Alkoholizam - problemi, iskustva, liječenje - opća tema

[Senescence]

Jebem ti alkohol.
Ovo sto sam si uz njega priustio u zadnjih mjesec,mjesec i pol dana nisam cijeli život.
Toliko neugodnosti,blama,sramote,štete i depresije prouzrokovane zbog njega.
Sto je najbolje uopce nisam redoviti konzument nego socijalni cuger,ono,zabave,izlasci i slično.
Znali bi proci mjesci da ga ne popijem ni kap ili da me vec nakon druge pive satre tolika glavobolja da mi nije do ničega.
Ni u zadnje vrijeme nisam pio svakodnevno, iako su dani uz cugu postali redovitiji jer imam takvu ekipu na poslu, ali je njegova konzumacija u mom slucaju postala naumjerena.
Ne zelim da ovo zvuci kao neko opravdanje ili prebacivanje krivnje na ekipu sa posla, kriv sam ja, oni su ok decki samo,jbga,vole malo popiti a mene tesko "natjerati" na zlo pa i ja udri sa njima.
Uglavnom, zadnjih par puta kada sam bio mortus pijan, doslovce rupe u pamćenju i sllične stvari, su me natjerale da ga se kompletno rijesim iz zivota.
Sramota me neke ljude pogledati u oči a depra i stres prouzroceni time me doslovno izjedaju iznutra.
Znam za ljude koji su radili svakakve gadosti kada su bili cuga, moje ponasanje nije ni blizu toga, ali me upravo to sto je pod njegovim utjecajem iz mene izasla osoba koju ne poznajem i za koju sam mislio da je nemoguce da je imam u sebi prenrazilo.

[leptiric3]

Nitko i ne može pomoći, osim ja sama sebi. Eto i ja se konačno javljam i već duže vrijeme sam svjesna da imam problema s alkoholov. Toliko ga volim.. počelo je u 8. razredu osnovne i onda sam se nalijevala iz zabave i prije izlazaka. Sada imam 23 i ne izlazim, ali kod kuće pijem SVAKI dan, odnosno svaku večer bez izuzetka. Uz to uzmem normabel ili dva da me uspavaju..
Ovo redovno traje ovako već neke 2 godine. Srećom, pa ne nanosim štetu drugima.. iako sam imala 2 puta izuzetnu agresivnost i fizički obračun s nekim osobama, ali ne svađam se kad popijem, uglavnom ili se smijem ako sam s nekim i zabavljam se (ponekad uz jaku napaljenost pa se znaju dogoditi neplanirane stvari) ili sam sama i plačem kod kuće na nekakav tužni film.
Postoji li rješenje? Sve više razmišljam da se uključim u AA i probam problem riješiti putem toga. Funkcioniraju li takve zajednice?

[Eugenio]

leptiric3 kaže:

Postoji li rješenje?

Vjerujem da na forumu gotovo da nema osobe koja neće reći da pozitivan ishod liječenja bolesti ovisnosti ovisi o ovisniku. Netko će reći isključivo o ovisniku. Njegovoj volji, motivaciji… Naglašavat će se taj kliker u glavi, odlučnost i tomu slično.

S druge strane postoje Klubovi liječenih alkoholičara, Anonimni alkoholičari, dnevne bolnice… Alkoholozi i alkohologija izričito naglašavaju važnost takvih grupa, obiteljski pristup, uključenost svih bitnih aktera ovisnikove osobe u proces izlječenja i tomu slično.

A valjda je dobitna kombinacija negdje u sredini toga.

AA funkcionira. Meni konkretno nije pomoglo, ali sam upoznao neke ljude do kojih mi je stalo. Ima sada već dugo vremena da nisam išao na te sastanke. U Klub liječenih alkoholičara idem onoliko koliko mi posao to dopusti. Što se tiče same ovisnosti mislim da mi Klub tu ne pomaže puno, ali ni ne odmaže. Kontrola kod psihijatra (jedanput u dva mjeseca), niti pomaže, niti odmaže. Ali mi je pomogao odlazak u Vinogradsku na liječenje u drugom mjesecu. Ta neka spoznaja da ću ovu stvar s pićem riješiti sada ili nikada. I da nema tu labavo. Ne znam. Nekako sam ostario i proganja me taj osjećaj da nemam više pravo na pogrešku. Barem kada je piće u pitanju. I to je dobro. I nema to neke veze s osjećajima, te ovim te onim… Želim život, eto. I ako ga sada ne pohvatam, onda mi ni ne treba. Strogo, ali tako. Meni pomaže to što imam stvarno dugogodišnje dobre prijatelje koji znaju za tu moju borbu i što mogu s njima podijeliti svoje probleme. To mi pomaže više negoli bilo koje grupe samopomoći. A ima, bože moj, kriznih trenutaka. Kada gledam zadnja dva mjeseca baš me život udara. Ima trenutaka kada bi iskočio iz kože od nerviranja i od napetosti što će biti, kako ću riješiti ovo, kako ću riješiti ono… Pomislim ponekad i na alkohol, tj. uhvati me ta žudnja. Ali je nekako nadiđem. Nije da je lako. Pijem antabus, s jedne strane, a s druge počnem razmišljati što bi to značilo da se opijem. A značilo bi da nisam dorastao životu. Niti da mi život treba. Ne razmišljam o samoubojstvu. Jer ja stvarno: da, želim život. Žao mi je što sam u zadnje vrijeme opet kao malo anksiozan. Što opet malo teže prihvaćam svoje mane, nesavršenosti i što mi se ponekad ujutro znaju tresti ruke. Trenutno radim tehnički posao pa mi to ide na živce i stvara mi nelagodu kada to neko primijeti. Ali sve to nema nikakve veze s alkoholom. Odnosno, prije bi te tenzije, nelagodnosti, strahove… rješavao alkoholom. Koliko bi mi on dao, još više bi mi uzeo. Nema vajde od njega tražiti pomoć.

Preporučam knjigu dr. Torrea – Alkoholizam: prijetnja i oporavak. A i njegovu – Pravu istinu o psihijatriji. Naime, stvarno mislim da nije neko rješenje zamijeniti alkohol tabletama. Možda za prvu ruku, da. Ali dugoročno, ne. U tom smislu ova njegova druga knjiga može baciti crv sumnje u instant rješenja kojima su skloni i psihijatri i pacijenti. Kažem, u zadnje vrijeme i ja po potrebi popijem Normabel. Malo i rijetko. Ali znam da nije to to. Ove životne probleme koje imam moram riješiti na drugačiji način. A bitno je biti i iskren. Pošten. Primjerice, jako bih volio da sam sigurniji u sebe negoli što jesam. Ali nisam. Trenutno nisam. I što sad. Da negiram to tako da se malo kao opustim. Neću. Radije ću da mi glas zadrhti. Tu negativnu životnu činjenicu radije prihvaćam i pokušavam se sjetiti svih svoj pozitivnih karakteristika, načina nošenja sa stresnim situacijama… i uviđam da sam stvarno ok čovjek. Da sam puno bolji čovjek trijezan, negoli pijan. Zapravo, da sam jedno trijezan čovjek. A preporučio bih i Caroline Knapp – Opijanje, ljubavna priča. Lijepo napisana ispovijest liječene alkoholičarke.

Sretno.

[Eugenio]

mila8787 kaže:

dobra vecer.. nova sam ovdje pa eto samo da kazem par rijeci..
osoba koju volim jednako kao i samu sebe je "bivsi" ovisnik o alkoholu.. (bivsi pod navodnicima jer je opet na lijecenju).. bio je okorjeli alkoholicar do 2010, tada je usao u komunu, odradio program od 24 mjeseca, tamo ostao volintirati, pomagao ljudima, bio covjek za pozeljeti.. prije malo vise od mjesec dana poceo je opet piti, tko zna zasto, bio je u bolnici, na psihijatriji dva tjedna, pod teskom terapijom, neprepoznatljiv, zivi mrtvac.. nitko ga nije obilazio osim mene, cak ni obitelj.. ja sam mu bila podrska u lijecenju.. evo sad je opet u komuni a ja vise nemam snage cekati ga da izade, jednostavno zelim nastaviti sa svojim zivotom tamo gdje sad trebala odavno, kad sam vidjela koliko je daleko spreman ici, igrati se mojim osjecajima, manipulirati, lagati... jer nista drugo ni ne zna osim manipulirati i lagati..

Od 2010 godine do danas prošlo je pet godina. Pet godina. Pet godina si voljela čovjeka koji je bio čovjek za poželjeti. Čovjek kojeg si ti željela. Pretpostavljam da i on voli tebe. I da ste u vezi. To je jako mnogo vremena i, vjerujem, da malo ljudi ima tu sreću. Osjećaš se izdanom. I to je sasvim normalno. Ali i on je izdao samog sebe. Netko drugi bi bio spreman ići mnogo dalje, a da nema problem s alkoholom. On je napravio recidiv. Poskliznuo se. Vjerujem da si samo jako mnogo ljuta i tužna i da ćeš prije nego što bilo što napraviš razmisliti više puta vrijedi li čovjek koji je pet godina bio čovjek kojeg si mogla samo poželjeti, vrijedi li on, ponovo postati čovjek kojeg samo možeš poželjeti.

[kosmata]

Eugenio kaže:

Od 2010 godine do danas prošlo je pet godina. Pet godina. Pet godina si voljela čovjeka koji je bio čovjek za poželjeti. Čovjek kojeg si ti željela. Pretpostavljam da i on voli tebe. I da ste u vezi. To je jako mnogo vremena i, vjerujem, da malo ljudi ima tu sreću. Osjećaš se izdanom. I to je sasvim normalno. Ali i on je izdao samog sebe. Netko drugi bi bio spreman ići mnogo dalje, a da nema problem s alkoholom. On je napravio recidiv. Poskliznuo se. Vjerujem da si samo jako mnogo ljuta i tužna i da ćeš prije nego što bilo što napraviš razmisliti više puta vrijedi li čovjek koji je pet godina bio čovjek kojeg si mogla samo poželjeti, vrijedi li on, ponovo postati čovjek kojeg samo možeš poželjeti.

Jako lijepo napisano.....ali....nije li malo ne-fer vući za sobom u ponor još ljudi ili očekivati da nečiji život stane ili se raspada dok ti sebe dovedeš u red?

[Muškica]

kosmata kaže:

Jako lijepo napisano.....ali....nije li malo ne-fer vući za sobom u ponor još ljudi ili očekivati da nečiji život stane ili se raspada dok ti sebe dovedeš u red?

Ma nije ništa kod nas ne fer.
Sve je fer.
Ljubav je bitna
Serem i karikiram.
Od muke.
Ono: pruži ruku pomoći, pruži ruku pomoći, pruži ruku pomoći.......
Budi uz...budi uz...ostani uz...pomozi.
A ako ne uspijeŠ slijedi legendarna rečenica: nije valjda da tražiš garancije za život?
Kako raspoznati onaj momenat kad je bolje šut u guzicu od zagrljaja podrške?

[King Elvis]

Senescence kaže:

Jebem ti alkohol.
Ovo sto sam si uz njega priustio u zadnjih mjesec,mjesec i pol dana nisam cijeli život.
Toliko neugodnosti,blama,sramote,štete i depresije prouzrokovane zbog njega.
Sto je najbolje uopce nisam redoviti konzument nego socijalni cuger,ono,zabave,izlasci i slično.
Znali bi proci mjesci da ga ne popijem ni kap ili da me vec nakon druge pive satre tolika glavobolja da mi nije do ničega.
Ni u zadnje vrijeme nisam pio svakodnevno, iako su dani uz cugu postali redovitiji jer imam takvu ekipu na poslu, ali je njegova konzumacija u mom slucaju postala naumjerena.
Ne zelim da ovo zvuci kao neko opravdanje ili prebacivanje krivnje na ekipu sa posla, kriv sam ja, oni su ok decki samo,jbga,vole malo popiti a mene tesko "natjerati" na zlo pa i ja udri sa njima.
Uglavnom, zadnjih par puta kada sam bio mortus pijan, doslovce rupe u pamćenju i sllične stvari, su me natjerale da ga se kompletno rijesim iz zivota.
Sramota me neke ljude pogledati u oči a depra i stres prouzroceni time me doslovno izjedaju iznutra.
Znam za ljude koji su radili svakakve gadosti kada su bili cuga, moje ponasanje nije ni blizu toga, ali me upravo to sto je pod njegovim utjecajem iz mene izasla osoba koju ne poznajem i za koju sam mislio da je nemoguce da je imam u sebi prenrazilo.

Klasičan dipsomanski alkoholizam,
Ne može bit jasnije, točno si to opisao.
Obavezno kod svog liječnika pa će te on uputiti dalje.
Ukoliko ne budeš išao razvijat će se dalje.
To je još ništa u šta si upao, bit će mnogo gore.
Pomoći nema osim lječenja.
Zato, nemaš šta čekati.

[Eugenio]

kosmata kaže:

nije li malo ne-fer vući za sobom u ponor još ljudi ili očekivati da nečiji život stane ili se raspada dok ti sebe dovedeš u red?

Tvoje pitanje se, ako se hoće, može shvatiti općenito. I u tom slučaju, barem kako ja vidim stvari, ono se jednako odnosi na sve – ono se ne odnosi samo na odnos ovisnika i njegova partnera već i na odnos x osobe koja ima ili zapada u y problem i partnera te osobe. Kako će te dvije osobe izaći na kraj s tim problemom, ne znam. Ali da nije fer vući nekoga za sobom u ponor, nije, i da je infantilno očekivati da će jedan život stati i/ili se raspadati sve dok se drugi život ne dovede u red, je.

[dakky21]

Pitanje... kako objasniti stanje u kojem čovjek gubi kontrolu nad vlastitim tijelom (npr. hodanje po stepenicama) kad je trijezan, a nakon 5-6 gemišta hoda normalno?

Frend ima taj problem, pije svaki dan 2-3 litre gemišta i kad se probudi ne može sići niz stepenice bez da popije par cugi, svjestan je tog problema i kako mu mogu pomoći?

[Dehumanizer]

pozdrav.
imam 23 godine i samo to ću reći. moguće je da sam zaglibip previše u čašu. imam paranoje. pisao sam o tome na MK.
zanima me jesam li premlad za alkoholičara? znam da je pitanje glupo, ali ja mislim da se mogu kontrolirati. znam apstinirati i po tri tjedna i opet po starom programu( opijavanje po par puta tjedno). a možda se ja zavaravam. inače kako živim ( teški pušač, lijen, volim popit) sam dosta fit ( žilave sam građe od sporta) pa se tješim da posjedujem tu neku dozu samodiscipline. opet možda se ja zavaravam ( racionalizacija mozga, tipa mogu prestat kada hoću).
kada sam napisao opijavanje, baš mislim na binge drinking. prvo pivo u velikim količinama, kada me šusne, onda sva ostala pića jer mi nije bitno samo da se ide " with flow"
ja smatram da su mi šanse fifty fifty da imam problem

[NickaNemam]

Pozdrav svima. Otac mi je alkoholičar. Mi smo to skužili prije tri godine,ali tko zna koliko dugo to traje zapravo. Brat i ja smo već odrasli i godinama nezživimo sa roditeljima pa se je lakše to sve i skrivalo. Imali smo nekoliko baš ono fuj situacija gdje je i policija intervenirala. Svake godine kad dođe vrijeme za peći rakiju kod njih doma cirkus ( to se odnosi na sanje tri godine). Naravno kad predlozis liječenje to je strašna uvreda jer on to me treba,on može prestati piti samo ne želi jer ima ........ umetni problem po želji. On naravno nije kriv,mama je kriva,brat je kriv ,ja,susjedi,... Tipična priča. Prošli tjedan je sve eskaliralo,mamu sam dovela kod nas,a nju zvala policiju. Oni su ga odveli na hitnu,jer je bio sam u kući (mi živimo u drugom gradu) pa da si nešto ne napravi. Hitna ga je prosljedila u Popovaču. Prvo su ga htjeli pustiti kući nakon dva dana jer ga ne mogu zadržati nema prijave pa ono slobodan čovjek. No situacija se promijenila kad je doktor pokušao razgovarati o liječenju. Nemam pojma sto je izveo,mogu samo misliti koliko je poludio jer je potpuno uvjeren da nema problem. Naprvio je cirkus i ostavili su ga na prisilnom liječenju mjesec dana. Strašno je ljut na mene jer sam mu "sve to ja zakuhala" ,od mame će se razvesti,tu smo ga strpali da ga se rijesimo,... Ima 65 godina. Još uvijek sam sva izgubljena,ljuta,tužna. Ako netko zna ta liječenja prisilna kako funkcioniraju sto očekivati,mogu li mu to još produžiti ili se definitivno vraća za mjesec dana? Hoće li mu doprijeti do mozga da sam to napravila zbog njega ili će ostati u tom svom filmu? Rekla sam mu da je ovo zadnje sto radom za njega,ako će se liječiti svi ćemo biti uz njega jer ga volimo,sto god bude trebalo ćemo napraviti,ali sko se vrati kuci i odbije daljnje liječenje ostaje sam. Oprostite sto sam se raspisala ovo mi je došlo kao ispušni ventil. Oprostite na greškama pišem sa moba

[Uranija]

NickaNemam kaže:

... Ima 65 godina. Još uvijek sam sva izgubljena,ljuta,tužna. Ako netko zna ta liječenja prisilna kako funkcioniraju sto očekivati,mogu li mu to još produžiti ili se definitivno vraća za mjesec dana? Hoće li mu doprijeti do mozga da sam to napravila zbog njega ili će ostati u tom svom filmu? Rekla sam mu da je ovo zadnje sto radom za njega,ako će se liječiti svi ćemo biti uz njega jer ga volimo,sto god bude trebalo ćemo napraviti,ali sko se vrati kuci i odbije daljnje liječenje ostaje sam. Oprostite sto sam se raspisala ovo mi je došlo kao ispušni ventil. Oprostite na greškama pišem sa moba

On je sad u fazi negiranja dok ga ne strefi deliruim tremens zbog apstinencije. Obično se tad malo prepadnu i onda opet po starom.

Ako ni nakon mjesec dana ne želi liječenje (liječenje bez pristanka ne funkcionira), ići će doma, ali je onda pitanje što će biti s majkom jer alkoholičarska psiha s vremenom samo sve više propada i ličnost se totalno mijenja a la Jekyll/Hyde.

Ostat će samo sebično negiranje svoje odgovornosti i utapanje u piću. U međuvremenu će maltretirati nju zbog neriješenih stvari iz prošlosti.
Onda će ga pucati napadi i u kratkim vremenima dok ne pije i bit će prisiljen liječiti se, a onda će biti jako teško.

[NickaNemam]

Iskreno nadam se da će ga opaliti opaka epizoda Delirum tremensa jer bude ukakan kao grlica kad mu je zdravlje u pitanju. Iako sve loše posljedice zna tek kad ga nešto zdrma reagira,tako je bilo da pušenjem nakon 30 g. čmarenja prestao je u jednom danu kad se uplašio,bilo je kriza,ali više nije zapalio. Koliko god čitam o ovom problemu nisam ništa pametnija,samo se više ne grizem jer vidim da je ovo najbolje i za nas i njega. Kako se nije danima trijeznio,baš se ubijao od čiste rakije,a i prije toga je popoio barem malo pive,i sto bi mu već došlo u ruke prepostavlham da je delirium tremens neizbježan? Osjećam se zatočeno u svojoj glavi jer stalno pokušavam smisliti sto dalje? Koje korake poduzeti kad izađe,da li je moguće zaštiti i nas i njega ili uvjek jedna strana puši. Da li je zaista toliko odljepio da neće uvidjeti da ima problem koji nas sve skupa pogađa. Strašno mi je jer to nije moj otac kojeg se sjećam dok smo svi još živjeli skupa,tata koji je svjet okretao za nas

[Muškica]

NickaNemam kaže:

Osjećam se zatočeno u svojoj glavi jer stalno pokušavam smisliti sto dalje? Koje korake poduzeti kad izađe,da li je moguće zaštiti i nas i njega ili uvjek jedna strana puši. Da li je zaista toliko odljepio da neće uvidjeti da ima problem koji nas sve skupa pogađa. Strašno mi je jer to nije moj otac kojeg se sjećam dok smo svi još živjeli skupa,tata koji je svjet okretao za nas

Poduzela si sve što si mogla. Ako stari ne dođe sebi nakon svega, ja ne znam što bi ti trebala dalje. Kad izađe ako ne bude apstinirao i opet počne piti i raditi probleme opet zovi policiju. Grozno jest, ali druge nema.
Ima...trpjeti njegova sranja
I moj stari opet cuga. Već se liječio sto puta. Sve zna.
Živi ko pas. Užas jedan za gledati. Mislim da ako ovako nastavi da mu nema duga života. Molila sam ga da se ide liječiti, zvala hitnu, bila kod njegovog doktora....svi su me da prostiš odjebali. Još mi stari veli, e jesi me sjebala što si bila kod doktora jer sad ne mogu do normabela.
Što sam mu više pokušavala pomoći, skužila sam da ja odlazim vrit za ozbiljno.
Zato sam se maknula skroz. A ako se i kad se odluči stvarno liječiti i pomoći sam sebi, doći ću ako me pozove.

[mila8787]

Eugenio kaže:

Od 2010 godine do danas prošlo je pet godina. Pet godina. Pet godina si voljela čovjeka koji je bio čovjek za poželjeti. Čovjek kojeg si ti željela. Pretpostavljam da i on voli tebe. I da ste u vezi. To je jako mnogo vremena i, vjerujem, da malo ljudi ima tu sreću. Osjećaš se izdanom. I to je sasvim normalno. Ali i on je izdao samog sebe. Netko drugi bi bio spreman ići mnogo dalje, a da nema problem s alkoholom. On je napravio recidiv. Poskliznuo se. Vjerujem da si samo jako mnogo ljuta i tužna i da ćeš prije nego što bilo što napraviš razmisliti više puta vrijedi li čovjek koji je pet godina bio čovjek kojeg si mogla samo poželjeti, vrijedi li on, ponovo postati čovjek kojeg samo možeš poželjeti.

zaista lijepo napisano.. srce me boli i dusa mi se para kad se sjetim kakav je covjek bio dok je prezirao alkohol i kakav je bio taj kratki period kad je recidivirao.. najgore mi je jer mi ne daju da razgovaram s njim jer nisam clan obitelji, ja sam, eto, samo jedna djevojka s kojom je on bio u vezi jedan duzi period svog zivota i koja mu je jedina bila pomoć u to vrijeme recidiva.. nedostaje mi.. uzasno mi nedostaje

[kosmata]

mila, nemoj misliti da ti solim pamet, ali jednostavno shvati da to nije ista osoba.

[Eugenio]

dakky21 kaže:

Pitanje... kako mu mogu pomoći?

Možeš mu pomoći na način da ga odvedeš u bolnicu. Jedino tako. Prijatelj ti je razvio jaku fizičku ovisnost o alkoholu. U bolnicama je uobičajeno da postupak odvikavanja započne u jedinicama s intenzivnim nadzorom, odnosno detoksu, a da bi se izbjegao delirium tremens i ostale neželjene posljedice.

Dehumanizer:

Kako bude vrijeme prolazilo vidjet ćeš kako stoji ta stvar s pićem i ti. Nisi premlad da bi bio alkoholičar i ne govorim ti ovo s visoka. Iz svog iskustva i iz iskustva gledanja tolikih ovisnika jako sam pesimističan kada je u pitanju alkoholizam kod mladih ljudi. Možda kod tebe bude drugačije. A možda i nisi alkoholičar, ili možda jesi i možda čitav život budeš društveno neupadljiv alkoholičar. Ne znam. Kao i kod svega i ova stvar s pićem ovisit će o dva čimbenika. Odudaraš li od društva kada je u pitanju alkohol. Ometa li ti alkohol, i ako da, do koje mjere, ispunjavanje onih društvenih uloga koje igraš. A s druge strane, ovisit će o tomu kako ti gledaš na sve to skupa. Ako se smatraš alkoholičarom onda jesi, čak i ako neko zamišljeno uže društvo ne smatra da jesi. Bilo bi lijepo da nisi. Neka te činjenica da se pitaš jesi li ili nisi podsjeti da će ti alkohol puno dati, davati i davati, a na koncu po trostruko većoj cijeni tražiti.

[mila8787]

kosmata kaže:

mila, nemoj misliti da ti solim pamet, ali jednostavno shvati da to nije ista osoba.

znam, i to mi je jasno.. prije nego je otisao u komunu molio me da ga cekam, rekla sam da hoću.. sve više mi se cini da sam ti zapravo rekla samo da ga umirim, da bezbrizan (što se toga tiče) ode u zajednicu.. recidivirao je, vjerujem da će recidivirati opet, jer očito je da se ne zna nositi s određenim problemima.. pa ne može se njega staviti u stakleno zvono i skrivati ga od svakog problema jer je on liječeni ovisnik o alkoholu pa da ne recidivira.. a on to očekuje

[Eugenio]

NickaNemam kaže:

Otac mi je alkoholičar.

On će, jasno, izaći iz Popovače. Ne znam na koju foru su ga uopće digli da ostane ili što li je to on napravio, a da bi ga prisilno zadržali. Postoje i neki zakoni koji štite bolesne od zabrinute okoline kao što i postoje zakoni koji štite zabrinutu okolinu od bolesnih. Ali to je sada najmanje bitno. Čini mi se važnim napomenuti da ne trebaš imati nikakav osjećaj krivnje jer ništa krivo nisi napravila. A do tog zaključka si, čini mi se, i sama došla. Ako se on ne odluči promijeniti izgleda da jedino što vam preostaje jest da ga tvoja majka napusti. Za početak privremeno. A ako on baš želi piti i ne vidi baš nikakav problem, onda trajno. Može za početak biti kod tebe ili brata. U suprotnom opet zvanje policije, hitne …i tako u nedogled. S vaše strane stvari trebaju biti nedvosmisleno postavljene i nema labavo. Da bi došlo do nekog sretnog kraja nužno je da on prestane piti. Ako takvog kraja nema, nije da je veselje, ali opet mi se čini sretnijim kao Miškica otići nego duljiti tu agoniju.

Ja kao liječeni alkoholičar imam na raspolaganju Klub liječenih alkoholilčara, Anonimne alkoholičare, kada bi upao u recidiv, imao bi na raspolaganju te ove te one bolnice. Žao mi je što vi nemate toliko opcija koliko ih alkoholičar ima, jer je vama jednako teško, ako ne i teže… Nije krv voda pa da samo nastavite dalje. Imate li vi kakvu stručnu pomoć. To pitajte svo ovo naše dobro plaćeno stručno i medicinsko osoblje.

[Eugenio]

Svako piše i daje savjete iz nekog svog iskustva! Hoćeš li ti ostati s njim to mora biti i bit će odluka iz tvog srca. Dakako, valja uključiti i pamet. A bome imaš i ti sada vremena da razmisliš. I o njemu, o vašem odnosu, o sebi. Čini mi se pametnim da nastaviš sa svojim životom i da lijepo i temeljito razmisliš o svemu tomu skupa, a ovo:

mila8787 kaže:

recidivirao je, vjerujem da će recidivirati opet, jer očito je da se ne zna nositi s određenim problemima.. pa ne može se njega staviti u stakleno zvono i skrivati ga od svakog problema jer je on liječeni ovisnik o alkoholu pa da ne recidivira.. a on to očekuje

se čini kao vrijedno za razmišljanje. Prvo, tvoje vjerovanje uopće ne mora biti istinito. Od trenutka kada izađe iz komune pa sve do kraja života, bila ti s njim ili ne, on ne mora recidivirati. Nije to neka nužnost. A drugo, i važnije, jest da liječenje ovisnosti nikada ne smije stajati na uklanjanju sredstva ovisnosti. Treba nastaviti raditi na sebi. Putem psihoterapije ili što-ti-ga-ja-znam. On mora moći rješavati probleme i biti spreman da se problemi strovaljuju na njega, bio on ovisnik ili ne. Nije lijepo, a i nezrelo je, kada se alibi za ne suočavanje s problemima traži u činjenici da je liječeni ovisnik. I ja sam takav ponekad bio u jednoj svojoj dugogodišnjoj vezi… razlog zašto je ta veza propala jednim dijelom se nalazi i u tome. Ali opet. Najbolje ćeš ti znati.