nezadovoljstvo sa svim u životu

[malamicika]

to mi je bio jedan od najzabavnijih trenutaka

[ubu]

radical change kaže:

Ukratko odbijaš preuzeti odgovornost za svoj život, i sve ono što su ti rekli je istina. Godine ti idu i odrasti moraš. Tvoje druženje sa ljudima sličnih problema je linija manjeg otpora, nastojiš naći utjehu a ne promenu. Negativni ciklus razmišljanja ti neće pomoći da razmišljaš pozitivno i ne gledaš samo loše stvari u svom životu nego za promjenu i one dobre.
Činjenica, nisi više djete, 25 ti je godina, moraš završiti fakultet, zaposliti se, izlaziti, proći nekoliko veza da bi izabrala životnog partnera, moraš se družiti s ljudima da bi uspjela u karijeri, moraš izaži iz čahure u kojoj se naaziš. Prije svega to moraš željeti i zasukati rukave, svaki put kad poželiš ići dolje moraš sebi reći e baš neću, idem van, idem nazvati ovog, idem se javiti na drugi tečaj, idem tražiti posao.. i forsirati sebe da pozitivno i preuzimati inicijativu nad svojim životom.

Sa svakom godinom ćeš imati viš obvza sa kojima ćeš se morati nositi, o je veliki problem ako nisi spremna preuzeti odgovornost.
Ti bi voljela da je netko drugi kriv, li posljednjih godina sve životne odluke donjela si sama.. nitko te na to nije prisilio. Netko drugi može biti kriv samo zato što nisi u tanju bolje odabrati..

visis non stop na psiho temama a curi koja tipka da boluje od depresije i socijalne fobije pises "moras", ako si ikada bolovao od depresije ili od socijalne fobije ili barem procitao nesto o tome onda bi trebao znat da ovo kaj si napisao je nemoguca misija za osobu koja pati od navedenog, barem ne dok se ne iskobelja iz tog stanja, a to se postize ili lijekovima ili nekom drugom vrstom strucne pomoci. Izigravas nekog dezurnog psihologa a pojma nemas, ne sumnjam u tvoje dobre namjere ali dobro se prije informirat prilikom davanja savjeta takvoj osobi.

[malamicika]

ubu kaže:

visis non stop na psiho temama a curi koja tipka da boluje od depresije i socijalne fobije pises "moras", ako si ikada bolovao od depresije ili od socijalne fobije ili barem procitao nesto o tome onda bi trebao znat da ovo kaj si napisao je nemoguca misija za osobu koja pati od navedenog, barem ne dok se ne iskobelja iz tog stanja, a to se postize ili lijekovima ili nekom drugom vrstom strucne pomoci. Izigravas nekog dezurnog psihologa a pojma nemas, ne sumnjam u tvoje dobre namjere ali dobro se prije informirat prilikom davanja savjeta takvoj osobi.

napokon neko razuman, mislila sam da ovdje borave samo ovi entuzijasti kojima je sve moguće samo ako se potrudiš, osim par ovih koji su bili fini, od svih ovih "savjeta" sam se osjećala samo gore, napišem problem i doživim napadanje, hajd da nisam ništa uradila da mi bude bolje a ja prošla kroz sve dostupne terapije i mogućnosti i onda mi neko govori kako ne preuzimam odgovornost

[anin1]

malamicika kaže:

Uglavnom mrzim sve u vezi svog života, od mjesta u kojem živim, fakulteta koji studiram, okoline, ništa mi ne ide kako treba, osjećam se skroz nesposobno, koncentracija mi je užasna, imam dojam da više nisam sposobna učiti ništa, nemam priliku raditi ništa što volim osim gledati filmove i serije, od tog mi se život uglavnom i sastoji.

To traje preko 10 godina, kako se god pokušam izvuči iz svega uvijek se vraćam na isto, bez obzira što uradila koliko se trudila na kraju život mi izgleda isto godinama kao da sam u nekom živom blatu i ne mogu se isčupati. Većina ljudi nezadovoljna je nečim u životu, a ja sam baš svim, nekad mislim da sam prokleta koliko god glupo zvučalo i eto me sad tu pišem u nadi da će biti neko tko razumije ovo stanje

I jel ti dosta toga? Al zbilja dosta? Toliko dosta da želiš promijenit ploču...okrenut list isl?
Prvo, mora ti zbilja bit dosta.Al zbilja!
Drugo, moraš shvatit da je sve u tebi i da sve počinje od tebe! Zapravo ti ništa drugo ni ne bih morala napisat, jer dok to ne shvatiš pomaka neće biti, a kad shvatiš, drugih savjeta ti neće trebati..

Stavi 5 ljudi u istu životnu situaciju, iste okolnosti, pa da vidiš kako će doći do 5 različitih ishoda..hoću ti reći - ti si šef svoga života. Nema prokletstva, urote, nema scenarija koje netko drugi piše, nema lutki na koncu. Osim naravno, ako ti izabereš to biti - lutka na koncu.

Dobila si neke životne karte, igraj sad s njima. Ako si godinama (kažeš desetljeće) u nekoj situaciji i vidiš da nije bolje da se ne mijenja, počni igrat. MIjenjat. Ne ponavljaj istu priču s nadom u drugačiji rezultat.
Primjer: Ako ja pečem kolač uvijek na isti način i svaki put mi zagori jer sam ga pekla 2 sata na 250 umjesto 45 minuta na 180 - pa glupa sam ako opet radim isto, pečem 2 sata na 250 očekujuću drugačiji rezultat.

Dakle, promijeni nešto. Ti biraš što.

A sad ću se vratit na početak mog posta. Jel ti zbilja dosta? Prvo o tom razmisli i to riješi, jer vidiš, ima jako puno ljudi koji pričaju da bi oni nešto drugo al eto, i ovo i ono i cijeli svijet im to onemogućuje..Oni zapravo sami biraju ostanak u tom svom stanju kakvo je. Što ti biraš?

[anin1]

malamicika kaže:

napokon neko razuman, mislila sam da ovdje borave samo ovi entuzijasti kojima je sve moguće samo ako se potrudiš, osim par ovih koji su bili fini, od svih ovih "savjeta" sam se osjećala samo gore, napišem problem i doživim napadanje, hajd da nisam ništa uradila da mi bude bolje a ja prošla kroz sve dostupne terapije i mogućnosti i onda mi neko govori kako ne preuzimam odgovornost

Terapije su svakako ok i način su da si pomogneš i osvijestiš neke stvari i da, jesu jedan od načina preuzimanja odgovornosti.

Nije "SVE" moguće ako se potrudiš, glupo je to i pomislit, mogu se trudit poletit cijeli život al je činjenica da ću se prije ili kasnije u tim pokušajima ubit kao Ikar, no trebaš svoje ciljeve odredit što realnije, i da, kad ih odrediš trebaš poduzet korake prema tom cilju..

Ako se trudiš, naravno nema garancije da ćeš u svom naumu i uspjet, ali ako se ne trudiš što će biti? Odgovori sama.

[malamicika]

ja bih stvarno voljela da se za mene prestanu lijepiti ovi fanataci koji znaju samo troljakati nešto o odgovornosti. mislim u čemu je problem jel zračim nekom vibrom koja vas privlači ili je nešto u komunikaciji ili je ostalo vrlo malo razumnih ljudi pa statstički gledano na svaku razumnu osobu naleti 10 nerazumnih?

ne znam jel vi uopće čitate što pišem ili koji vrag, ali eto de života ti reci mi što bi ti uradila da si ja, da si na mom mjestu, nemoj mi prosipat tu neke beskorisne filozofije, reci što bi napravila da si na mom mjestu i dobro se zamisli u toj situaciji, imaš i dovoljno detalja, ovdje svi kao da pišu neke romane popularne beskorisne psihologije, dobro shvatila sam znate filozofirati, ima podforum i za to, a to nije ovdje

[katarina32]

Stvarno teska prica posebno sto godinama obilazis psihijatra a nema pomaka nego sve gore...vjer.ti terapija to sto su ti dali za depresiju nije pogodjena....to su ti vjerojatno vec rekli na raznim psiholoskim forumima...s depresijom je tesko, al izgleda da te opet ceka isti put u tom smjeru znaci traziti lijecnika i novu terapiju...bez toga nece ni ovi drugi elementi tvog zivota ic nabolje...takodjer istovremeno probaj duhovno radit na sebi ok, ako ti ne pase luise hay trazi nesto drugo toliko tih pravaca danas ima da sigurno mozes nesto naci za tebe..ja ti mogu poslat na pp sta je meni pomoglo...drzi se

[anin1]

malamicika kaže:

ne znam jel vi uopće čitate što pišem ili koji vrag, ali eto de života ti reci mi što bi ti uradila da si ja, da si na mom mjestu,

Hoćeš tuđi recept za svoju sreću, što je besmisleno, jer nema dvije osobe koje su iste niti je isti recept primjenjiv za sve.
Zašto studiraš fakultet koji mrziš? Kreni od toga ne studiraj ono što mrziš, čemu to? Ako pak misliš da to moraš studirat jer će ti ta diploma donijet kasnije korist, e onda imaš cilj pa kad studiraš, ne misli da to mrziš, već o tom cilju koji ćeš ostvarit..
Ljudi oko tebe...kloni se onih koje ne podnosiš, a one koje ne možeš izbjeć svedi na najmanju mjeru i svakako im probaj naći dobre strane pa kad ih vidiš, i kad te počnu nervirati, nemoj stalno mislit o onom što kod njih ne voliš, nađi nešto što je na njima ok i toga se drži ko pijan plota.
A to da ti ništa ne ide..Smanji očekivanja, neznam možda od sebe očekuješ perfekciju, ako je tako, to smanji, i prihvati se...ako ti nešto ne ide, pa čovjek si, nisi stroj, a i stroj je ponekad sfuša..

[malamicika]

euphoriah kaže:

I ja se godinama mucim sa istim problemima kao i ti. Imam maalo vise godina od tebe. Ali,ti mi ne djelujes kao da imas socijalnu fobiju,koliko te citam zauzimas se za svoje stavove i branis ih,hocu reci kao da si malo i "svadjalaci" nastrojena,sto je pohvalno,jer ja u svojim najgorim strahovima sam se bojala i preko neta dopisivati sa ljudima,a uzivo da i ne pricam. Nemam ti neki poseban savjet dati,sto se mene tice ,nekako to nakraju ispadne,prihvati takav zivot. Imam osjecaj Bog kada je stvarao sudbine ljudske,nekima je dao srecu,nekima tugu. Ja sam sa ove druge strane,nepravedno jako.

i mene je prije bilo strah pisati na forumu, na jedan sam se registrirala i počela pisati tek nekoliko mjeseci poslije i uvijek je bilo onog što ću napisati i što će neko misliti o meni i prije sam šutila svima bilo uživo, a preko neta i nešto mi je došlo, shvatila da me ljudi podjebavaju stalno, a to mi nije bilo najgore nego ono koliko sam se osjećala poniženo jer nisam ništa rekla pa sam se tako pretvorila u svađalicu i taj mi osjećaj više paše i mogu reći da sam na polju soc. fobije donekle i napredovala. Znam da se često nema što reći, savjetovati ali mi znači ovo puno više nego ijedan savjet, ja znam da sam duboko u ovome i da sam ispucala zasad sve moguće opcije, pokušavala sam svašta, a tu je što je podrška znači puno uvijek, kao i razumijevanje

ubu kaže:

e a ovo je bas dobro napisano, tako ni ja curi ne mogu dat neki koristan savjet i potpuno je razumijem ako se ponekad nazivcira na napisanu floskulu od strane nekog forumasa. Ja jedino sto mogu napravit je to da vas mogu potapsat po ramenu i rec jebiga, i to je ponekad okej

ovi neki su me izbacili iz takta skroz nisam se tako naljutila dugo vremena i sad se pitam zašto se zamaram s nekim tamo ljudima, ali baš izludi, imam osjećaj da više ne mogu ništa reći da me ne spopadne masa nekih ljudi sa nekom filozofijom o odgovornosti

katarina32 kaže:

Stvarno teska prica posebno sto godinama obilazis psihijatra a nema pomaka nego sve gore...vjer.ti terapija to sto su ti dali za depresiju nije pogodjena....to su ti vjerojatno vec rekli na raznim psiholoskim forumima...s depresijom je tesko, al izgleda da te opet ceka isti put u tom smjeru znaci traziti lijecnika i novu terapiju...bez toga nece ni ovi drugi elementi tvog zivota ic nabolje...takodjer istovremeno probaj duhovno radit na sebi ok, ako ti ne pase luise hay trazi nesto drugo toliko tih pravaca danas ima da sigurno mozes nesto naci za tebe..ja ti mogu poslat na pp sta je meni pomoglo...drzi se

ti me poznaješ bolje od ostalih i moje uspone i padove, eto makela se s jednog foruma na drugi ne znam više što raditi

euphoriah kaže:

Ali,da se nadovezem na svoj post,da ne ispadne bas sve tako crno,meni je ipak bolje,nego sto mi je bilo kad sam bila u tvojim godinama,zapravo puno bolje,ali to ti je ono nesto prokleto u ljudima da im nikad nije dosta,i da nikad nisu zadovoljni. Mogu ti i ja poslati na p.p. Sto mi je najvise pomoglo.

pošalji

[malamicika]

anin1 kaže:

Hoćeš tuđi recept za svoju sreću, što je besmisleno, jer nema dvije osobe koje su iste niti je isti recept primjenjiv za sve.
Zašto studiraš fakultet koji mrziš? Kreni od toga ne studiraj ono što mrziš, čemu to? Ako pak misliš da to moraš studirat jer će ti ta diploma donijet kasnije korist, e onda imaš cilj pa kad studiraš, ne misli da to mrziš, već o tom cilju koji ćeš ostvarit..
Ljudi oko tebe...kloni se onih koje ne podnosiš, a one koje ne možeš izbjeć svedi na najmanju mjeru i svakako im probaj naći dobre strane pa kad ih vidiš, i kad te počnu nervirati, nemoj stalno mislit o onom što kod njih ne voliš, nađi nešto što je na njima ok i toga se drži ko pijan plota.
A to da ti ništa ne ide..Smanji očekivanja, neznam možda od sebe očekuješ perfekciju, ako je tako, to smanji, i prihvati se...ako ti nešto ne ide, pa čovjek si, nisi stroj, a i stroj je ponekad sfuša..

rekla sam da se staviš na moje mjesto, da zamisliš da si ja, ali zapravo ni ti ne bi znala što uraditi jer realno imam opcija ko riba u akvarijumu i to onom malom i ne razumiješ kako je onda čuti da sam ja odgovorna za to.
napisala sam već zašto sam upisala taj faks, nisam imala priliku drugi, a i treća sam godina i ne vrijedi baciti sav trud sad. Fakultet je samo jedan dio toga, ne očekujem da mi sve bude super u životu, nego barem nešto za što ću reći e za ovo vrijedi živjeti, ovo je nešto što volim, ovo je nešto u čemu sam uspješna...
a ljudi ja više i ne srećem ljude, zbog čega sam i htjela upisati tečajeve ali eto opet nemogućnost.
znam što bi me učinilo sretnom, ali nisam u stanju ostvariti to i svaki put kad pokušam vračam se na isto i uvijek pišem o tome na nekom tamo forumu, a lakše je podijeliti sve s nekim, pa makar i strancima, nego držati u sebi

[G-spot]

malamicika kaže:

evo ovako, slijedi jedan dugački post ....

Znao sam.. Joooj mrzim kad sam u pravu :P

Dakle G-spot sad nemam prijatelja, mogla bi naći nekog za ovakve stvari ali to mi samo škodi

Shvaćam. Nažalost, morat ćeš ga pronaći. Ne takvog prijatelja već.. više o tome možda na PM.

Ak ne uspiješ pronaći pravog prijatelja, ja ću ti to biti. Tko zna možda ideja prođe

I da, na kraju, želim zaista riješiti problem, upravu si ne mislim da ću ga riješiti preko interneta, pričala sam sa masom ljudi s psihičkim problemima i uvijek se vrti ista priča:"preuzmi odgovornost, problem je u tebi, ne želiš ništa promijeniti, niko neće ništa uraditi umjesto tebe..."

Kad pišem na forumima to je da pronađem ljude koji se osjaćaju kao ja jer nekako je sve lakše kad neko ima ideju o čemu pričam ako postoji neko ko će reći konkretno na čemu raditi korak po korak kako raditi, super, ali mislim neko ko ne može sebi pomoći teško da može i meni, voljela bih zapravo čuti što napraviti a da je izvodivo i stvarno efikasno

Shvaćam ali to se ne radi tako. OK lijepo je kad se nađe netko tko je u sličnome problemu (čisto kao utjeha) no to ti sad nije cilj niti će te dovesti igdje.

To svo stanje u kojem jesi dade se brzo promijeniti ali da bi se to dogodilo morat ćeš imat prijatelja kojem ćeš vjerovati i koji će znati što da radi s tobom.

Al ovak od kuckanja po tastaturi i šoranja po internetu s onima koji te tješe i ne tješe.. ne bu bilo niš Micika :P Nažalost to je samo gubljenje vremena...

ps: btw zašto nisi zbubala (završila) faxs? Ne da ti se ili ti je zlo od nj ili.. trebala si ga već skončat, jelda?

[mario889]

malamicika kaže:

a ljudi ja više i ne srećem ljude, zbog čega sam i htjela upisati tečajeve ali eto opet nemogućnost.
znam što bi me učinilo sretnom, ali nisam u stanju ostvariti to i svaki put kad pokušam vračam se na isto i uvijek pišem o tome na nekom tamo forumu, a lakše je podijeliti sve s nekim, pa makar i strancima, nego držati u sebi

probaj sa necim krajnje neobaveznim, planinarski klub, teretana... nesto bez striktnog rasporeda i ustogljenih pravila. kaj se tice terapije i lijekova, promjeni psih. i kreni od pocetka?
bilo kakve 'odgovornosti' ,za sada, zaboravi, samo ces dublje potonuti u beznadje.

[malamicika]

G-spot kaže:

Znao sam.. Joooj mrzim kad sam u pravu :P



Shvaćam. Nažalost, morat ćeš ga pronaći. Ne takvog prijatelja već.. više o tome možda na PM.

Ak ne uspiješ pronaći pravog prijatelja, ja ću ti to biti. Tko zna možda ideja prođe



Shvaćam ali to se ne radi tako. OK lijepo je kad se nađe netko tko je u sličnome problemu (čisto kao utjeha) no to ti sad nije cilj niti će te dovesti igdje.

To svo stanje u kojem jesi dade se brzo promijeniti ali da bi se to dogodilo morat ćeš imat prijatelja kojem ćeš vjerovati i koji će znati što da radi s tobom.

Al ovak od kuckanja po tastaturi i šoranja po internetu s onima koji te tješe i ne tješe.. ne bu bilo niš Micika :P Nažalost to je samo gubljenje vremena...

ps: btw zašto nisi zbubala (završila) faxs? Ne da ti se ili ti je zlo od nj ili.. trebala si ga već skončat, jelda?

ne vjerujem da će me iko sa foruma izliječiti ili riješiti moje probleme, to je pomalo nerealno. utjeha me neće odvesti nikuda ali je još uvijek bolje nego ništa. dok nisam boravila po forumima mislila sam da sam jedina u ovakvom stanju, u svojoj okolini sam se uvijek osjećala kao izvanzemaljac i uvijek je bilo ja na jednoj strani, a svi na drugoj.
a vremena imam da ga gubim

trebaju mi prijatelji ali prijatelji s kojima ću ići negdje, u kino, na izlete, na more, šetnje i svašta nešto, moj svaki odnos s ljudima u posljednjih 5 godina se sveo na pričanje, a pomalo mi je muka od pričanja, s nekim ljudima mi je i to bilo dobro, ali s vremenom se više nema što reći, kad se ništa ne dešava u životu i iznova se vrte iste priče postaje zamorno, samo želim ispuniti svoj život aktivnostima i želim osjećati pripadnost negdje, reći da sam dio nečega, da mi život bude više od sjedenja pred monitorom i prijatelj bi značio puno ali ne neki online prijatelj njih imam

da trebala sam završiti faks, bila sam ga prekinula na dvije godine, tad sam bila baš u teškoj depresiji nisam ni iz kreveta izlazila tako reći, ne cijele dvije godine, ali nisam imala volje. sad mi je ostalo 7 predmeta do diplome i opet ću ponavljati godinu, što mi i ne bi smetalo da ju završim bar u prvom semstru tj. do 2. mjeseca sljedeće godine, a znam da to neće biti tako jer ne mogu da učim dugo ništa, a ekonomija mi je smor posebne vrste, mada mi nikad nije bila teška kao sad

[malamicika]

mario889 kaže:

probaj sa necim krajnje neobaveznim, planinarski klub, teretana... nesto bez striktnog rasporeda i ustogljenih pravila. kaj se tice terapije i lijekova, promjeni psih. i kreni od pocetka?
bilo kakve 'odgovornosti' ,za sada, zaboravi, samo ces dublje potonuti u beznadje.

u planinarskom klubu ovdje su samo didovi a nije cilj da se družim s njima, u teretanu sam išla i na aerobik ljudi se baš i ne druže tu ne znam kako ljudi uopće sklope prijateljstvo na takvim mjestima, što bi uopće nekome rekla tu, na aerobiku je bilo ono osnovno odakle si, šta radiš i na tom je sve ostalo.
Obišla sam svih 5 psihologa/psihijatara koji su mi bili dostupni u blizini i neke u daljini, kad bi završila faks i zaposlila se to bi već bilo lakše da mogu financirati sebe i onda ići i malo dalje i birati bolje, tad bi išla na psihioterapiju s lijekovima sam završila, samo da mi je nekako što prije završiti s tim fakultetom

[katarina32]

Nisi blizu Splita možda (nisam sigurna)?...ja priređujem svakakva druženja, učenje talijanskog i sl...imam nešto talenta za to....

[malamicika]

nisam ni u istoj državi

[katarina32]

malamicika kaže:

nisam ni u istoj državi

[kuroishijin]

malamicika kaže:

evo ovako, slijedi jedan dugački post s kojim ću otkriti malo previše detalja o sebi koje nisam htjela ali eto...

Prvo hvala ti sto si tako otvorila.

Ne mislim da ta spika o preuzimanju odgovornosti uopce ima smisla.

Kako ti opisujes svoje stanje to je daleko od normalnog nacina rezoniranja I funckioniranja, mislim da uopce nemas bilo kakvu svjesnu kontrolu nad tim.

Kada bi bilo moguce samo jedan dan reci od danas se necu lose osjecati jer mi je dosta svega to bi bilo savrseno ali stvari ne idu tako ni blizu.

Ono sto ti zelim reci je da bi bilo dobro da si svjesna svog stanja u smislu:
- Da si svjesna da je to na neki nacin tvoj unutarnji problem, da vecina ljudi nema tako snazne i dugotrajne negativne emocije
- Da je ta negativnost ogranicavajuci faktor u tvojim svakodnevnim aktivnostima
- Da su ti osjecaji autodestruktivni – ogranicavaju te ali ti i ne daju da ih se oslobodis u smislu da ce se javiti prije ili poslije bez obzira sta ti poduzela
- Da probas shvatiti kako to sve djeluje na tebe sa ciljem da si bar malo bolje spremna kada se jave tipa:
Probala si naci tecajeve ali eto nisi uspjela a nadala si se da ce ovaj put bar nesto upaliti I biti bolje – vecina ljudi bi u istoj situaciji bili nezadovoljni ali to ne bi trajalo tako dugo I bilo tako snazno – znaci ako si svjesna da u slucaju bilo kakvog vanjskog neuspjeha ce biti okidac i dodatnih negativnih osjecaja te ce se isti pojaviti ali bar je malo drugacije kada ih ocekujes unaprijed i spremna si suociti se sa istim.

Sto se koncentracije tice – probaj raditi matematiku – osnovno tipa jednostavnih operacija zbrajanja, oduzimanja itd. – ako to radis redovno sat dva u tjednu to bi dugorocno ti trebalo pomoci, isto vrijedi i za krizaljke i pitalice. Koncetracija se da „trenirati“ ali se mora raditi redovno i ne ocekuj rezultate preko noci.

Nadalje bilo sta sto te uznemirava tipa lose vijesti na TV-u, agresivni filmovi i slicno izbjegavaj ili umanji.

O sebi probaj razmisljati pozitivno generalno - znam da ovo zvuci jako lagano ali nije ha ha.

[malamicika]

što misliš da bi neko tko ima ovakav život mogao biti sretan? Teško mi je zamisliti da bi neko ko provodi gotovo svo vrijeme za kompjuterom bez mogućnosti da ostvari ijednu svoju želju bio u stanju biti sretan ali eto ima nas svakakvih pa valjda i to postoji. pričaš o tome kao da je dio prošlosti i kao da se držim nekih prošlih emocija, a to je moja sadašnjost i ne vidim kako bi se mogla pripremiti za stalna razoračenja u svemu je li iko sposoban to uopće uraditi? ako je nek me uputi. Imam nekih pet važnosti u životu i ni na kojem polju nisam uspjela kako se nositi s tim

kod matematike recimo nemam problem, kad se radi o vježbanju zadataka mogu da se tom posvetim na duže vrijeme da me ne zamara jer mi predstavlja neki izazov i znam da mogu to riješiti jer je matematika čista logika s učenjem je druga stvar, puko čitanje, ponavnjanje i pamćenje besmislenih stvari koje ću ionako zaboraviti i to me dodatno demotivira učim nešto da bi zaboravila, a na kraju mi svako neće to trebati na radnom mjestu

i evo baš danas razmišljam kako neko uspije položiti sve predmete u semestru, sad pokušavam napraviti neki plan za učenje, a svi rokovi su zgurani u jedan mjesec, ako sad nešto naučim dotad ću sve zaboraviti, a ne mogu zamisliti da ponavljam nešto mjesecima, budući da ne mogu dugo učiti onda i ne mogu sve ostaviti za pred rokove

vijesti nisam nikad ni gledala, niti namjeravam. ne mislim o sebi ni pozitivno ni negativo, to sam što jesam nisam se sama napravila i dobra sam kakvih ima

[kuroishijin]

malamicika kaže:

što misliš da bi neko tko ima ovakav život mogao biti sretan?...

Ne znam ni šta ti želiš niti šta očekuješ od života a ni što te to točno čini sretnom, ali vidim puno filozofiranja pa eto da, mislim da i takva možeš biti ujedno i sretna...