Što je sličnost specifičnija, i povezanost je specifičnija?

[Dalaj Sanja]

bozoou kaže:

Jooj, ne znam kako mi je to pobjeglo. Ispričavam se...a što je najgore, bit će da nije tipfeler...nego se podsvjest poigrala.

A i moja.
Ja "r" nisam ni videla juče, pročitala sam "Dalaj Sama".
(osim ako se neki nestašni mod nije igrao postovima )
Odoh čitati dalje.

[Dalaj Sanja]

bozoou kaže:

Ja sam ovaj primjer pojednostavio samo na ruke noge da ukažem da je u nekim koracima našeg razvoja bilo potrebno prokužiti i jednostavne stvari ...koje su sad prisutne pod normalno.
Nakon puno godina i iskustva, mnogi od nas će moći samo pogledom u oči neke osobe, zaključiti puno o o njoj....

Da, ali ti svodiš osobu na iskustvo - potpuno je svodiš na iskustvo.
Doduše, uzimaš u obzir i iskustvo predaka, što je meni sasvim u redu (ja isto to uzimam u obzir) ali se čini da zanemaruješ genetiku.

ne verujem da je dete na rođenju tabula rasa. Ne samo zbog genetike, nego i zbog nekih drugih stvari, ai hajde, budući da je to drugo u domenu iracionalnog, neću ga potezati ovde.
(mada mislim da je čovek nepotpun ako se svodi samo na racionalno ili samo na iracionalno)

Ja se s time slažem, no i dalje nisi definirala što je intuicija..kažeš da je "intuicija je utisnuta u celo biće;
čovek celim svojim bićem nešto intuitivno oseća"

..sve ocke, no ako ne definiraš kako smo je dobili, onda opet malo znamo o njoj.

Intuiciju sam jednom definisala ovako:

znanje o onome što predstoji, a koje svest ne tumači kao znanje, nego kao snažan osećaj izvesnosti.

Proizilazi iz ..
sposobnosti vezivanja na talasanje sveta .. ili .. treperenje vaseljene .. (vaseljena od .. vascela .. obuhvata sve postojeće ..)
- u svakom slučaju, iz veće senzibilnosti, veće otvorenosti kanala za prijem.

Definicija koja se forumašima najviše dopala je ova:

Intuicija je neposredna spoznaja.

Neposredna znači ne-posredovana jezikom i pamćenjem. To znači da je ta spoznaja i jednostavna: ona koja nije zasnovana na sastavljanju i rastavljanju riječi (ili slika, predodžbi...) nego je ne-složena, jedinstvena.

Intuicija za razliku od jezikom posredovanog znanja nije nešto prošlo, nije zasnovana na pamćenju - ona je bitno sadašnja, u ovom trenutku.

Intuicija je neposredni trenutni dodir stvarnosti.

U prvoj definiciji imaš pretpostavku odakle. al je ta pretpostavka pesnička
Druga definicija ne sadrži pretpostavku o poreklu intuicije - ali sadrži precizan opis fenomena.

Pa ja na to gledamo ovako: Dobili smo ju svakako, ali način dobivanja nije prekriven veom magičnog i neshvatljivog.

Ja na to gledam ovako: ne znamo ništa o načinu dobivanja.
Ali možemo baratati s pretpostavkama.
Ali pretpostavke nam ne vrede ništa ukoliko ih ne možemo proveriti.

Intucija je sposobnost dobre reakcije...i dobivamo ju putem svakog iskustva kako bi bolje odreagirali na sljedeće iskustvo. Zato djeca neće reagirati jednako na iste vanjske podražaje..jer nemaju ista iskustva. Prvo iskustvo koje će utjecati na svu našu buduću intuiciju je točka (u prostoru i vremenu) našeg rođenja. No tu stvar ne kreće...djete apsorbira vanjski svijet još u maternici, ovisno o navikama majke. No te navike majke ovise o njenom iskustvu i njenoj prošlosti. Tako da intuicija koju ćemo mi dobiti, ovisi o stvarima još prije našeg života...vraćajući se tako unatrag možemo ići duboko duboko do vremena kojeg više ne možemo razumjeti. No ovo jedno biće (svemir) koje se razvija, postojalo je i tad..i njegova intuicija se razvija još od tad..i neznamo koliko prije toga tad.

I sad si svemir definisao kao biće.
Nemam ništa protiv (samo uočavam)
Ceo taj deo ti je dobro napisan. Mada, mislim da ti fale nasledne predispozicije koje nisu stvar iskustva. Unutrašnji zapis - to ti nedostaje.
ne verujem da se rađamo kao tabula rasa.
(mada ne veruješ ni ti, jer pominješ iskustvo predaka i iskustvo svemira)

(recimo, ja kod mimike mog deteta uočavam specifičnu mimiku jedne osobe sa strane njenog oca koju ona nikad nije upoznala - a ja sam je videla tek par puta. Moje dete nema u iskustvu tu mimiku lica, vrlo specifičnu; čak i način na koji izgovara pojedine reči, što je mene zaprepastilo - jer sam mislila da je govor nešto što se uči kroz iskustvo; ona ni tu mimiku ni tu specifičnu akcentaciju NEMA u iskustvu)

Nismo skroz prazni, jer intuitivno (bez učenja) .. ... razmišljat ćemo.

ne, nećemo
Bez učenja nećemo razmišljati.
Mišljenje je nužno vezano uz razvoj simboličke funkcije i u razvoj pamćenja; a razvoj pamćenja je vezan uz razvoj unutrašnjih, mentalnih shema prostora i vremena i postojanog objekta (mentalni svet novorođenčeta je svet bez objekata, beskrajno more neizolovanih draži)

Znači sve što je Svemir naučio da nam treba da opstanemo, ali nikako ne vidim razlog zašto bi nam bio urođen strah prema određenoj osobi ili osobama.

Zec ima urođen strah od zmije.
Možda je to ono iskustvo predaka o kome pričaš: postoje neprijatelji, postoje oni koji ugrožavaju postojanje, koji će povrediti, naneti bol, i njih intuitivno možeš osetiti.

i gore gde si rekao da je intuicija sposobnost dobre reakcije - ona je pre uputstvo za ispravnu reakciju, mada ne mora znači da ćeš ispoštovati to uputstvo.
jer ne orijentišemo se samo na osnovu intuicije (dapače, retko ko se orijentiše na osnovu nje, a i inače ljude odgajaju na način da zaguše i zanemaruju vlastitu intuiciju)
No, ukoliko ne poslušaš intuiciju, najebaćeš, to stoji.
(ukoliko te neko ubedi da zanemariš intuiciju i da taj koga osećaš intuitivno kao lošeg nije tvoj neprijatelj - najebaćeš. To znam iskustveno.)

Svemir ne dijeli dobro i zlo, mi spoznajemo u vlastitom iskustvu što je za nas dobro a što loše.

Da, složiću se u principu, mada je pitanje i koliko nam dobro radi taj radar dobrog i lošeg po nas.
Ne radi svima isto.

Globalni algoritam ima jako malo pravila i prilično su očiti:
1. Želiš živjet
2. Želiš se seksat
3. Želiš da te ne boli
4. Želiš jesti
5. Želiš disati

globalni u kom smislu?
kamen ne želi ništa od toga.
Čovek želi dosta više, rekao bi Maslov.

Konačni smo upravo iz razloga jer je cilj da se rodimo kao prazna knjiga. Ono što mi zaista jesmo, to je ta okolina te knjige koja će biti upisana u tu knjigu. Zato i jesu svi japanci isti, jer se ista okolina upisuje u njih

Govoriš o genetskom bazenu, kad pričaš o istosti Japanaca.
Hajd da ja potegnem nešto bliže: Sloveni su došli na Balkan plavokosi i plavooki, prćastih noseva, snažnih leđa, kratkih vratova.
Kako danas izgledaju Sloveni? Pogotovo balkanski?
Sredina se menja, i menja se čovek. Menjaju se uzajamno.

To da se okolina upisuje u nas - to ostavlja čoveka pasivnog i bespomoćnog, bez mogućnosti za bilo kakvu značajniju promenu.
Ja bih pre rekla da je odnos svih tih elemenata (sredina, iskustvo koje se ne stiče samo utiskivanjem sredine, nego i aktivnošću čoveka, genetski zapis) ovakav:



to je dinamičan odnos.

(pod "konačnošću" misliš na konačnost forme u koju smo smešteni?
Pošto iskustvo predaka i celog svemira koje si pomenuo seže u beskonačnost; intuicija isto tako)

a isto tako je moguće pacijentu tom metodom utisnuti sreću ili neki osjećaj, no tehnički bi se mogla i misao kad bi ju znali generirati.

ali ovo je mogućnost koja mene, recimo, užasava. Jer ne vidim šta tu ostaje od čoveka, onda (čovek postaje obična lutka kojom se upravlja)

Svatko od nas se uvijek i istovremeno nalazi u oba stanja. Pozicija kad smo mi dio svemira koji uči, i kad smo oni koji ga inspiriraju. Veza je obostrana.

Sad mi se čini da pričamo o istom, samo na različite načine.

P.S. sorry što sam možda otišao sa teme i svakako budi svjesna da kad nešto tvrdim u ovako izjavnim rečenicama. To ne znači da to tako mora biti, nego da ja to tako shvaćam. A ti prihvati što ti je logično, što nije odbaci...tako interakcija i funkcionira

ma ok je, i ja nabacujem kako mi šta padne na pamet.
Opipavam u mraku, recimo.
Bitno da se traži.

[Dalaj Sanja]

bozoou kaže:

Dijete se prvi put susretne s psom i majka počme paničariti, derati se na psa ili tako nešto. Djetetu neće trebati puno da stekne strah od pasa...jer prazne knjige najbrže uče, puno više energije treba da novi obrazac izbaci već usvojeni obrazac. Također, veća razina povjerenja dopušta nekome da brže u nas upisuje nove obrasce...tako da roditelji mogu svoje dijete uvjeriti što god žele! Naravno, samo dok ne dođe jači učitelj od povjerenja na snagu. A taj učitelj se zove iskustvo....Nedao Bog (svemir), da pas gricne malo dijete...pa da vidiš kako će se ponašati kod sljedećeg susreta s psom.
Ako dijete nije vidjelo puno životinja, klasificirat će sve u isti koš pa bi mogao nastati i globalni strah općenito prema životinjama.

i šta sad ako imaš takvu majku, a dete ne stekne strah od pasa, nego baš naprotiv, ne plaši se životinja generalno?
(osim zmija - mislim da nam je strah od zmija iskonski, čak i kad ih upoznaš i zavoliš, ostaje neki mali grč u pleksusu Mada, ne tvrdim da jeste, pretpostavljam )

Zamislite da idete raditi svemir koji mora proći vlastiti razvoj na veću razinu, i želite da taj korak konstanto ponavlja. U svakom koraku razvoja dolaze naravno problemi koje je potrebno rješiti. Svemir se sastoji od života koji teže usavršavanju sebe prema zadanom kriteriju.
Kako god bi konstrukcija tog svemira izgledala, bitan je sljedeći dio.
Kao kreator toga svemira, nema smisla odbacivati dobra rješenja. Ako jedan život iskopa dobro rješenje...to rješenje ćete prosljediti svim ostalim životima. Isto tako kad se stvori novi razvojni problem, nećete zaposliti samo jedan život da rješava taj problem..nego ćete zaposliti sve.

sviđa mi se ovo.

[Dalaj Sanja]

.. ovo mi je palo na pamet .. danas u autobusu ..:

bozoou kaže:

A znam i jako puno primjera kad dijete proživljava roditeljov život, bez obzira i na razdvojenost. Kao da se sudbina ponavlja s tek laganim izmjenama...

.. postoje porodice gde gotovo možeš pričati o .. porodičnoj kobi .. porodičnom prokletstvu ..
.. i sad ..:

djete apsorbira vanjski svijet još u maternici, ovisno o navikama majke. No te navike majke ovise o njenom iskustvu i njenoj prošlosti. Tako da intuicija koju ćemo mi dobiti, ovisi o stvarima još prije našeg života...vraćajući se tako unatrag možemo ići duboko duboko do vremena kojeg više ne možemo razumjeti. No ovo jedno biće (svemir) koje se razvija, postojalo je i tad..i njegova intuicija se razvija još od tad..i neznamo koliko prije toga tad.

.. ovo bi značilo da se ta kob prenosi preko majke ..? .. ženskom linijom ..?

(.. odosmo u stranu s temom .. a možda i ne ..
.. jer .. ta kob bi bila upravo specifična veza .. koja bi uzrokovala specifične sličnosti .. ili obrnuto ..)

.. šta je s ocem ..?
.. preko oca se ne prenose te veze davno unazad ..?

[NMT]

bozoou kaže:

Pozdrav svima,

da bi objasnio naslov teme, moram ispričati neka svoja opažanja zadnjih dvije godine.
U tom periodu sam stekao osobinu da kad bi pogledao neku osobu..ona bi me neodoljivo posjećala na neku drugu osobu. Nekad bi bio dovoljan pogled u oči da me asocira na nekoga, nekad bi to bio neki specifičan pokret ruku, način pričanja...držanja, hodanja..
....

i ja sam takve slične stvari i iskustva doživio, no malo sam drugačije racionalizirao.

Znaš ono kako postoje "kodne riječi" kod gena - ACTG, ili različite krvne grupe?

Tako postoje i "grupe" ljudi koji si jako sliče u mnogočemu pa tako i izgledom.

Odvjetnici si sliče.
Inženjeri si sliče.
Političari si sliče.
Pijanci si sliče.
Drogeraši si sliče.
Biznismeni si sliče.
Zajebanti si sliče.
Kuleri si sliče.
Ljudi žrtve ili depresivci si sliče.
Sportaši si sliče.

Ali ne sliče si svi na isti način nego po nekim tjelesnim ponašanjima, gestama, načinima obrade podataka tj procesuiranjem okoline i svoje uloge, a onda u tim nekim grupama, imaš i baš ovo što ti vidiš "parove" ljudi koji su slični kao jaje jajetu i za koje bi rekao da su braća ili sestre ili brat i sestra...

Već sam mnogo puta i u filmovima ili na tv-u uočio jako slične glumce za koje sam mislio da su braća ali nisam u podacima našao da imaju kakve veze jedan s drugim. Isto tako sam znao vidjeti i sličnost sa ljudima koje sam poznajem.

Ili tijekom studiranja ili školovanja, u jednom mjestu znam jednu grupu ljudi, pa kako sam se preselio u drugo mjesto, pronađem "iste" te ljude u tuđim tjelima u drugom mjestu.

Zovu se drugačije i vode druge živote, ali meni su toliko slični da bih ih nazvao kradljivcima duše.

Ja sam to sebi racionalizirao tako da smo svi kao ljudi potekli od malo različitih jedinki, tj granamo se kako se množimo a kada bismo se vraćali u povijest te bi se grane vratile na samo nekoliko jedinki koje su mogle predstavljati određenu grupu ljudi (s određenim obrascima ponašanja koji predvode njihov život):

-intelektualce koji nisu tehnički potkovani nego su zapanjeni životom i filozofski ga propituju

-inženjere koji su prizemljeni i jako praktični ljudi, dovitljivi i također inteligentni

-znanstvenike kojima je cilj upoznati nove stvari i otkriti tajne svemira

-sportaši kojima je "inteligencija" u udovima tj ne razmišljaju tako puno van sporta koliko o nekim potezima i novim izazovima koji ih čekaju i samo rade i rade i rade dok ne ostvare ciljeve ili propadnu

-paraziti koji samo traže priliku kako se na nekoga okačiti i sisati ga dok ne posišu sve što ima a s ciljem da oni sami ne bi morali raditi da bi zaradili tj imaju ugrađen "strah od posla"

-povodljivi, naivni, dobroćudni ljudi, šaljivdžije i "medeki" vesela srca i praznog džepa, ljudi koji se lako slože sa svima nije ih strah ničega i jako su intuitivni a opet pažljivi i kao da lebde iznad svih problema i kao da se ne mogu sukobiti i zaratiti, a prvi će stati u obranu kad zatreba..

-ljudi koji se konstantno brinu i rade za dobrobit drugog, odriču i imaju malo vlastitih zadovoljstava,

sigurno sam izostavio neke grupe, ali to sam ja uočio i svako novo iskustvo, svaki novi susret s novim ljudima me sve više u to uvjerava jer svaka nova osoba koju upoznam se kad tad, a najčešće u samom startu (i to izgledom samim) se uklopi u neku od tih grupa (ili one koje sam zaboravio navesti)

[Dalaj Sanja]

nemaš kreativce :P

[NMT]

pa kreativci su svi.
samo što je svaka grupa kreativna u drugom području, kreativnost je ujedno i lukavost.

političar je lukav kad smisli spačku kako zaradit, prevarit i manipulirat i da prođe nekažnjeno.

inženjer kako riješit problem prelaska preko rijeke bez da se smoči.

znanstvenik kako da pretvori željezo u zlato.

odvjetnik kako da zaj... zakon tj suca...

da ne nastavljam, kreativnost je ideja, nebitno u kojem području.

a ono što ti nazivljaš kreativcima, mislim da su zapravo najeksponiraniji pojedinci svih grupa, tj većine grupa.

[Dalaj Sanja]

nemaš umetnike

kreativnost nije isto što i lukavost, mada možeš biti kreativno lukav.

[NMT]

lukavost može nekom izgledati kao naučeni trik, ali ako je netko "originalno lukav" tj dovitljiv, zapravo je kreativan jer je inspiriran idejama kako nešto postići na najlakši način.
inspiracija je za sve grane društva ista, ali se ispoljava na drugačije načine.

[alim]

.. postoje razne grupe .. i ljudi koji .. teže .. raznim ciljevima .. ili .. raznim .. modelima ..
.. ta .. težnja .. jeste čovjek ..
.. a od svih težnji važne su samo dvije .. i sve se ostale vrednuju u odnosu na njih .. .. je one i jesu u svima drugima ..
.. prva je .. težnja ka bogu .. nebu .. slobodi .. .. druga ka zemlji .. vezama komšiluka .. i na kraju paklu ..
.. sve ostale su njihova kombinacija .. .. i na kraju čovjek bude .. prisiljen .. odrediti se ..

[The Maystor]

alim kaže:

.. postoje razne grupe .. i ljudi koji .. teže .. raznim ciljevima .. ili .. raznim .. modelima ..
.. ta .. težnja .. jeste čovjek ..
.. a od svih težnji važne su samo dvije .. i sve se ostale vrednuju u odnosu na njih .. .. je one i jesu u svima drugima ..
.. prva je .. težnja ka bogu .. nebu .. slobodi .. .. druga ka zemlji .. vezama komšiluka .. i na kraju paklu ..
.. sve ostale su njihova kombinacija .. .. i na kraju čovjek bude .. prisiljen .. odrediti se ..

A može i odgoditi svoje određenje.

Tada stavlja situaciju na čekanje, i ima pravo na to.

[Dalaj Sanja]

nema pravo, al ima mogućnost.

Inače, smrt može da naiđe u svakom trenutku, tako da ta varijanta s čekanjem ne mora čak biti ni mogućnost.

Mislim da se može biti vezan za zemlju i stremiti nebu.

Ovi su izuzetno vezani za zemlju:



ja ih baš ne bih osuđivala na pakao.
I mislim da njihove komšijske veze ne znače isto što i komšijske veze "civilizovanog" sveta.

[alim]

.. njivova je zemlja izuzetno vezana za nebo .. .. ako ih pitaš .. upravo sviraju duhovima .. jer žele biti prijatelji ..

[Dalaj Sanja]

.. pa da .. znam to .. na to sam i htela ukazati ..
.. tu se zemlja i nebo prožimaju ..
.. nije to nužno razdvojeno ..

(.. ti kad kažeš zemlja .. ne misliš na njihovu zemlju ..
.. misliš na kaljugu energije ..
.. ali .. učiniti zemlju svojom majkom a nebo svojim ocem .. koren u zemlju a grane ka nebu ..
.. to ne podrazumeva tu zemlju .. koja te odvlači od neba ..? )

[blackdragons]

Nisam baš neki filozof i prvi put pišem na ovakvu temu.
Mogu samo reći da mi se događa isto što i autoru teme.
Jedino je to da kad ja spomenem neku sličnost,ljudi ne uspiju prepoznati tu sličnost.

To bi moglo biti zbog toga jer npr. ne gledamo iste serije,družimo sa istim ljudima i sl.

Imam mlađu sestru koja dosta ima logično razmišljanje,pa sam je isto tako pitao kako ona ne vidi tu sličnost koju ja vidim npr. neki glumac/glumica...
Njen odgovor je bio da je ta sličnost koju ja vidim tako mala da nije "bitna".

Nakon čitanja postova sa ove teme,moguće je da moja sestra,brat... zamjenjuju sličnost sa podsjećanjem.
A imam osjećaj da većina ljudi ne bi znala razliku između ta dva pojma.

Kako se osoba koja ne zaboravlja lica uklapa u ovo?
Ili bilo kakvo "extremno" pamćenje...
Npr. Sjećam se kad sam učio engleski u osnovnoj školi.
Kao da sam engleski riječnik.
Svaku riječ koju sam čuo zapamtio sam kako se piše i izgovara bez ikakvog truda.
Bez "naredbe" mozgu da moram zapamtiti.
Recimo automatsko pamćenje

Pa ako imaš loše pamćenje,onda nećeš primjećivati male sličnosti.

[Meadow]

Bozoou, jesi gledao Aeon Flux?

[bozoou]

@Dalaj_Sanja, kažeš da se zeko boji urođeno zmija...sad mi je žao ako ću koga potresti s ovakvim videom, ali ovo je dobar primjer
https://www.youtube.com/watch?v=8FbPJQqhQB8

Ovaj zeko na svoju žalost (ali zato na sreću pitona) ne zna baš što je zmija. Oprezan je (očito u iskustvu ima stečenu neku dozu opreznosti prema nepoznatom), no nedovoljno oprezan. Nije čak uspio registrirati prvi napad zmije...i nakon toga se nastavio šetati oko nje..do sljedećeg napada koji je bio fatalan za njega.

Ovaj zeko je vjerovatno odrastao u kavezu i imao je premalo susreta s nepoznatim stvarima. Tj. sve što je bilo nepoznato nije bilo i opasno. S druge strane, vjerovatno nije imao zajednicu ili majku koja će ga naučiti da je nepoznato opasno, ili je imao majku koja je također izgubila znanje.

S druge strane, ima jako puno primjera kad su zvjeri koje su prirodni neprijatelji, odgojeni tako da su si skroz bliski i dobri. Što opet ukazuje da stvari nisu krute. Možda se stvari čine krute jer je sve to posloženo po gausovoj krivulji. Promatrali bilo što, opazit ćemo većinsko (kao "normalno") ponašanje ..ali opazit ćemo i da postoje iznimke.

Mi ljudi te iznimke volimo zanemarivati. Ako se desi iznimka, to je onda slučajnost...nebitan broj za naša mjerenja. No u tim iznimkama je ključ da bi se svemir opće mogao mjenjati. Da gleda kroz oči iznimke i provjeri koliko je to smisaono.
Mnoge istinske kreativnosti dolaze baš iz segmenta kad netko slučajno pogriješi i napravi nešto totalno neočekivano i na prvu nepraktično. A onda se pokaže da je to baš ono što se tražilo..

Gledao sam jedan zanimljiv filmić koji objašnjava kako zavesti masu.
Recimo, zamislite sve ljude da koriste one stare telefone s onim krugovima što se vrte, i vi izmislite telefon na tipke. Tipke su jednostavnije, praktičnije..i vi želite uvjeriti sve ljude da pređu na vaš novi sistem. Volja ljudi da prihvati vaš sistem je raspoređena prema gausovoj krivulji.
Imate tek 3% ljudi koji će jedva dočekati da se stvori nešto novo i da prvi probaju vaš novi sistem.
Zatim 15% ljudi koji će sljediti ovih 3%. (Naravno da sljeđenje ovisi o reakciji onoga kojeg slijedite ..tako da teško da ćete slijediti nešto što ne valja) Samo onih 3% će se opeći na nečemu što i ne valja.

Onda imate najveći dio gausove krivulje cca 65% kojima možete pričati da je taj novi sistem najbolji na svijetu...ali oni neće ući dok barem 20% populacije nije već ušlo u taj novi sistem. (Naravno nije tako kruto, oni su podjeljeni na ranije i kasnije pristaše). Svatko od njih drugačije percepira tih 20% ..no svejedno postoji taj jedan gap između prvih (15+3=18)% i tih 20%.
Nakon tih 65% imamo još jedno 15% full kasnijih pristaša, i onih zadnjih 3% koji bi i danas imali telefon s krugom da se još uvijek proizvodi.
Za svaki sistem se mi nalazimo na drugom dijelu te gausove krivulje ..no svi zajedno činimo uvijek gausovou krivulju. Recimo ja za WIN XP sam skoro ovih zadnjih 3%, promjenit ću tek sad kad moram xd...al to ne znači da sve nove stvari teško prihvaćam.

E sad, ja iza ovog sistema prihvaćanja stvari vidim metodu kojom sam svemir prihvaća i određuje što je istina. A istinom postaje ono što je najbolje prihvaćeno od njegovih izdanaka.
Zanimljivo je da ovakva metoda dopušta da stvari budu prilično fleksibilne, tj. dopušta da se događaju promjene, a opet je sve dovoljno kruto da sistem ne postane predinamičan i ne uruši se usred prevelikih suprotnosti koje egzistiraju u istom vremenu.
Huh, malo sam skrenuo s teme...svo ovo pričam zapravo da ukažem da stvari nisu postavljene unutar nikakvih okvira, a tebi se može činiti da je istina da se zec boji zmije jer većinski dio gausove krivulje je tu

Kompletan video je ovdje : http://www.ted.com/talks/simon_sinek...ction#t-105191
I jedan jako zabavan primjer koji pokazuje u praksi kako to funkcionira: one man make party (vjerovatno ste i vidjeli već ovo)

(recimo, ja kod mimike mog deteta uočavam specifičnu mimiku jedne osobe sa strane njenog oca koju ona nikad nije upoznala - a ja sam je videla tek par puta. Moje dete nema u iskustvu tu mimiku lica, vrlo specifičnu; čak i način na koji izgovara pojedine reči, što je mene zaprepastilo - jer sam mislila da je govor nešto što se uči kroz iskustvo; ona ni tu mimiku ni tu specifičnu akcentaciju NEMA u iskustvu)

Jasno da predospozicije postoje ...no učinilo mi se na momente da pripisuješ predispozicijama stvari koje ja nebi samo tako. Ja bi čak rekao da je rezultat onoga što ćemo biti mix predospozicije i stečenog. I opet bi rekao da stečeno dobiva na većoj vrijednosti...jer to je ono što je ovdje i sada, a predospozicija je ono što je bilo nekada..
Recimo govor, ja sam hrpu puta opazio da netko počme pričati kao neka druga osoba iz društva. Kao da se nesvjesno kopiraju...
Predispozicija je da imamo dvije noge i dvije ruke....no nekom biću je bila predospozicija da nema krila, pa je svejedno svemir uspio prihvatiti da tom biću trebaju krila...

ali ovo je mogućnost koja mene, recimo, užasava. Jer ne vidim šta tu ostaje od čoveka, onda (čovek postaje obična lutka kojom se upravlja)

Prilično sam uvjeren da to upravo i jesmo ako se gleda iz neke druge perspektive. Iz naše imamo (osjećamo) slobodnu volju...i sve je pet

globalni u kom smislu?
kamen ne želi ništa od toga.
Čovek želi dosta više, rekao bi Maslov.

Ako se ne varam pričao sam o čovjeku i uspio sam sve svesti na funkciju 1. želja za životom (postojanjem)
..a kamen želio ili ne, nekako također uspjeva ispunjavati taj prvi uvjet, postojanje. Sva energija zapravo ispunjava taj uvijet...možda se pretvara iz oblika u oblik, ali uvijek postoji i nigdje ne nestaje
Mi kao ljudi smo se razvili s 2,3,4,5..točkama da ispunimo točku 1. No drugi oblici postojanja ne trebaju nužno 2, 3,4, 5.

Ali kad se vratimo na priču o gausovoj krivulji i o tome kako svemir definira istinu. Onda se lijepo vidi da je i sam svemir prilično široko prihvatio točke: razmnožavanja (2), boli (3), prehrane (4) i disanja (5).
No točka jedan može funkcionirati i bez tog pristupa, a mi smo se ograničili i rekli da je živo ono što postoji koristeći naše metode..a da je ostalo neživo.
Zapravo koliko široko su prihvaćene ove metode? ..kad su ljudi, životinje i biljke također samo jedna mala iznimka u svemiru

[bozoou]

Uglavnom, dva iskustva od prekjučer.

Na tramvajskoj stanici ugledam neku curu i tako me podsjeti na jednu drugu curu koju sam vidio manje od 10 puta u zadnjih 8 godina. Znači, ne baš često 10 puta sam puno i previše rekao.

I dok sam čekao tramvaj, dođe na istu tramvajsku stanicu upravo ta cura na koju me ova podsjetila. Čak na prvu nisam bio siguran da je to ona koliko se promjenila, ali pošteni pogled u oči i bila je 100% ona. Dodatno sam se uvjerio tako što sam gledao na kojoj stanici će izaći..i sve se potvrdilo

Drugo zanimljivo iskustvo, gledao sam ovaj 20-minutni hrvatski dokumentarac.
https://www.youtube.com/watch?v=pnnAr_uHzCw


I na 3.42 pomislim kako mi je lik isti F.Tuđman...i još sam to komentirao na glas frendu.
Na 10.29 jedan čiča kaže ovako: "I Tuđman je puštao golubove".
Da rezumiram, tema dokumentarca je ljubav prema golobovima te osobe koja me podsjetila na Tuđmana...

[bozoou]

blackdragons kaže:

Nisam baš neki filozof i prvi put pišem na ovakvu temu.
Mogu samo reći da mi se događa isto što i autoru teme.
Jedino je to da kad ja spomenem neku sličnost,ljudi ne uspiju prepoznati tu sličnost.

To bi moglo biti zbog toga jer npr. ne gledamo iste serije,družimo sa istim ljudima i sl.

Imam mlađu sestru koja dosta ima logično razmišljanje,pa sam je isto tako pitao kako ona ne vidi tu sličnost koju ja vidim npr. neki glumac/glumica...
Njen odgovor je bio da je ta sličnost koju ja vidim tako mala da nije "bitna".

Nakon čitanja postova sa ove teme,moguće je da moja sestra,brat... zamjenjuju sličnost sa podsjećanjem.
A imam osjećaj da većina ljudi ne bi znala razliku između ta dva pojma.

Kako se osoba koja ne zaboravlja lica uklapa u ovo?
Ili bilo kakvo "extremno" pamćenje...
Npr. Sjećam se kad sam učio engleski u osnovnoj školi.
Kao da sam engleski riječnik.
Svaku riječ koju sam čuo zapamtio sam kako se piše i izgovara bez ikakvog truda.
Bez "naredbe" mozgu da moram zapamtiti.
Recimo automatsko pamćenje

Pa ako imaš loše pamćenje,onda nećeš primjećivati male sličnosti.

Zanimljivo, ali imao sam situaciju da me jedna osoba onako random iz novina podsjeti na jednu curu iz teretane. Mene je podsjetila već mala slikica koja se jedva ovako na prvu i vidjela. Povećam sliku i ono stvarno ta cura...pošaljem frendu taj članak (a nije tajna da smo i ja i on bacili oko na tu curu, hehe) ...i on me pita tko je to?
Ja u čudu ne vjerujem da ju on nije uspio niti prepoznati, a ja sam sličnost vidio već na maloj jedva prepoznatljivoj slikici prije nego sam povećao.

Tu sam se baš sjetio ovog tvog posta što me je bacilo u slijedeći tijek razmišljanja. Znači, da bi mogli praviti usporedbe moramo imati odgovarajuća iskustva (ili predispozicije :P). U ovom slučaju ako bi gledali samo da to stječemo iskustvom, to bi značilo da smo morali upoznati puno ljudi da bismo počeli primjećivati određene razlike i sličnosti. I onda se zateknem da sam ja nekim čudom baš bio izložen da puno lica prođe kroz moj život. Znači imao sam dvije lokacije djetinjstva do male škole. Pa išao u dvije osnovne škole.
Novi krug srednja škola..no tu sam promjenio i dva učenička doma. Kasnije sam još promjenio prvi faks i krenuo na drugi. Svaka etapa života puta dva, hehe..a mnogi nikad ni ne prođu etape poput učeničkih domova.
E sad, igra li to ulogu ili ne, nemam pojma..ali palo mi na pamet onako. A i kao što rekoh..nevjerovatno mi bilo kolika je u ovom slučaju bila različita moć opažanja mene i frenda, u situaciji kad mi ne može reći "ne sliče, varaš se", hehe.

[bozoou]

Meadow kaže:

Bozoou, jesi gledao Aeon Flux?

Pa sad ću vjerovatno pogledati .
Ovako na prvu, tj. trailer mi se čini previše SF ...ali vidjet ćemo