da li sam mrtav?

[matija-123]

Death of Art, tako se i ja nekako tješim. Mislim "ok, ako je sve oko mene samo projekcija mog uma zašto npr. ne razumijem po kojem principu funkcionira mobitel".

[oblak]

jeba vas taj efekt matrixa
nemojte bit paranoični
svijet je vani i čeka nas
ble ble
zash ja ovdje sjedim i tipkam??
gad demit

[BunaC]

123 kaže:

Nemogu da spavam dva dana, i moram ovo ovde napisati.

Desilo mi se to pre nekih 15-20 dana da je malo falilo da se udavim ali sam igrom srecnih okolnosti preziveo, izasao sam na obalu i poceo se smejati otisao kuci kao da se nista nije desilo..... nakon toga se zaista cudno ponasam, govorim sto ne mislim, radim sto u proslosti nikad ne bih ucinio, nerviram se na sve, nervozan sam, radim nerazumne stvari...... igrom slucaja ja sam i zaboravio na taj dogadjaj, ali sam zaista u nepamcenom kurcu zadnjih dana i onda sam pomislio otkad mi se to desava i sjetio sam se da su sve ladje mirno plovile pre 20+ dana a sada do jedne su potonule, i sad mi je dok sam po ko zna koji put pokusavao zaspati, prosla misao kroz glavu da ja nisam tog dana umro? a ovo sve sto se desava oko mene ukljucujuci i ovaj forum je cista projekcija mog uma.

zaista osjecam da se pretvaram u nesta drugacije, nesta sto ne zelim da budem, takodje smatram da sam izgubio svoju ostroumnost koju sam imao, da sam izgubio sigurnost u sebe, da gubim smisao za apstrakciju, da sam izgubio zivotnu radost.. ne znam da li je to od nekakvog podsvesnog shoka ili je mozda samo djeo mene umro tog dana, a drugi djeo preziveo... da li sam uopste ovo ja? gajim nadu da ce se sve srediti vremenom samo od sebe, ali mi se cini da ide nagore i da sve vise gubim samog sebe, ostavljam negde u proslosti... i postajem opet kazem neko ko nisam. ne znam

Isti osječaj i mene prati nakon prometne.
Prvih tjedan dana sam bio na ljekovima i svejedno nisam mogao spavati,jednostavno čim sam zatvorio oči vidjeo sam sebe opet u autu i počeo sve ponovno proživljavati...

Prošlo je več skoro dva mjeseca od toga i tek sad se počinjem osječati kako sam se osječao do prije nesreče,smireniji sam i donekle sigurniji u sebe,premda sam od tada samo dva puta sjeo za volan automobila i to ne bih da nisam morao.
Dosta mi je pomogao razgovor sa prijateljima koji su prošli kroz to i imali su skoro iste simptome kao ti.. kao i ja...

Mislim da treba jednostavno malo vremena da osoba sama shvati što je proživjela i da prihvati to kao prošlost te nastavi sa svojim životom.

[Rapttor]

Najbolje ti je posjetiti neku stručnu osobu koja vjerojatno ima iskustva s rjesavanjem takvih situacija. I bolje ti je da to ucinis sto prije da ne 'zaglibis' u svojim razmisljanjima koja ce te malo pomalo nastaviti unistavati iznutra.
Ne znam...think pink

[tadukepa]

živ si!

[zoran k]

obzirom na broj postova, reklo bi se da si još uvijek živ... ali pazi: što više postova - to manje života!

[gnki2000]

123 kaže:

Nemogu da spavam dva dana, i moram ovo ovde napisati.

Desilo mi se to pre nekih 15-20 dana da je malo falilo da se udavim ali sam igrom srecnih okolnosti preziveo, izasao sam na obalu i poceo se smejati otisao kuci kao da se nista nije desilo..... nakon toga se zaista cudno ponasam, govorim sto ne mislim, radim sto u proslosti nikad ne bih ucinio, nerviram se na sve, nervozan sam, radim nerazumne stvari...... igrom slucaja ja sam i zaboravio na taj dogadjaj, ali sam zaista u nepamcenom kurcu zadnjih dana i onda sam pomislio otkad mi se to desava i sjetio sam se da su sve ladje mirno plovile pre 20+ dana a sada do jedne su potonule, i sad mi je dok sam po ko zna koji put pokusavao zaspati, prosla misao kroz glavu da ja nisam tog dana umro? a ovo sve sto se desava oko mene ukljucujuci i ovaj forum je cista projekcija mog uma.

zaista osjecam da se pretvaram u nesta drugacije, nesta sto ne zelim da budem, takodje smatram da sam izgubio svoju ostroumnost koju sam imao, da sam izgubio sigurnost u sebe, da gubim smisao za apstrakciju, da sam izgubio zivotnu radost.. ne znam da li je to od nekakvog podsvesnog shoka ili je mozda samo djeo mene umro tog dana, a drugi djeo preziveo... da li sam uopste ovo ja? gajim nadu da ce se sve srediti vremenom samo od sebe, ali mi se cini da ide nagore i da sve vise gubim samog sebe, ostavljam negde u proslosti... i postajem opet kazem neko ko nisam. ne znam

čitaj pažljivo: ovo, znači sad ovo stanje u kojem se nalazimo na planeti prije nego nas zakopaju se dogovorno i općeprihvaćeno uzima kao živo stanje
E sad nije važno ako je netko možda i mrtav na ovoj zemlji i hoda mrtav, jede mrtav, ševi mrtav, dakle takve se osobe smatraju živima.
Nadalje ako si se ti transformirao ili preobrazio u mrtvaca i dalje se smatraš kao živi čovjek.

[loonyc]

Pogledaj film Sesto culo,pa javi utiske