Roditelji srednjoškolaca

[knockblock]

Jeste vidili da je na novom portalu za srednjoškolce www.srednja.hr otvoren kutak za roditelje? Mislin se da pošaljen pismo u vezi sina s kojim iman masu problema, nemogu ništa izgubit.. Jel iko od vas čua za to?

[buditedobro]

knockblock kaže:

Jeste vidili da je na novom portalu za srednjoškolce www.srednja.hr otvoren kutak za roditelje? Mislin se da pošaljen pismo u vezi sina s kojim iman masu problema, nemogu ništa izgubit.. Jel iko od vas čua za to?

Kao što kažeš, ne možeš ništa izgubiti. A ako su problemi ozbiljni, bolje je prošetati do stručnjaka.

[knockblock]

buditedobro kaže:

Kao što kažeš, ne možeš ništa izgubiti. A ako su problemi ozbiljni, bolje je prošetati do stručnjaka.

Piše na stranici da na probleme odgovaraju psihologi, ginekologi i drugi stručnjaci..

[buditedobro]

knockblock kaže:

Piše na stranici da na probleme odgovaraju psihologi, ginekologi i drugi stručnjaci..

Pa pitaj. Stvarno ne znam zašto se kolebaš. Možeš i ovdje reći što te muči.

[knockblock]

buditedobro kaže:

Pa pitaj. Stvarno ne znam zašto se kolebaš. Možeš i ovdje reći što te muči.

Ma mali mi dolazi doma pijan svaku drugu večer, upa je u neku ekipu koji se neznaju zabavit bez alkohola. Strah me i da marihuana nije u pitanju, a nemogu mu zabranit da se s njima druži kad ih polovica du zajedno u razred. On je tek u 2. razredu srednje i u najgorem pubertetu je trenutno, a meni nista ne uspijeva da ga trgne. Provala san bit dobra prema njemu, provala sam ga kaznjavat, nista ne pali. Neznan više šta da radin...

[pink5]

odi s njim stručnoj osobi jer redovito opijanje ne miriše na dobro.

[Bamby]

knockblock kaže:

Ma mali mi dolazi doma pijan svaku drugu večer, upa je u neku ekipu koji se neznaju zabavit bez alkohola. Strah me i da marihuana nije u pitanju, a nemogu mu zabranit da se s njima druži kad ih polovica du zajedno u razred. On je tek u 2. razredu srednje i u najgorem pubertetu je trenutno, a meni nista ne uspijeva da ga trgne. Provala san bit dobra prema njemu, provala sam ga kaznjavat, nista ne pali. Neznan više šta da radin...

Shvaćam da to je teško kao roditelju, ja tek sad shvaćam kad sam i ja mama. Ono što mogu reći da sam i ja puno muke i glavobolja zadala roditeljima u tim godinama, isto smo cugali, bili bahati, ako su mi više branili bila sam gora. Stanje se popravilo sa godinama, ipak što si stariji razmišljaš drugačije.
Kakav je u školi? Ja sam naime bila odličan učenik bez obzira na svakodnevne izlaske (ma koliko to čudno zvučalo). I kod mene je ta faza trajala do 28 godine... na žalost. Nekako je sve to dio odrastanja... Ukoliko sumnjaš da se drogira lako se kupi test. Želim ti sreću da uspijete prebroditi te najgore godine, ja bi svojim roditeljima digla spomenik što su me istrpili

[buditedobro]

knockblock kaže:

Ma mali mi dolazi doma pijan svaku drugu večer, upa je u neku ekipu koji se neznaju zabavit bez alkohola. Strah me i da marihuana nije u pitanju, a nemogu mu zabranit da se s njima druži kad ih polovica du zajedno u razred. On je tek u 2. razredu srednje i u najgorem pubertetu je trenutno, a meni nista ne uspijeva da ga trgne. Provala san bit dobra prema njemu, provala sam ga kaznjavat, nista ne pali. Neznan više šta da radin...

Postavi granice i pravila i o njima kvalitetno razgovaraj s njim, čak i ako te u prvi tren bude ignorirao. Važno je da zna da ozbiljno misliš i da ćeš to dosljedno primijeniti:
Prvo, nema pijančevanja - imaš mi puhnuti kad dođeš kući, a ja neću spavati dok ti ne vidim lice i oči;
Drugo, nema droge, ni ove ni one; imam test za drogu (kupi ga u svakoj ljekarni, nije skup i na travu košta oko 50 kn, a ima i univerzalnih, i pokaži mu); ako pušiš, snifaš ili što drugo uzimaš, u pritvoru si do 20. godine ili ću te prijaviti na liječenje);
Treće, nema izlazaka svaki dan, nego kad me pitaš možeš li van, odlučit ću (nema redovitog ritma);
Četvrto, poslije škole ideš kući ako se drugačije ne dogovorimo. Nema lutanja, parkića, zadržavanja. Ako se hoćeš zadržati, moraš me pitati.
Peto, visit ću ti u školi na informacijama svaki tjedan da vidim kako je ondje - moraš imati ocjene i ponašanje u skladu sa svojim sposobnostima;
Šesto, imaš tjedan dana da mi napišeš kako ćeš korisno upotrijebiti slobodno vrijeme (slobodne aktivnosti, hobiji i dr.), a ako mi ne kažeš, ja ću ti ga isplanirati (poslovi kod kuće, druženje s rodbinom, sport, radionice);
Sedmo, isplaniraj budućnost (kratkoročno i srednjoročno) i načine na koje ćeš ostvariti zacrtano (školovanje, uspjesi, zabava, financije i dr.);
Osmo, osvijesti kod njega da je to što tražiš dobro, da je on taj koji će snositi posljedice i dobrih i loših postupaka;
Deveto, ustanovi sustav nagrada za dobro ponašanje;
Deseto, drži se prvih devet točaka i dosljedno ih provedi, a ako on ne želi surađivati, budi mu za petama i provodi nagrade i sankcije. Ako osjeti da se kolebaš, gotova si.
Da ovo provedeš trebaju ti živci i podrška okoline. Možeš li to osigurati? Ako ne možeš sama, potraži pomoć.
Sretno.

[Bamby]

Svaka čast buditedobro, zaista. Kod nekoga će možda upaliti i držim fige. Mene kad su počeli kontrolirati i kažnjavati ja sam pokupila stvari i otišla od kuće. Naravno, prije toga sam našla posao. .
Jer pravilo je bilo: dok si pod mojim krovom bit će kako ja kažem... Eh, da, trebalo je puno godina da shvatim da su mi samo dobro htjeli, ali tada, jedino sam svoje vlastite odluke (nekad i krive) smatrala ispravnim.

[gugolina]

Buditedobro, ja ću si kopirati ove tvoje savjete. Stvarno se čine korisnima!

[knockblock]

buditedobro kaže:

Postavi granice i pravila i o njima kvalitetno razgovaraj s njim, čak i ako te u prvi tren bude ignorirao. Važno je da zna da ozbiljno misliš i da ćeš to dosljedno primijeniti:
Prvo, nema pijančevanja - imaš mi puhnuti kad dođeš kući, a ja neću spavati dok ti ne vidim lice i oči;
Drugo, nema droge, ni ove ni one; imam test za drogu (kupi ga u svakoj ljekarni, nije skup i na travu košta oko 50 kn, a ima i univerzalnih, i pokaži mu); ako pušiš, snifaš ili što drugo uzimaš, u pritvoru si do 20. godine ili ću te prijaviti na liječenje);
Treće, nema izlazaka svaki dan, nego kad me pitaš možeš li van, odlučit ću (nema redovitog ritma);
Četvrto, poslije škole ideš kući ako se drugačije ne dogovorimo. Nema lutanja, parkića, zadržavanja. Ako se hoćeš zadržati, moraš me pitati.
Peto, visit ću ti u školi na informacijama svaki tjedan da vidim kako je ondje - moraš imati ocjene i ponašanje u skladu sa svojim sposobnostima;
Šesto, imaš tjedan dana da mi napišeš kako ćeš korisno upotrijebiti slobodno vrijeme (slobodne aktivnosti, hobiji i dr.), a ako mi ne kažeš, ja ću ti ga isplanirati (poslovi kod kuće, druženje s rodbinom, sport, radionice);
Sedmo, isplaniraj budućnost (kratkoročno i srednjoročno) i načine na koje ćeš ostvariti zacrtano (školovanje, uspjesi, zabava, financije i dr.);
Osmo, osvijesti kod njega da je to što tražiš dobro, da je on taj koji će snositi posljedice i dobrih i loših postupaka;
Deveto, ustanovi sustav nagrada za dobro ponašanje;
Deseto, drži se prvih devet točaka i dosljedno ih provedi, a ako on ne želi surađivati, budi mu za petama i provodi nagrade i sankcije. Ako osjeti da se kolebaš, gotova si.
Da ovo provedeš trebaju ti živci i podrška okoline. Možeš li to osigurati? Ako ne možeš sama, potraži pomoć.
Sretno.

Hvala vam puno na savjetima, svima stvarno! Lipo je znat da te neko podržava i da je slično proživia..

[Aruena]

buditedobro kaže:

Postavi granice i pravila i o njima kvalitetno razgovaraj s njim, čak i ako te u prvi tren bude ignorirao. Važno je da zna da ozbiljno misliš i da ćeš to dosljedno primijeniti:
Prvo, nema pijančevanja - imaš mi puhnuti kad dođeš kući, a ja neću spavati dok ti ne vidim lice i oči;
Drugo, nema droge, ni ove ni one; imam test za drogu (kupi ga u svakoj ljekarni, nije skup i na travu košta oko 50 kn, a ima i univerzalnih, i pokaži mu); ako pušiš, snifaš ili što drugo uzimaš, u pritvoru si do 20. godine ili ću te prijaviti na liječenje);
Treće, nema izlazaka svaki dan, nego kad me pitaš možeš li van, odlučit ću (nema redovitog ritma);
Četvrto, poslije škole ideš kući ako se drugačije ne dogovorimo. Nema lutanja, parkića, zadržavanja. Ako se hoćeš zadržati, moraš me pitati.
Peto, visit ću ti u školi na informacijama svaki tjedan da vidim kako je ondje - moraš imati ocjene i ponašanje u skladu sa svojim sposobnostima;
Šesto, imaš tjedan dana da mi napišeš kako ćeš korisno upotrijebiti slobodno vrijeme (slobodne aktivnosti, hobiji i dr.), a ako mi ne kažeš, ja ću ti ga isplanirati (poslovi kod kuće, druženje s rodbinom, sport, radionice);
Sedmo, isplaniraj budućnost (kratkoročno i srednjoročno) i načine na koje ćeš ostvariti zacrtano (školovanje, uspjesi, zabava, financije i dr.);
Osmo, osvijesti kod njega da je to što tražiš dobro, da je on taj koji će snositi posljedice i dobrih i loših postupaka;
Deveto, ustanovi sustav nagrada za dobro ponašanje;
Deseto, drži se prvih devet točaka i dosljedno ih provedi, a ako on ne želi surađivati, budi mu za petama i provodi nagrade i sankcije. Ako osjeti da se kolebaš, gotova si.
Da ovo provedeš trebaju ti živci i podrška okoline. Možeš li to osigurati? Ako ne možeš sama, potraži pomoć.
Sretno.

Ovo je super.

Ja bih samo jos dodala i jedanaesto,a to je da vise nema izlazaka sa ekipom koja cuga i pusi marihuanu.

[upucaj ga sad]

buditedobro kaže:

Prvo,
Drugo,
Treće, ...

ovo zvuči jako dobro, samo je problem u tome što nema šanse da bi prosječan 16ogodišnjak mogao tako pametno i detaljno planirati svoje vrijeme i život, obzirom na činjenicu da ne zna di mu je glava, a di guzica

kad se sjetim sebe s 15 i 16, najradije bih se išamarala, ali tu nije bilo pomoći, ja jednostavno nisam bila u mogućnosti razmišljati dalje od SADA (totalni zen ) i posljedice u mojoj glavi jednostavno nisu postojale (iako sam ih na dnevnoj bazi doživljavala na svojoj koži), kao da mozak nije bio sposoban predvidjeti što će dogoditi.

jednostavnije rečeno, nije me bilo briga

kažu psiholozi neki da se dijete odgaja do puberteta,a da tada možeš samo prekrižiti ruke, gledati i nadati se najboljem

ja bih rado da nisu u pravu i da postoji neki način, ali ovih 10 točaka mi se ne čine kao da će polučiti neki uspjeh (možda 10 godina poslije)

[Anne Elliot]

knockblock kaže:

Ma mali mi dolazi doma pijan svaku drugu večer, upa je u neku ekipu koji se neznaju zabavit bez alkohola. Strah me i da marihuana nije u pitanju, a nemogu mu zabranit da se s njima druži kad ih polovica du zajedno u razred. On je tek u 2. razredu srednje i u najgorem pubertetu je trenutno, a meni nista ne uspijeva da ga trgne. Provala san bit dobra prema njemu, provala sam ga kaznjavat, nista ne pali. Neznan više šta da radin...

upravo pretražujem forum jer sam nažalost u sličnom problemu moja 15-godišnjakinja ponaša se vrlo slično s time da izlazi samo vikendom....
Nekidan sam (znam da će me neki od vas osuđivati) naišla na njenu facebook str koju je zaboravila zatvoritii... možda je dio toga samo hvalisanje ali... oni piju i prije i poslije škole...vikendom se izlazi van i onda se "brije" (ljubaka) s onoliko dečki koliko uspije,pije, puši (postoji neka "legalna" trava) pa se hvale s koliko su njih bili, ispituju jedni druge šta su radili jer se "ne sjećaju" koliko su bili pijani.... ma da ne nabrajam bilo je tu svega. Ja već 3 dana potajno plačem ne mogu joj se obratiti jer znam da ako krenem neću moći stati... muž stalno ispituje vidi da nešto nije u redu...ne želim ga zabrinjavati, ali ne mogu to ostaviti samo tako jer neće proći samo od sebe... napominjem da to nisu neki kasnonoćni izlasci najdulje do pola noći... u školi je manje više ok prosječna, ma svi smo onako prosječna obitelj

eto, cijenim bilo kakav savjet, iskustva...

[Drago_Gervais]

Anne Elliot kaže:

napominjem da to nisu neki kasnonoćni izlasci najdulje do pola noći... u školi je manje više ok prosječna, ma svi smo onako prosječna obitelj

eto, cijenim bilo kakav savjet, iskustva...

I ja sam sa 15-16 godina izlazio do 10-11 navečer pa sam svejedno svakakav dolazio doma. Vrlo je moguće da se sve ovo što joj piše na facebooku doista i dešava vani. Ja bih ti, kad se sjetim sebe od prije 14-15 godina, preporučio da joj nakon jednog od tih izlazaka lupiš test na droge i alkohol. A onda znaš što slijedi ako je pozitivan.

[venddy]

što napraviti kada 17-ogodišnja teenagerica (prilično neodgovorna prema svim obvezama kojih se prihvati) odluči sada, na polovini 3. razreda gimnazije da ne želi više u tu školu jer joj je "muka, gadi joj se, ne može više izdržat"?
Školu je odabrala sama, nije bilo apsolutno nikakvog pritiska da ide u gimnaziju, dapače, upozoravala sam je da je ipak riječ o školi u kojoj treba raditi, a njene radne navike nikad nisu bile ogledni primjerak.
Navodno je to zbog 2 predmeta (latinski i grčki) koja ona nikako ne može više podnosit, ali stvarna situacija je da ona ne želi da se potrudi oko ničeg u životu (jer i ostale predmete uopće ne uči) i lakše je odustati nego sebe pokrenuti (a idealno bi bilo da netko drugi, npr. ja, riješi za nju sve u životu)
Kako je i inače prelazak u drugu školu u 3. srednje prilično ograničen zbog razlika u programu, moja dama se dosjetila spasonosnom rješenju da bi ona baš mogla u privatnu gimnaziju (jer tamo u 3. razredu nema dva navedena predmeta, kao da su njoj samo oni problem).
Naravno počele su i ucjene (neće ona više ići u školu i želi podignut papire, jer ja nemam razumijevanja za njene probleme i "ne doživljavam je") i pokušaji manipulacije ne bi li njenu lijenost ja sad, a pod pritiskom i sviješću da će u ovakvoj situaciji ostati samo na osnovnoškolskom obrazovanju, platila oko 30.000 kn za godinu. Kako meni to ne pada na pamet i nemam namjeru sponzorirat ovakav odnos prema obvezama (ionako već ima potpuno nerealnu sliku stvarnog života, apsolutno nikakav donos poštovanja prema novcu i trudu koji ljudi moraju uložiti da bi ga zaradili), trenutno vlada neopisiva napetost.
Ima tko kakav pametan savjet?

[TheMightyChick]

venddy kaže:

što napraviti kada 17-ogodišnja teenagerica (prilično neodgovorna prema svim obvezama kojih se prihvati) odluči sada, na polovini 3. razreda gimnazije da ne želi više u tu školu jer joj je "muka, gadi joj se, ne može više izdržat"?
Školu je odabrala sama, nije bilo apsolutno nikakvog pritiska da ide u gimnaziju, dapače, upozoravala sam je da je ipak riječ o školi u kojoj treba raditi, a njene radne navike nikad nisu bile ogledni primjerak.
Navodno je to zbog 2 predmeta (latinski i grčki) koja ona nikako ne može više podnosit, ali stvarna situacija je da ona ne želi da se potrudi oko ničeg u životu (jer i ostale predmete uopće ne uči) i lakše je odustati nego sebe pokrenuti (a idealno bi bilo da netko drugi, npr. ja, riješi za nju sve u životu)
Kako je i inače prelazak u drugu školu u 3. srednje prilično ograničen zbog razlika u programu, moja dama se dosjetila spasonosnom rješenju da bi ona baš mogla u privatnu gimnaziju (jer tamo u 3. razredu nema dva navedena predmeta, kao da su njoj samo oni problem).
Naravno počele su i ucjene (neće ona više ići u školu i želi podignut papire, jer ja nemam razumijevanja za njene probleme i "ne doživljavam je") i pokušaji manipulacije ne bi li njenu lijenost ja sad, a pod pritiskom i sviješću da će u ovakvoj situaciji ostati samo na osnovnoškolskom obrazovanju, platila oko 30.000 kn za godinu. Kako meni to ne pada na pamet i nemam namjeru sponzorirat ovakav odnos prema obvezama (ionako već ima potpuno nerealnu sliku stvarnog života, apsolutno nikakav donos poštovanja prema novcu i trudu koji ljudi moraju uložiti da bi ga zaradili), trenutno vlada neopisiva napetost.
Ima tko kakav pametan savjet?

Budući da sam imala iskustva u užoj i široj obitelji s ovakvim biserima, savjetujem ti da ostaneš dosljedna i da ni u kojem slučaju, pa ni po cijenu da ti dijete odustane od srednje škole i ostane nkv radna snaga, niti ne pomišljaš platiti kune za njezino srednje školovanje.

Smireno i bez povišenih tonova razgovaraj s njom i obavijesti ju da ima opciju ostati u školi u kojoj je, prebaciti se u drugu javnu srednju školu ili se ispisati iz srednje škole jer srednjoškolsko obrazovanje nije obavezno. Napomeni joj šta ju čeka ako ne završi srednju školu, počevši od toga da će morati naći posao jer niti možeš niti si zakonski obavezna uzdržavati dijete nakon navršene 18. godine ukoliko se redovno ne školuje. Nadalje, isprintaj joj sa stranice hzz-a popis poslova za nkv radnu snagu i reci joj da će kad počne zarađivati morati sudjelovati u troškovima kućanstva. Možda ne bi bilo loše da joj predočiš okvirnu računicu o iznosima režija i nabavke osnovnog špeceraja.

Svaki pokušaj manipulacije, plača, dernjave, durenja i sl. stavi na ignore. Ako zalupi vratima, skini ih sa štoka i spremi u šupu. Ako povisi ton, ustani i reci joj da možete razgovarati samo kad se smiri. Sve mušice ignoriraj i ponašaj se kao da se ništa specijalno ne događa.

Oboružaj se živcima jer će ti trebati. Smisli neku mantru za teške trenutke. Dogovori strategiju sa suprugom i držite se skupa. Šta god da radiš, budi dosljedna.

Što se tiče odnosa prema novcu, za početak, zavrni pipu. Pitaj ju koliko joj mjesečno treba za kave, klopu, izlaske, pa procijeni je li to realno ili pretjerano, ako smatraš da je pretjerano objasni joj zašto. Ograniči na taj iznos pa ako ga potroši prije kraja mjeseca, do idućeg mjeseca je bez kune. Ako hoće u šoping, pristani samo ako joj je nešto zbilja potrebno. I nemoj joj davati novce da si sama kupuje stvari jer novce nije ona zaradila pa ne može njima ni raspolagati. A onda, razgovori, osvještavanje, naći joj neki poslić preko ljeta pa da si sama isfinancira nekakav šoping od toga...

Znam da je teško, iskusila sam iz prve ruke, samo ne iz pozicije roditelja. Ali ti si roditelj, ti trebaš postaviti pravila igre, ne smiješ popustiti pritiscima i ne smiješ pred njom pokazati slabost. Novce koje ćeš uštedjeti uskraćujući njoj kerefeke kako bi ju naučila cijeniti novac, iskoristi tako da sebi priuštiš neki odušak, masažu, kavu s frendicom, dobrog terapeuta koji će ti pomoći... izbor je na tebi!

Sretno!

[Lord Byron]

Kombinacija nuđenja svake moguće pomoći u predmetima koji joj štekaju, i nepristajanja na zahtjeve za prijelazom u privatnu školu.

Samo, iz tvojih rečenica vrišti nezadovoljstvo i razočaranost tim djetetom - od posprdnoga "moja dama" pa nadalje. Zvučiš kao jedna od onih majki koje su smrtno uvrijeđene djetetovom nezahvalnošću, i kojima je svaka treća rečenica "Čime sam ja ovo zaslužila, nakon svega što sam napravila za nju, ja sam u njenim godinama...". Tako nećete daleko dogurati - intonacija tvojih rečenica spaljuje i one slabašne preostale mostove, umjesto da svi zajedno pokušate izgraditi nove i čvršće..

Dijete je takvo kakvo je i kao posljedica ovakvog ili onakvog roditeljskog odgoja. Nije ti ga Djed Božićnjak spustio kroz dimnjak pa da sad zdvajaš "kakvo ste mi ovo dijete dali, ja zaslužujem bolje dijete".

[venddy]

Ponudila sam joj da za ova dva predmeta koji je muče ide na instrukcije ali to nije bilo ono što je ona htjela čuti, jer i instrukcije znače da treba sjest i učit a to je upravo problem.
i da potpuno si u pravu sigurno je da razočaranja vrišti iz svake moje riječi. Uopće se ne ispričavam ili zavaravam oko toga. Moje dijete isto tako ima pravo biti razočarano sa mnom kao roditeljem.
Ja nisam razočarana u smislu da ona ne ispunjava moje ambicije i ne igra po mojim nekim strogo određenim i zacrtanim koracima koje ona mora učinit i od kojih ja ne odustajem, ili zbog toga što ona nije druga ja. Nikada to nisam ni željela, moja kći je osoba za sebe i uvijek će to biti.
Ja sam trenutno, jako, jako razočarana, tužna i u isto vrijeme ljuta prije svega na samu sebe i svoje pogreške u odgoju (prije svega pretjeranu popustljivost, nisam postavljala ni sprovodila jasne granice).

Sigurno da sam svojim očito krivim postavljanjem pridonijela kao roditelj (nije bez razloga većina problema koje osoba ima u životu povezana sa odgojem i roditeljima), ali (čini mi se po postu da roditelj još nisi, a vjeruj svaka priča i svaka emocija potpuno je drugačija kad si osobno u nečemu) ima nešto i samom karakteru, neki dio na koji jednostavno nije lako ili uopće moguće utjecat.
Neshvaćanje odgovornosti za svoje postupke, čak i nedostatak empatije prema ljudima u svojoj bližoj okolici koji primjećujem (ne, ne mislim tu na sebe jer svi smo sigurno imali fazu kad su nam roditelji išli jako na živce) te tvrdoglavost koja je toliko jaka da zna ići u krajnost koja joj i samoj nanosi štetu su osobine koje mene jako brinu.

[venddy]

TheMighti ovo što si nabrojila sam uglavnom već napravila, objasnila joj da privatna škola uopće ne dolazi u obzir, rekla joj da slobodno pogleda u koju se drugu javnu školu može prebaciti (a izbora baš nekog nema zbog razlike u programu jer već je pola 3. razreda u pitanju i strukovne škole će je teško prihvatit a bojim se da sama promjena gimnazije iz klasične u opću će opet biti problem jer na žalost nisu samo 2 predmeta koja ona daje za razlog sporna a i nisu baš naklonjeni dati pristanak za prijelaz učenika koji su bili problematični u bivšoj školi).
Pojasnila sam joj i da škola nije obvezna, i da ukoliko bude prekinula školovanje moja obveza do punoljetnosti je da joj pružim stan i hranu, ali sve ostalo financiranje, kava s prijateljicama, izlasci, garderoba osim one najnužnije, otpada te da očekujem da si nađe posao i sudjeluje u troškovima.
Na sve to samo klima glavom ali potpuno je jasno da uopće ništa ne shvaća.