Ako pretpostavimo da je život osnova a čovjek nužno dio te cjeline odnosno život predstavlja veću cjelinu a čovjek odnosno čovječanstvo predstavlja njen dio u takvim parametrima da je prioda čovjeka nužno poštuje samu prirodu života ali unutar onoga što je definirano prirodom čovjeka, dakle dio poštuje cjelinu odnosno čovjek nužno mora poštovati vrijednosti života ali u skladu sa vlastitom priorodom. Ovo je nasjednostavnije zamisliti kao razbacane kocke bez strukture; ovo predstavlja osnovu odnosno život, i kao strukturu izgrađenu od navedenih kocika dakle određeni oblik koji su porpimile, ovo je čovjek odnosno šire ćovječanstvo. Dakle oblik je specifičan za čovjeka ali ono što ga gradi nužno ostaju osnovne kocke, dakle ono što nastaje nužno mora poštovati prirodu samih kocaka ali u definiranom obliku. E sada iz činjenice da život ne poznaje gradaciju (stupnjevane) odnosno nužno je negira bilo kakav oblik stupnjevana nego nužno postoji u svom apsolutnom obliku (pri ovome mislim to da žiot ne može biti zastupljne više na jednom mjesut a manje na drugom niti može poznavati strukture koje u svojoj osnovi postoje u obliku stupnjevanih vrijednosti, odnosno sama vriijednost je apsolutna, bilo koje odstupanej od nje nužno predstavlja suprotnost odnosno ne život, ovakav model primjenjen na čovječanstvo znaći da u svojo osnovi čovječanstvo također ne poznaje bilo kakav oblik stupnjevanja a ono nastaje kao ovdje definirano sekundarni efekt, on defeinira ono što čovjek kao pojedinac ili čovječanstvo kao cjelina gradi odnosno stvara odvija se primarno na razini svijesti a odna sekundarno na razini ostalih vrijednosnih sustava, oblik, situacija i društvenih i nvidulanih vrijednsoti koje čovječanstvo stvara. Zbog same prirode života odnosno nužnosti da čovjek poštuje ovo prirodu bilo koje vrijednosti koje se prestavljaju čovhjeka odnosno samo čovječanstvo nužno nisu podložne stupnjevanju, ono što čovječanstvo stvara nužno je ali bi u svojoj osnovi trebalo poštovati ono što je primarno. ) i samim time čovjek odosno čovječanstvo kao dio ove cjeline nužno poštuje odnosno trebalo bi poštovati ovu negaciju. Dakle ovo je osnova onga što čini jedakost a proizlazi iz jednostvn čijenice da život ne dopušta nejednoakost odnosno stupnjevanje vrijednosti onoga što je njegov dio u svojo osnovi odnosno primarnoj vrijednosti. U onome što čovječanstvao stvara odnosno onome sekundarnom nužno je dopušteno stupnjevanje a definirano je stupnjevnjem onoga što dobiva svoju vrijednost od one primarne ( dakle ono čemu čovjek daje vrijednsot donosno prošireno samtra se vrijednim od strane čovječanstva) te samom svijesti odnosno razlike u životnom putu.Ovo onda primarno definira kolektivnost kao dio punine čovjeka odnosno defirana je njegovom prirodom.
Također nužno defira da unutar sekundarnih struktura nužno treba postojati refleksija ove primarne odnosno unutar onoga što čovječanstvo stvara nužno mora postojati refleksija osnove. Invidualnost s druge strane nastaje kao posljedica sekundarnih efekata odnosno onoga što pojedinci grade unutar vlastitog puta samim time predstavlja sliku vlastite svijeti istih. Pošto je svijest nužan dio ljudske prirode odosno nužan dio čovjeka i u svojo osnovi definira čovjeka invidualnost također predstavlja nužan dio punine čovjeka odnosno nužno je definirana njegovom prirodom.
Sljeeći stupanj je nužna uspostava jednakosti između onogaš to nastaje kao posljedica invidaulnih viđenja istine, invidualčnih stavova te invidaulnih očekivanja te opčenito volje koja je definirana individuom. Samim time sekundaran refleksija primarnih vrijednosti nužno mora poštovati individuu.
Dakle uspostavlja se sljedeći slijed
Osnova definirana prirodom života - individua - sekundarana refleksija osnove koja nužno poštuje individuu - čovječanstvo kao cjelina koju čine individue - društveno uređenje koje poštuje osnovnu primarnu vrijednost
Ukoliko nedostaje treći dio slijeda društveno uređenje neće poštovati osnovu
Također unutar slijeda ne bi trebalo postojati suprostavljanje između djelova slijeda dakle idividuan se ne bi trebala suprotstavljati izgradnji čovječanstva kao cjeline, sustavi unutar društvene cjeline ne bi se trebali suprotstavljati invidualnosti, sekundarna refleksija nužno mora odražavati indivduu svih pojedinaca koji čine definiranu situaciju unutar koje se refleksija odvija i sl.
Dakle dvije krajnosti, apsolutna individualnosti i apsolutna kolektivnost nisu dozvoljene a unutar ne postojanja krajnosti dozvoljene su obje punine ljudske prirode.
Ukratko na razini sekundarnae refleksije definira se sljedeće
1. Krajna istina odnosno potpunost zajednice, gupe odnosno grupe pojedinaca unutar situacije koja ih je definirala
2. Dubina odnosno poznavanje između pojedica i definirani suživoti
3. Društveni ugovori definirani između pojedinaca
4. nedfiniranje navedenih, u tom slučaju nužno ostaje zastupljena individua i primaran osnova
Krajna istina odnosno potpunost se ponaša na isti naći koji je zastupljen u osnovi, odnosno definirana je kao krajan istina koju činep ojedinaćna viđenja istine unutar zajednice koju je definira a pojedinačne istine prdstavljaju njenu sliku odnosno echo, drugim riječima predstavljaju djelove iste. Ona nužno definira sljedeće:
1. ekvilibrium odnosno jednaku zastupljenost svih individualnih istina unutr zajednice
2. iskrenost
3. nepostojanej idividualni apsoluta
4. nepostojanje kolektivnog pasoluta
5. Indiferentnost krajne istine na društveno uređenje i nepoistovječivanje s istim
Toliko za sada, ugl ima još ali dovoljno je za jedan post
Linearni mod
