Dražesno kolektivno samoubojstvo - komentari

[bktr]

Možete započeti. Moj skromni zapis je u kompu na poslu, a radim od sutra...

[xibalba]

Nu?

[srceko25]

Knjiga je počela originalno, ideja mi je odlična, ali u realizaciji mi se nekako raspala.

Knjiga je na momente duhovita, ali nekako mi ipak nešto nedostaje. Puno se toga gubi u nabrajanju imena ljudi, pa toga kroz koja su sve mjesta prošli (kao da čitam turističku brošuru), pa opisivanja nekih nepotrebnih detalja.....

Sviđa mi se kraj, iako je i on dosta očekivan, ljudima je jednostavno trebala promjena - maturalac i odmak od njihovih problema kako bi zaključili da ipak ima puno toga lijepoga u životu i kako se nema smisla ubiti.

Uz jako dobru početnu ideju, moglo je to biti puno bolje i puno više. Ili sam možda samo previše očekivala.

[bktr]

I ja sam od ove sam knjige očekivala više, no i nije tak loša. Osrednja. Na trenutke dosadnjikava. Na trenutke smiješna i apsurdna, ali ne duhovita u mjeri koliko se prezentira na koricama – no možda je stvar u nepoznavanju finskog naroda i njihovih karakternih crta i sklonosti depresiji, jer autor kaže da je opisao tipične Fince.

Smiješna mi je bila ta grupa samoubojica, koliko su kontradiktorni. Kako su samo gorljivo željeli umrijeti a u svakoj „konačnoj“ situaciji su se panično predomišljali. Koliko su samo puta mijenjali lokaciju samoubojstva, pa način, pa onim busom simo, pa tamo…. Skroz su mi blesavi u nekim situacijama – kad su išli po onu žensku da im se pridruži, ali su zakasnili jer se već ubila - kako su samo bili razočarani u svoj „neuspjeh“ da joj pomognu – da se ubije.

Ocjena: nit smrdi - nit miriši – u rangu Olive Kitteridge (ako ćemo uspoređivati knjige pročitane u Klubu).

[chrissy]

Ideja za knjigu mi je super, ali moram se složiti da na kraju nije baš najbolje realizirana - ili sam možda ja previše očekivala...
Uglavnom, ideja da se skupi xy samoubojica u jedan bus i krenu na bizarni maturalac na kraju kojeg će se zaletjeti sa stijene u more (pa svako malo mijenjaju lokaciju te stijene) zvuči ko dobar zaplet, ali pred kraj mi fali "ono nešto".
Zanimljivo koliko se ljudi, kad znaju da ih čeka kraj, opuste, pa su svi počeli cugati ko ludi, pa one 3 ženske koje su se izgubile negdje u Francuskoj jer su imale orgije po selima... no, na kraju većina njih ipak otkrije da život i nije tako loša pojava...

Sve u svemu, nije da mi je žao što sam pročitala, ali definitivno je neću dugo pamtiti - evo već mjesec dana nakon čitanja mi slabi sjećanje na knjigu.

E da, zapamtila sam jedan "zgodan" detalj - fora mi je običaj koji imaju tamo na jezeru di priča počinje - da bace napola ispijenu bocu skupog pića u jezero i onda to netko drugi pokupi... doduše ne vjerujem da bi ja pila iz neke boce koju nađem u jezeru ali eto, nisam još čula za tako nešto.

[zgdust]

Budući da sam pročitao knjigu, red je da napišem koju riječ. Doduše, čini mi se da neću reći ništa novo jer se moj dojam poklapa s dosad napisanim. Osvrnut ću se na usporedbu s Akijem Kaurismäkijem koja je, rekao bih, bazirana na nacionalnosti jer drugih sličnosti baš i nema (osim vrlo općenitog pojma opičenosti koja se kod ove dvojice drukčije manifestira). Kod Akijevih najboljih filmova (radnička trilogija, "Čovjek bez prošlosti") prisutan je skladan spoj komičnog i tragičnog, opipljiva humana nota i paradoksalna vizualna ljepota iako su lokacije mahom ružne (osjeti se nekakva toplina koja izbija iz sveprisutne hladnoće). Kod Paasilinne je naprotiv sve nekako mlako i nedorečeno: radnja je dosadnjikava, s likovima je teško uspostaviti neki odnos, glavna poruka na kraju djeluje neuvjerljivo, a ni stil pisanja nije osobito lijep.

Sve u svemu, drago mi je da sam dobio uvid u finsko stanje duha (pod uvjetom da ga je pisac doista ulovio), ali roman ću zasigurno brzo zaboraviti. Kao imena njegovih likova koja su mi bježala još za vrijeme čitanja.

[xibalba]

Knjiga mi je dugo, dugo stajala nepročitana, pa sam je počela čitati… pa sam zapela i nikako se nisam mogla prisiliti da je pročitam do kraja. Na kraju ipak jesam.

Složila bih se s većinom: knjiga mi je onako, prosječna.

Crnohumorna, na mjestima zabavna, ali predvidljiva: kad se odlučiš na samoubojstvo, život odjednom dobije novu privlačnost i počneš uživati u njemu više nego ikad prije. Što je tipično za ljudsku rasu, i ne samo kad je život u pitanju - ako imaš 10 kila čokolade bit će ti manje slasna nego ako imaš samo 2 reda. Zato mi rasplet situacije nije bio iznenađujući.

Od same radnje zanimljivije su mi bile crtice iz života nekih od likova, kao i uvid u finski mentalitet (npr. zanimljiv mi je bio njihov očito duboko ukorijenjen strah od sovjetske invazije, podsjetio me na neke naše hrvatske kolektivne strahove).

Pokušavam zamisliti nas Hrvate u sličnom scenariju. Da se skupina nas odluči ubiti, vrijeme do tog trenutka sigurno ne bismo provodili spavajući u šatoru, loveći si ribu za ručak i truckajući se u autobusu, ali čini se da Finci uživaju u takvim stvarima. Vjerojatno zato štosu im i one duboko ukorijenjene.

Uglavnom, knjiga nije baš “my cup of tea”, radije bih da sam pogledala film.

[chrissy]

xibalba kaže:

Pokušavam zamisliti nas Hrvate u sličnom scenariju. Da se skupina nas odluči ubiti, vrijeme do tog trenutka sigurno ne bismo provodili spavajući u šatoru, loveći si ribu za ručak i truckajući se u autobusu, ali čini se da Finci uživaju u takvim stvarima. Vjerojatno zato štosu im i one duboko ukorijenjene.
.

Slažem se, da se odlučim ubiti sigurna sam da bi mi kampiranje i pecanje bili zadnji na pameti... jedino njihovo što mi se svidjelo je sauna svako malo.
I meni su isto bile zanimljive crtice iz života likova, možda bi mi knjiga bila bolja da je bilo više toga...

[bktr]

Baš na ovom Forumu je bilo dosta oduševljenih s tom knjigom https://www.forum.hr/showthread.php?t=580962, pa sam je uvrstila na svoj popis, a i tip iz AGM me isto uvjerio u to pa sam mislila da će biti wow.... ah... svatko ima svoj ukus...

[srceko25]

bktr kaže:

Baš na ovom Forumu je bilo dosta oduševljenih s tom knjigom https://www.forum.hr/showthread.php?t=580962, pa sam je uvrstila na svoj popis, a i tip iz AGM me isto uvjerio u to pa sam mislila da će biti wow.... ah... svatko ima svoj ukus...

Malo sam gledala taj forum, stvarno ne znam što ih je toliko oduševilo.
Svi Finci koje sam dosad upoznala (oba!) su veseljaci i pivopije. Možda je smiješna sama činjenica da se netko iz Finske uopće želi ubiti.

[haralampije]

Moj prvi susret s finskom književnošću je protekao prilično mlako. Već dugo mi se nije dogodilo da tanašni knjižurak razvlačim u beskraj i konačno odustanem svega nekoliko stranica prije velikog finala, nakon spektakularnog kočenja i okretanja na rubu litice. Izgubila sam svako zanimanje za bus pun potencijalnih samoubojica i njihovu sudbinu, a nije bilo ni ničeg drugog što bi me tjeralo da pročitam knjigu do kraja, ničega u čemu bih uživala.

Nakon obećavajućeg početka, dalje se sve pretvara u dosadu iz koje iskače pokoja duhovitost, a kako radnja odmič i one su mi sve manje duhovite i nekako predvidljive.

Stil pisanja je suhoparan, činovnički, s pedanterijom koja mi je išla na živce (npr. detaljno nabrajanje što su sve kupili, što su doručkovali...). Na kraju mi je sve skupa nalikovalo na izvještaj s maturalca iz nevještog pera malog Ivice. Velika šteta jer u Dražesnom kolektivnom samoubojstvu ima materijala za dobru knjigu, ali on je ostao neiskorišten, obrađen činovnički, bez dubljeg zadiranja u psihu pojedinaca i emocije što rezltiralo time da me nijedan lik nije zaintrigirao. Romansa koja se razvije između Pukovnika i glavne ženske likice, prikazana je mlako, na nivou opažanja površnog promatrača koji se pukim slučajem zatekao na mjestu događaja.

Vjerujem da finska književnost čitatelju može ponuditi bolje i više od Dražesnog kolektivnog samoubojstva.

Ne čudim se da u Finskoj ima toliko samoubojstava; poznato je da nedostatak sunca (njihove duge i mračne zime) izaziva depresiju te da su sjevernjački narodi skloniji depresiji i samoubojstvima od mediteranaca. Kad se tome još doda problem alkohola što je također opće poznato, gotovo klišej koji se veže uz Fince, njihovo vikend cuganje na trajektima na kojima je cuga jeftinija...

Osobno nisam upoznala nijednog Finca, no jedni znanci su preko vikenda ugostili finski par s kojim su bili poslovno povezani. Ti ljudi nisu htjeli piti nikakav alkohol, čak ni pivo. Rekli su da ako počnu piti, neće se moći zaustaviti i tad bi moglo biti svega, ne baš lijepog i ugodnog za domaćine.

[Matahari]

Napokon sam je pročitala (bravo za mene), trebalo mi je skoro mjesec dana, naravno s prekidima
Jedino što mi je bilo zanimljivo je prepričavanje cijelog tog finskog mentaliteta (naši ljudi sigurno nisu takvi, da bi se mogli toliko organizirati, skupiti novce, slušati nekog pukovnika-pa prije bi sami napravili po svom, nego nešto slično "kolektivnom samoubojstvu").
Kraj predvidljiv, ali moram priznati da mi se jako svidio autorov crni humor