Pišete li djeci zadaće i lektiru - i zašto?

[Afrika paprika]

glora's bastard kaže:

pa ok, ali nisam znala da onda kao predmetna nastavnica (profa ) nemaš pravo pozvati roditelje ili banuti na roditeljski

Jer mi se ne da
Ako pišu djeci zadaće iz engleskog, pišu ih i iz ostalih predmeta, dakle zaključujem da će to učiteljica isto vidjet. A osim toga, ja njoj sve to izreportiram pa ona poduzima daljnje korake

[glora's bastard]

Afrika paprika kaže:

Jer mi se ne da

partibrejkerico

[Afrika paprika]

Osim toga, predviđam da su dva jedina moguća ishoda:

1. "nisam ja, stvarno svašta, smiješno, kak vas nije sram, jednu učiteljku tako izmišljat i optuživat djecu, jadna djeca, traume......blablabla"
2. "kaj kurac pička dinamo kakva je to zadaća teška naravno da sam pisao/la, vi ćete mom djetetu tako tešku zadaću pa ne može on to..."

Sigurno ga nećeš prosvijetliti javnim prozivanjem na roditeljskom.

[glora's bastard]

Afrika paprika kaže:

Osim toga, predviđam da su dva jedina moguća ishoda:

1. "nisam ja, stvarno svašta, smiješno, kak vas nije sram, jednu učiteljku tako izmišljat i optuživat djecu, jadna djeca, traume......blablabla"
2. "kaj kurac pička dinamo kakva je to zadaća teška naravno da sam pisao/la, vi ćete mom djetetu tako tešku zadaću pa ne može on to..."

Sigurno ga nećeš prosvijetliti javnim prozivanjem na roditeljskom.

pa stvarno, a ja zabrijala kako je jedini mogući ishod da se posrame.

[Mariela]

Nisam sve pročitala, a i ne trebam. Uglavnom, ne pišem zadaće za dijete, samo pregledam na kraju je li dobro uradio. Objasnim kad mu nešto nije jasno, ali zadaće mi ne pada na pamet pisati (sin je prvi razred).

[Ribež]

Osim toga, predviđam da su dva jedina moguća ishoda:

1. "nisam ja, stvarno svašta, smiješno, kak vas nije sram, jednu učiteljku tako izmišljat i optuživat djecu, jadna djeca, traume......blablabla"
2. "kaj kurac pička dinamo kakva je to zadaća teška naravno da sam pisao/la, vi ćete mom djetetu tako tešku zadaću pa ne može on to..."

Sigurno ga nećeš prosvijetliti javnim prozivanjem na roditeljskom.

Mislila sam da me jutros ništa ne može nasmijati uz ovo šugavo vrijeme ali evo uspjela si s bodalnom rečenicom

[koka2004]

Nama je učiteljica objasnila da domaće zadaće koje nisu strogo vezane na gradivo iz školskih knjiga služe tome da dijete shvati da su izvori informacija svugdje oko njega te da je školsko gradivo samo mali dio onoga što o nekoj stvari možemo naučiti.

Po meni su te zadaće zapravo i izvrstan način da dijete shvati da računalo ne služi samo za igranje igrica te da internet nije samo mjesto gdje može četati s prijateljicom preko gmaila.

Kakvo je kod nas bilo veselje kada su otkrile Wikipediju. Kada su shvatile da mogu ukucati datum i saznati tko se je rodio, tko je umro i što se je važnoga dogodilo na npr. datum njihovog rođenja. Cijelu godinu su svim prijateljima u čestitku za rođendan pisale što se je na taj dan dogodilo.

Danas imamo hrpu 10-godišnjaka koji imaju Facebook profil, a kada treba potražiti neke informacije u vezi domaće zadaće, to im rade roditelji.

Ja bih se osobno bojala kakvu poruku time što umjesto djece rade zadaće, roditelji šalju svom djetetu:

1. škola je teška
2. učiteljica je zloćesta
3. ti si glup i nesposoban

I onda se čude što dijete mrzi školu.

Meni je draže da dijete dobije zasluženu trojku, nego da dobije nezasluženu peticu. Uostalom, jednog dana će te stvari morati raditi sam. A kada i kako će naučiti kako to napraviti?

[Nica]

Afrika, ne morate imenovati djecu kojima roditelji pišu zadaću, može se spomenuti kao općenit problem prisutan u školi.



Ovih dana ja pišem zadaću svome djetetu. Ozlijedila je ruku i nosi udlagu. Ona diktira, ja pišem, a rukopis je sličan. Zanimljivo, sin je nedavno slomio prst i dva tjedna mu je ruka bila van optjecaja, ali njemu ništa nije trebalo.

Inače, pomognem im ako treba, a jedino kad sam konkretno sudjelovala je bilo kad su tek počeli raditi plakate pa bih ja napisala onaj veliki naslov i pomogla u slaganju slika i teksta. Kasnije su i to sami, ja bih samo držala papir, dodavala slike i dala pokoju sugestiju. Ako im nije jasno, pomognem, ali sve manje jer nekad ni ja ne znam ono što me pitaju pa zajedno tražimo u udžbeniku ili guglamo.

[miss-rebel]

Ribež kaže:

Mislila sam da me jutros ništa ne može nasmijati uz ovo šugavo vrijeme ali evo uspjela si s bodalnom rečenicom

Pridružujem se... stvarno se zapitaš

[chocolatecookie]

Meni je jednu zadaću pisala mamina kolegica s posla, preko telefona. Učila sam talijanski par tjedana i za zadaću dobila neke riječi da ih poslažem u rečenice.

[La_LuNa]

meni je mama pisala zadace neko vrijeme u drugom osnovne
kao, bila sam odlican ucenik, ja sam sve to inako znala k'o vodu pit, ajde, bude ona, ja nek se igram, sunce mamino
nemrem se sjetit vise kako je i zasto to prestalo mozda ju je skuzila uciteljica pa rekla da to ne radi
ona se toga sad vise ne sjeca, pravda se silnim narkozama koje je primila.

u svakom slucaju, protiv sam pisanja zadaca djeci. (izuzev u situacijama kao sto je Nicina, al me u toj situaciji zapravo najvise cudi sto se od djeteta u gipsu u skoli ocekuje da ima napisanu zadacu )
svojoj sigurno necu pisati zadace. okej, pomoci u trazenju informacije, dati sugestiju, prekontrolirati, ispraviti..
ali pisati umjesto nje, a ona da se igra (kao ja ), cemu
ako je gradivo i zadaca preopsirno i dijete ga ne moze savladati, onda je problem ili u djetetu ili u gradivu. a rjesenje tog problema sigurno nije moje pisanje zadaca.

[Aruena]

Afrika paprika kaže:

Roditelji, dakle, pišu djeci lektire.
Pišu im zadaće, crtaju im crteže u prvom razredu i fejkaju dječji rukopis valjda misleći da su profesori idioti koji to neće skužit.
Susretala sam se s tim dok sam i sama išla u školu, a moja teta je sestrični čitala i pisala lektiru, koju je ova sama bila savršeno sposobna napisati, iz nepoznatog razloga. U odnosu na prije 10 godina, sad je količina roditeljskih zadaća i lektira nevjerovatno porasla.
Zašto?
Iako, otkad sam u bilježnicu nekoliko puta napisala ispod zadaće "ovo je zadaća za Marka/Anu/Peru, a ne mamu i tatu" - Marko, Ana i Pero su počeli stvarno sami pisati zadaće

Dakle, pitanje je jednostavno. Jeste li to ikad radili, radite li to, i zašto?

Ne,niti mi je padalo napamet.

Uciteljica mojeg sina je znala zadati 'umotvorine' u prvom razredu koje prevazilaze taj uzrast,ali se mali nekako sam snalazio.

[chocolatecookie]

La_LuNa kaže:

al me u toj situaciji zapravo najvise cudi sto se od djeteta u gipsu u skoli ocekuje da ima napisanu zadacu )

Ja sam dobila jedinicu iz diktata jer sam imala ruku u gipsu, mene ne čudi.

[Ribež]

A ja jadna, dolazim do zaključka da me roditelji nisu voljeli
Pa meni nitko nikada nije pisao zadaće, a kamoli pomagao - sve sam morala sama..
Baš ću ih pitati - ovaj vikend kada odem kod njih - zašto me ne vole
Kaj im je tak teško bilo pročitati lektiru umjesto mene, napisati koji esej ili zadaćnicu...sramota
A svojoj maloj ne mogu pisati ništa, ali baš ništa, kako tužno...
Zašto..
Sramota, mala ima ljepši rukopis od mene..

[kajpa]

Ribež kaže:

A ja jadna, dolazim do zaključka da me roditelji nisu voljeli
Pa meni nitko nikada nije pisao zadaće, a kamoli pomagao - sve sam morala sama..
Baš ću ih pitati - ovaj vikend kada odem kod njih - zašto me ne vole
Kaj im je tak teško bilo pročitati lektiru umjesto mene, napisati koji esej ili zadaćnicu...sramota
A svojoj maloj ne mogu pisati ništa, ali baš ništa, kako tužno...
Zašto..
Sramota, mala ima ljepši rukopis od mene..

Vidis sve je to relativno..kad moja mama prica o meni i bratu, ona prigovara sto sam se ja bunila protiv toga..kao ja sam bila buntovnik, nisam dala, pa je sirota samo tu i tamo dograbila lektiru... (a kaj, povremeno sam joj ipak dala da se veseli)

[Lali Puna]

meni je mama, sjećam se, u prvom osnovne, dok smo još učili pisati slova, napisala jednom zadaću
znala sam ja slova, al mi preciznost nikad nije bila jača strana pa su mi bila koma, grbava, izvan crta..i tako meni moja majka nacrtala, O-ove mislim
dobile smo opasku učiteljice u stilu da je zadaća za dijete, a ne za roditelja
posramile smo se, barem ja..sjećam se i danas osjećaja posramljenosti

osim tog puta, nikada nijedan od roditelja nije ništa sa mnom radio, kontrolirao mi, sve sam sama. nikad ni na instrukcije nisam išla nit sam ikad tražila nekog iz razreda da dođe sa mnom učit. nema većeg gušta nego kad nakon xy krivo riješenih zadataka iz matematike i dumanja i nekuženja i dumanja, skužiš i riješiš točno!

[anonymous_13]

mogu razumjeti pisanje umjesto djece kad je učitelj odnosno profesor idiot i ocjenjuje koliko si lijepo nacrtao kukca, koliko ti je uredan rukopis u 8.razredu u 6.mjesecu kad ne znaš gdje udaraš od ispita i ispitivanja koje svi naguraju u zadnja tri tjedna, kad ocjenjuje ti esej ili zadaćnicu po tome kako mu se dopada tvoj literarni izričaj a ne po tome da li poznaješ temu.. uglavnom, kad ocjenjuje stvari koje dijete ni uz sav trud ne može i nema ni smisla da popravlja jer ovise o talentu i nadarenosti za to, a ruši mu ocjenu.

ne mogu razumjeti, s druge strane, pisanje onih stvari (zadaci iz matematike i prirodnih predmeta, vježbe iz jezika, obrađivanje tema u esejima sa fokusom na razumijevanje gradiva) koje služe zapravo za to da dijete nauči i savlada gradivo, jer to je medvjeđa usluga uvijek.

[Absolutely*]

anonymous_13 kaže:

mogu razumjeti pisanje umjesto djece kad je učitelj odnosno profesor idiot i ocjenjuje koliko si lijepo nacrtao kukca, koliko ti je uredan rukopis u 8.razredu u 6.mjesecu kad ne znaš gdje udaraš od ispita i ispitivanja koje svi naguraju u zadnja tri tjedna, kad ocjenjuje ti esej ili zadaćnicu po tome kako mu se dopada tvoj literarni izričaj a ne po tome da li poznaješ temu.. uglavnom, kad ocjenjuje stvari koje dijete ni uz sav trud ne može i nema ni smisla da popravlja jer ovise o talentu i nadarenosti za to, a ruši mu ocjenu.

Sad već vidim da će biti nezadovoljnih, ali ovo gore mi je ridikulozno.

Ok, naravno da ima profesora idiota koji od djece svašta očekuju, ALI- to vrijedi samo u slučaju da je sadržaj prenapredan i neprikladan djetetovom uzrastu, i da je glupo uopće se baviti rukopisom djece (u konačnici je bitno samo da je čitko- ionako se 90% današnje pismene komunikacije obavlja na kompjuteru).
Ostali navedeni primjeri- evo ja mislim da je sasvim realno ocijeniti dijete s obzirom na to kako je nacrtalo crtež i kakav mu je literarni izričaj.

Pazi, što se crteža tiče- i to se (kao i sve ostalo) može vježbati, ali naravno da postoji dio talenta (koji se ne može fejkati). Zadaćnica je još bolji primjer- svrha zadaćnice je UPRAVO literarni izričaj i vježbanje istog. Kakvo poznavanje teme, majke ti??
Koliko ja znam zadaćnica se piše iz hrvatskog, pa je to stvar književnosti, slično kao lektira.

Šta to znači, "kad ocjenjuje stvari koje dijete ni uz sav trud ne može i nema ni smisla da popravlja jer ovise o talentu i nadarenosti za to, a ruši mu ocjenu" ??
Pa daboma da mu ruši, ne trebamo svi iz svega imati 5!
Oprosti, ali crtanje i pisanje se može vježbati jednako kao matematika ili fizika, ali je općeprihvaćeno da se matematika MORA vježbati da bi se znala, a crtanje je recimo bogomdano i nedohvatno ako nije bilo bogomdano.
E pa nije bas tako.
Ima djece koja znaju matematiku kao svoj nokat, pa bi svi ostali trebali reći- e ja nisam talentiran za matematiku kao Perica, nije fer a ruši mi ocjenu!!

Pomirite se s tim da nisu sva djeca talentirana za sve, i da nije normalno i očekivano da imaju sve petice. To i jest problem današnjih škola i obrazovanja- svi imaju petice na temelju "zalaže se", "trudi se" i štajaznam. Treba ocjenjivati konačan rezultat, i onda će stvari biti jasne- ok, moj Mile ima 3 iz likovnog i 5 iz matematike, a tvoj Ćepko ima 5 iz hrvatskog i 2 iz fizike, ali pošto su SVA djeca pravedno ocijenjena, to nije strašno.

Dođe mi da lupam glavom u zid kad se sjetim kako se djeci ocjene daju i šta roditelji očekuju, evo revijalno:

Moja ove godine kreće u 1.razred.
Nema tog boga kristovog da joj ja zadaće pišem. Ako treba pomoć kakvu je Byron naveo, otići do muzeja itd, super, ja sam za. Izuzev toga... ja joj sigurno ne mislim na netu tražiti informacije i slično.
Zna se služiti kompom, zna ići na net, zna šta je google... my work here is done.

[Lali Puna]

amen, absolutely. zamisli tragedije - ruši mu ocjenu.
i, da, ja sam uvijek bila među najboljim učenicima na školi, išla na natjecanja, bila uzorna po svemu (čak su mi nudili da preskočim razred i slično), a nikad nisam prošla s 5.0 i svom životu, nikad, ni u osnovnoj školi. uvijek sam imala 4 iz likovnog i tjelesnog

jedan profesor u osnovnoj je iz protesta prema roditeljskom žicanju i sveopćem poklanjanjau petica šakom i kapom jedne godine namjerno svima zaključio pet
bilo je to prvi i jedini put da sam imala pet iz likovnog, a da se ocijenjivao likovni izričaj, a ne povijest umjetnosti.

[SummerNight]

meni je mama ispunila radnu biljeznicu iz engleskog i hvala joj do neba na tome
naime, na kraju godine smo ju trebali dofurati ispunjenu. Imali smo dva tri tejdna da predamo.
ja sam ju ponjela (nakon sto sma naravno dva dana punila rupe kaj sam preskocila i ispisivala kaj nisam na vrijeme ) i izgubila negdje.
nisam mogla vjerovati, ali jbg, ajde, kupi novu, ispunjavaj. super.
I onda sam ju opet izgubila.
nije mi ju uzela na ocjenjivanje, ja ju ostavila pod klupom i papla maca.
dosla sam domai rekla d aje treci put ne ispunjavam radnu i nek padnem razred ako treba, da je radna ukleta i da ju NECU ispuniti.
(uz suze naravno i histericne napadaje, 12 godina).
i preksura ujutro me docekala ispunjena radna biljeznica

inace je mama samnom pisala zadace do cca 5 osnovne, kasnije je vise ispitaivala kad mi je trebalo.
ali je sa sestrom ucila stalno, doslovno joj je ljevala informacije u glavu.
iskreno se nadam da cu uspjeti kad moja krene u skolu postaviti stvari tako da ona sama pise i radi, i dodje nas pitati kad joj zapne.
i nadam se da zadace nece biti onako bolesno dosadne kao kad sam ja kretala u prvi razred.