Posao, trudnoća, čuvanje trudnoće - što je ispravno?

[dazzed and confused]

Čitam vas već neko vrijeme, ali ne volim pisati. Međutim, sad mislim da biste mi mogli pomoći.

Neko se vrijeme nasamo mučim s jednom stvari koju nikako sama ne mogu razriješiti, a dala mi je misliti Tija s ovim starijim postom na koji je dala link u razgovoru s jednom drugom trudnicom na forumu:

Tija Tija
Ja sam otišla na bolovanje odmah jer mi hrv. zakon to dozvoljava. Što se tiče trudnoća mogla sam raditi do zadnjeg dana jer su bile savršene ali nisam htjela. Zašto? Nije mi se dalo. Eto, iskreno i od srca. Više mi se sviđala ideja da dane provodim u điru ili u kući nego na poslu sa frustriranim babuskarama. E sad, Winči je spomenula poštenje. Da li je pošteno to što sam 'koristila' to pravo naspram onih žena koje zaista moraju mirovati? Nije pošteno, naravno, ali iskreno, boli me kita. A zašto me boli? Zato što pravde nema! Jel pošteno da se nezaposlene trudnice mahom 'zapošljavaju' kod privatnika poznanika čim zatrudne radi kakvog takvog prosjeka i onda dobijaju pare cijelu trudnoću? Čije pare? Jel pošteno da se ja, nakon 6 mjeseci moram vratit na posao jer se tih 6 mjeseci dobija 1500kn? Nije pošteno. Ali takav je naš zakon.
Jel pošteno da se moje dijete tretira i po rođenju obilježava kao nesposobno i invalidno a kad tražim invalidninu, dobijem racku i odgovor da je dijete zdravo? Nije pošteno, naravno. Ali zakon je takav. Zakoni se moraju poštivati.
Ako mi zakon omogućava trudnoću presjedit doma, to ću i učiniti. Ko mi zamjera, njegov problem.

Naime, trudna sam, a užasno mi je na poslu. Sigurna sam da ću nakon porodiljnog dati otkaz, a ostala sam trudna neplanirano (tražila sam novi posao); bilo mi je tako gadno na poslu da sam pila tablete za smirenje, liječnica mi nudi bolovanje za čuvanje trudnoće, ali ja u svemu tome imam ozbiljan moralni problem.

Naime – ja radim u znanosti, u akademskoj instituciji gdje većina žena spremno dolazi raditi do zadnjega dana, od par mjeseci djetetovog života počinje pomalo raditi. Onaj tko radi u akademskoj instituciji (fakultet) zna o čemu govorim – tamo vrijedi neki kodeks lojalnosti, posao je više od posla (i to mi upravo i smeta). Imam dojam da ću ako odem na bolovanje biti meta ogovaranja, zlobnih opaski, možda i podmetanja za ubuduće jer iako želim otići sa svog radnog mjesta ostajem u svojoj profesiji.

Moja kolegica s katedre je otišla na stipendiju u Švedsku i ostat će još godinu i pol, tako da je šef sam. Doduše, mogao je zaposliti još novaka i asistenata i vanjskih suradnika – ali mu se ne da. Ne znam kako će se riješiti moji kolegiji i tko će odraditi moj posao– morat će ih držati ionako preopterećeni šef. Premda – ne radi baš onoliko koliko bi htio da se vjeruje. Grozno je da je na našem odsjeku uvijek sve tako na knap, neorganizirano, kaotično... a ja dosta toga povučem da posao klapa koliko toliko solidno.

Problem je i u tome što je do sad šef sav posao ostavljao meni i kolegici (ona je otišla na stipendiju dijelom i da se spasi) i obje smo ogorčene, tako da sam ja dosad itekako odradila posla i posla za njega.

Da stvar bude teža – on je naglasio da očekuje da par godina još ne ostanem trudna i znam da će sada biti krš i lom kada saopćim da sam trudna, a osobito da ću na čuvanje. Ili da želim ostati svih 12 mjeseci na porodiljnom. Da se srediti da se bude formalno šest, i uz minimalne obaveze još šest doma, ali uz punu plaću, ali ja jednostavno ne mogu zamisliti da budem tamo, niti sat niti dan. I zbog još jednog razloga želim na bolovanje a zatim dati otkaz, odmah – trebam dovršiti svoj rad na projektu za koji nisam sposobna jer se sramim kako je to postavljeno, jer su me uvalili u glupu poziciju na račun moje mladosti i moram se izložiti totalnom frontalnom udaru na sljedećoj konferenciji koji mi nimalo ne paše. Ali njima je zabavno kako sam ja mlada i došla do tih nekih novih metoda koji će na dotičnom (nebitnom) kongresu biti ponovno pod linčom. Nemam snage za tuć se sa prestarjelim i zaostalim poluznanstvenicima. Njima je u redu da netko vuče tu ideju jer je «in» i odaje dojam da smo bitno mjesto, i imaju neku korist od svega toga, ali u biti ja sam pod stalnim udarom – da ironija bude veća - i pod njihovim udarom. No to je preteško za objasniti, pa molim da mi vjerujete ovo što sam rekla. Možda bih mogla puno postići, ali u danom okolišu, uz dane gabarite i projekte i konferencije na koje su me zatefterili (nema van, ne mogu sad objasniti zašto) i uz moj karakter – ja to ne mogu izdržati. Kad dođem doma hoću snagu za privatni život. Nisam Marie Curie i gotovo. Neki od njih su probali bit epohalni otkrivači, putem se razveli, žive ko psi, vire u čašicu i očekuju otprilike isti put i za mene. E pa ja to nisam u stanju.

Svjesna sam da cijela situacija tamo jako loše djeluje na mene i na bebu (usput – dosta loše podnosim trudnoću, par puta sam se onesvijestila, često mi je mučno...), ali jednostavno se bojim reakcije šefa i kolega, bojim se gnjeva, bojim se da će provjeravat kod liječnika zašto sam na čuvanju... i na kraju – da li ću smjeti nastaviti neke honorarne poslove koje radim od doma, a za fine novce? Hm, i pitam se – što ako me vide na ulici kako šetam i uživam? Mogu li angažirati fakultetsku upravu ili HZZO da me vrate na taj posao? Mogu li izgubiti posao dok sam trudna ak im se dijagnoza ne učini dovoljno ozbiljnom?

Užasno se osjećam! Ne znam što da radim... Nemam hrabrosti misliti kao Tija jer se bojim posljedica.

Jel ima netko s fakulteta (vidjela sam na Iza katedre da dosta forumaša radi u znanosti) i njihov bi me stav jako zanimao. Jel znate za slučajeve čuvanja trudnoće na faksu?

Nisam napisala sve jer je jako komplicirano to kakve mi tamo imamo odnose i zašto neke stvari ne mogu odbiti. Na kraju krajeva – pošteno priznam da ne mogu podnjeti sve stresove i pizdarije koje uz taj posao idu i da nisam zatrudnila već bih našla drugi posao... istina i za to bi me linčovali – jer šef nema nikoga dok je kolegica vani, ali osjećala bih se poštenije nego ovako. Mislim, fizički mogu raditi, bar dio trudnoće, ali psihički ja to nikako ne mogu.


Hvala na vašem mišljenju!

[margarita]

zajebi ti shta ce sef reci

cuj ON ocekuje da Ti neces ostat trudna - ma koji je ON qrac u toj odluci

taman i da si planirala

ako je tebi psihichki loshe na poslu - grozna situacija i puno stresa pichi na bolovanje

to shto (hvala Bogu) ne morash cuvati trudnocu zbog nekih fizickih poteshkoca ne znaci da bi trebala trpjeti psihichke turbulencije

i to mozhe utjecati na tebe i na bebu

sad ti je bebina i tvoja dobrobit na prvom mjestu -a kome se ne svidja nek se zhali materi






sorry shto ja to ovako "s emocijama" al me tajh tvoj sef raspizdio totalno

od kud mu muda takve stvari trazhit od ljudi

[dazzed and confused]

Da... mislim da si u pravu...

Baš sam sad išla u šetnju i razmišljala o svemu tome.

Nije on jedini, i drugim ženama šefovi mudruju kad da ne zatrudne...

Kad to tako ogoliš, svi moji obziri padaju u vodu...

[margarita]

dazzed and confused kaže:
Da... mislim da si u pravu...

Baš sam sad išla u šetnju i razmišljala o svemu tome.

Nije on jedini, i drugim ženama šefovi mudruju kad da ne zatrudne...

Kad to tako ogoliš, svi moji obziri padaju u vodu...

ma nema tu obzira jer da ima on kao radni kolega ne bi smio ni pomisliti da ti uvjetuje bilo shto u tvom privatnom zhivotu

nije ovo robovlasnishtvo

i samo ti svoje furaj - da ti i beba budete zadovoljni a sve ostalo ce samo doci

i da - cestitam

josh jedna buduca mama - nadam se da cu i ja uskoro moci u taj klub

[sunčica]

dazzed and confused kaže:


1. Onaj tko radi u akademskoj instituciji (fakultet) zna o čemu govorim – tamo vrijedi neki kodeks lojalnosti, posao je više od posla (i to mi upravo i smeta). Imam dojam da ću ako odem na bolovanje biti meta ogovaranja, zlobnih opaski, možda i podmetanja za ubuduće jer iako želim otići sa svog radnog mjesta ostajem u svojoj profesiji.

2. Svjesna sam da cijela situacija tamo jako loše djeluje na mene i na bebu (usput – dosta loše podnosim trudnoću, par puta sam se onesvijestila, često mi je mučno...), ali jednostavno se bojim reakcije šefa i kolega, bojim se gnjeva, bojim se da će provjeravat kod liječnika zašto sam na čuvanju... i na kraju – da li ću smjeti nastaviti neke honorarne poslove koje radim od doma, a za fine novce? Hm, i pitam se – što ako me vide na ulici kako šetam i uživam? Mogu li angažirati fakultetsku upravu ili HZZO da me vrate na taj posao? Mogu li izgubiti posao dok sam trudna ak im se dijagnoza ne učini dovoljno ozbiljnom?

kao prvo, čestitam na trudnoći

1. fuckin' kodeks lojalnosti ... mrzim ga, smeta i meni (iako posao shvaćam jako ozbiljno). Iako, mislim da te zloba ne bi mimoišla ni na nekom drugom radnom mjestu, sad je jako in umirat za poslom .. mislim ... Normalne osobe će te shvatiti, ne mogu zamisliti da će ti netko zamjeriti jer želiš ići na čuvanje trudnoće, a oni ostali ionako već imaju dovoljno svojih problema - ne obaziri se na njih

2. pročitaj prve rečenice ovog odlomka i zamisli da ih je napisao netko drugi. Šta bi savjetovala toj osobi? I vodi računa da si sad odgovorna za život drugog ljudskog bića kojeg nemaš pravo ugroziti ni poslovnim ni bilo kojim drugim razlozima, ... a za ove formalne stvari traži moderatore nek te prebace ili na "Iza katedre" ili na "Pravo" (ili sama tamo pokreni nove topice).

i sretno

[Tija]

dazzed and confused kaže:
Mogu li izgubiti posao dok sam trudna ak im se dijagnoza ne učini dovoljno ozbiljnom?

Ne. Nitko ti ne može dati otkaz dok god se vodiš na 'komplikacijama u trudnoći' ili dok si na porođajnom koji po zakonu uzimaš 45 dana prije termina i možeš ga koristiti do prve godine djetetova života.
Ali ti mogu dati otkaz čim se vratiš na posao.

I nitko te nema pravo pitati za dijagnozu, pogotovo ne tvoj šef. Tvoje je samo da mu doneseš doznake sa šifrom kompikacija a on može samo posisati kitu, da prostiš naravno.

Uguglaj si Zakon o radu pa prouči , odštampaj, nauči, nabaci smješak i kreni u boj. Za bebu spremni

[NovemberRain]

Ma boli te qu... kaj šef očekuje. Mislim koji je on faktor Joooooj... mislim kad god čujem nešto takvo pucam po šavovima.
Mogu ti reć, da sam jednako tako pukla kad sam bila na razgovoru za posao - pitao me potencijalni predpostavljeni kako stvari stoje sa planiranjem trudnoće i budućeg naraštaja. Tlak mi je tada doslovce skočio nebu pod oblake, ali sam se skulirala i rekla sam mu ovako: "S obzirom na vaš položaj i reputaciju vaše firme, ovo ću pitanje shvatiti kao provjeru mog poznavanja tematike Zakona o radu, jer mislim da si vi kao stručnjak sigurno ne bi dozvolili provjeravanje nečega što zakon ne dozvoljava." Tip je bio šokiran - rezultat svega je bio povoljan za mene - dobila posao i više me ne zajebava. A kad bude došao sretan trenutak - obavijestit ću ga na vrijeme

[lucija]

To je izgleda neka uobičajena praksa da se šefovi prtljaju u naša začeća i trudnoće. Kako to oni zamišljaju?

Npr.

- Nemojte ostati trudni još neko vrijeme, znate trebate mi jako.
- Dobro, šefe, kafu da vam ispečem?


Nakon nekog vremena:

- Šefe, a jel sad pravo vrijeme?
- Nije, nije još. Čekajte još.
- Dobro.

Doma, mužu:
- Navuci kondom, još ne smijemo.
- Eh, pa kad ćemo smjeti, ljubavi moja, već sam nestrpljiv, htio bih biti tata.
- Nemoj tako, pa on mi je ŠEF!!!

Nakon par godina:
- Evo, ako ste za, sad možete ostati u drugom stanju.
- Stvarno? Joj divni ste!!! (LJubi šefa)
- I ako trebate pomoć po tom planu, tu sam (šeretski osmijeh)

Doma, mužu, ushićeno:
- Dragi, dragi, sad možemo!!!
- Jupiiii!!! Eto, i to je došlo!
- Ali i on se ponudio da pridonese...
- Čuj, šef ti je, nek i on dođe.

I ja sam ostala trudna iako mi se dalo na znanje da to par godina nije primjereno, ali šljivi mi se. Imam 28 godina i kad ću ako ne sad. Kak će to proć kad objavim, bojim se mislit, al kaj sad.

[sis]

NovemberRain kaže:
"S obzirom na vaš položaj i reputaciju vaše firme, ovo ću pitanje shvatiti kao provjeru mog poznavanja tematike Zakona o radu, jer mislim da si vi kao stručnjak sigurno ne bi dozvolili provjeravanje nečega što zakon ne dozvoljava."

Genijalno!

[ljutika]

Takav slučaj ti je i u privatnim firmama, a ne samo u akademskom svijetu.
Kada sam ostala u drugom stanju, radila sam u jednoj privatnoj firmi u kojoj su me bez pardona pitali prilikom zapošljavanja hoću li skoro imati djecu. Odgovorila sam da neću, ali svejedno jesam. Pa to mi nitko ne može određivati!
Kada sam rekla da sam u drugom stanju, odmah su me pitali hoću li biti doma samo šest mjeseci. Radila sam cijelu trudnoću, ali zato što sam to sama željela. Bila sam kući cijelu godinu sa bebom i tko ih šljivi. Nisam dobila otkaz.
Ne trebaš se gristi jer smo svi mi zamjenjivi na bilo kojem radnom mjestu, ali kao mati nisi zamjenjiva.
Potreban ti je stav: 'Ne dam se zajebavat!'

[luca]

dazzed and confused kaže:
Čitam vas već neko vrijeme, ali ne volim pisati. Međutim, sad mislim da biste mi mogli pomoći.

cestitam i sretno!

sve vec sama znas.
ako ti treba umirenje: tvoj zivot, trudnoca, beba pa cak i tvoj komfor su vazniji od loajalnosti prema instituciji. uostalom, ne vidim da nisi loajalna: ti ces posteno dati otkaz jer ti ne odgovara taj posao. mnogi ne bi tako radili nego ljencarili i dizali placu i zauzilami radno mjesto... ti si vrlo korektna jer ces osloboditi mjesto za nekoga tko upravo to zeli.

tvoja zivotna svrha nije da spasavas hrvatsku znanost, fakultete i profesore jer sve i da zrtvujes sebe i svoj zivot, neces uspjeti, nitko ti nece biti zahvalan i rezultat ce biti 0.

moj savjet ti je da se ponasas pristojno i korektno (sto vec i radis), i da branis sto je najbolje za tebe (i bebu) osobno. ostalo nije bas nimalo vazno.

[walter]

Žene nisu za znanost.

[Cvitak]

Aj ti koke lipo na bolovanje i boli te kantun za akademske pizdune!
Cuvaj sebe i malog bebaca!
Znam da je sada tesko dobiti posao, al vaznije ti je sada da mislis na svoje zdravlje da bi dovela trudnocu do kraja i da beba bude zdrava i vesela!!
Bit ce posla, mlada si i obrazovana!
Sretno!!

[NovemberRain]

ljutika kaže:

Ne trebaš se gristi jer smo svi mi zamjenjivi na bilo kojem radnom mjestu, ali kao mati nisi zamjenjiva.
Potreban ti je stav: 'Ne dam se zajebavat!'

[luca]

walter kaže:
Žene nisu za znanost.

mali, jel pokusavas komunicirati?

[Cvitak]

E znam jos nesto sto je gnusnije....
moja prija je radila kod privatnika (ducan cipela) pet godina, radila je sve - doslovno vodila ducan i kada je zatrazila od sefa godisnji (kojeg je morala uvjek moliti) za svoje vjencanje, on joj je odmah rekao da moze jos raditi dva mjeseca i da trazi drugi posao, jer da ce ona sada uskoro zatrudniti pa da je nece biti dugo i ....bla....bla!

Bljak!!!

[dazzed and confused]

Vidim da svi mislite da ne radim nikakvu štetu svojim čuvanjem trudnoće koje tako jako želim... A ja se tako bojim. Ne znam zašto.

[ljutika]

dazzed and confused kaže:
Vidim da svi mislite da ne radim nikakvu štetu svojim čuvanjem trudnoće koje tako jako želim... A ja se tako bojim. Ne znam zašto.

Imaš li ti nekoga da ti pruži podršku? Ili si sama?

[walter]

luca kaže:
mali, jel pokusavas komunicirati?

Jedina znanost kojom bi se žena trebala baviti je sarmologija.

A savjet za ovu trudnjaču ( to ja od milja ) glasi: Mačak, naivna si totalno. Prije svega, ne trebaš ti zatrudnjeti da te kolektiv ogovara. Vidim da si tek nedavno počela raditi pa još ne znaš kako stvari funkcioniraju na radnom mjestu. Gle, kad si na radnom mjestu, pola vremena piješ kafu, a drugu polovicu se javjaš na net i jebe ti se za EU.
Dok se sjetim kako prve dvije godine kad sam bio zaposlen nisam ni godišnji koristio jer sam bio zaluđen silnim pričama o produktivnosti.
Trudna si, imat ćeš dijete, i to je ono o čemu bi trebala razmišljati. A ne o poslu. Boli te pička za posao i za šefove itd. Odi na taj porodiljni i uživaj. To je tvoje pravo. A prava treba koristiti. Jer imaš pravo na to.

[walter]

dazzed and confused kaže:
Vidim da svi mislite da ne radim nikakvu štetu svojim čuvanjem trudnoće koje tako jako želim... A ja se tako bojim. Ne znam zašto.

Pa joj, ajde, tak je i meni bilo kad sam prvi put zatrudnio. Totalno sam se svega plašio... Eh, kad se samo sjetim kak sam luda bio. Nije ti to ništa. Sve ove priče o porođaju su gluposti. Mene ništa nije bolilo. To ti je kao ubod ose.