Ignoriranje postojanja osobe

[-Marija]

Ova tema je inspirirana današnjim posjetom shopping outlet centru Roses, ali se zapravo radi o nečemu što povremeno primjećujem već niz godina.

Naime, u X trgovini (maknuto ime trgovine) prodavačice pozdravljaju („sve“) ljude na ulazu u dućan u 90% dućana i većinom kažu „do viđenja“ pri odlasku iz dućana. U 10% dućana ne pozdravljaju na ulazu i izlazu nikoga. Meni se dogodilo da me nitko nije pozdravio ni odzdravio u velikoj većini dućana. Pozdravljali su me samo u najskupljim i najjeftinijim dućanima, dok sam u svim ostalim dućanima bila neprimjetna za razliku od svih ljudi koji su ušli poslije mene.

To sam već ranije primijetila u Y trgovini (maknuto ime trgovine) gdje pozdravljaju gotovo sve, a mene ne pozdrave u 98% slučajeva.

Jednom mi se čak dogodio jedan drastičniji primjer. Prije 6-7 godina bila sam na sprovodu svoje tetke. Bila sam u onom redu gdje stoje ožalošćeni koji primaju sućut. Preko 90% ljudi je prošlo pored mene, a da mi nije pružilo ruku i izrazilo sućut. Jednostavno su pružili ruku i izrazili sućut osobi prije mene i odmah nakon toga prešli na osobu poslije mene.
To me je uvrijedilo, ali opet neću dramit zbog te „sitnice“ na sprovodu pa nisam niti mislila to nakon sprovoda reći svojoj majci jer sam bila uvjerena da će se ona čuditi kakva je sitnica mene povrijedila na sprovodu. Kasnije sam joj ipak rekla i ona nije mogla vjerovati i rekla je da je to stvarno bezobrazno od tih ljudi.

Kako vi stojite sa pozdravljanjem po dućanima? Zašto određene ljude ne pozdravljaju? Meni je razumno razmišljanje da prodavačica ne može imati na oku uvijek svakoga tko ulazi u dućan, ali da me ne pozdrave u velikoj većini slučajeva ( i iste te me ne odzdrave), dok pozdravljaju i odzdravljaju sve ostale to mi je malo too much za vjerovati da se radi samo o takvoj vrsti koincidencije. Činjenica je da se u većini slučajeva posebno ne dotjeravam prije pohoda u shopping centre i mislim da u tome leži razlog takvog ignoriranja. E sada, da li pritom izgledam siromašno ili samo neugledno ili jedno i drugo, ne znam. A opet, bez obzira na sve mislim da bi bio red da ako već pozdravljaju da pozdrave sve ukoliko su u mogućnosti.

[The Maystor]

Žalosno je da ima onih koji ne pozdrave, a po minimalnom bontonu dvije rijeci fakat nije teško reci.

Ovo za nepružanje ruke je jos gora situacija...gube se osnovne bontonske karakteristike.

Naravno da to govori o takvima puno, moze on bit dr mr sc, ili NKV...posve nevažno....ako oni smatraju da je nekoliko sekundi za izreći dve tri rijeci pozdrava gubljenje vremena, onda stvarno su ono....blago rečeno bezobrazni

[Joshua]

Ovo po dućanima je stvar kriminalnih zaposlenika koji procijenjuju ljude na osnovu izgleda. Koliko si godina imala tada na sprovodu? Možda si im se činila premlada da te gnjave sa riječima utjehe jer su mislili da nisi netko jako blizak preminuloj osobi. Večina ljudi tamo daje ruku ljudima koje osobno poznaje i zna se dogoditi da ako si bila na kraju reda da su te izignorirali jer te ne poznaju.

[- Sizif -]

-Marija kaže:

Ova tema je inspirirana današnjim posjetom shopping outlet centru Roses, ali se zapravo radi o nečemu što povremeno primjećujem već niz godina.

Naime, u X trgovini (maknuto ime trgovine) prodavačice pozdravljaju („sve“) ljude na ulazu u dućan u 90% dućana i većinom kažu „do viđenja“ pri odlasku iz dućana. U 10% dućana ne pozdravljaju na ulazu i izlazu nikoga. Meni se dogodilo da me nitko nije pozdravio ni odzdravio u velikoj većini dućana. Pozdravljali su me samo u najskupljim i najjeftinijim dućanima, dok sam u svim ostalim dućanima bila neprimjetna za razliku od svih ljudi koji su ušli poslije mene.

To sam već ranije primijetila u Y trgovini (maknuto ime trgovine) gdje pozdravljaju gotovo sve, a mene ne pozdrave u 98% slučajeva.

Jednom mi se čak dogodio jedan drastičniji primjer. Prije 6-7 godina bila sam na sprovodu svoje tetke. Bila sam u onom redu gdje stoje ožalošćeni koji primaju sućut. Preko 90% ljudi je prošlo pored mene, a da mi nije pružilo ruku i izrazilo sućut. Jednostavno su pružili ruku i izrazili sućut osobi prije mene i odmah nakon toga prešli na osobu poslije mene.
To me je uvrijedilo, ali opet neću dramit zbog te „sitnice“ na sprovodu pa nisam niti mislila to nakon sprovoda reći svojoj majci jer sam bila uvjerena da će se ona čuditi kakva je sitnica mene povrijedila na sprovodu. Kasnije sam joj ipak rekla i ona nije mogla vjerovati i rekla je da je to stvarno bezobrazno od tih ljudi.

Kako vi stojite sa pozdravljanjem po dućanima? Zašto određene ljude ne pozdravljaju? Meni je razumno razmišljanje da prodavačica ne može imati na oku uvijek svakoga tko ulazi u dućan, ali da me ne pozdrave u velikoj većini slučajeva ( i iste te me ne odzdrave), dok pozdravljaju i odzdravljaju sve ostale to mi je malo too much za vjerovati da se radi samo o takvoj vrsti koincidencije. Činjenica je da se u većini slučajeva posebno ne dotjeravam prije pohoda u shopping centre i mislim da u tome leži razlog takvog ignoriranja. E sada, da li pritom izgledam siromašno ili samo neugledno ili jedno i drugo, ne znam. A opet, bez obzira na sve mislim da bi bio red da ako već pozdravljaju da pozdrave sve ukoliko su u mogućnosti.

Puno je faktora u igri, u dućanima za snobove je moguće i da prodavačice 'odmjeravaju' po odijelu. (Usput, znaš li onu anegdotu s Tinom Ujevićem kojeg su ignorirali u kavani?).

Faktor je i to pogledaš li ti te ljude u oči. Ako ne, nego samo 'šibaš', onda je i logično da te neće pozdraviti...

U malom dućanu gdje je komunikacija 'jedan na jedan', uobičajeno je da će se ljudi pozdraviti, u velikim trgovačkim centrima kretanje ljudi sličnije je onom na trgu ili ulici, pa je meni prirodnije da se čovjek ne pozdravlja s desecima prodavača koji se motaju unutar objekta...

[-Marija]

josuha kaže:

Ovo po dućanima je stvar kriminalnih zaposlenika koji procijenjuju ljude na osnovu izgleda. Koliko si godina imala tada na sprovodu? Možda si im se činila premlada da te gnjave sa riječima utjehe jer su mislili da nisi netko jako blizak preminuloj osobi. Večina ljudi tamo daje ruku ljudima koje osobno poznaje i zna se dogoditi da ako si bila na kraju reda da su te izignorirali jer te ne poznaju.

Pa, imala sam već 30-ak godina (ali sam izgledala mlađe )
Nisam bila na kraju reda.
Činjenica je da nisam poznavala te ljude pa je to jedino utješno u cijeloj priči.(mada, ja kad idem na sprovod uvijek svakome u tom redu izrazim sućut, čak i djeci).

[Joshua]

-Marija kaže:

Pa, imala sam već 30-ak godina (ali sam izgledala mlađe )
Nisam bila na kraju reda.
Činjenica je da nisam poznavala te ljude pa je to jedino utješno u cijeloj priči.(mada, ja kad idem na sprovod uvijek svakome u tom redu izrazim sućut, čak i djeci).

Ja recimo ne volim te situacije i onda izrazim sučut ljudima koje poznajem i onima koji su na čelu kolone crnokošuljaša. Kada idem prema izlazu dajem svima ruke ali ima onih nekih kaj stoje tam na samom kraju malo ukoso i zna se dogoditi da ih uspijem izbjeć. Ključno mi je u tom trenutku da dam ruku onima koje poznajem osobno i na njih sam maksimalno koncentriran.

[-Marija]

- Sizif - kaže:

Puno je faktora u igri, u dućanima za snobove je moguće i da prodavačice 'odmjeravaju' po odijelu. (Usput, znaš li onu anegdotu s Tinom Ujevićem kojeg su ignorirali u kavani?).

Što je zanimljivo, u takvim dućanima me uvijek ugodno iznenade. Valjda ih prilično ribaju sa napucima da prema apsolutno svakome moraju biti preljubazni.

Ne znam za Tina u kavani (i sad me baš zanima), ali se prisjećam kada sam čitala knjigu koju je napisao tip koji je svojevremeno bio proglašen za najboljeg (najuspješnijeg) prodavača automobila u SAD-u...prilično mu se urezala u sjećanje greška kada je nedovoljno pažnje posvetio sinu jednog milijardera (naravno, pretpostavio je da je to neki obični balavac, a kad mu je nadređeni kasnije rekao tko je to, zvao ga je telefonom, ali mu se mali zahvalio i rekao da je odabrao auto u drugom salonu).

A, bome se i meni jednom slična greška dogodila kada sam imala volonterski zadatak da sve ljude prije ulaska na jedno predavanje kratko intervjuiram (2 pitanja - kako su saznali za predavanje i da li su možda medicinske struke) - to sam pitala praktički sve i onda mi dođe jedan "mali", nekako stidljiv mladić i mislim si kaj ću tog studenta pitat - no, ajde ipak ga pitam i on mi odgovor - da, ja sam liječnik.

[- Sizif -]

-Marija kaže:

Ne znam za Tina u kavani (i sad me baš zanima)

Dakle, anegdota:

Jednu večer došao je Tin Ujević u prestižnu i finu zagrebačku kavanu, sjeo za stol i naručio kavu. Međutim, konobarica odbije njegovu narudžbu jer on nije prikladno odjeven za takvo mjesto. Bez ljutnje otiđe i vrati se u svom jedinom i najboljem odjelu te naruči kavu. Nakon što mu ju konobarica donese, on ustane, rastegne džepić od sakoa i ulije kavu te kaže: « Vi ste ovu kavu donijeli mom odjelu, a ne meni.

[-Marija]

- Sizif - kaže:

Dakle, anegdota:

Jednu večer došao je Tin Ujević u prestižnu i finu zagrebačku kavanu, sjeo za stol i naručio kavu. Međutim, konobarica odbije njegovu narudžbu jer on nije prikladno odjeven za takvo mjesto. Bez ljutnje otiđe i vrati se u svom jedinom i najboljem odjelu te naruči kavu. Nakon što mu ju konobarica donese, on ustane, rastegne džepić od sakoa i ulije kavu te kaže: « Vi ste ovu kavu donijeli mom odjelu, a ne meni.

Hahaha, jako, jako dobro. Mada bih ja u ovom slučaju čak uzela u zaštitu tu „jadnu“ konobaricu. I dan danas postoje mjesta sa određenim dress code-om i tu konobar/ica ne može ništa nego ponašati se u skladu sa voljom nadređenih. Dakle, u neke ekskluzivne svjetske restorane vas neće pustiti bez sakoa i kravate, a neki takvi restorani su se prilagodili pa imaju sakoe za posudbu za goste koji dođu „neprimjereno“ odjeveni.

Što se tiče povratka na mjesto radnje, sjećam se priče žene koja je bila krajnje nezadovoljna tretmanom u jednom salonu cipela. Bila je tada nesređena i sa masnom kosom. Sutradan je došla tamo u sasvim drugom outfitu i sa frizurom. Ista prodavačica se potrgala oko nje, ali ova naravno na kraju nije ništa kupila.

[Kymatica]

-Marija kaže:

Ova tema je inspirirana današnjim posjetom shopping outlet centru Roses, ali se zapravo radi o nečemu što povremeno primjećujem već niz godina.

Naime, u X trgovini (maknuto ime trgovine) prodavačice pozdravljaju („sve“) ljude na ulazu u dućan u 90% dućana i većinom kažu „do viđenja“ pri odlasku iz dućana. U 10% dućana ne pozdravljaju na ulazu i izlazu nikoga. Meni se dogodilo da me nitko nije pozdravio ni odzdravio u velikoj većini dućana. Pozdravljali su me samo u najskupljim i najjeftinijim dućanima, dok sam u svim ostalim dućanima bila neprimjetna za razliku od svih ljudi koji su ušli poslije mene.

To sam već ranije primijetila u Y trgovini (maknuto ime trgovine) gdje pozdravljaju gotovo sve, a mene ne pozdrave u 98% slučajeva.

Jednom mi se čak dogodio jedan drastičniji primjer. Prije 6-7 godina bila sam na sprovodu svoje tetke. Bila sam u onom redu gdje stoje ožalošćeni koji primaju sućut. Preko 90% ljudi je prošlo pored mene, a da mi nije pružilo ruku i izrazilo sućut. Jednostavno su pružili ruku i izrazili sućut osobi prije mene i odmah nakon toga prešli na osobu poslije mene.
To me je uvrijedilo, ali opet neću dramit zbog te „sitnice“ na sprovodu pa nisam niti mislila to nakon sprovoda reći svojoj majci jer sam bila uvjerena da će se ona čuditi kakva je sitnica mene povrijedila na sprovodu. Kasnije sam joj ipak rekla i ona nije mogla vjerovati i rekla je da je to stvarno bezobrazno od tih ljudi.

Kako vi stojite sa pozdravljanjem po dućanima? Zašto određene ljude ne pozdravljaju? Meni je razumno razmišljanje da prodavačica ne može imati na oku uvijek svakoga tko ulazi u dućan, ali da me ne pozdrave u velikoj većini slučajeva ( i iste te me ne odzdrave), dok pozdravljaju i odzdravljaju sve ostale to mi je malo too much za vjerovati da se radi samo o takvoj vrsti koincidencije. Činjenica je da se u većini slučajeva posebno ne dotjeravam prije pohoda u shopping centre i mislim da u tome leži razlog takvog ignoriranja. E sada, da li pritom izgledam siromašno ili samo neugledno ili jedno i drugo, ne znam. A opet, bez obzira na sve mislim da bi bio red da ako već pozdravljaju da pozdrave sve ukoliko su u mogućnosti.

ljudi koji rade u dućanima, i općenito ljudi su premoreni, i traže svaku priliku gdje se mogu opustiti, sačuvati energiju, pa kad detektiraju nekog prema izgledu, nečijim stavom, nekog tko odiše nesigurnošću, nekog tko im se čini "bezopasan" i da ga se ne mora poštovati a da im se ništa neče desiti, to i rade.

[Fantasist]

Možda ih ne gledaš, primjetiš.
Pozdrav na ulazu je vjerojatniji od onoga na izlazu, ako ništa nisi tražila, birala, trgovac te nagovarao i sl, ili ništa kupila...motivirani su intresom, valjda.

[-Marija]

Kymatica kaže:

ljudi koji rade u dućanima, i općenito ljudi su premoreni, i traže svaku priliku gdje se mogu opustiti, sačuvati energiju, pa kad detektiraju nekog prema izgledu, nečijim stavom, nekog tko odiše nesigurnošću, nekog tko im se čini "bezopasan" i da ga se ne mora poštovati a da im se ništa neče desiti, to i rade.

Samo ne znam kako ja to izgledam i djelujem kada spadam u 1% onih koje se ne pozdravlja. Da ne pozdravljaju 40% ljudi ne bih ništa rekla. Govorim o dućanima koji ne pozdravljaju samo mene.

Što se tiče mog izgleda i zračenja osobnosti na van, meni osobno se čini da nema nekih odstupanja od ostatka populacije, ali možda ja to ne mogu dovoljno dobro procijeniti. Ne znam više što bih rekla. Jedino sam primijetila da u shoppingu ima dosta žena sređenih kao da idu na dejt, a ja se često jedva malo našminkam.

I da, ne tražim pogledom odmah prodavače kad ulazim u dućan. Fokus mi je na artiklima.

[Azz]

ja mislim da si se ti malo preveć fokusirala na ta pozdravljanja, a to u suštini nije uopće tako nešto strašno, odnosno, da te pozdravljaju i ne pozdravljaju kao i sve druge, no ti imaš neku percepciju da to nije tako i onda je još potvrđuješ s novim obraćanjem pozornosti na te stvari.

olabavi oko toga i ne zamaraj se s tim. jel tebi kultura nalaže da pozdraviš kad ulaziš i izlaziš? učini to bez obzira na feedback. feedback je njihova (ne)kultura i sramota, a ne tvoja.

ljudi lako zabriju da se netko ili neki prema njima postavljaju tako i tako, a zapravo pozadina priče je nešto sasvim drugo...obično potpuno nevezano za tu osobu. no ljudi uzimaju stvari previše osobno. tako ti sad tražiš "greške" kod sebe (nisam našminkana, dotjerana), umjesto da zaključiš kako po trgovina rade i oni koji ne podnose taj posao (vrlo vjerojatno za mjesečnu crkavicu koja možda i ne sjedne redovito na račun), te su ljuti na sve oko sebe, ali i da ima onih koji jednostavno ne znaju što je to kultura.

[-Marija]

Azzura kaže:

ja mislim da si se ti malo preveć fokusirala na ta pozdravljanja, a to u suštini nije uopće tako nešto strašno, odnosno, da te pozdravljaju i ne pozdravljaju kao i sve druge, no ti imaš neku percepciju da to nije tako i onda je još potvrđuješ s novim obraćanjem pozornosti na te stvari.

olabavi oko toga i ne zamaraj se s tim. jel tebi kultura nalaže da pozdraviš kad ulaziš i izlaziš? učini to bez obzira na feedback. feedback je njihova (ne)kultura i sramota, a ne tvoja.

ljudi lako zabriju da se netko ili neki prema njima postavljaju tako i tako, a zapravo pozadina priče je nešto sasvim drugo...obično potpuno nevezano za tu osobu. no ljudi uzimaju stvari previše osobno. tako ti sad tražiš "greške" kod sebe (nisam našminkana, dotjerana), umjesto da zaključiš kako po trgovina rade i oni koji ne podnose taj posao (vrlo vjerojatno za mjesečnu crkavicu koja možda i ne sjedne redovito na račun), te su ljuti na sve oko sebe, ali i da ima onih koji jednostavno ne znaju što je to kultura.

Inače se ne fokusiram na to, ali danas sam baš to pratila i nisam mogla vjerovati kakav je score.
Inače, ja u dućanu ne pozdravljam prva. Učili smo negdje da trgovac mora prvi pozdraviti kupca.

[Joshua]

-Marija kaže:

Inače se ne fokusiram na to, ali danas sam baš to pratila i nisam mogla vjerovati kakav je score.
Inače, ja u dućanu ne pozdravljam prva. Učili smo negdje da trgovac mora prvi pozdraviti kupca.

Onda je sve jasno.

[Azz]

-Marija kaže:

Inače se ne fokusiram na to, ali danas sam baš to pratila i nisam mogla vjerovati kakav je score.
Inače, ja u dućanu ne pozdravljam prva. Učili smo negdje da trgovac mora prvi pozdraviti kupca.

pa da, eto to je zato što si danas obraćala pažnju na to. a na to se ne trebaš toliko obazirati.
što se mene tiče, ja pozdravljam pri ulasku i izlasku, ne inzistirajući da je na trgovcu da prvi pozdravi. ja pozdravim, a oni neka rade što im je za raditi - njihova kultura i komunikacija nisu moj problem, niti tome pridajem pažnju.

[KillerQuilt]

Tebe barem ne sruše s vrečicom u ZG dok hodaš pothodnikom.

[Joshua]

KillerQuilt kaže:

Tebe barem ne sruše s vrečicom u ZG dok hodaš pothodnikom.

Kaj te slučajno netko šutnul i nije se ni ispričal?

[-Marija]

Sada sam osvijestila da mi se inače strašno često događa slijedeći scenarij. Uđem u dućan. Nitko ništa. Polako hodam i nakon nekih, recimo, 15-20 sekundi čujem lijepi, zvonki „dobar dan!“ – i onda ostanem lagano zbunjena, mislim si da li to sad mene sa zakašnjenjem pozdravlja prodavačica koja me je možda tek sada primijetila ili nekog drugog tko je možda upravo ušao. Obično se okrenem i vidim ljude koji su upravo ušli. Takvo zbunjivanje mi se događa neprestano. Ne znam da li i drugima.

josuha kaže:

Onda je sve jasno.

a ja brijem da većina kupaca ne pozdravi prva.
Govorim o onim relativno prostranim dućanima (u sklopu shopping centara) koji imaju politiku pozdravljanja svakog kupca koji uđe.
U dućanima izvan šoping centara mi je malo osobnija atmosfera pa mogu pozdraviti prva, mada su u tim dućanima trgovci pristojniji prema meni (jer je malo kupaca) pa me obično prvi pozdrave.

[Joshua]

-Marija kaže:

Sada sam osvijestila da mi se inače strašno često događa slijedeći scenarij. Uđem u dućan. Nitko ništa. Polako hodam i nakon nekih, recimo, 15-20 sekundi čujem lijepi, zvonki „dobar dan!“ – i onda ostanem lagano zbunjena, mislim si da li to sad mene sa zakašnjenjem pozdravlja prodavačica koja me je možda tek sada primijetila ili nekog drugog tko je možda upravo ušao. Obično se okrenem i vidim ljude koji su upravo ušli. Takvo zbunjivanje mi se događa neprestano. Ne znam da li i drugima.



a ja brijem da većina kupaca ne pozdravi prva.
Govorim o onim relativno prostranim dućanima (u sklopu shopping centara) koji imaju politiku pozdravljanja svakog kupca koji uđe.
U dućanima izvan šoping centara mi je malo osobnija atmosfera pa mogu pozdraviti prva, mada su u tim dućanima trgovci pristojniji prema meni (jer je malo kupaca) pa me obično prvi pozdrave.

Ma joj to je sve stvar opće kulture kupaca, prodavača. Svake osobe ponaosob.Ne razumijem zašto ti je teško pozdravit prva ako te toliko to smeta? Uvijek će biti nekulturnih ljudi koji nisu u stanju odreagirat na kulturni način. No to ne znači da i ti moraš biti takva. Ja pozdravim uvijek u svakom dućanu ako dolazim prvi. Znam mi se nekad dogoditi da sam u nekim svojim brijama u glavi i da nekada ne pozdravim u tim ogromnim dućanima jer realno ni ne doživim ekipu kaj tam dela i mogu shvatiti da ni oni mene ne pozdrave tada. No nikada mi se ne može dogoditi da me netko pozdravi ,a ja to izignoriram.