Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Školarci i adolescenti

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 20.05.2012., 22:43   #41
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Kako bi se konkretno 'čvršće postavila'? Zabranila mu ljutnju?

Dijete nije zatražilo pravo na odlučivanje. Dijete je iskazalo ljutnju. Meni je fascinantno kako se svi zakkinju u dječju dobrobit, a onda donose ozbiljne odluke onako kako se njima, roditeljima sprdne.

Dvoje ljudi iz nekog razloga odluči da je superkul imati obitelj s osmero djece - to što ta ideja, blago rečenn, nije superkul toj djeci, jd, jel'te, nebitno
Mislim da se roditelji trebaju čvršće postaviti u vezi s time da odluku o planiranju obitelji ne donose djeca. Ništa više i ništa manje.
Tu je važan jasan stav roditelja: želimo dijete, željeli smo i tebe. Želimo ga jako, kao što smo željeli i tebe.

Kad se radi o prihvaćanju trudnoće i bebe, slažem se da tu treba mnogo takta, o tome sam napisala već par riječi - ne toliko uvjeravanjem koliko pozitivnim i kvalitetnim djelovanjem prema djetetu.

Ako se dijete ljuti, na to ima pravo. Treba znati da je i to u redu. Kao što je u redu da plače, da se raduje... Ako ima stabilnu ulogu u obitelji, ljutnja će proći. Tu je stav i aktivnost roditelja presudna: ti imaš svoje mjesto u obitelji, svoju važnu ulogu, a ljubav nije torta koja se podijeli i pojede pa nema više za ostale.

O tome je li dobro za dijete da ima mnogo braće i sestara ili nije, dalo bi se raspravljati. To što se čini djetetu u nekom trenutku života ne mora značiti da je točno. S pogledom u budućnost, koji dijete ne može imati s 12 godina, nema veće dobrobiti od mnogo braće i sestara, no to znaju samo oni koji su sretnici pa ih imaju.
buditedobro is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.05.2012., 22:48   #42
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post
Mislim da se roditelji trebaju čvršće postaviti u vezi s time da odluku o planiranju obitelji ne donose djeca. Ništa više i ništa manje.
Cvrsce u odnosu na sto?
Pa oni cekaju sesto dijete, nije da nisu sami to isplanirali. U planiranuju Daniel nije sudjelovao niti najmanje. Kako onda mislis da se treba cvrsce postaviti?
kajpa is online now  
Odgovori s citatom
Old 20.05.2012., 23:03   #43
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post
nema veće dobrobiti od mnogo braće i sestara, no to znaju samo oni koji su sretnici pa ih imaju.
A ovo je jedanaesta Zapovijed koja se sâma po sebi podrazumijeva i baš ničim ju ne treba argumentirati? Tko drukčije kaže, kleveće i laže?

U čemu se, ukratko, uvijek i nužno sastoji ta ogromna dobrobit imanja mnogo braće i sestara? Na koji način ti sretnici nadoknade neizbježno nemanje roditeljskog odnosa "jedan na jedan" u mjeri u kojoj je taj odnos potreban djetetu?

Ljutnja će proći - sigurna si u to? A što ako ne prođe? Što ako se najstariji sinek počne ponašati "ljutito"? Što ako, gladan roditeljske pažnje, počne tu pažnju privlačiti negativnim ponašanjem?

Ah, znam: čvrsto se postaviti. Jebiga, sinek, nije ti ovo ništa, budemo mi imali i sedmo i osmo - tako ti je pao grah...
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2012., 01:11   #44
Quote:
Civeta kaže: Pogledaj post
Draga Kajperinja,
vjeruj mi da je pubertetlija (adolescent). Jer osim što je fizički počeo u zadnjih mjesec dana tako izgledati, tako se i ponaša. živčani, sve mu smeta, ne da mu se ništa oko škole... Iako živčani samo na mater, mene je poštedia
Ali, molim te , imaš li savjet?
ček, ti psiholog zbilja ne znaš razliku između puberteta i adolescencije?
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2012., 09:11   #45
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post
S pogledom u budućnost, koji dijete ne može imati s 12 godina, nema veće dobrobiti od mnogo braće i sestara, no to znaju samo oni koji su sretnici pa ih imaju.
Ja u blizoj okolini imam jedan primjer obitelji sa puno djece. Inace su vise nego dobrostojeci pa financije apsolutno nisu u pitanju.

Najstarija djeca su vec oko 30, najmladja u nizim razredima osnovne skole. Medju svima njima nema apsolutno nikakve bliskosti, niti icega sretno-obiteljskog. Jedino sto ih povezuje je obiteljski biznis, a to je samo povod za jal, ljubomoru, zavist, svadje... Inace su djeca uglavnom prepustena sama sebi, mladja starije vide kao mjesto gdje se moze uzicati ekstra dzeparac, a stariji se uglavnom stide sto su iz obitelji s toliko djece i manjima daju sve sto traze, samo da im se pociste ispod nogu. Nedavno je jedan manji izvodio neke egzibicije i mogao se ozlijediti, kad su to rekli jednom od starijih odgovor je bio: briga mene, nisam ga ja napravio.

Ne tvrdim da je to pravilo, cak ni da je vecina takva, ali moj dojam je da roditelji i djeca cesto razlicito dozivljavaju sebe u velikim obiteljima. Roditeljima to mozda i jeste uzitak i blagoslov, ali za djecu bas ne znam...
__________________
Hazen: "Kad vola stavis u palacu, ne postane on kralj nego palaca postane stala".
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2012., 11:40   #46
Quote:
Civeta kaže: Pogledaj post
I zato ne razumijem zašto bi se podrazumijevalo da je moja velika obitelji baš zbog veličine zanemarena i uskraćena za ljubav i slogu. To što sam zanemario, da se tako izrazim, Daniela ne mora biti nužno zbog broja djece. Ima roditelja koji imaju dvoje ili jedno dijete pa se ponašaju kao egocentrične svinje naspram djeteta, kao što ima takivh roditelja s puno djece, sve varira. To sve zapravo ovisi o roditelju, pa je tako i ovdje. Uostalom, Danielu nitko ne zabranjuje da se buni ili ljuti.
Ali mu se daje do znanja kako je taj njegov osjećaj neutemeljen, a to nije istina. Svako dijete drugačije reagira na prinovu, neka jednostavno teško podnose to razdoblje pojačane brige oko bebe u odnosu na starije dijete. Možda nije ni veća, ali je drugačija. Bebi se svi dive i kad se nasmije i kad stisne prst i kad se okrene na bok... sve njezino je značajno. A Daniel je već četiri puta u svojih 12 godina to gledao sa strane i sasvim je razumljivo da se ne veseli još jednom takvom scenariju dok će se njemu zamjeriti što se usudi osjećati drugačije od vas.

Sve ako mu to nitko ne izgovori na glas, njemu je očito da ne misli kao ostali i zbog toga se također loše osjeća, zbunjuje ga i još više komplicira. Ne osjeća da ima podršku, ne osjeća da ga se razumije - vrlo je važno da vi to prepoznate i reagirate neumanjujući značaj toga.
__________________
PIČKA!
Nica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2012., 11:59   #47
tttttaaaaaaada evo javno priznajem da moja majka ima 12-tero braće i sestara,
a tata 6 sestara živih i 4 brata koja su umrla u djetinjstvu.
Moja majka ima samo mene.
Inače situacija među njima je koma, uvjek ratuju jedni protiv drugih. Svi bi upravljali tuđim životima, tuđim muževima iliti ženama, tuđom djecom i najvažnije tuđim novčanikom.
Sad pišući ovaj post shvatila sam da svi oni imaju jednu veliku poveznicu( zagorčavaju živote svojoj djeci, nabijajući im osjećaj krivnje radi donošenja odluka s kojim se oni nisu slagali, i meni osobno , vječno mantranje o manjku poštovanja naspram roditelja jer sam ja "crna ovca" u obitelji zato što ispred živih roditelja stavljam svog muža i svoju djecu).
A mama je uvijek stavljala svoje roditelje ispred djeteta i muža.
Nikako da uvidi i sa 50 godina da joj je to i dan danas najveća greška u životu.

OT: možda bi trebali ti i supruga malo se podjeliti.
Ti da nađeš neki zajednički interes sa starijom djecon, a ona se posveti mlađima.
BestTime is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2012., 12:48   #48
Sve što bih volio - a što, vjerujem, neću doživjeti, je navođenje konkretnih argumenata u prilog mnogobrojnim obiteljima. Ne, "to je najljepše na svijetu", "nama (roditeljima) srce procvjeta kad ih vidimo na okupu" i tako to, nisu konkretni argumenti.

Za razmjenu nudim konkretne argumente zbog kojih smatram sasvim razumljivom (pa i opravdanom) djetetovu ljutnju:

- dijete u mnogobrojnoj obitelji praktički nema situacije "jedan na jedan" s roditeljem. Praktički nema onih zlata vrijednih situacija u kojima se dijete otvori, u kojima se od njega čuju rečenice koje nosi duboko zapretene u sebi, rečenice koje nisu za kolektivne uši; smatram da su te situacije jako važne, pogotovo u pubertetskom dobu - dijete neće pred gomilom braće i sestara razgovarati s roditeljem o seksualnosti i problemima koji ga muče;

- dijete u mnogobrojnoj obitelji praktički nema situacije u kojoj je "ja" - manje-više je stalno dio nekakvoga kolektivnoga "mi" kojem se mora podređivati: od životnog prostora, načina provođenja vremena, pa do vrlo skučenih mogućnosti udovoljavanja njegovim jednoosobnim željama;

- dijete u mnogobrojnoj obitelji jednostavno je "osuđeno" na dobre odnose s braćom i sestrama, i/ili na glumljenje tih dobrih odnosa kad oni izostanu. Cijela okolina zdušno podržava nekakvu idiličnu sliku "joj, kako ste divni krasni super kad vas čovjek sve skupa vidi" - svako rušenje te divne krasne slike smatra se djetetovom svojevrsnom izdajom tih famoznih "nas";

- konačno, zašto ne reći i to: koliko god se bilo kakvo spominjanje materijalnoga prezrivo i svisoka osuđuje kao nedostojan argument u raspravi - jer se svi furamo na nematerijalne, uzvišene vrijednosti - toliko je mnogobrojnost obitelji nešto što utječe na materijalne uvjete u kojima dijete odrasta, ma koliko mi šutjeli o tome. Pritom "materijalno" ni najmanje ne mora značiti iPhone i ostale i-ove: radi se o materijalnoj podlozi za stjecanje znanja, za ostvarenje želja i potreba koje ni najmanje nisu konzumerističke.

Rečenice poput "nema tih novaca koji mogu zamijeniti osmijeh mlađeg djeteta upućen starijem" i "ja sam odrastao/odrasla u gladi, žeđi, gol, bos... pa što mi fali?" su divne rečenice - u forumskoj teoriji. Život je, ipak, nešto drugo.

Eto. Rado bih čuo "drugu stranu" na istoj razini konkretnosti.
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2012., 22:18   #49
lorde, umnogome se slažem s tobom.

tvoj post me potaknuo na razmišljanje kolika bi to bila granica, koji broj djece je još ok i nije previše za obiteljsku dinamiku?

ne mogu napisati o kojem se broju kod mene radi, jer još razmišljam
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2012., 22:35   #50
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Sve što bih volio - a što, vjerujem, neću doživjeti, je navođenje konkretnih argumenata u prilog mnogobrojnim obiteljima. Ne, "to je najljepše na svijetu", "nama (roditeljima) srce procvjeta kad ih vidimo na okupu" i tako to, nisu konkretni argumenti.

Za razmjenu nudim konkretne argumente zbog kojih smatram sasvim razumljivom (pa i opravdanom) djetetovu ljutnju:

- dijete u mnogobrojnoj obitelji praktički nema situacije "jedan na jedan" s roditeljem. Praktički nema onih zlata vrijednih situacija u kojima se dijete otvori, u kojima se od njega čuju rečenice koje nosi duboko zapretene u sebi, rečenice koje nisu za kolektivne uši; smatram da su te situacije jako važne, pogotovo u pubertetskom dobu - dijete neće pred gomilom braće i sestara razgovarati s roditeljem o seksualnosti i problemima koji ga muče;

- dijete u mnogobrojnoj obitelji praktički nema situacije u kojoj je "ja" - manje-više je stalno dio nekakvoga kolektivnoga "mi" kojem se mora podređivati: od životnog prostora, načina provođenja vremena, pa do vrlo skučenih mogućnosti udovoljavanja njegovim jednoosobnim željama;

- dijete u mnogobrojnoj obitelji jednostavno je "osuđeno" na dobre odnose s braćom i sestrama, i/ili na glumljenje tih dobrih odnosa kad oni izostanu. Cijela okolina zdušno podržava nekakvu idiličnu sliku "joj, kako ste divni krasni super kad vas čovjek sve skupa vidi" - svako rušenje te divne krasne slike smatra se djetetovom svojevrsnom izdajom tih famoznih "nas";

- konačno, zašto ne reći i to: koliko god se bilo kakvo spominjanje materijalnoga prezrivo i svisoka osuđuje kao nedostojan argument u raspravi - jer se svi furamo na nematerijalne, uzvišene vrijednosti - toliko je mnogobrojnost obitelji nešto što utječe na materijalne uvjete u kojima dijete odrasta, ma koliko mi šutjeli o tome. Pritom "materijalno" ni najmanje ne mora značiti iPhone i ostale i-ove: radi se o materijalnoj podlozi za stjecanje znanja, za ostvarenje želja i potreba koje ni najmanje nisu konzumerističke.

Rečenice poput "nema tih novaca koji mogu zamijeniti osmijeh mlađeg djeteta upućen starijem" i "ja sam odrastao/odrasla u gladi, žeđi, gol, bos... pa što mi fali?" su divne rečenice - u forumskoj teoriji. Život je, ipak, nešto drugo.

Eto. Rado bih čuo "drugu stranu" na istoj razini konkretnosti.
Dijete u mnogočlanoj obitelji ima priliku učiti i od braće i sestara i zajedno s njima. Ono što ne može podijeliti s roditeljima često može i ima priliku s braćom i sestrama.

Mnogi roditelji koji imaju jednice ili jednice ili dvoje djece imaju slab ili nikakvu komunikaciju sa svojom djecom - takvih sam se, nažalost, nagledala i naslušala u školi...

Mnoga se djeca u obiteljima s jednim ili dvoje djece, u današnjem tempu života, odvojenosti od šire obitelji, osjećaju usamljeno. Toga nema u mnogočlanim obiteljima.

Ako su roditelji pametni, postoji i "mi" i "ja" i "svaki pojedinac u obitelji". Znam nekoliko zagrebačkih obitelji s petero, šestero i sedmero djece u kojima se sve stiže, od druženja nasamo s roditeljem, do dvije-tri aktivnosti za svako dijete. Dvije su od tih obitelji poznate zagrebačke obitelji (malo tko nije čuo za njihove roditelje) i vrlo su imućni, ostale plivaju u hrvatskoj ekonomiji kao i većina stanovništva.

Egocentričnost, odjeća s markom i ostale stvari sa snobovskih popisa, potreba da se uvijek bude u središtu pozornosti, razmaženost svake vrste, uključujući i naviku da roditelj (do smrti) obavlja umjesto njih ono što bi oni mogli i trebali, što djeca iz mnogočlanih obitelji nemaju, nije nešto za čime bi se u kvalitetnu odgoju čeznulo.

Djeca iz mnogočlanih obitelji, htjela-ne htjela, uče se toleranciji, radinosti, dijeljenju, solidarnosti, u čemu vidim samo dobro za njihove odnose s drugim ljudima u budućnosti.

Svatko sa svakim članom mnogočlane obitelji vjerojatno neće ostvariti idealan odnos. S nekim će ostvariti veću bliskost, s nekim manju. Roditelji odlaze, djeca ostaju. Imat će bliske osobe u koje se mogu uvijek pouzdati, kao što ja imam...
buditedobro is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2012., 22:51   #51
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post
Dijete u mnogočlanoj obitelji ima priliku učiti i od braće i sestara i zajedno s njima. Ono što ne može podijeliti s roditeljima često može i ima priliku s braćom i sestrama.
Da, moze...
Ali to ne znaci da mu nece mozda bas roditeljska paznja nedostajati. Tj. to vrijeme koje bi bilo posveceno bas njemu

Quote:
Mnoga se djeca u obiteljima s jednim ili dvoje djece, u današnjem tempu života, odvojenosti od šire obitelji, osjećaju usamljeno. Toga nema u mnogočlanim obiteljima.
Cisto sumnjam tj. ustvari ne vjerujem da se u mnogoclanoj obitelji ne mozes osjecati usamljeno.
Quote:
Egocentričnost, odjeća s markom i ostale stvari sa snobovskih popisa, potreba da se uvijek bude u središtu pozornosti, razmaženost svake vrste, uključujući i naviku da roditelj (do smrti) obavlja umjesto njih ono što bi oni mogli i trebali, što djeca iz mnogočlanih obitelji nemaju, nije nešto za čime bi se u kvalitetnu odgoju čeznulo.
Mozda bi se uz jedince i mogla povezati veca razmazenost...ali ne vidim zasto bi to bilo pravilo i pogotovo zasto bi u obiteljima sa npr. dvoje djece (sto ne bih nazvala mnogoclanom obitelji...o kakvim tu govorimo) nuzno postojalo to o cemu pricas.
Quote:
Djeca iz mnogočlanih obitelji, htjela-ne htjela, uče se toleranciji, radinosti, dijeljenju, solidarnosti, u čemu vidim samo dobro za njihove odnose s drugim ljudima u budućnosti.
Zar obitelji sa dvoje (jednim/troje) djece moraju bas nuzno potpuno neodgojiti dijete, a samo su oni iz obitleji sa 4+ djece ok...nerazmazeni, altruisticni, nesebicni, tolerantni, radini, solidarni ...sve naj.
Mislis da se sve to nuzno bas mora nauciti na taj nacin...da se ima puno djece, ne moze i nekako drugacije?
Quote:
Svatko sa svakim članom mnogočlane obitelji vjerojatno neće ostvariti idealan odnos. S nekim će ostvariti veću bliskost, s nekim manju. Roditelji odlaze, djeca ostaju. Imat će bliske osobe u koje se mogu uvijek pouzdati, kao što ja imam...
S ovime se donekle (ne potpuno) slazem...od njih 5-6 valjda ces bar s nekim biti dobar.
kajpa is online now  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2012., 23:18   #52
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post
Mnogi roditelji koji imaju jednice ili jednice ili dvoje djece imaju slab ili nikakvu komunikaciju sa svojom djecom - takvih sam se, nažalost, nagledala i naslušala u školi...
I ako ih naštancaju još nekoliko, imat će bolju komunikaciju sa svakim od njih?
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2012., 07:58   #53
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post
Dijete u mnogočlanoj obitelji ima priliku učiti i od braće i sestara i zajedno s njima. Ono što ne može podijeliti s roditeljima često može i ima priliku s braćom i sestrama.
Učiti - što?

Dijete iz ove priče je 12-godišnjak koji upravo dobiva petog mlađeg brata, a jasno je iskazana nada i u šestoga, sedmoga... Po tvojoj tvrdnji, on će sada s mlađom braćom i sestrama podijeliti svoja pubertetska nesnalaženja, suočavanje s vlastitom seksualnošću i seksualnošću vršnjaka, a poslije će im, valjda, biti učitelj kad oni dođu u tu dob?
Quote:
Mnogi roditelji koji imaju jednice ili jednice ili dvoje djece imaju slab ili nikakvu komunikaciju sa svojom djecom - takvih sam se, nažalost, nagledala i naslušala u školi...
"U Americi tuku crnce". "Bolje da pušim nego da sam alkoholičar koji mlati dijete". Kakve veze s ovom pričom ima postojanje roditelja-idiota?
Quote:
Mnoga se djeca u obiteljima s jednim ili dvoje djece, u današnjem tempu života, odvojenosti od šire obitelji, osjećaju usamljeno.
Roditelj čije dijete svoju usamljenost može riješiti samo u krugu (mnogobrojne) obitelji, nešto je gadno zajebao.
Quote:
Znam nekoliko zagrebačkih obitelji s petero, šestero i sedmero djece u kojima se sve stiže, od druženja nasamo s roditeljem, do dvije-tri aktivnosti za svako dijete.
Dječje aktivnosti su stvar roditeljskog novca i logistike (koja se također može platiti). Ali, ovo s druženjem nasamo me zanima: možeš li postaviti smislenu računicu u kojoj je dvoje roditelja (jedan je zaposlen, a drugi trudan) i petoro djece od kojih najstariji ima 12 godina, pa da vidimo koliko to vremena tjedno ima svako dijete za druženje nasamo s roditeljem?
Quote:
Egocentričnost, odjeća s markom i ostale stvari sa snobovskih popisa, potreba da se uvijek bude u središtu pozornosti, razmaženost svake vrste, uključujući i naviku da roditelj (do smrti) obavlja umjesto njih ono što bi oni mogli i trebali, što djeca iz mnogočlanih obitelji nemaju
Ovo ti nije trebalo (BTW, cijelo vrijeme imam dojam da ti je netko upao u account: nevjerojatno je kako si izgubila čak i tragove objektivnosti) - zašto bi bilo što od ovoga imala djeca iz maločlanih obitelji? Želiš li reći da je osmero djece jedini način nebivanja snobom?

Meni je ovaj tvoj odlomak jako uvredljiv.
Quote:
Djeca iz mnogočlanih obitelji, htjela-ne htjela, uče se toleranciji, radinosti, dijeljenju, solidarnosti, u čemu vidim samo dobro za njihove odnose s drugim ljudima u budućnosti.
Sve ove sjajnebajne odlike mogu se nazvati i trpljenjem.

BTW, nije ti palo na pamet da, jednom kad iziđe iz "htio - ne htio" obitelji, upadne u fazu "napokon - a sad malo ja" i itekako postane egocentričan u želji da nadoknadi "propušteno"?
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2012., 12:33   #54
Quote:
tihonsee kaže: Pogledaj post
ček, ti psiholog zbilja ne znaš razliku između puberteta i adolescencije?
Lako za to... previše je toga njemu nejasno i nerazumljivo (+ način razmišljanja i zaključivanja...) za psihologa
Stowaway is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2012., 15:56   #55
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Učiti - što?

Dijete iz ove priče je 12-godišnjak koji upravo dobiva petog mlađeg brata, a jasno je iskazana nada i u šestoga, sedmoga... Po tvojoj tvrdnji, on će sada s mlađom braćom i sestrama podijeliti svoja pubertetska nesnalaženja, suočavanje s vlastitom seksualnošću i seksualnošću vršnjaka, a poslije će im, valjda, biti učitelj kad oni dođu u tu dob?

"U Americi tuku crnce". "Bolje da pušim nego da sam alkoholičar koji mlati dijete". Kakve veze s ovom pričom ima postojanje roditelja-idiota?

Roditelj čije dijete svoju usamljenost može riješiti samo u krugu (mnogobrojne) obitelji, nešto je gadno zajebao.

Dječje aktivnosti su stvar roditeljskog novca i logistike (koja se također može platiti). Ali, ovo s druženjem nasamo me zanima: možeš li postaviti smislenu računicu u kojoj je dvoje roditelja (jedan je zaposlen, a drugi trudan) i petoro djece od kojih najstariji ima 12 godina, pa da vidimo koliko to vremena tjedno ima svako dijete za druženje nasamo s roditeljem?

Ovo ti nije trebalo (BTW, cijelo vrijeme imam dojam da ti je netko upao u account: nevjerojatno je kako si izgubila čak i tragove objektivnosti) - zašto bi bilo što od ovoga imala djeca iz maločlanih obitelji? Želiš li reći da je osmero djece jedini način nebivanja snobom?

Meni je ovaj tvoj odlomak jako uvredljiv.

Sve ove sjajnebajne odlike mogu se nazvati i trpljenjem.

BTW, nije ti palo na pamet da, jednom kad iziđe iz "htio - ne htio" obitelji, upadne u fazu "napokon - a sad malo ja" i itekako postane egocentričan u želji da nadoknadi "propušteno"?
Učit će. I od mlađih se uči. Neće ga djetešce poučavati molekularnoj biologiji, ali i od malog se djeteta štošta nauči. Dečko od 16 može svašta naučiti od brata ili sestre koji imaju 4 godine. Moja adolescentica je naučila svašta od moje četverogodišnjakinje. Ja sam svašta naučila od svoje sestre koja je 12 godina mlađa od mene. Svaki dan nešto učim i od svojih učenika i učenica. Nisu valjda činjenice jedino što dijete treba naučiti.

Ne generaliziram, napisala sam da mnogi roditelji, stjecajem okolnosti, nemaju dobru komunikaciju sa svojim djetetom čak i kad imaju samo jedno ili dvoje djece. Ne mislim da su zato idioti. Možda su samo ljudi koji moraju raditi deset sati dnevno da bi obitelj preživjela. Možda ne znaju drugačije.
Tvoj argument da dijete u obitelji s jednim ili dvoje djece mogu ostvariti odnos jedan na jedan ne znači da će to i učiniti, jednako tako roditelji koji imaju više djece možda će biti bolji u ostvarivanju takva odnosa.

Činjenica je da se mnoga djeca osjećaju usamljeno. Dakako, nema garancije da se to neće dogoditi i u mnogočlanoj obitelji, no rjeđe je.

Aktivnosti se ne moraju platiti. U jednoj do obitelji koje sam spomenula sva djeca idu u glazbenu školu, osim najmlađega, i sva idu u ZKM na dramsku, lutkarsku ili plesnu grupu, i to besplatno. Uz dobar raspored u obitelji, dijete ima vrijeme za druženje s roditeljem. Usput govoreći, mnogi roditelji koji imaju jedno ili dvoje djece nikad ne provode vrijeme s djetetom nasamo jedan na jedan nego su uvijek utroje ili učetvero jer uopće ne znaju da je to potrebno. Opet sve ovisi o roditeljima.
U jednoj od onih poznatih zagrebačkih obitelji vidjela sam njihov raspored. Svako dijete ima u predsoblju svoju vješalicu za aktualnu jaknu i cipele i iznad vješalice školski raspored i raspored aktivnosti, a uz to je napisano tko dijete onamo vodi i dovodi kući.
Ne piše u rasporedu, ali znam da kad otac ide na nogomet, vodi svaki put drugo dijete, kad ide u trgovinu, vodi nekog drugoga, kad majka ide nekamo, također vodi neko dijete. Djeca su u kući uključena u kućne aktivnosti, s jednim ili oboje roditelja. Tu nema praznoga hoda za roditelje, a televizor je u jednoj od soba koja se zove "soba za obiteljske sastanke". Ne kažem da je to za svakog roditelja, no neki to uspijevaju i žele.

Ispričavam se ako sam koga uvrijedila, nije mi to bila namjera. Nisam NIGDJE napisala da su to osobine SVE djece koja nemaju brata ili sestru. Ako čitaš pažljivo, piše da te osobine rijetko kad imaju djeca iz mnogočlanih obitelji, a ne da ih obavezno imaju svi jedinici i jedinice.
Uvijek kažem da imam dvije jedinice jer je između mojih kćeri razlika 16 godina. Starija je bila na dobru putu da postane nepodnošljiva, razmažena osoba, s kojom nitko ne želi dijeliti više od površnoga druženja. Sad ima dobre šanse da se izvuče iz toga i čini mi se da ju je to osnažilo i osvijestilo joj neke vrijednosti koje je i prije imala. Ja joj nisam bila sposobna ništa odbiti - moja pogreška. Sad katkad mora naučiti dijeliti i moje vrijeme i ostalo.

I nitko nije pisao umjesto mene. Ja sam imala hrabrosti imati dvoje djece i pokćerku (muževljevu kćer). Ne mislim da je jedno ili drugo ispravno, samo mislim da dijete koje ima braću i sestre nije zakinuto, nego da može, uz pametne roditelje, imati mnogo prednosti.

Sjajnobajno ne mora biti trpljenje. Ovisi kako doživljavaš rad, stjecanje socijalnih vještina i humanih uvjerenja.

I ja mislim da je potreban vlastiti životni prostor (u svakome smislu), vrijeme koje imamo samo za sebe, samosvojnost, ugađanje sebi, pa i određena doza sebičnosti. To kao prvo dijete u obitelji dobro znam, a i kao majka. No to nije jedno što nam je potrebno. Ovakvih sestara i braće kao što ja imam željela bih barem dvostruko.

Glede ljutnje dvanaestgodišnjaka nisam ni u jednome trenutku rekla da ga tomu treba prepustiti. Ima se pravo ljutiti, no stalno sam naglašavala da je da se to prevlada potreban kvalitetan roditeljski angažman.
buditedobro is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2012., 16:43   #56
Ha neznam, proglasite me čudnom ali mi smo kad je sin imao 12 g. isto pomislili o drugom djetetu, pa smo ga lijepo pitali kaj on misli o tome? Meni je bilo van pameti, da ako sam već do tada čekala, to dijete (zapravo ih je sad ne jedno nego još dvoje ) samo nametnem. Pa nije on imao 2 ili 5 godina, imao je 12! I da je oni rekao da ne dolazi u obzir ja sigurno niti nebih više mislila na bebe. Možda ponekad, onak kad pogledaš malu slatku bebu, ali bih poštovala želju mog već tad dovoljno velikog djeteta... Uglavnom, sin me baš iznenadio oduševljenjem i veseljem oko toga, čak je i rekao da će mu to ispuniti život. Tu smo mi ostali paf jer nikad nije niti rekao da ima neku prazninu u životu. Za drugu curku smo isto pitali. Više ga ne kanim pitati ništa jer mislim da smo došli do našeg optimalnog maksimuma s djecom i godinama života jer hoću da djeca imaju određeni standard života i obrazovanja, sigurnu vožnju, a zbog dobi od 39+ ne želim riskirati eventualno povećane rizike od anomalije, tim više što AB ne dolazi u obzir.
winnerica is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2012., 17:17   #57
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post
(...)
Nije mi ni bila namjera "preobratiti te" na ovu ili onu stranu - sve što sam napisao posljedica hje tvoje rečenice "nema veće dobrobiti od mnogo braće i sestara", napisane kao neupitne istine koja beziznimno vrijedi uvijek i svugdje.

Gledana kao univerzalna istina, ta rečenica, jednostavno, ne stoji.
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2012., 19:21   #58
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Nije mi ni bila namjera "preobratiti te" na ovu ili onu stranu - sve što sam napisao posljedica hje tvoje rečenice "nema veće dobrobiti od mnogo braće i sestara", napisane kao neupitne istine koja beziznimno vrijedi uvijek i svugdje.

Gledana kao univerzalna istina, ta rečenica, jednostavno, ne stoji.
+
Quote:
Mnoga se djeca u obiteljima s jednim ili dvoje djece, u današnjem tempu života, odvojenosti od šire obitelji, osjećaju usamljeno. Toga nema u mnogočlanim obiteljima.
Istina, kasnije je usliedio mali ispravak
Quote:
Činjenica je da se mnoga djeca osjećaju usamljeno. Dakako, nema garancije da se to neće dogoditi i u mnogočlanoj obitelji, no rjeđe je.
kajpa is online now  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2012., 23:57   #59
Quote:
winnerica kaže: Pogledaj post
Ha neznam, proglasite me čudnom ali mi smo kad je sin imao 12 g. isto pomislili o drugom djetetu, pa smo ga lijepo pitali kaj on misli o tome?
Ja osobno ne bih ni promijenila boju zidova u dnevnom boravku, a da barem ne pitam hoće li ta boja mom 12ogodišnjaku bit odvratna ili super.

Mislim da je prethodan razgovor sa djetetom koje je dovoljno staro da shvati neke stvari nužnost kod donošenja velikih životnih odluka koje se tiču obiteljske zajednice u cjelini.
MonotypeCorsiva is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.06.2012., 11:05   #60
Quote:
Civeta kaže: Pogledaj post
Dragi moji Forumaši,
moj najstariji sin ima 12 godina. On je najstariji od petero (uskoro šestero djece). I pošto je već na pragu puberteta, živčani na dijete (termin je 18.lipnja) i govori da mu je dosta ostalih četvero, da mu ne treba i peto (on je šesto).

E,sad, kako ga motivirati da ne bude ljut na nerođenog brata, pa i na nas. On se odlično slaže s braćom i sestrama. Zato ne želim da bude ogorčen na nas ili nerođenog brata

Help!
Ima li vaš sin nekih obaveza prema braći i sestrama? Treba li im pomagati pisati domaći, skupiti ih iz vrtića/škole, podgrijavati im ručak...? Ako ima, onda se ne trebaš toliko čuditi što je protiv još jednog dijeteta .
HacijendaST is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:24.