka osoba u koju bi tog trenutka gledala. Smiješ plakati, dignuti ruku na školskom satu, smiješ otići na prva vrata od autobusa, smiješ imati obje slušalice u ušima, ti sve to smiješ...

Meni je psihologica neizmjerno pomogla. Nasilno mi je utuvila u glavu da sam čovjek. Možeš ti, svakako, bez obzira kako si nazvala ovaj forum. Ako ti i je lakše malo, znaj da se možeš poistovjetiti sa mnom, i par drugih osoba. Ali nauka nije zec. Malo prelistaj neke psihološke knjige, nauči kako naučiti biti kvalitetna. Ti sigurno jesi već kvalitetna i vrijediš jako mnogo, čak se to ni cifrom ne može izraziti, ali tebi to treba doći do glave. Trebaš znati da si jedna jako tražena roba. Boriš se za sebe, tražiš da ti ljudi pomognu. MOlim te, MOLIM TE, mada ne vjerovala u Boga ili što već, zahvali mu se na sebi, reci mu "hvala" a potom okreni par brojeva i svakom prijatelju zahvali. Ispiši na papir neke lijepe događaje. Onda si zapravo odvrti... Odvrti si u glavi koliko si vremena potrošila na to. Tvoj život nije nula. Ne.

[Marlboro girl]

*Original*Doll* kaže:

razocarala sam sebe i sve oko sebe. samo dok se toga sjetim svega mi je dosta, zlo mi je, muka, zeludac mi se okrece... i sebe sam razocarala...
tolko hocu biti jaka, a nejde mi... tolko se trudim na nikaj ne misliti sad, a onda dok mi se sve odjednom izvrti u glavi, dodje mi da poludim.
eto ga, sad sam sama i onak kak nisam htjela biti, imam novih, vecih briga, jos sva ta neizvjesnost, malo je cool, malo me izludi do granice bola a nista pametnog sad ne mogu uciniti.

Mico draga,danas provodim malo vise vremena na Forumu i ...

i ovako cu ti reci,posto mi je tvoja tema upala u oci.Pretpostavljam da si izmedju 25 i 30 god...ako zelis i volis da popricas sa nekim neutralnim,koji je i sam prosao i vise nego puno toga sa svoji 30...zamolila bih te da mi se javis na pp...nemoras reci ni svoje pravo ime,nazovi se kako hoces...razmijenimo brojeve mobaca.Naime,imam veliku zelju da te poslusam,da popricamo,da unesemo malo svjetla i zivotne radosti u tvoju svakodnevnicu...nemoj cekati ,nego si daj truda....ja imam 30 i u iducih 3 mjeseca dosta slobodnog vremena...pa ako se zelis malo i nasmijati,razvedriti..naravno i isplakti...onda se javi za pocetak na pp...CARPE DIEM!!

[ljud]

e pozz evo jednim djelom si i opisala moje stanje, takoder sve isto tako osječam, ali nemam nikog uz sebe ti donekle ajmo reči imaš! također stalno razmisljam o tome zašto nemam nikog u čemu griješim i zašto se tolko bojim neuspjeha i nekom reč istinu, zbog toga vjerojatno patim i još mi je samo gore, jednostavno više nemam snage se odupirat tim napadima tjeskobe i ludosti a i nemam više di crpit snagu, mislio sam da sam napokon uspio upoznajuči jednu prekrasnu curu ali izgleda da i od toga opet ništa i znam da sam ja opet kriv što nemam dovoljno samopuzdanja i hrabrosti, kad bi samo imao malo mislim da bi napokon i nestala ova bol i bolest u meni, jer samo pričajuči s njom nisam ni na što drugo mislio o čemu sad mislim jednostavno je smirila tu bolest u meni ajmo reč da po simptomima je šizofrenija, znam da ona nikad neče nestat iz mene jel je sad dio mene, al samo da imam nekog uz sebe bilo bi lakše jer onda jednostavno ju znam kontrolirat bez ikakvih doktora i ljekova! ako pobliže želiš znat što mi je ima moja tema tu pod naslovu NEMOGU VIŠE! ajde drži se uspjet čemo obadvoje samo trebamo otvorit oči i napokon vidjet kolko je u biti svijet oko nas ljep1

[lucyd]

page69 kaže:

neznam , ne mogu ,nema ,ne jedem, ne spavam , ne mogu se... ,nema neznam, ne usudim ,ne mogu!!!! , ne mogu , nebi ,neznam , ne zelim toliko, ne zelim , ne zelim itd.,itd.
Einstein je rekel:"Ako stalno radite istu stvar na isti način - zašto onda očekujete drukčiji rezultat ?"
Ako buš stalno govorila JA NE MOGU, JA NE ZNAM, JA NE BIH i sl. kak misliš da ti bude bolje ? Kak se misliš osloboditi toga ?
Iz svakog problema postaji izlaz - bolji ili gori.
Ameri vele:" SHORT TERM PAIN - LONG TERM GAIN !"
Kratkotrajan bol, dugotrajan dobitak
Nekad treba napraviti nekaj bolno (priznati nekom nekaj,porazgovarati s nekim i po cijenu bolnog srama i sl. ) da bi se stvari pokrenule i da bi se došlo do dobrobiti.
Nositi nekakav veliki križ u sebi i konstantno patiti, s tendencijom pogoršanja - tebi onda u konačnici slijede ili Vrapče ili Mirogoj ili život u duševnom paklu.
Ako već u početku ne želiš ni sa kim o tome porazgovarati, stavi to na papir.Ne treba to nitko osim tebe vidjeti.
Raspiši se o tome koliko god budeš mogla, svaki detalj, svaki osjećaj, proživi to ponovno ( nemre biti gore nego kaj je bilo ) a preporučil bih ti i tehniku EFT ( EMOTIONAL FREEDOM TECHNIQUES ).Dobra je i svi ju hvale. Ima masa toga o tome na internetu.Ja sam si skinul puno materijala o tome.
Ima i puno drugih dobrih tehnika za rješavanje unutarnjih stvari i konflikata . Nisu ZA PREK NOĆI ali i najduži put počinje jednim korakom.
Najgora stvar ti je utonuti u samosažaljenje - TO BAŠ NIKOM NIJE POMOGLO !!!!
Put je dugačak ( ne predugačak !!!) ali, vjeruj mi, ima svjetlo na kraju tunela.
BAŠ SVE OVISI O TEBI !

mislim da je ovo prekrasan realan post koji po mom mišljenju sadrži najbolji savjet koji postoji. strah ćeš pobijediti ao se suočiš s njim promjene niakd nisu lake, ali nisu ni nemoguće. koliko uložiš, vratit će ti se i višestruko.
uz tebe sam, a i svi koji smo se javili dosad i vjeruj štogod da ti se dogodilo na ovom svijetu, možeš savladati- samo uzmi zalet i- učini to. bez razmišljanja. mi niti ne moramo znati u čemu je riječ, ali uz tebe smo. i samim time prihvaćam/o tvoju nevolju kao nešto ljudsko i prolazno jer ćeš se uspjeti izvući iz toga. samo napadni to zlo! može ti biti samo bolje!
ajmo!

[lala]

fjodor kaže:

svi su protiv lijekova al ti niko nema konkretan odgovor
umjesto da budeš sretna što je 21 st i što postoje lijekovi za takve stvari ti bježiš od toga
ja od kada se lječim sam nova osoba i nevolim ljude koji mi govore da su to moje štake , jer svako je na nekom području svojeg života invalid samo što smo ja i ti ovdje javno priznali

zamisli kad dođeš nekom na vjenčanje i sa svim pričaš i svi su TAKO dragi a po statistici svaki treći tuče ženu (nikom ne piše na čelu što je)
na forumu će ti se isti zgražavati kad spomeneš lijekove i psihijatra

ljudi su kao hijene , kad osjete da je netko slabiji od njih doslovno ga izjedaju
nisu se psihijatri školovali da bi znali manje od ovih koji cijeli dan pišu po forumima,,,
ako imaš novaca preporučam da odeš kod privatnog, imat će više vremena za tebe
SRETNO I HRABRO

Ima puno istine u ovome
Iako, po meni, treba i jedno i drugo, možda lijekovi neće ni trebati-ali ako trebaju ljekovi-onda ti nikakav razgovor neće pomoći...